CRVENA HRVAT
List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to:
sech& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih praznika | i utužljivi, a d
imadu uvijek po polovinu arka više, Cijena je listu m. u Otpravništvu lista: na o ne
sa donašanjem u kuću i sa | sto polugodište.
godinu tor. 4:50, na po godine tior. 2:25; za Dubrovnii
Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom
3:80; sa inozemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč.
= ui
0 DUBROVNIKU 26 Novembra 1898.
subotu mje- , Pretplata i Miju oo
u se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje st
redništva. Gi IUHULOT
lim kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za. doša-
; na godinu fior. 5, na po godine fior./ Za oglase, priopćeno. zahvale | ost. plaća se 10 nove. po retku, & oglasi:koji se
| više puta tiskaj pogodbi razmjerni popust. ca GG
Pr puta tiskaju po pogodi ir inove netrankicane no prima i uzednilito ni upi
Poslije skupštine.
Skupština stranke prava na Sušaku ko da
je malo jače odjeknula stranom štampom. Svi ve-
liki bečki i peštanski listovi doniješe o njoj svo-
ja izvješća i komente, no od svih najoštrije str-
cnuše proti nama svoju otrov N. Fr: Presse i
Budapesti Hirlap. N. Fr..Presse je sa nekin za-
dovoljstvom konstatovala, da iz Dalmacije skoro
niko nije došao. Ovaj hrvatožderski list ima u
Zagrebu poznatih sveza sa čistom“ , čistoćim, “
pa bi moglo biti, da je od tamo i došla gornja
konstatacija, ali neka se me tješi bečka kuma:
Dalmacija, ako se i nije dala zastupati na Suša-
ku kako je trebalo, ipak listom odobrava ona br-
vatska načela, tamo izražena, koja su N. Fr.
Pressu toliko ražestili. Ali pustimo to, Vogja ma-
gjarske opstrukcije zastupnik Polony napravio je
protiy sušačkih skupštinara onu grozomornu in-
terpelaciju na ministra Banfija, koja je u članci-
ma O Magjarima bila dostojno pobivena. Zatim
pisahu «eški i poljački listovi vrlo simpatično 0
našem sastanku i o ideji, koja se na njemu afir-
mirala. Bečki Der Siiden donio je nekoliko kras-
nih članaka, na njemačkom jeziku, podobnih a da
rasprše navale i insinuacije, koje je proti skup-
štini podignula njemačka i magjarska štampa. Po-
luslužbena rimska ZL? Italie takogjer se oborila pa
naše aspiracije, jer joj po svoj prilici ne ide u
glavu ncpobitna činjenica, da je istočna obala ja-
dranskoga mora slavenska, hrvatska obala. Nije
čudo da tako misli L' Italie, kada evo jedan od
najboljih i najplemenitijih učenjaka današnje Ita-
lije, senatur Pasquale Villari, bivši ministar pro-
svjete, u svom govoru u Torinu, kao presjednik
SELE SPE ZNENEESEEEDSESSESESESESPESJCNO,
PODLISTA K.
FRANU.
Za ,COrvenu Hrvatsko“ napisao Ivan Anudrović. *)
Ime je, koje u našo; pameti usbugiuje pje-
sničku i slavnu prošlost; ime, koje sa sobom nosi
najmilije nspomene ; ime, za koje umjetnost i zna-
nost vojuju ; koje čini, da na potoke teku milozvu-
čni stihovi; koje nadahnjuje a bodri slikara.
Ubožni Asiz, najveća slika sveca; slika čo-
vjeka, koji se je ustrajnošću i čeličaošću borio za
svoj ideal; slika obnovitelja, kojega genij sakuplja
i snamenuje sve težnje i nade naroda XII. stolje-
ća; slika, koja sačinjava jednu od najljepsih i naj-
čistijih slava svemira, kojega ime Mati Crkva sla-
vi na 4. oktobra.
Glasoviti učenjak i dubokoumnik — čijim se
prijateljstvom ponosim — Paul Sabatier, koji je
nazad tri godine obreo spis velike historičke i
književne seuinant, dlovii ga u Vie de S, Fran-
is d' As8ise. —
peculum perfectionis seu 8.
Čiraacisci assiensis legenda antiquissima auctore
fratre Leone,“ diljajući jedan istisak svojega dje-
la — koje je jur doživjelo 20, izdanje — jednim
rimskim novinama, slijedećim ga pismom popratio:
#) Rado objelodanjajemo ovaj članak mladoga hrv. pisca
i e tit
premilost ublje-
noga od koje nas slave još dijeli samo malo dana.
ovoga ka naša je šelja, da bi
elo hrvasko i slovensko novinstvo isticalo malo odvaš-
i odriješitije sjedinjenje & Hrvatskom. Vrijeme je već
da i na naš prag sine sunce jodinstva, slo i samos-
tižnost Je budemo li očekivali onaj vražji gagodan čas“
(i
težuje i ostaće pri »pium desiderium“,
kia ad ollendaš (rašoso*
0 dinja RENEE
društva Dante Allighieri istoga je mnijenja! 1 ou ; gju Hrvatima ljudi, bolje rekuć političkih špeku-
misli da ovamo opstoji neka talijanska narodnost,
pak se tuži na uspješno prodiranje Hrvata i po-
zivlje u pomoć patrijote, da jačim prilozima po-
spiješe zadatak društva. No sve ovo stari su pro-
tivnici našega naroda, našega jezika i programa na-
rodnog, pak se ne čudimo što su ovako ustali na
sušačku skupštinu, koja im nije ništa učinila, ne-
go svečano manifestirala težnju, da se sve hrvat-
ske i slovenske zemlje ujedine u jedan neodvisni
hrvatski državni sklop, koji bi na jugu habsbur-
ške monarkije bio najtvrgji zid proti prodiranju
tugjinstva na istok, Slovenački zastupnici najza-
nosnije izjaviše, da pristaju na ovaj program.
No usred ove političko-novinarske galame
koja se podigla, jer Slovenci i Hrvati usudiše se,
da svijetu kažu što hoće i žele, imamo zabilježiti
i jedan uvaženi glas ruske štampe, koji je nama
u prilog Petersburskija Vjedomosti, list o kome
se govori, da, preko svoga vlasnika, imade sveza
sa dvorom, najsimpatičnije pozdravlja pojavu su-
šačke skupštine i njezine zaključke donosi kao
pravi spas Slavenstva na jugu habsburške monar-
kije kad bi se oni u djelo proveli. Nije se odav-
na čuo u ruskoj štampi ovako otprt i odlučan
glas u prilog hrvatskog državnog i narodnog pra-
va i hrvatski narod može bit zahvalan Petersbur-
skija Vjedomosti, što su one upoznale rusko či-
tateljstvo sa težnjama i programom hrvatskim.
Tako je dakle sušačka skupština stranke prava
dobro odjeknula i kod naše svojte i kod naših
neprijatelja.
Navlastito djelovaše izjave braće Slavenaca.
Dušmani naši, ili protivnici načela stranke prava
nastojahu svijem srestvima, da onijem izjavama da-
du što manju važnost. Na žalost našlo se i me-
lanata, koji se Slovencima stadoše izrugavati i
izazivati ih. Kako li im naši ,prijatelji“ u Beču
i Pešti moraju biti zahvalni za ovu tobož-hrvat-
sku politiku! Ali sve to proći će preko nas kO pse-
će lajanje, a ostaje veliki historički fakat: 1) Da su
se Slovenci na sušačkoj skupštini izjavili jedno u
načelim, težnjam i programu sa Hrvatima, a na-
pose sa strankom prava. 2) Da druga Slovenačka
stranka koja na skupštini ovaj put bila nije, gor-
nje izjave nije desauvirala, nego je konstatirala
da je i njezina stranačka protivnica kazala što je
ona odavna već rekla! Ovo su činjenice na koje
se mi možemo i moramo osloniti, a s kojim naši
dušmani moraju računati.
Ali ne smije ostati na samijem riječima. Dje-
la se hoće! Pak ako su naše protivnike tako pre-
plašile i same riječi, možemo pomisliti kakav će
otpor oai suprostaviti našemu radu. I baš i
potrebno nam je, da smo u što moguće bolja
slozi. Naša je borba jasno i tačno označena i mo-
žemo je reasumirati u malo tačaka :
I. U Dalmaciji promicanje Hrvatske svijesti
svukud i proti svakome; hrabrenje naroda za što
odlučnijim otporon tugjinštine i traženjem ajedi-
njenja sa Hrvatskom.
IL U Istri i Sloveniji jednaka narodna bor-
ba sa jednakim ciljem. Naši prestavnici u Beču
imaju poglavito oko toga raditi, da se ovaj sistem
učini nemogućim i prema tome najodlučnije opi-
rati se laži liberalcima i njihovim veliko-german-
skim težnjam.
ILI. U Bosni i Hercegovini širenje i jačanje
hrvatake svijesti, imajuć uvijek na umu konačni
idejal toga rada.
Iv. U Hrvatskoj i Slavoniji borba protiva
a —=m=—=—— === ===
»Moja bi bila živa želja, da ovo novo djelo
uzmogne potaknuti, po cijelome svijetu, na što
veću susjet spram osobe Ubožnoga.
,Ja ne mogu shvatiti zašto mladež o ničemu
drugom ne snuje, nego kako da rastumači na ko-
ji drugi način, koji Dante-ov troredac — i da je
sposobna u ovoj namjeri navećih natega, — & da
ge uz to nimalo ne briga o svim najslavnijim po-
sljetcim, do kojih bi se moglo doći proučavanjem
XII. stoljeća.
,U tužnim dnevim, u kojim mi provagjamo
svoj život ne preostaje nam ino, nego samo jedna
jedina stvar, koja bi još mogla, da ušćuva čovje«
čaostvo; duh sv. Frana, — ali ne onaj duh sv.
Frana predočen iz fanatizma i feticizma, nego duh
sv. Frana uzet na njegovom pravom izvoru. Mu-
toi dogagjaji i zločini, kbji se naslijegjuju zsoak
su steztionije preparetoa.
»Prev pogreška, poput otrova, unišla je
u nas duhovni organizam i svi od toga boluju.
Ovaj otrov trebuje ukloniti, a glatki umbrijski
I primjeri velikih ne zaustavljaju se.
Frano da Paola utemeljuje red Na ih,
osvjedočio je Luja XI, štovan je od OVI
cijenjen je od Luje
. Zvijezda je svojega stoljeća, koja svijetli bla-
gotvornom svjetlošću: mućenik je sama sebe, od
sama sebe je očišćen i od ognja Hugonota poslije
smrti u ut na mučeastvo.
I V heb ee apoštol TA 0.6
verije i Frano Caracciolo svi su svij
vrte oko najviše zvijezde; ,Frano Asiški.“ a