ERRrv“8—&—&"“- Na

Jest naše tešle amošnje borbe zlatnim slovima 2a-
isat će ime i rodoljubni rad značajnog g. Roka
ukovića, da se naš mlagji naraštaj bude u njega

ugledati, i nasljedovati ga, jer je malo ovakijeh !

Trstenik, 23 Novembra.

»Dubrovnikova“ isnašašća! — Zadnji .D-“
u raspravi o kulturi južnih slaven», osobito srba,
megju ostalom piše : »Jeromasim valjalo se kriti
po špiljama radi službe božije, a to svjedoči špi-
lja na brdu ,Ćućinu“ povrh Trstenika (u Ratu)
gdje je ukresana u stancu kamenu časna trpeza
za svete tajne. Na trpezi je ćirilicom pisano ime
Kristovo, te i drugi uresi.“

Kad smo ovo pročitali, pale su nam u pa-
met pripovjesti našijeh baba: one bi obično kad
bi megju njima bila riječ o ,pračevoj spilji“ (ta-
ko se uprav zove) pripovjedale, ,kako su u njoj
stanovale vile, kako su ih čobanice vigjale, te da
imaju još u špilji navče u kamenu (što su kruh
mjesile !) kugjelje i drugo pokućstvo.“ Ove babske
bajke mogu se sporedit sa gornjim što nam valj-
da učeni pisac ,rasprave“ pripovijeda, dapače o-
va je u drugom izdanju ista fantastična priča.
,Pručena spilja“ pod vrkom našega »Cućina“ za-
služuje da se spomene i vidi : koliko spilja, ne ma-
nje krasni vidik što se kod nje uživa. Uz bistar
jutrnji zrak o kom se može doseći ravna Italija,
Dubrovački Srgj, kršna Hercegovina, Neretva gor-
nje i donje primorje, otoci Mljet, Lastovo, Korču-
la Hvar, Vis itd., ljubitelj prirode tu ostane čisto
zanesen. Špilja je duga kakovih trideset metara.
Niz mali strmeniti ulaz što dulje ideš to se viša
otvara pri kraju je ravna i prostrana. Mora se za
pregledat imati luč, jer tamna. Premda tu nema
apsolutno ništa što nam babe pripovjedaju o vila-
ma, & ,Dubrovnik“ o srpskijem spomenicima, i-
pak ima lijepih slika što je voda kap po kap neu-
morno kroz vjekove napravila. Dulje stanovanje u
njoj nesnosno je, jer vlažna i fali zraka. Po ni-
čem dakle ne može se vjerovat da se tu ljudski
stvor mogao kriti i dulje zadržat, pak je zbilja
žaliti da se pišu rasprave te prodaju za učene i
istinite, koje se temelju na umišljenim dokazima
ili fantastičnim pričama.

 

Pogled po svijetu.

Nagodba austro-ugarska zadaje sada više
brige Banffija nego li Thuun Prošlih dana bilo je
u ugarskom parlamentu buke i bruke, koja je
nadmašila one glasovite sjednice za doba Bade-
nijevo. Opozicija hoće svim srestvim da sruši vla-
du i da zapriječi provedbu nagodbe.

Engleska se na svu hitoju oružaje, a nje-
zini državnici vele, da hoće da riješe egipatsko i
ina tekuća pitanja. Savez sa Aamerikom gotova je
stvar i Engleska podupire amerikanske težuje
glede Filipina.

Domaće vijesti.

Bugari u Zagrebu. — U Zagrebu počeo je
izlaziti list Makedonija što ga izdavaju Bagari na
obranu svojih interesa u Makedoniji. Tu će se o-
dlučno braniti prava bugarskoga naroda onih kra-
Nm >  ———m—m=mu—m—=—=—=—=s====u—mmm=

Narodi priznaju i cijene rijetke vrline, koje
krase milostivoga njihova Vladaoca, te svakom pri-
godom, a najpače ovih dana davaju oduška svo-
jim osjećajima privrženosti i ljubavi, & sve: ,vi-
ribus unitis.“

“ *
»
Njemu i hrvatski narod takogjer šalje svoj
pozdrav i smjerni poklon; vjerni i odani hrva
narod, kojega srce istoglasno kuca s onim svoje-
ga Vladara, i proste rad Njegovo Priestolje,
pun nade, da će bi uslišan moli :

Veličanstvo ! Kod S. Lucije, Custoase, No-
vare, % svim magjarskim bunama ; kod Magente,

 

Bosne — bili su Tvo-

ji Hrvati.....

Veličanstvo! Hrvati su pretrpjeli najtežih
udaraca, odoljeli najužasnijim dušmanima Europe,
preturili pajproti vladavinske sustave — i 60-
vo ih ovdje, oni su isto ostali oni stari žilavi i
beći Hrvati.

Veličanstvo! God. 1825. Frano I. otvore-

i

no, svečano, iskreno prisnade nam injenje ; sa-
tim Ferdinand, — dok Tvoje Veli pris-
nalo je trećom stavkom oktobarske di»
plome ; otpisom od & decembra 1860.
na bana Šokčevića; poveljom od 26. februara 1861;
srietia jim otpi: od 8 novembra 1861.; otpisom

1865.; pa i samim sakonom od 31

 

SO mii “mmm

jeva. radi čega bilo je potrebno da list potraži ,

utočište van Bugarske i Turske, a našao ga je
megju Hrvatima. Sretno !

Hrvatsko kazalištno društvo što ga u
Spljetu ustrojio g. Drag. Freudenreich, našlo je
po svim našim gradovima radosna odziva. Nema
sumnje da će društvo uspjeti. Trebalo bi da ga
vidjenije općine podupru, a i pokrajina bi mogla
priskočiti u pomoć ovom patrijotskom poduzeću.

Rasprava Spahić-Fabris u Spljetu radi
Spahićevih članaka u ,Dubrovniku“ svršila je, da
su optuženici riješeni. Ali urednik Dub,“ nije
nastupio dokaze istine onako kako je bilo očekivati.

Biankini je u Beću učinio prešan predlog,
da se pomogne našem puku novom pomoći, jer
tako udaren nerodicam i nezgodam, da mu je o-
no što je udijeljeno vrlo malo.

Laginja istupio. — Čitamo u ,Hrv, Domo-
vini“, da je dr. Matko Laginja istupio iz nagod-
benoga odbora. — Istodobno javlja ,N. Fr. Presse“,
da megju hrv. i slov. zastupnicima vlada veliko
nezadovoljstvo proti Thuna i njegovim obećanjim.

Jedinstvo“ je postalo potpuno srpski list !
Zadnji broj pun je svakojakih bedastoća proti brv.
drž. pravu. Naprijed samo! Dolje s krinkom !

Pišu nam iz Budve: — U četvrtak na 10
t. mj. umro je Marko Šuljak u 31 g. života. Po-
kojnik je bio ljubljen od svih sumještana bez ra-
zlike radi uzornog ponašanja i miroljubive ćudi.
Sprovod mu je bio lijep, kome je učestvovalo
mnoštvo naroda i sve što je otmenijeg u ovom
gradu. Pokoj mu njegovoj dobroj duši!

Pirovanje. — Na 20 ov. mj. vjenčao se
g. Tadija Unić iz Ljubuškog sa gji.com Franom
Bartulovića. — Na 24 ov. mj. vjenčao se g. Fra-
no Alačević sudb. prisluš. u Spljetu sa lijepom
gii.com Katicom Matijević, kćerkom prof, Nika.
Čestitamo !

 

Gradska Kronika.

Lične vijesti. — U ponedjelmik bio je u
Dubrovniku na prolasku za Kotor ratni ministar
general Krieghammer. Došao je pokr. nadz. Strčll,

Za jubilej. — U petak, na 2 decembra
prigodom 50 godišnjice vladanja biće u Gospi
svečana služba božija. Vojnici čine objed na koji
pozivlju poglavice civilmh oblasti, a činovnici ve-
čeru, na koju su takogjer pozvani viši vojnički
poglavice.

Željeznica i jezik. — Vijeće koje je ovih
dana u Zadru vijećalo o stanićam i inom za na-
šu željeznicu, ostavilo je našim selima naša čisto
hrvatska imena. Bar tako u ,Smotri“ čitamo, ali
preporuka nije suvišna, da se na to dobro pazi,
da nam u Beču narodna imena našijeh sela ne
iskvare, kako se to i drugdje dogagjalo.

,Srpska“ muzika. — Na sv. Ceciliju sla-
vila je gragjanska muzika dvadesetgodišnjicu svo-
ga opstanka. ,Dubrovnik“ je donio da srpska mu-
zika slavi dvadesetgodišnjicu i rekao jednu laž.
Nazad 20 godina nije se u nas ni znalo za Srbe,
pa ko je onda mogao ustrajati srpsku muziku ?
Ovu glazbu ustrojiše Hrvati i hrvatskim se je za-

 

se dade ono, što nam se obećalo, a što je po na-
šem pravu svečano prisnano potvrgjeno : sjedi-
njenje, a kroz isto slobodu Hrvatske.
Veličanstvo! nijesu ovo veliki zahtijevi od
naroda. koji je god. 1848. onoliko učinio; od na-

roda, koji je — kako reče blagopokojni prijesto-
pa ik Rudolf 1) — kate rugre ra-
ta amo borio se; na svim borištim hrvatskih ju-
nakd bilo je svuda. Veliki broj vojskovogje i čas-
nika mikao je iz hrvatskoga naroda. Stotine i hi+
iade hrabrih Hrvata prolijevalo je krv na svim
ištim sa slavu i čast Dinastije.

Veličanstvo! Mi Hrvati usdamo se u Tvo-
je očinsko srce, da će i na naša vrata sinuti šar+
ko sunce slobode, i u toj nadi kličemo usklikom,
koji je toli često lebdio na wsnam otaca naših u
teškim časovim i u njihovom posljednjem času na
krvavom bojištu, usklikom, koji i napunjava
sva srca: Živilo Njegovo Veličanstvo naš hr-
vatski Kralj!

.

stavam kitila, kao i druga naša stara društva.
Ali dogjoše bućani i istjeraše kućane: 0-
mladina koja se je poslije počela pojav' u-
vuče se u ta društva i popustljivošću našijeh lju-
di zavlada, a naše (u ime sloge!) prisili da se
uklone. No nije imala hrabrosti da
že srpsku firmu i tako su ova društva neko vri-
jeme prolazila pod dubrovačkim imenom, & sada
nam ih Dubrovnik“ predočuje kao dvadeseto-
godišnjicu slaveća čisto srpska društva. Oni u
Srbiji i u Crnoj Gori to će vjerovati, no 3 Du-
brovnik“ za druge i ne piše.

brovkinja koje su se udale, i izabrala dvojica za
izbornu komisiju naknadnog izbora, koji će biti
na 19 Decembra, zaključilo otvoriti natječaj na
mjesto jednog općinskog činovnika i t. d. — U
ovoj sjednici Srbi su se napram Hrvatima tako
neiskreno podnijeli, da su svakoga zgadili.

Traži se jedan dobar fliegelhornist za Hr-
vatsku Glazbu u Dubrovniku. Ponude neka se
uprave Odboru za ustrojenje.

Pohvalno. — Prigodom smrti gje. Kate
Bruer-Gagliufi bi dato na uhar siromaha mješte
vijenca od gje. Frane Barišić kruna 6.

Kompromisi ? — Ovih se dana govorilo
dosta po gradu o kompromisu izmegju Srba i Hr-
vata: da su se Hrvati i Srbi pomirili it.d. Na
informaciju našijeh prijatelja u građu, okolici i
drugdje, a da se ne prosiplju iskrivljene ili izmiš-
ljene vijesti, reći ćemo im što je u stvari.

Istina je, da su došli Srbi k ljudima hrvat-
ske narodne stranke i ponudili im kompromis za
naknadni saborski izbor od 19 Decembra i za do-
šaste općinske izbore. Ponuda je bila skroz trgo«
vačka, i jedni i drugi ostali bi na svom dosadaš-
njem načelnom stanovištu ;

Narodnjaci su zazvali neki uži dogovor, na
koji dogjoše i pravaši. Pravaši izjaviše, da su oni
spravni, u Dubrovniku, raditi složno i dogovorno -
sa narodnom hrvatskom strankom, koli za sabor-
ske toli za općinske izbore. Ali sa Srbima oni
neće stupati u nikakve dogovore radi načelnih
razloga, koji ih dijele (t. j. doklegod su Srbi ovaki
ljuti protivnici hrvatske ideje i hrvatskog Pregrađa).

Narodnjaci trgovačkom kompromisu 8a =
ma pretpostaviše slogu Hrvata u Dubrovniku, što
im je i s pravaške strane bilo uvaženo i pohva-
ljeno. Tako, bar do danas, sve tri stranke e
sebi: hrvatska, srpska i talijanaška. Jer i
naši zaključiše da neće sa Srbima, a Srbi da ne-
če s talijanašima, i ako nas iskustvo uči, da ti nji-
hovi zaključci nijesu trajni.

Iznesosmo ovdje gole činjenice, ne upuštajuć
se u nikakve opši komente.

Zeljezničko sjeta. — Ovih dana držaće
se u Beču sjednica željezničkoga odbora e. k. Mi-
nistarstva željeznica. G. Marko Mitrović otputovao
je kao odaslanik Dubrovačko-Kotorske komore.

Oluja. — U četvrtak od 12 do 4 po podne
bijesnila je u nas veličanstvena oluja šiloke. Va-

lovi su bili upravo prekrasni, osobito na

na Boninovu i na Pločama. Mnoštvo pre
stranaca izišlo je, da se divi ovom prizoru i da 0+
luju — u koliko se dade — fotografiše. Ali bat«
karoli i vlasnici trabakula u luci nijesu se ni m&-

lo divili, nego se krvavim znojem znojili, da oča+
vaju, e se brodovi ne rasprenu jedan i

o
I ako je konopa popućalo, nije No neće Vo
kih šteta,
Dubrovački parobrodi. — Balkan kr6+

nuo iz Grčke put Trsta krcat rude. —
popravlja se u Trstu. <- Galeb krea žito u

— Hartington na 21 prispio u. Ri da

japiju a Čette. — Istok na putu ro de
Stettin. — Napried iskrcava žito u Genovi. —
Oskar na putu u Brailu da krca žito, — Prasattug
na putu iz Bordeauxa u Savanosh prasan.

Diskoras na Poljani. |

Ivo, — , Ke u : .
e og nad nar Iza ia ri
A oni, brate, duro! iso odlestgaa

Vlaho. — Ti se ijediš, & ja &tuiravam quosta
Samo se čudim što se ne Miće la commistiona -
d' ornato. i?
Ivo. — Da se ona gdjogod miće, ne bi se vigjele nako spos |
takolos6 kuće na Pilama, niona ,ulišta“ što su ead
u modi, po taracam, a imala bi parat kelommica, |

s
Vlaho. — Kako ne! Koja je ono bellesza! Ono je

inven-
cijon onega nekoga inžinijera što je sorveljo Hot!
i što nam je u konsilju komunslomu obećo, da ka. |