O DUBROVNIKU 3 Decembra 1898. ' I kei Pretplata i oglasi a ro spren Crvene Hrska“ s Dobrom "4 \ ola dpi aa O pretplata mine, smatra se da je predbrojen' - List izlazi svake subote kroz e“ godinu, izuzev 5 puta i to; subotu mje- | sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj ije ovih pr: imadu wvijek lovinu arka više. Cijema je listu unaprijeda u Otpravništeu lista: na zi mora tior. 4200, sa p$ godine tior. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću s sa| sto polugodište. ae i Austro- Ugarsku, i Bosnu Sloresgocina A pojeo: 59 godina fior. 6, na po godine for. so. Za oglase. veRiOE. selišta £ Me SEE E 0. SR po retku, & o ui 2:50; sa snosemstvo fior. 4:50, i poštarski ttoškovi. pata tiskaju po pogodbi i uz razmjerni a ' Pojedini broj stoji 10 nove" Rukopisi se ne vraćaju. Listove NO JA prima ni uredništv, x Juče se navršilo pedeset godina da je na prijestolje uzišao naš kralj, ćesar Austrijski Frano Jozip I. Bilo je to teške godine 1848, kada je neka nova struja slobode elektrizovala narode Europe — struja, koja i ako je pošla krivijem putem, opet je narodima donijela plodove ustavnosti i napretka. Ali ne svijem! Još imade naroda, koji se bore za ova sveta i neprocijenjena prava, za ko- ja se toliko krvi prolilo, toliko ljudi i velika- na patilo. Frano Jozip I. našao je monarkiju u plame- nu: narodi pregnuvši za slobodom nijesu umjeli izbjeći, a da jedan drugoga ne udari i sukobljeni počeše se klati. Jači, u prvom redu Magjari, htje- doše svoja, ali ne štediše ni tugja prava. Povijest onijeh daua: Jelačić, Vilagoš, Beč, Prag, Italija, i odviše je poznata, a da bi je ovdje trebalo na- pominjati. Frano Jozip 1. stupio je na prijestolje kao mladić. U ovo pedeset godina on je iskusio sve što vladar i čovjek iskusiti može: prohujaše mu pred očima sve forme vladavine : najskrajnji apsoluti- zam, dualiz&m, dah federalizma; revolucija, mir i razni ratovi doma i vani; porazi i slavne pobjede; sauženje i raširenje monarkije; kulturna i ustavna borba naroda; krepost i mane parlamentarizma ; u jednu riječ svi najrazličniji politički dogagjaji, što ih povijest bilježi, izredaše se pred njim u ovo pedeset godina vladanja njegova. Ni atentati nije- su falili. A što se tiče njega kav čovjeka, teško da se nagje drugi smrtnik, koji je okusio toliko radosti i podnio toliko tragedija. Ne treba ih ni spominjati, cijeli svijet znade ih na izust i divi se nevidjenoj jakosti, kojom se znao uzdržati, Pedesetogodišnjica Frana Jozipa IL to je povijest monarkije, njezinih unutarnjih i vanjskih borba, a dobar dio povijesti Europe i ostaloga svijeta. Polovinu vijeka vladanja donosi sa sobom iskustva i poštovanja. I zato, ako ima država ko- je su jače i brojnije od habsburike monarkije, ipak Frano Jozip 1. izmegju svih vladara -svi- jeta uživa neko osobito poštovanje. On: je kao doyen monarha, godinama, iskustvom i kreposti- ma, čija se riječ uvažuje često krat i razmjerno više nego li je sama jakost države, koja ju podupire. Udaren onim groznim udarcem, nije Frano Jozip 1. slavio svoj jubilej u prijestolnici, već u gabitnom mjestancu Wallsee, u krugu svoje najuže rodnosti, koje je dalo obilježje devetnaestom vijeku, a u nas se baš dogodilo, da se narodna i kulturna snaga Hrvata počela najbolje razvijati upravo svr- hom prve polovine ovoga vijeka i da je vladanjem Frana Jozipa I. postepeno napredovala. To me- gjutim ne isključuje činjenicu, da aaš narodni pro- gram još ni iz daleka nije postigaut, ali treba priznati da smo za samoobranu i izvršenje našeg idejala danas sto put bolje oboružani, nego li bi- jasmo nazad pedeset godina. Jedan uvaženi franceski spisatelj ,Revue de deux Mondes“ rekao je tu nedavno, da habzburš- ku monarkiju ne veže ni povijest, ni tendencija, ni vjera, ni jezik, ni ime, ni narodnost — ništa od svega toga, van samo osoba vladareva i dinas- tija. Vladar i dinastija jesu ovaj vez koji spaja ' najraznovrsnije narode i vjere. I ovom jubilarnom prigodom pokazaće se najbolje tyrdnja francesko- ga pisca, kad se svi narodi, koji su se juče borili, da borbu opet sutra nastave, budu natjecati ko će bolje pozdraviti sijedoga kralja Frana Josipa I. tie ET0000 Muhamedansko pučanstvo na Balkanu. (piše Ivan Andrović) na odgovor ,Dubrovniku“ na njegov članak : Bosna i Veliko-Hrvati“ br. 47. Muhamedansko pučanstvo na balkanskom po- luostrvu različito je po porijetlu, različito po je- ziku, po običajim i po društvenom življenju. K to- jezik još turski i sačinjavaju kologički tip. Megju samim Turcim treba razlikovati — kao i Srbe, koji živu u hrvatskim zemljama od onih u Crnoj Gori i Srbiji — one od Carigrada, od o- nih koji živu u poljim i u malim: varošim. Carigradski Turčin, osobito od viših staleža jeste od manje čistijega plemena, buduć da u glav- ni grad dolaze i živu muhamedanci sa svake stra- ne Carstva: a uz to on je skoro uvijek državni činovnik, a, po tomu, prisvaja si i mane prijanja- juće i dotične svakoj despotičkoj vladi. Iz čestih saobraćaja sa Grcim i Europejcim uzeo je i naučio lukavstvo i duh sapletanja, dok e potrebitnijega, pribavljeno prodavanjem dobara ži- du ili armencu Zuatno bolje je poljsko pučanstvo, koje živi amo tamo rasijano po Balkanu, a na osobiti na- čin oko Adrianopola. Ono je baš savršeno, slično u većemu djelu svojemu narodu, koji živi u bliž- njoj Maloj Aziji. Svi Europejci, koji su s njime općili, suglasno izjavljuju, da Turčin, kojega tla- čenje nije u naručaj očaja bacilo, doista pokazu- je se odličan čovjek. Jer gostoljubiv bez nesduš- nosti, srdačan bez prijevare, vjeran, poštenjak i istinit. Bugari i Albanasi. U Bugarskoj i istočnoj Rumeliji živu dva milijuna i p0 kršćana, i skoro osam sto tisuća muhamedanaca. Od ovih je skoro sto tisuća Bu- gara, koji su se obratili na Islam, te su, poput grčkih muhamedanaca na Kaadiji, najžešći neprija- telja kršćanluka. Najpače je pripisati ,turcim“ Buga rim i divljem jahačkom narodu, što je turska vlada god. 1877 počinila one okrutne pokolje na obalama donjega Dunava. Ostali muhamedanci u Bugarskoj, koji se u najvišem broju nalaze oko Varne, jesu pravi i autentični Turci. Nego od preko dvije,sto- tine tisuća izselilo je one iste godine, kada je Bu- garska postala neodvisnom kneževinom. Treba za- hvaliti u prvom redu mudroj i savjesnoj politici Aleksandra Battenberga, koji — vladajući s njima miroljubivo, ljubezno, pravedno i držeći do njiho- ve vjernosti — zapriječi izseljenje ili barem u to- liko ga smanjio, da one muhamedance, koji osta- doše, imao je uvijek za preyjerne, podanike. .1 hrabri vojnici pokazali su se kod Slivnice. Današ- nji Turci u Bugarskoj spadaju megju najbolje gra- gjane kneževine, dok i ako ne često iseljenje i slabo unapregjivanje muhamedanskoga pučanstva zaduje. Crnagora imade skoro četiri tisuće Albaneš- kih muhamedanaca, koje su laskanja knjaza Niki- te, rekao bih, prisilila da ostave svoje postojbine za da se združe sa zemljama iste vjere, koji je na jugu skadarskoga jezera; dočim skoro deset i pet tisuća Turaka podanici su grčkoga kralja Gjure. Oni stanuju u olimpijskim stranama prema Kardici, te su dobri poljodjelci i dobri gra- 33 proglas na svoje suvjerenike na Kreti, — ši. ve i grčko pučanstvo, koje se je obratilo na Isla