mv List izlazi svake subote kroz cijelu god z ula, avgusta, septembra i oktobra. B po polovinu oo a . sm na po ine tior. 2:25; za kuću & i Bosnu Hercegovinu s poštom: na godinu fior. 5, na p0 godine for.| Za oglse. priopćeno; zahvale i-ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se sec4 juna, imadu wvije godinu nor. 4:90, Austro- Ugarsku, 2:80; za inosemstvo lior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. je listu U Dubrovniku, 22 Decembra. Eso nas da, po običaju, svršetkom godine progovorimo našijem čitateljima par riječi. Cijelu božiju godinu vodi se borba, pretresaju se pita- nja, rasprave, goni se polemika, pak mora kadgod da dogje vrijeme, da list kao takav prozbori nešto i o sebi, 1li kako bi se drukčije reklo pro domo. Ulazeć brzo u devetu godinu svoga života Crvena Hrvatska“ ne osjeća potrebe, da se iko- me prestavlja. Hrvatski je narod već dovoljno pozna, a poznadu je i protivnici. Ali ipak želi da nešto kaže. Nazad osam godina, ,Crvena Hrvatska“, izla- zeć prvi put na svijetlo u starom slavnom Da- brovniku, u vrlo nesretnom stanju našla je hrvai- sku stranku. Hrvatsku stranku? . . . . Je li se uopće moglo onda i govorit 0 nekoj hrvatskoj stranci, kao takovoj po imenu, osjećaju i progra- mu? Po, programu možda. Stari borioci stare na- rodne stranke ne činise razlike izmegju Srba i Hrvata vstajuć vijerni temeljaom programu stran- ke, sjediujenju sa Hrvatskom. Ali kad se Srbi, kao Srbi, odrekoše prvobitnog programa, te shva- tanju što ga o načelu n&št narodnosti imaše na- ši stariji ljudi, pretpostavise najbezobziralji srp- ski eskluzivizam, oni ove ljude aastojahu da sru- še i ostrane sa svih javnih mje+.a, u koju svrhu združiše se sa najgorim dušmaninom našega na- roda sa Talijanašima. Njihova namjera pogje im donokle za rukom. U to doba -— u povijesti našeg preporoda doba veoma teško i po Dubrovnik i po ostalo Hrvat- stvo — pojavila se je ,Crvena Hrvatska“, Ona je srpsko-talijanskoj siozi suprostavila ideju Hrcafstva, pobijajuć najžešće sve i svakoga, ko bi so u dio, da ovu ideju dira ili napada. Dubrovnik je hrvatski grad! Južna Dalmacija nije srpsko pri- morje nego hrvatska semlja! Mi smo Hrvati! Uz ova načela jurila je ,Crvena Hrvatska“ neu- strašivo, bez obzira na desno ili na lijevo. Pri tom pak, uvjerena da samo načela stranke prava mogu očuvati i ostvariti Hrvatsku, našla se odmah svojim postanjem u njezinim redovima, ne otklanja- juć nikada sloge, sporazuma i postena zajednič- kog rada sa drugim ilrvatima, na obranu hrvat. stva protiva zajedničkome dušmaninu. Naši nepri- jatelji i protivnici podižu nam toliko prigovora, možda najviše zato što više puta ne htjedosmo pisat ka- ko je milo osobi Petra ili Fivla, nego kako je korisno stvari hrvatskoj. Ali neka nam u cijcio M ri inu pita i to: subotu BEI LSE: a u Ot; H sa donašanjem u i sa | sto polugodište, 1 1 | : i 4 ti bi i rni Misa no oračaju. istove ne na; naši mladi ljudi postaju trgovci, učitelji, sve- ćenici, liječnici, činovnici i dobri su Hrvati. Evo ovo su plodovi novoga pokreta inaugurirana sa Crvenom Hrvatskom“. Može li ko to zanijekati ? Što bi bilo od nas, da toga pokreta na temelju odrješita Hrvatstra bilo nije? A protivnici? Srbi, smeteni našim napret- kom, svakoga se srestva prihvatiše, da ga zausta- ve. Misljahu da im savez talijanaski narodu ško- di i odbacise ga. Prepadoše se opozicije i sakriše ge iza ljudi u Beču i Zadru dobro vidjenih. Zatim opet stupiše u opoziciju i opet ju odbaciše u salame- lecima, koje je svak opazio. Ali sve zaludu, jer mnogogodišnjim iskustvom uvjeriše se, da njiho- voj stvari u nas zemljišta nema i da oni, sami, kao Srbi, neće nikada u Dubrovniku učiniti sišta. Pokušsaše zatim da pod krinkom sloge zava- de i rascijepaju dubrovačke Hrvate, ali im varka ne pogje za rukom. Uvjeravahu, da se oni više nikada sa talijanašima združiti neće. 1 evo ih napokon u novom savezu s njima, gorem nego i- kada dosle! U slavu toga saveza bi izabran ,na- dobudni“ Srbin dr. Viaho Matijević narodnim za- stupnikom, ali se zato Srbi obvezaše, da u slu- čaju pobjede izruče izlijanskoj straući upravu općine grada Dubrovnika. Hoćemo li ma umrću devetnaestoga vijeka da doživemo tu sramotu u hrvatskoj i slavenskoj Ateni? .... Ovim korakom počinje nova era u našoj nardaoj borbi, jer se protivnici udružiše ma ži- vot i smrt, na uništenje Hrvatstva. Da to po- stignu, Srbi, kako vidimo, ne žacaju se Talijana- šima data naibolji dio. All još je stvar zanimivija, kad se zna, da je cijelo dalmatinsko Srpstvo, kroz Srpsko Bratstvo“ odobrilo ovaj savez proti Hr- vatima i navijestilo nam rat. ,Lega“ i ,Srpsko Bratstvo“ dava su proti nama uiruženi | I to još mije sve. Pouzdano znamo, da je samo Ceti- nje novoj koaliciji, kao i onoj prvašajoj, udijelilo svoj blagosov, dapače je i potaknulo. Ovih dana kad se je ugovarala srpsko-talijanska sloga, bo- ravio je u Dubrovniku i imao sastaoke sa našim Srbima neki P—ć, Ornogorac i na celinjskom dvoru vrlo uplivna i pouzdana osoba. Imade ne- kih zaakova, po kojim bi se reklo, da je ovaj naročito zato ovamo bio i došao i kompromisu kumovao. Dalje ne ćemo da govorimo. Uz ave ove protivnike čeka Hevatstvo Da- brovnika i Južne Dalmacije žestoka borba. ,Cr- vena Hrvatska“ ide joj u &usret mirae savjesti, jun»ćki, uvjerena da vrši patrijotičku dužaost. Nećemo sebi pljuvati na obraz! Borićemo se po- šteno, otvoreno, sami; borićemo se za hrvatstvo naše. uvjerenjem da branimo jednu svetu istinu i da puk alijediti s nama ko i dosad, i još bo- o dosad. to ime: Bože pomozi! A Vama, braćo i hrvatska, čestito Vam Bušić i bošitaji Božić. Statistika veli, da na svijetu imade preko 800 milijuna katolika. Svijeh kraćana sk ipa biće oko 5660 milijuna. Vjeruju li svi ?.,.. A oni koji vjeruju, vrše li svoje vjerske ditšaosti ?..... Velika i ted+ ka pitanja 1..... Ipak i sa onog koji vjeraje & ne vrti, i sa onog koji je vjera (dar bošiji) izgubio, se ži i. OMA nefrankiran Pe no prima ni uredništvo ni uprava. , pak je još kršćanin samo po tom što su ga kao maleno dijete ukrasili svetim otajstvom, i za sve ove i tolike druge indiferentiste preraznih forma imade u kršćanstvu jedan dan, koji ih ko nekom vrhunaravnom silom dovodi u krilo i društvo krš- ćanske crkve — a to je Božić. Božić je dan mač- koga izmirenja otporaih sa Kršćanstvom. Najveći ateista ; filozof koji po cijelu godinu niječe božan« stvo i vrhunaravnost; pisac koji svoj vijek troši ratujuć proti kršćanstvu, političar koji se ponosi da je član slobodnozidarske sekte ; slobodni misli- las koji iz straha od smrti, nekom zdvojaom mi-. lanterijom diže visoko glavu i veli da nema ništa ; pop-raspop; moralni propalica — svi ovi i još mnogi i mnogi ne mogu, a da se ne poklone ve- ličanstvu Božića. Vidimo po svijetu najateističnije institucije gdje svetkuju božićne praznike. Parla- menti Rima i Pariza sa framansonskim većinama zatvoraju svoja vrata. Veliki svjetski listovi — i baš oni koji se po cijelu godinu ističu u borbi Božiću otvaraju subskripciju djeci. Zašto na Božić, a ne u koji drugi dan kada ne vjerujete? Odgovor je trudan, jer ima u čovjeku nešto, protiv čega om pe može da se hrva. To se najbolje pokaže na protiv Kršćanstva, o za darove siromašnoj IRON 1114 narogjenje Njegovo ? Ko sve ovo ne zna, ko na pr. ne zna naš Božić, a čuje o velikoj moći ove slave, mislio bi, e se tu nekim nevidjenim sjajem i bljeskom svijet obmanjuje. A ima li tihije i skromnije sve- čanosti nego što je Božić? Ima li čednijega. slav< što je