Građska Kronika.

Naknadni izbor u Dubrovniku. — U
nedjelju u jutro osvanuše ,srpski“ i talijanski
proglasi, naviješćnjuć, da su se Srbi i Talijanaši
složili i da je kandidat — dr. Vlaho Matijević.

Uvjete sloge već priopćismo: Srbima kandi-
dat za grad; u općini vijećnici pola i pola, pri-
sjednika 4 Talijanaša i 2 Srba (što znači da će
uprava bit u tal. rukama); općinski blagajnik Ta-
lijanaš (iz Firence?!!); jezik talijanski ravan ,srp-
skom“; pečat općinski ,srpski“ i talijanski; na-
čelnik 3 god. Srb, 3 god. Talijanaš. Kad bude
talijanaš, općinska će se sjednica vodit talijanski.

Ovo su uvjeti. Dva ugledna talijanaša reko-
še nam. da još ima nešto po njih povoljna, ali
nam ne rekoše što.

Evo vvo su kadri da počine dubrovački Sr-
bil A mi pitamo nijesu li dubrovački pravaši do-
bro uradili kad su, poznajuć ih, odbili: načelno sva-
ki sporazum sa ovom i ovakovom srpskom stran-
kom? Nijesu li narodnjaci dobro uradili, kad su
se sa pravašima našli solidarni? Mi bijasmo duž-
ni da tako postupamo ne samo u ime Hrvatstva,
nego i u ime Slavensta, koje danas u Dubrov-
niku prestavljaju jedini Hrvati.

Ele pod ovim auspicijima počeo je u pone-
djelnik na 9 ura izborni čiu. Srbi su doveli sve
svoje iz bliza i iz daleka. Došlo ih je naročito
zato, da onaj dan mogu glasovati. I Dubrovačka
Plovitba (u kojoj ima dosta hrvatskog kapitala i
ako je sada uprava u nehrvatskim rukama) regbi
da se zauzela za svog bivšeg agenta. Parobrod
je onaj dan ,slučajno“ okasnio, da jedan kape-
tan može glasovati. Svi rišćani, juče došli iz Her-
cegovine, nagjoše se na okupu. Agitatori lećeli su
na sve strane — bilo je bakšiša koliko ti drago.
Ali još veću revnost razviše Taljanaši. Dr. B.
Podich, koji je toliko proti Srbima vikao, doveo
je sve klijente, s kojim može raspolagati. Brojna
pristupi na izbore dalmatinska talijanaška buro-
kracija, kojoj je Dubrovnik postao ko neki refu-
gium. Mladi ,Legašići“ del si! i nadobudna srp-
ska omladina natjecahu se u divnoj slozi.

Naprotiv ovoga aparata Hrvati, brojno dale-
ko jači od ikoje stranke, znali su da će u gradu
jošte podleći sluožnim protivnicima. Zato nije bilo
nikakva naprezanja. Ni izborni proglas mje sa-
stavljev, niti se birače posebice na glasovanje zva-
lo. Došao je da glasuje ko je hti0, mi smo samo
htjeli da se atirmiramo ispred konubija tugjinskug.

Vlada mje nikakvim načinom uplivala na
nikakvu stranu. Dokaz u tome da su činovnici
glasovali kako su htjeli, za Klaića ili za Matijevi-
ća. A pošto je u čiuovništvu talijanaška suaga,
većina činovnika glasovala je za Matijevića. Ali
najbolji dokaz da vlada nije mnika&o upiivala jest
u tom, što jedan dio činovnika Kot, Poglavarstva
glasovao jo za Klaića, a drugi dio za Matijevića.

Na 1 sat poslije podue zaključio se izbor.
Hrvati tojahu već prije izglasovali. Srbi i Talija-
naši nastojahu da produlje koliko više mogoše,
ali tad već ne imalhu koga više da dovedu. Ke-
zultat je ovaj: Klaić 136 glasa, Matijević 198. U
dvorani neko zaviče: Živio dr. Vlaho Matijevići
na što se Hrvati ironično odazovu sa: Živjela
Lega! Ovo je srpskum entuazijačmu bio dobar tus.

Ako ćemo da ispitimo umu 198 glasova to
su Talijanaši doveli oko 90, a Srbi 108 glasova.
Sa njihove strane mogoše još da dovedu najviše
5-6 glasova, dočim je Hrvuta izostalo jeduo 45.
Nadat se je, da je ovo zadvji put, da se ovakovi
izustatci bilježe.

Kako vidimo dakle, ovo je mršava pobjeda
i u materijalnom smislu, jer su Hrvati bez muke i
priprave pokazali, da su u Dubrovniku mnogo ja-
či, ponapose, i od Srba i Autonomasa. O moral-
noj kakvoj pobjedi nećemo ni da govorimo, jer
znamo da se je mnogi Srbi, izuzev možda iza-
branog zastupnika, u svojoj duši tesko stide,

Neka im bude | A potumstvo će naše da su-
di ko je i ovaj put dobio u Dubrovniku, da li
Srbi — ili Hrvati.

RA NSA da z. dbeontih,
srpskom -tali m ko kumov
i , dr. Roberto Gighzaovich i dvorski
savjetnik Niko Nardelli, Molimo ,Smotru“ da nas
kategorično pobije, ili da šuti,
Ko ma je pak kumovao u Dubrovniku naći
će čitatelji u najprvom našem današnjem članku.
Promaknuća. — Gosp. Jozip  Paladino
Č SRepeont saten graatga od e a
kružnog  Ravoateljstva  Financija u Dubrovni-
ku, & Dujo pl. Rendić-Miočević računar-
i pri istum ravnateljstva. Čestitamo.

U srijeda veće omrkla, & u čet-

je kako je upraviteljstvo htjelo Općinski prirez
poskočio je ma 75%, ili 11%, više nego lani. Ovo
su sve posljedice mudre srpsko-talijanaške upra-
ve, navlastito u poslu kazerma. Od kad su oni
na općini, općinski prirez narastao je 23%.

U ovoj sjednici uništena je ona abnormalna
pogodba radi petroleja, o kojoj smo natukli u
prošlom broju. Meno male! Zatim je udijeljeno

jedno stipendije i riješeno više omanjih posala.

Zabave u Zadruzi. — Potpisana, javlja
svojim članovima, da će zadnji dan od godine bi-
ti familijarna zabava. — Uprava ,Hrvatske Rad-
ničke Zadruge“.

Pohvalno. — Za fond bolesnih radnika
»Hrv. rad. Zadruge“ fior. 3:15 sakupljeno izmegiu
Clanova, fior. 6.05 sakupljeno u počast novoj u-
pravi za god. 1899.

Dubrovačka flora. — Prof. Emanuel Ni-
kolić priopćio je u ,Oesterreichisehen botanischen
Zeitsehnft“ Phćdinologische Mittheilungen aus der
Winterflora Ragusa's, u kome bilježi gdje i koje
doba, zimi, našao je u nas neke biljke u cvijetu,
po čemu se vidi blagost dubrovačke klime.

 

Diskoras na Poljani.

Vlaho. — Jesi li vidio Balda oni dan u sali kako skvi-
či i skakuće kako tintilin ?

Ivo. — A meni se mjesec prije kleo svijem na svijetu,
da oni nigda za nigda neće učinit legu s Srbima !
Ma mene je najviše gusto gospar Jero. Njega jad-
nika, che & cosi onesto e scrupoloso, fanno fare cer-
te parti.....

Vlaho. — Ko bi se nado da je Ivo mali onaka paprica!

Ivo. — Impjegat od policije u pensioni, nema, jadnik,
posla, izdala ga godišta, pa se je do u veliku poli-
tiku. Ma lasno je njemu con quelli ajutanti di cam-
po: sigaor Paolo i Frano s Ploča.

Vlaho. — Onaj čovjek mrzi naš jezik!

Ivo. — Jezik?! A što mrzi nas ? Da mu je dat vlast vi-
dio bi što se čini.

Vlaho — Daće mu je Srbi,

Ivo. — Jes, ma ja ću se s tobom okladit za sve na svi-
jetu, da oni gja sad studijaju ne bi li hi mogli u
čemu privarit, Jer, zaludu, to je njima u krvi.

Vlaho. — #er altro che bella figura che fa Vlaho Ma-
tijević !

Ivo — Zašto? Čovjek je koerenat. On kako veliki Sla-
ven svegi je zagovarao slogu s talijanašima. Jer
bez tega oa u Dubrovniku ne može bit nista, A ne
vidiš mu na faci koliko ga to peče. Ostario, dobra
(almeno političkoga) ne vidio! Zato daj mu da što
bude, pa kako mu drago. A njegovo ime je pro-
gram, veli , Dubrovnik.“

Vlaho. — Čiji program ?

Ivo. — Srpsku-talijanski. Znaš da se prije ova porkari-
ja čimla na ime Frana; sad se čini na ime Mati-
jevića,

Vlaho. — Ma će ih sutra tokat votavat za Talijanaše.

Ivo, — Pa što njima prema, oni su se ua to naučili, Ma
neka sve, ma su se s Franom podnijeli uprav od
pr.s. ch. Isto kako da ga nema! On koji im je to-
liko učinio i toliko valjo, nije mirito questv tratto.
Što je giusto, giusto |

Vlaho. — ko & gjavolom tikve sadi.,., A znaš što mi
je reko Jovo? ,a vas je, govori, vise finulo, Nas
dva partita imamo za elecijoni komunalijeh ses ti-
suća fiorina, a ti pozdravi doma,“ Može bit da i
imadu.

Ivo. — Ako ne bude štogod donio Popović,

Vlaho. — koji Popović +

ivo. < Ne znam ni ja; ma na sve strane čujem govorit;
ovo je učinio Popović! Srbe je persvado Popović |
Bio je Popović! Reko je Popović! Obećo je Popo«
vić! Valja mi se informat chi & costui.

Vlaho, — Pa ćeš me avizat, U toliko čujem da je Ca-
boga isišo iz Gabineta.

Ivo. — Zašto?

Vlaho. — Vraše tu ti je bio veliki bulikan. On je viko,
da više neće stat u partita, koji čini legu con um
partito antidinastico, t. j. srskijem i utek0o ća. Ovo
impjegate dalmatine nije ui malo gustalo; auci go-
vori se da su vadili bruškin ko bi imo Cabogi ući-
nit akužu i da je sreća (oli nesreća) dopa!s gospa-
ra Nikolicu,

Ivo — A je li se na to Brnjict pripo?

Viaho. — Vraga se pripd, nego viće, da tužu, pa kad
im budem govorit dva minuta, oni će mi sami ri-
jet: basta | Sad ne znadu što će činit, Srbi hi svje-
tuju da ne obadaju. Što će dizat toliku prašinu ?
Nije prudeato.

Ivo. — Moj Vlaho, ti ne možeš snat koliko me ova stvar
gusta. Mi smo izgubili deputata, ali smo s druge
strane puno dobili, & najviše smo dobili kad smo
ritiutali srsku ruku, koju su nam davali javno, & ta-
lijanašima drugu tajno, Ko nije posao Srbe neka hi
sad vidi što su kapači usčinit, imam trista gusta
vigjet srsku omladinu, gje piše kako joj detava A-
voscani, Persicalli 6 compaqguia bella. Ovo mladijem
na ugled, da promislu što će i kuda će: oli & Hr-
vatima, koji držu do svoga načela — oli & ovom
čeljadi | A tebi, moj Vlaho, čestito feste, I da mi hi

lijepo provodeš a tvojom falmiljom u miru sreći i
sadovoljstru,

 

JAVNA ZAHVALA.

Prigodom smrti nezaboravne naše
majke, odnosno none;

Klare ud, Marić

dužnost nam je da zahvalimo Dra. Franu
Trošiću koji je nastojao da na ikakvi na-
čin izbavi iz čeljušti nenadne smrti našu
milu pokojnicu; župniku Dum Ivu Fer-
ranti, Dum Peru Franuloviću i MM. P.P.
0.0. Domenikancima, svoj svojti i prija-
teljima koji su nam od srca bilo osobno
bilo pismeno nastojali ublažiti ogromnu
žalost; svijem onijem koji počastiše us-
pomenu mile nam pokojnice dobrotvornim
djelom, a najzadnje onim koji su je do-
pratili do vječnog počivališta.
Dubrovnik, 22/12 98.
Marica

Ano ud. Katić kći Milo
Ernesto

| unučad.

Supil , izda i
on Sui sme

Svila za vjenčanje 65 novč.

do fior. 14 65 po met. — kao i crna, bijela bojadisana Hen-

nebe svila od 45 nč. do tior. 14.65 po met, — u

najmodernijim pregjam, bojam i nacrtim. An private

rto i poreza franco u kuću. Uzorke odmah volji.

G. Hennebergove se ubi (e. k. dvor. dobarljač)
eh.

Wilhelmov sok od trava
MARKE SCHNER&EAC"

po liecuićkom propisu. 12 najljekovitijih, frisko
nih sokova trava sastavljen i mnogostrano upotrebljen.
Ovaj sok po osvjedočenju najglasovitijih liječnika odliko-
vao se na venredni način kod kašlja, promuklosti, pre-
hlade, prsne stege, zasluzenja, tesaog disanja, po-
stranog ubadanja itd Mnogi te ga uzimahu potvrgjuju
da um je ovaj sok postao ueophodaun i da njemu samo i-
maju zahvalit ublaženje i mirne noći, Osobito se prepo-
ruča osobama katarhu podvrženim za oštra vremena i ma-
gla kao preservatih, navlastito za putovanja po oštru vre-
menu. Ondjelaje na upaljiva dužnu kožicu jabučice, zra-
čnih cijevi i njihovih odjelaka (lrouchi, umanjuje zapalu
1 jača; pospješnje bacanje jer u prsima probugjuje neku
ugodnu toplinu, odvodi kougestiju i rastaplja venozne za-
preke u donjem dijelu, bez da zaprijeći probavu, koju on
kroz blago-aromatičine svoje djelove dapaće jača. Kod
svoga ugoduog okusa on je ne samo djeci ugodan i kori-
slan, nego i starim časljivua i na plućnim bolesnim ljudi-
ma kao potreba, a javnim govornicima i pjevačima dobro
došlo srestvo za hrapavi glas ili promuklost. Uzimlje se
kod lakih kataraloih afekcija dnevno, jutrom i v
svaki put uro prije ili pojelu, jednu do dvije pune ožice,
mlake, i povišsice do nekoliko dana ma tri ožice, Kod sa-
starelih slučaja uzimlje se uvijek dvije ožice pune, dnev.
no tri do ru“ ae u jutro 3 VO i prij
a još po 1 ura prije i 8-4 ure ije jela. Djeci 1
godine dava se i a vecoj Švije do tri
Dijeta za uporave Mo soka trava ,Marke Schnee-
berg“ sastoji u mesu lako probavljivu i frišku, isključu-
juć sva zestoka pića i opaljiva, razdraživa jela. cijeu& po
bočici zajedno sa naputkom 1 tior. 25 nov. a. v, — Pa.
kovanje sandučića računa se 20 novč, Pošt. sandučići sa
6 flasa uz pouzeće, salju se za 65 fior, franco na svaki
post ured austro-ugarske monarkije. Svakdanje naručbe
obavljaju se najbrže,

Pripravlja se pravo samo kod Frana Wilhelma,
Mon u Neunkirchenu kod Beča, gdje se čine

naruć

avna vala gosp. Frauu
u Neunkirchen (Donja Austrija).
nAko ja ovdje na javnost izlazim, činim
jer mi je dužnost da izrazim gosp. Franu Wilhelmu
karniku u Neunkirchenu moju pnajtoplju zahvalu sa 1 4

mi je učinio
e strši Ker. i druge, koji ove bolove

 

j

njego upozorim. Nijesam u stanju
vao pre kroz 8 godine ma E a oaen io.
mena,

Prodaju se dvije male kuće zajed-
no sa malim vrtom, u ulici izmegju vr-
t4 br, 109 az Hotel Imperial,

Za pogodbu obrati se kod Marka
Glicea. sija!

ii I

.
e
ž
s
+
.