silama 2a talijanaše (,Dubrovniku“ na zdravlje) ovaj put se neobično iskazaše. Premda nije bilo potrebe, svi njihovi popovi glasovahu za talijansku cedulju, a s pjima i narodni zastupnik dr. Baljak. I Bjelanović bio bi glasovao, ali je bolestan. Ovi ljudi imaju obraza, da se pred Hrvatima razbacu- ju svojim slavenstvom! Sram ih bilo! Hrvati bi bili mugli da u prvom tijelu skupe još dosta više glasova, da su se činovnici Hrvati o- dazvali pozivu svoje stranke; ali skoro nijedan nije glasovao. To je bio barometar kako se go- re želi. Mora im se svakako zamjeriti, a još vi- še nekim narodnjačkim prvacima, koji se ustru- čavahu predati svoj glas, pa lijepo ostadoše kod kuće. Zato će ipak u svome glasilu i nadalje do- zvoliti, da grdi pravaše podmećuć im, da su do- govorni s Trigarijem. Izborima u Zadru hrvat- ska stranka dokazala je, da je jaka. Talijanstvo Zadra sazidano je na pijesku. Ono će se sruši- ti kad se narod osvijesti, a taj dan nije daleko. Talijanaši sami su zabrinuti, kad evo hoće da po- krenu list na hrvatskom jeziku, kojim misle da na- rod odgovaraju od hrvatstva. Uzaludan trud! Taj list zvati-će se Pravi Dalmatinac i biće dostojni bratac Prave naše sloge. Promjene na Namjesništvu. — Dozna- jemo, da će do brzo, utanoč muku i opovrgava- nju, izvesti se znatnije promjene na pokrajinskoj upravi. Jedan viši činovnik imao bi biti premje- šten u drugu pokrajinu, drugi bi imao poći u pen- siju i na njegovo mjesto došao bi jedan od kot. upravitelja. Osvem toga očekuje se i po kot. po- glavarstvima nekoliko premještaja. Eto vidjet ćemo! Novi financijalni direktor. — Ravnatelj dvorski savjetnik Beden pošao je u pensiju. Čuje se, da bi gosp. Beden bio još ostao u aktivnoj službi i ako je imao 40 god. službe. Njegova že- lja bi poduprta s uplivne strane, ali uzalud, jer su u Beču već bili učinili druge odluke. U Zadru su se, kako nam od tamo javljaju, njeke ličnosti radi toga grdno natmurile, jer se ovaj neuspjeh svakako komentira. Novi financ. ravnatelj, koji je već imenovan, gosp. Hočevar, rodom je iz Kranj- ske, pak ga ,N. S.“ hvali kao čovjeka, koji se nije zaboravio od svoje narodnusti. Ako je tako, on- da dobro nam došao ovaj brat Slovenac! Radnički list. — Izišao je u Zagrebu Hr. Rad. Glas organ hrvatskih radničkih klubova stran- ke prava. Cijena mu je 2 fior. na god., a izlazi dva put na mjesec. Pobijaće socijalizam, razdor, neslogu i političku špekulaciju. Prvi broj vrlo nam se dopao, pak ga zato radnicima toplo preporučamo. Požar u Kotoru. — Na badnju moć: pra- voslavnu vas Kotor uzbunio je neinili požar. Voj- pička kazerma, magazin, jedna kuća i stolna pra- voslavna crkva sv. Nikole postadoše žrtvom bije- sna ognja, koji voda nije mogla da savlada. Vas grad skočio je, da se grozi pred nemilim prizorom. Steta se računa preko 100,000 fior. Urota?! — Na povratku iz Dalmacije bio je na Rijeci uapšen g. Simo Matavulj srpski pi- sac pod sumnjom, da je upleten u neku zamjeru, koja ima svrhu, da skine s prijestolja Obrenoviće- vu dinastiju, a posadi Karagjorgjevića. Nakon dva dana pušten je na slobodu. Odgovor. — Na poznati govor zastupnika g. Borčića koji je pohvalio namjesnika i dalma- tinsku vladu, zatim uzeo u obranu postupanje ne- kih političkih činovnika (a neka ga , Jedinstvo“ brani kako hoće), odgovorio je opsežnim podaci- ma zastupnik Biankini. Njegov sočni govor napo- se je štampan, te se može dobiti u Zadru kod »Nar. Lista“ za 10 novč. poštom franko. Gradska Kronika. Lične Vijesti. — U Dubrovniku boravio je ovih dana u zvaničnom poslu viši financijalni sa- vjetnik Vuleta. Dum Stijepo Tomašević 4 U ponedjel- nik umro je dn. Stijepo Tomašević, mjesni škol- ski nadzornik i umirovljeni gimn. profesur u 74 god. svoga života. Ima više godina, da se je dum Stijepo povukao u Dubrovnik na počivanje. Sve svoje imanje ostavio je, kako kažu, u crkvene svrhe, U utornik bio mu je sprovod, kome prisu- stvovahu učenici mjesnih škola i velika kita gra- gjanstva. Laka mu zemljica. Zabava. — Sutra, tačno u 7 sati u veče započet će u Hrv, Rad. Zadruzi zabava, u kojoj će sudjelovati pjevački i tamburaški zborovi. Do- brovoljni diletanti prestavljaće 7ombolu, lakardiju u jednom činu. Poslije toga slijediće ples uz igra- nje tamburica. U Hrv. Rad. Zadruzi biralo se u srije- du novo Upraviteljstvo. Izabrani su gg. Antun Mi- letić presjednikom, dr. S. Mandolfo i Frano Supi- lo upraviteljima, Vlaho Primorac tajnikom, Gjuro Kovačević blagajnikom. Istodobno je izražena istupivšim članovi- ma lanjske Uprave gg. Nikoletiću i Šutiću jednodušna zahvalnost za njihovo zbilja požrtvovno zauzimanje oko procvata i napretka društva. Pohvalno. — Gosp. dr. Lovro Monti, da počasti uspomenu pok. dr. Miha Klaića, udijelio je va godišnjicu njegove smrti 20 kruna mjesnom dječijem zakloništu. Nepodopštine. —- - U srijedu poslasmo jed- nu brzojavku put Zadra naravno na hrvatskom je- ziku. Brzojavka nije našla tamo našega adresata, pak smo u četvrtak dobili iz Zadra ovaj odgovor: Ihr gestriges N.o 275 deponirt X. Y, (ime adresata) noch nicht angekommen. Ovako odgovara poštarski ured u Zadru na hrvatske brzojavke. Upozorujemo naše zastupnike da se za ovo zauzmu, jer to nijesu situarije, ne- go se u nas u Dalmaciji silom hoće da provagja stanoviti sistem. Mi imamo pravo na hrvatski upit tražiti eventualno i odgovor hrvatski. Nije mu upalilo. — U ponedjelnik veče gosp. Nikola Babić trgovac, kad je zatvorao svoj dućan, opazi pod jednim stolom, gdje vire noge čovjeka, koji je dolje bio sakriven. Zatečen tako, ovaj se brže digne i na upit što tu radi, odgovo- ri, da je rodom iz Sarajeva, te da je došso ondje prispat. Zatim provali brže kroz vrata i izgubi se u mraku. Na spomen mrtvijeh. — Primamo i pri- općujemo: Još u Avgustu god. 1894 bio sam pre- dložio u ,C. H.“ po požudi mnogijeh drugijeh su- mišljenjaka, da se nagje bolji način da se oduži- mo našijem pokojnicima, nego prinos vijenaca u sprovodima i njihova vješanja u crkam dotični- jeh grobišta, koji običaj maliči veće poganskijem nego kršćanskijeh narodima. Bio sam dakle pre- dložio da njihova cijena bude se upotrebiti u fri milosrdnja djela: 1) za narešenje kapela siromaš- nijeh u grobištu, 2) za utjehu siromaha, 3) za u- temeljenje jedne zaklade (fondazione) u službu jed- ne sedmične s. Mise dušama svijeh mrtvijeh u gro- bištu pokopanijeh. Ovaka stvar bila bi primjerni- ja pred Bogom, korisnija dušama, a i ugodnija kršćanskoj obitelji, nego sadašnji ne vele pohval- ni običaj. Ova stvar bila je odobrena i priporuče- na od drugijeh listova u Dalmaciji, i općinstvo shvatilo njezinu korist, pak nešto se je od onoga doba steklo, to jest: da su se crkve očistile vije- naca; da ih se manje vidi u sprovodima, i da nje- ki prinosu po koju svotu u javnu dobrotvornost. Ovi dobri početak podaje nadu da će se do brzo i druge milosrdne syrhe dostignuti. Do sad još crkve ostaju zanemarene; ona od Danača prika- žuje više sliku jedne spile nego hrama božijega, ona u tri Crkve ima velikijeh potreba, a na B o- ninovu fali jedan drugi otar, gdje svećenik valja da čeka dokle drugi Misu svrši, i s njime ostali bogoljubni, koji imaju potrebu što brže se kući povratiti. Što se tiče s. Mise za mrtve, to svak uvigja potrebu, jer ima pokopanijeh veći dio siro maha, bez da se iko od njih spomene. Koja bi bila radost jednoj kršćanskoj obitelji znati da su svoji pokojnici pomože- ni često žrtvom s. Mise, na koju mogli bi prisustova- ti rodbina i prijatelji! — Ako se promisli daje naša dužnost naravna i kršćanska brinut se za utjehu živući jeh siromaha, koliko je veća kršćanska dužnost po- magati siromašne duše u čistilišću, da tako njih možemo i dobijemo prijatelja na drugomu svi- teta kad mi preminemo da nas prima u vječno pribivalištu, što nas uči Evangjelje Sveto. — Kad općinstvo poprimi ovu osnovu, kako se je nadati da će, nek se novac pridade na ruke poštovanoga i pobožnoga sveštenika Dum Jaka Vukićevića, koji će znati duševno ga razdijeliti u gori sz ačene svrhe. Ko bi htio, osvem prigode ukopa, donijeti koji prinos privatni za iste svrhe, biti će njegovo ime zabilježeno. Uz toliko doli potpisani nastojat će, da do Uskrsa budu rečene dvije mjesečne Mise, jedna prvu subotu svakoga mjeseca u tri Crkve na 7 ura, a na Boninovu drugu subotu, kako se je jur počelo vršiti mjeseca Decembra pr. god. — U Dubrovniku, na Vodokršte 1897. — Dum Ma- rin Beusan. Teatar. — Mejrima Matije Bana, koja se t u petak davala spada mislimo megju najslabi- a njegova djela. Početak prvoga akta uprav je divan. Bosanski begovi sjede i vijećaju kako da se odupru Stambulu i sultanu. Sujet je i odviše zanimljiv, misliš tu se skriva kakav Zmaj od Bos- Ok Ponte su krvave kesa. zm m ca sa Carigradom i Turcima, su uvije gledali kako da im otkrnje prava, koja od preda- je Bosne obilno uživahu, A kad tamo — drama na- glo promijeni svoj tijek. Sjednica bosanskih bego- va postaje sasvim suvišna. Mlad Bošnjak hrišćanin zaljubio se u pašinu jedinicu. O Stambulu se vi- še i ne govori, paša mješte s am bori se s hajducim. Sam glavni junak, zalj i hrišća- a i e vrlo rei on je Maj nesta- revrtljiv, ikakve jake volje, ma roi uječbini više ponosa i kkike a o eta doba i istočne strasti, Tu i tamo imade potresnih prizora, koji odaju da je komad sastavio dobar 5 ali Mejrima je u sebi ipak vrlo slaba Sva ona ubijstva, tamnice, otrovi itd. ne MR mamma i anim ilmmm=u— m TOO uzdižu u ničem njezinu književnu vrijednost, a niti ne napinju pozornost slušatelja. Teatar je one večeri bio dupkom pun. Dobro se podnio gosp. Petrović. Gja. Protićka malo Jia deklamira. Zamjerićemo nošnji glavnog junaka Živana (g. Topalović). U Bo- sni nema crnogorskih kapa. Crnogorske kape tek su u zadnje doba uvedene u jednom dijelu južne Hercegovine i u Boki. U Bosni je poznata samo jedna narvdna domaća kapa, koja se zove hrvat- ka. Nošnja u ovoj prestavi bila je inače vrlo lijepa. U nedjelju davao se Zvonar mnotredamske crkve drama Birch Pfeiferuva po poznatom prizo- ru iz čuvenog djela Victora Huga. Gosp. Petrović bio je izvrstan Quasimodo (zvonar), pak ga je pu- blika rado pozdravljala. Gosp. Filipović mje ni o- ve večeri imao svoju ulogu, ali je ipak bio dobar Klod Frelo. Teatar bio je, kao i na Mejrimi, pun naroda. : U ponedjelnik odmor, a tako i u utornik ra- di pravoslavnog badnjeg dana. U srijedu presta- vljao se Gjido ili ti izbor načelnika na selu, iz- vorni komad s pjevanjem. Napisali: Dr. Brzak i I. Veselinović. Ovaj komad ima karakteristićni prizor općinskih izbora, ali taj je samo nuzgredan. Ostalo je obična svirka: otac neda sinu, da se že- ni za koga on hoće, no na koncu se syrši ipak lijepo. U ovom komadu cijeli prvi čin mogao bi se ispustiti. Dosadno je ono sijelo sa svim svojim pjevanjem. Glumci gg. Petrović, Milenković, Buj- dić, Filipović dobro su prestavljali. Teatar tako- gjer pun. U četvrtak Bibliotekar šaljiva igra u 4 čina Gustava Mozera. Komad je poznat. Gosp. Petro- vić bio je vrlo dobar Mekdoneld, a tako isto i gosp. Bujdić pristojan njegov sinovac. Hramljala je ma- lo uloga gosp. Milenkovića, dok je gosp. Topalo- vić svoju kao bibliotekar lijepo riješio. Gosp. Vu- čićevića pozornica još zabunjuje, pa ne može da igra naravno. Ali ko je ove večeri odvojio, to je bio gosp. Filipović kao krojač, Gibson, krojačić koji je stekao novaca, pa misli da ima prava če- znuti za ,višim erama,“ on je upravo bio divan. O- sobito onaj momenat, kad se je na bogatom lordskom stolu pošteno opio. On je umio da pijanca izvrsno prestavi. U ulogama sličnim onoj u Bibliotekaru , gosp. Filipović uvijek uspije. Neka se dakle čuva i ne prima partija koje ga kvare. Dobar brilanat ispred koga ste juče pucali od smijeha, ne može da vas danas kao tragičar zabavi. Ali ako su po- jedini glumci i igrali dobro, ipak bi se cjelini da- lo prigovoriti. Bude momenata, kad i nevježa mo- že da opazi, da igra ne teče, da zapinje. Pogdje- kad desi se, da i mala stanka od 2-3 sekunda po- kvari živahnost prizora. Na to bi gg. glumci ima- li mnogo da paze. — Gosp. Filipović i Petrović valjane su sile, g. Milenković takogjer. Gosp. Buj- dić prestavlja dosta dobro, vidi se da ovaj momak ima dara, no ima jednu malu manu: umije biti nenaravan. Da se okani onog svog izgovora, išlo bi mu mnogo bolje, jer govori tako kao da nekoga uči jezik, pak hoće da mu se svaka slovka je- dnakom težinom čuje. Za gospogje pak, i ako društvo ima dobrih sila, moramo reći, da nema prime doune u pravom smislu ove riječi. Diskoras na Poljani. Ivo. — Ovi novi hotel rizika izit non e' č male. Jesi li vidio salune, kad hi u veče iluminaju s luce elet- trica? Vlaho, — Oli makina funcijona gja ? Ne idem ti na Pi- le otkad su ova neka vremena..,. Dunque gori ? Ivo. — Govorim ti, manjifiko. Anci čujem, da će puštit žicu i po feralima na Placi. Fara un bell effetto | Vlaho, — A kad ga mislu otvorit? Čuo sam da su gja sve kamare impenjane. Ivo. — Tamo okolo svetoga Vlaha. Govora da se sprav- ljaju vapori apoziti, Insomma vidjećemo.... Per altro sve tudeški ! Vlaho. — Uf!... Govorio sam ti ja, 'To me ne gusta. Ištetiće nam se ovo našega grada. Ivo. — Strah me, A što ćeš učinit? Valja se branit kako bolje možeš. Ja i ti nećemo bit krivi. ' Vlaho, — Ne, certo ...... Ma čuj, ostavimo sad hotele, > Reci mi zašto su stavili popa Jova ouako na brlinu ? Ivo. — Ko? i Vlaho, — Jeti li bio na Vodokrite na teatru? Ivo. — Jesam pa što? koji je bio pez, više se i ne &po- minjem.... ah! Gjido oliti elecijoni od potestata na selu, je li? Vlaho. — Va bene, Oni pop, oli kalugjer, što dolazi a- gjitavat za poteštata...... Ivo. —... puki pop Jovo..... su ono spariškale skede, kad je viko nom : Živio srski Dubrovnik !“ ? Ivo, — Kako ne, eno ti ga ondi tale quale. Ma moj Via. ho nijesu ono oni iznijeli za učinit njemu satiru, nego je tako u bokunu, da ima doć pop... Vlaho. — .., pop Jovo ? komu- . 2 Vlaho, —.... upljunuti! Vas je kaja skoka smijeha. Spominješ li se za pasanijeh | p Ivo. — Ne jadan nego un prete qualunque. Ono je bila - Vlaho. — Jo li? A ja sam miso, 44 sb pok oialaka/"! tir. Od dragoga ništa novo ? Ivo, — Ništa. Nego da se gospar Matavulj od trske ko, At a R Cut *. m e A ANNA E SIE zmz nr mr mje mmen ma mm me =+* mm ima snama ramazana masama mamma minama mamama m mmm m mmm mmm tvt o mr