Tast izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista; na godinu fior. donašanjem u kuću, a za Austro- Ugarsku, & pošt-m: na godinu fior. 5,.na po godine fior. 2:50, za inozemstvo t ;50,.na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa Horor, i or" 4:50. i poštarski troškovi + Pojedini broj stoji 10 novč “Ko he vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za: došasto polugodište. šalju se Uredništvu. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo .ni uprava. \; Za hrvatstvo Dubrovnika. U' br. 2 0. 'g. organa narodne stranke u Dal- ,maciji izišao je članak pod naslovom: Dubrovnik. U tome se članku hoće da dokaže, da Dubrovnik nije nikada bio ni hrvatski si srpski mego...., slovinski i velika krivnja svaljuje se na ovaj list, jer se amo bori za hrvatstvo, te napokon zaključu- je. da se Dubrovnik opet. mora povratiti svome i tobožnjem slovinstvu! Taj članak — koji je u Duhrovniku kod svih , Hrvata probudioJ najveće negodovanje — mogao ibi biti i zlobnom namjerom napisan, ali, da se najblaže izrazimo, on je pravi anahronizam. U Eu- rupi ne ima više Prusa, Sasa, Badenaca, Bavaraca it.d. svi su Nijemci; nema Fiorentina, Mlečića, Pijemonteza, Napulitana: svi sa Iilijani ; nema _Borgogna, Alsačana, Savojarda, Provensala : svi su Francezi; niti Moldava, Vlaha, Erdeljaca, jer su svi Rumunji; ni Pemaca, Moravaca, Šlezana :: svi su Česi. I onim istim procesom kojim je nestalo gornjih plemena, nestalo i mora nestati Slavonaca Istrijana, Bošnjaka, Dalmatinaca: svi su Hrvati' Sam Dubrovnik grad od 8000 duša mora imati svoje pleme! Mladi naraštaj biti će. sve. što ho- ćete, Hrvati ili Srbi, ali neće biti Dubrovčani, za - ključuje pisac. I doista neće! Plemenski proces, koji je svu Europu obuhvatio, ne može se zau- 'staviti pred Orlandom ovoga slavnoga grada. Nje- gove predaje su znamenite, povjesne, a nadasve kulturne. No te predaje, i ako nijesu u onom na- rodnom duhu, koji od ovoga stoljeća vlada, one ipak dosta puta jasno kažu, kamo spadaše stari «Dubrovčani. Ostalo od njih ne:može se održati; proti duhu vremena ni sačuvati slovinstvo. Hrvat- stvo je već istjeralo stare mutne presude i u gra- du se već ukorijenilo. Nepobitni je fakat, da ci- jeli teritorij stare dubrovačke republike Hrvat- stvom diše, nema općine koja se hrvatskom ne ističe, jedina tvrgjava koja se nije predala, ili bo- lje koja se bila odmetla tom plemenu, to je grad , u kom jedan dio domaćeg ili useljenog gragjan- stva optira za Italijanstvo ili Srpstvo. U takom stanju stvari, zašto sve to porušiti, pak. oživiti biljeg slovinski? Ne treba dokazivati nemogućnost. |U gradu se bore tri elementa; koji će nadvladati ne može biti sumnje, kad se pomisli, da vas o- koliš gravitira na grad, da ga je osokolio duh :plemenski koji je i narodni, da u njem istom vri- je i da je pitanje vremena, kada će definitivno pobijediti. Isto je sa Zadrom i senjskom Rijekom, da ne govorimo o Spljetu. Povijest je prešla na dnevni red preko pitanja o ,slovinstvu*“ Dubrov- nika, to viće ništa ne znači. Slovinstvo je: danas biljeg mnogim plemenima, koja su razdijeljena u više država svojim težojam, jezikom, kulturom, ci- ljem narodnim. Daljnji provesi mogli bi možda dovesti do asimilacije, nu nikada više do secesi- jonizma. Hoće li ovaj biti hrvatski ili srpski? Da- našnje činjenice pokazuju na prvi. Ali i prošlost, učiteljica života, kaže za tu cijclj. Istina, Dubrov- čani izjavljahu se Slovinci i jezik svoj zvahu slo- vinskim, a samo po nekad hrvatskim, I zemlju iznad pjih nazivahu slovinskom, To dokazuju spi- si republike. Ali tada nitanje narodnosti nije bilo aktuelno, ovo je sada živo, ovo jedino ima se u- važiti, a povijest prošlu samo spominjati. Danas ! svak osjeća, da se može biti ili Hrvatom ili Srbinow, »Talijance niko ozbiljno ne uzžimlje. Sve je naoko- do slovinsko (slavensko), ali se dvije misli bore, parnica dvajuh plemena je: u sporu, s toga dva lika daju izraza sadašnjim gradskim težnjam.: Bu- dućnost će pokazati koje će nadvladati. "> Ali ako je: prošlost učiteljica sadašnjosti, na- lazimo u diplomatskom glasniku, objelodanjenu po zaslužnom prof. Gelčiću, da je Republika uvijek težila slovinskom zapadu i da nje 'odnošaji prama slovinskom istoku bijahu jedino trgovački. God. 1518 kralj Ljudevit piše senatu: Reguuin Croa- eie vobis vicinum calamitateet pericula passum .... tražeć pripomoć za rat proti Turcima. Kra- ljevina Hrvatska pogranična Dubrovniku ! Najbolji dokaz kako je Republika svoje odnošaje shvaćala, imamo u ispravi 7 maja 1364, kad posla Maroju Radena banu Dalmacije i Hrvatske radi nemira sa strane primorske makarsko-neretvanske krajine: E de zo tropo si da a strano lo Comun de Ra- gusa, ca semo tuti sata una Signoria ... . chi se- mo cume essi de una Signoria. Et se vui chi siti in luogo del nostro Signor in queste parti non ponissino remedio .... de necessa ne sconvenera de lamentarne al nostro Signor messer lo R8.... .A u. onoj od: 16 Novembra. 1403, nalog Michelu de Resti, da se prikaže kralju Ladislavu: et vui rispundete, che nui semo subjecti alla corona d' Un- garia cum lo senso che vui/ savč, quelo che re- man Segnor d' Ungaria, quelo & Segnor nostro. — Suvišno je isticati, da se ovdje pod imenom U- garske razumije i Hrvatska. Sveza i ugovori tra- žila je Republika uvijek na zapadu, pravac njezi- ne politike bio je uvijek zapad a ne istok. Zar sada i to svoje težište promijeniti. kad ga oda- svud Hrvatstvo zaokuplja? To je smionost i po- misliti. Ali i kad bi izvanjske zgode to prisilile, prošlost se neda izbrisati, a sadašnjost upućuje na zapad, u kolo Dalmacije i Hrvatske, čije se hrvatstvo neda poreći. Zato i bolji dubrovački si- novi ovoga vijeka prigrliše ideju zasjednice sa Hrvatskom uprav uslijed starih predaja, uvigjajuć da uspostavljanje Republike i nije moguće kad padsju krune moćnije procesom narodnim. Kako sada spojiti sa hrvatstvom slovinstvo? Kakve pod- loge ovo ima: za budućnost? To je puka iluzija, 'ili nešto što bi se moglo usporediti i sa današ- njim čošnjaštvom. Ne samo diplomacija republike upravljena je bila na zapad nego i književnost. Prvi dubro- vački pisci upotrebljavahu dalmatinsko narječje, dapače čakavstvo i ikavstvo. Zašto? Jedni vele za samu slogu i jedinstvo, jer da ikavstvoi čakavstvo ne opstojaše u Dubrovniku, što da dokazuju pi- šane isnrave u arhivu. Drugi pak hoće da je ča- kavština u stara vremena zbilja vladala u Du- brovniku, pak da se ova u najstarijih pisaca na- lazi kao ostatak dijalekta, koji se gubio. I jedna i druga tvrdnja filologa i povjesničara u prilog je hrvatstvu. Uvijek zapad, uvijek hrvatstvo bijaše Dubrovniku spova za život narodni, pak je li ču- do da se jedna velika stranka zato u gradu bori, kad je prošlost ma to upućuje? Je li čudo da je- dan list zagovara takovu težnju, ksd se druga u- nešena i neprirodna pojavila, a postigla svoj vr- hunac razdvojenjem Štionice dubrovačke. Zaludu se Jedinstvo“ porivlje za svoje anakronizme na dubrovačku narodnu stranku, jer ga i ona i oni ljudi, koje vn tu imenuje, sami desauviraju, U Dubrovniku nema više slovinstva. : Opstoji hrvat- stvo i srpstvo, dok jedno drugo ne pobijedi, Bor- ba je naravna i neizbježiva, tu se nema šta opla- kivati. To je proces naravi. oludX. Protunarodne struje. Ko da je zla kob udesila, te.se sa našim narodom neprestano igraju njegovi protivnici, pod- mećuć mu kojekakve nazive, samo da se razbije njegovo jedinstvo koje u imenu.ima svoje ogledalo. U Dubrovniku Hrvat ne smije da bude Hr- vatom. Op, ako se već nije nazvao srpskim ime- nom, neka barem bude Dubrovčanin, Slovinac, Ju- gosloven ili što slično, jer tako će. postati nešto drugo od onvga što je, na korist našijeh dušmana, koji se vesele našoj rascjepkanosti. U Dalmaciji Hrvat se po njima mora da na- zove Dalmatinac. Stanovita klika, koja se krsti talijanskim imenom, a u braći Srbima nalazi naj- bolje uporište, već izdaje list pod tim naslovom, kome je zadaća, da Hrvate u Dalmaciji. pod pro- vincijalnim pojmom plemena, otugji od težnje, ko- je su usko spojene sa imenom, te mu ga setiije- dovi namriješe. U Istri Hrvat bi se takogjer morao odreći narodnog imena, pak se nazvati Istrijanac. Tako hoće ona talijanaška stranka i pjezini pokrovitelji, eda bi im uspjelo.pak se u narodu pomutila čuv- stva te ih goji i odvrnuo se od cijelji koju traži. List Prava naša Sloga, & uprav Crna Sloga, za- govara ovo stanovište. U Slavoniji Hrvat je Slavonac. Sa najviših mjesta izumila se slavonska narodnost, pak se ne- ka gospoda s njome već i u hrvatskom saboru pro- dičiše. Slavonac je još i šokac, ako neće da bude Srbin, ali Hrvat ponipošto ne smije da : ostane, jer onda sačinja jedno te isto sa rodom :u užoj Hrvatskoj i tražiće s njime i svoja hrvatska prava. Imamo zatim bosansku narodnost za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj hi zadnjoj po istom krite- riju morala da bude i narodnost hercegovačka. Znamo kako je postalo bošnjaštvo, ko mu je :ća- ća, a da mu je kumovao na žalost i prof, Jagić: i to je poznato. Ono što: je u drugim krajevima dalmatinstvo, slavonstvo, istrijanstvo, RENO: ne provincije mora biti bosanstvo. Sve to blago božije kan da nam irtije' dosta, jer se eto pojavljaju neki odmetnici hrvatski, ko- ji pljunuše na svoje ime, pak prezreni zato od onih te izdadoše, hoće da se osvete njima i svo- me plemenu izmišljajuć nove nazive za ovaj ne- sretni naš narod. Otuda je valjda i balkanizam i toliko drugijeh besmislica, A jedva se takova no- va bedastoća pojavi, evo već Nijemaca, Mugjara, Talijana, kako je ozbiljno uzimlju u pretres, pak je raznose, odajuć time svoje veselje, Uz njih su i braća Srbi, koji, kad ne mogu da nas posrbe, a ono gledaju, da nas, bilo kakogod, razhrvate. Začudno je još k tomu, da se muogi od o- vih balkansko-slovinsko-slavonskih i srpsko-hrvat- skih protivnika hrvatstva i sa velikim svojim slavenstvom. Šta naš narod? on ž malen i kokavan; treba naći novo ime, spojiti | ma ali dno, Bugare, Srbe, Hrvate i ostale, 8 \veli- ku grupu od dvadeset milijuna, st0 pak onda na juriš proti nebanmadri A dok se td ne dogodi, ti veliki slavenski apoštoli "čekaju. mmm da sam