ći sveti dan, prekrštenih ruka gledaju tugjinsku invaziju, dok mnogi -od njih stupovi su sistema, koji nas bije. A mnogi prostodušni Hrvati slušaju zablenuti ove lijepe i bručne fraze, pak vjeruju onim. istim, koji ih uče, da ni Hrvatsku nećemo u- jediniti, da ćemo mi izvesti ovo veliko djelo — kada ? Kada Bugari, Srbi, Česi i drugi izgube glavu; pak se stanu odricati sebe i svega onoga što su na temelju svojih narodnih i povjesnih pra- va stekli ili idu da steču! Tendencija ovijeh nauka očita je. Hoće se da se pocjepka Hrvatstvo nadijevajuć mu svaka- kova imena, koja bi poslije nesložna bila, pak da se nad njegovim rasapom zavrze kolo nijemaca, magjara, talijana, a uz to na žalost i braće Srba. Jer ako se mi budemo baviti slovin- stvom, jugoslaveastvom i inim umjetnim nazivima, posve je naravno, da ćemo bataliti i sjedinjenje sa Hrvatskom i naše hrvatstvo i u isto doba odreći se svijeh prava, koji su posljedicom ovoga imena. Dalmatinac može da iste aneksiju jedimo na te- melju historičkih i narodnih prava hrvatskih i ni- kako drugačije. Zato ne slušajmo ove podmukle ili ludaste insinuacije. Budimo dobri Hrvati i ništa više, kao što su Bugari — dobri Bugari, Česi — dobri Če- si. Istina je da Prusi neće pruzizam nego se z0- vu Nijemcima, no po ovim teorijam Prusi bi ima- li odbaciti i Nijemstvo, pak se nazvati Germani- ma, t. j. imenom cijele obitelji u koju spadaju i Danci, Švedi, Englezi, Holandezi itd. Ko bi im to predložio, Nijemci bi ga otpravili u buduću. Prvi Srbijanci bili bi ludi, kad bi pod kojekakvi na- zivima došli, da se s vremenom ,uokvire.“ Zato se tvrdo drže svoga srpstva, na drugo ne okreću glave i pravo imaju. Kad budemo dobri Hrvati, mi ćemo eo ipso postati i dobri Slaveni, čija smo čest. Naša snaga i narodna svijest biće snaga slavenstva, jer smo njegove obitelji. Ali ako budemo lutali i ševrdali, sad tamo sada amo, nećemo nigda biti ništa, ne- go će se svijet s nama rugati, a povjesničari nas prikazivati kao unicum ovoga svijeta, kao narod koji u svojim najtežim časovima nije drugo smi- šljao, nego kako bi se lakše odrekao svoga imena. Naši dopisi. Ston, 5 Januara. Bljutavi ,Dubrovnik“, kad nije sretan da na- dje pristaša u Konavlima, prodičio se dopisnikom, Ali su u laži kratke noge veli se, a po svoj pri- lici isti piskaralo, da se vele ne razbija pamet gonetajući, koji bi mogao biti, sam je sebi nadje- nuo ime topčija, jer je laži i bumbe izvalio. Ko- navljanin svakako nije; jer konavljanin ne bi Ba- čiću promjenuo ime; a po člančiću lahko bi mo- gao imenovati uz naslove toga gospodina, a nado- vezati još štogod što mu ne bi baš od dike bilo. Elem, na jednu ću samo odgovorit. G. Topčija spominje nekakve crvene bječve. A što bi mi, kad znade da ima 10 godina da ih mogu nositi? Ali uhvam ako mi Bog podari zdravlje a podrži pa- met, da kako ih nijesam do danas nosio, i ako imao pravo, neću ni unaprijeda. Ako sam pak nazad mjeseca izjavio da neću se primiti kandida- ture na to me nijesu vodili maljušni i sebični raz- lozi, nego veoma važni i takove naravi, da svaki pošteni čovjek u mom položaju ne bi bio drugči- je postupo Svakako to je posao stranke, koja po- sve sam uvjeren begeniše moje značajno ponaša- nje. Mojoj braći u Konavlima, i onomu junačkom i nepukolebivom narodu moja srdačna hvala, jer su me željeli. 1 ovom prigodom ja ostajem haran i preharan; utjeha mi je da sam postupao kako mi je poštenje nalagalo; i da neće uz moje ime biti prikopčane neke izborne srpske manevre, ka- kve smo u pokrajini doživjeli. A. L. Kotor, 13 Januara. (Crkva Sv. Nikole i još koješta.) Poznata vam je velika katastrofa, koja se dogodila na pravoslavno badnje veče, kad je u požaru uz voj- nički magazin izgorjela i grčko istočna crkva sv, Nikole. Srpske novine doniješe o tom požaru op- širne dopise, jer se poglavito njih tiče, a mi vam možemo samo natuknuti, da onake pobune i ono- ga straha još u Kotoru ne bijaše, jer se svak bo- jao, da 86 cijeli grad ne zahvati, čemu no jo teš+ kom mukom izbjeglo. Šteta je neprocjenjiva. Ra- zumijemo žalost našijeh hrišćana i mi joj saučes- tvujemo, jer je izgorjelo zbilja veliko blago, pak njihova tuga pojmljiva je. Ali u ovom jadikovanju pobjeglo im je nešto što mi kao Bokelji i kao Hrvati ne možemo propustiti. Poznati M. na pr. ovako jadikuje u dopisu .iz Kotora: ,Zora je po- čela da puca kad je plamen prestao ..... Kad je pošljednja greda sa krova pala i tijem plamen u- ništio pošljednju svoju žrtvu, činjelo mi se kao da je to pošljednji pozdrav do pred nekoliko sati veličanstvenoj i najljepšoj pravoslavnoj crkvi na našem primorju.“ — Pravedno je da se zna, a Srbi su sami morali to spomenuti, da to nije bila pravoslavna crkva, nego su je oni nama oteli. Cr- kvu sagradiše velikim trudom oci Dominikanci god. 1545, te su je velikim žrtvama Bokelja krasili i uzdržavali sve do početka ovoga stvljeća. Tekar tada prešla je ona u ruke kotorskih Srba. Poklo- nila im je jedna hrišćanka, koja je kod francezkog zapovjednika uživala veliku naklonost. pak se je- dnom s njime pokartala o rečenu crkvu. Povijest nam ne kaže koji bijaše njezin zalog, ako izgubi, ainetreba, kad je ona igru dobila i 8 njome ovu crkvu. Ova vijestica povijesti ostala je u peru do- pisnika g. M. Naši srbo-talijanaški protivnici, koji u ko- turskim izborima doživješe grozan poraz, sada ne znaju ništa pametnije nego da jedan drugoga za nj krivi. Oni su se nadali, da će ih vlada i ruka- ma i nogama pomoći, a po novinama su pisali, da je vlada za nas Tako je ,Dubrovnik“ javio, da će se po glasovanju vojničkih činovnika najbolje vidjeti ko uživa njezinu milost, jer da su ovi do- bili nalog za koga imaju da glasuju. Srbi se na izbor me prikazaše. Nijedan vojnički činovnik nije dao svoga glasa.... . Po njihovoj pisaniji ovo bi riješavalo čvor. Nego kako rekoh u ljutini jedan dru- goga tuži. Dr. Rade Kvekvić viče na g. Iva Giunia, jer da je on svojom prisutnošću u Unione Cittadina ra- strovao srpsko-talijansku slogu. Nepravedna tuž- ba, kad sva Boka zna, da g. Gjunio nije štedio truda ni vremena, da uspjehom okruni svoje od- metništvo. On dru. Radi vraća šilo za ogojilo, pa govori da je on glavom kriv, a kad g. Gjunio go- vori: parlo io, parla Iddio — tako je! Gjunio veli, da bi ih: vlada;bila pomogla i svijem Kotor- skijem činovncima, koji se osjećaju Hrvati, zabra- nila glasovati, ali da je Kvekvić odviše izložio srpsku stranku, kad je išao na Cetinje, tamo de- putacije izvodio i govore držao. Ovako se oni iz- govaraju, te nijedan neće da vidi, kako je njih kotorski puk osudio i porazio, jer mi nijesmo Sr- bi već Hrvati Uz ove glavobolje stiže našeg Radu i dru- ga, menadoa. Račeta mu prijeti, da je došao i pjegov dan, a Rade mu, čini nam se, ima na mno- go da odgovara, pak je siromah na velikome ču- du. — Da ste mi zdravo! Kotoranin. Budva, 14 Januara. Gosp. uredniče! Molimo Vas, da ma ime i pod odgovornost budvanskih Hrvata priopćite o0- vaj dopis. U samozvanom , Dubrovniku“ bi uvršte- na prigodom smrti načelnika Auzvlovića, vijest koja je uzrujala sve naše gragjanstvo, pak i same Srbe na općini. Tu stoji da je pokojni Anzulović bio veliki Srbin, da su ga Hrvati radi toga mr- zjeli ,š činili mu svakojakih neprilika, tako da su mu prije nekoliko godina posjekli vinograde i na- nijeli mu veliku štetu.“ Kad ovakovih laži prima taj list, onda se ne čudimo što nam je mučna bor- ba sa protivnicima, koji se sličnim srestvima slu- že. Sva Budva zna ko je taj dopis sastavio i po- slao, a čujemo da je općina poslala ispravak na uredništvo toga srpskog lista. Dopisnik se možda podrugiva, jer nijesu Hrvati Anzuloviću vinogra- de posjekli, nego su sami Srbi iz stranke dopis- nikove pokidali bili loze trojici Hrvata, & to rad toga što dupisnikova strauka nije prodrla na op- ćinskim izborima proti Anzuloviću, za koga su Hrvati odlučili. Bijaše radi ovog pustošenja uap- šeno i kažnjeno 6 Srba. — Ovako stvari stoje, & dopisvik imao je obraza, da nas Budvanske Hr- vate prikaže kao palikuće i osvetnike političke mržnje ! Nema dvojbe, da će sve srpske novine preštampati ovu bezočuu laž ,Duhrovnikova“ do- plsnika, pak ih zato | vi u me naše naprijed pobijte. Budvanski Hrv:i. Pogled po svijetu. Muravjev. — Ovo je ime sada po svim novinama svijeta, jer se tako zove novi ruski. mi- nistar izvanjskih posala, koji je u utornik bio i- menovan. Grof Muravjev bio je do sada poglani- kom Rusije na danskomu dvoru. U Berlinu nijesu ga pozdravili, dok drugi hoće da: mu je car Vi- lim II veliki prijatelj. Muravjev je razmjerno mlad čovjek (52 god.) Njemački listovi donose ovo i- menovanje kao pobjedu upliv& careve majke. Kuga. — Strašna vijest iz Iodija: kuga! Odavna nije bilo njezinih strahota. Umire ih na stotine, na tisuće, usprkos svemu nastojanju en- gleskih liječnika, koji i sami podliježu. Narod bje- ži iz Bombay-a. Države poduzeše mjere, da se n& uvuče i u Europu. Na Lloydovu parobrodu .,lin- perator“ pojavio se slučaj, pak će u Egiptu čini- ti kvarantenu. : U Italiji izgubiše svetoga i pobožnoga kar- dinala Sanfelice, napuljskoga nadbiskupa. Držaše ga kao jednoga od najozbiljnijih kandidata za na+ sljestvo Lavu XIII. — Zarobljenici se po malo vra- ćaju iz Abisinije. Ni jedna ni druga vlada nema volje da rat obnovi. Domaće vijesti. Hrvatski sabor opet je otvoren. Sada vi- jeća o tiskovnome zakonu, koji je očito naperen proti opozicijonalnoj štampi. Nedostojno. — Neka gospoda u Zagrebu, kojim je sve zazorno što se ne klanja stanovitoj osobi, drznuše se, da u više navrata napadnu one dične rodoljube što se zovu Spinčić i Taginja, 0- crnjujuć njihov rad za hrvatstvo bijedne Istre. To je izazvalo veliko čuvstvo ogorčenja po domovini, tako da je isti inače vrlo oprezni , Narodni List“ izišao iz svoje reserve i otresao dvije tri dotičnoj družini, koja je ime našega pokojnoga prvaka u- zela, da zlorabi u svakakve svoje svrhe. Ove nje i pogrde stanovite družine i njihova lista, na sve one, što se ne povagjaju za njihovim gospo- darom, prevršile su već svaku mjeru, pak je skraj- nije vrijeme, da pokrajinska štampa izagje 1z svo- je šutnje i tome na put stane. m Dr. Ivan Crnčić. 4 — Na vodokršte pre- minuo je u Rimu kanonik kaptola sv. Jerolima di. Ivan Crnčić, koji je zaslužan kao hrvatski povjes- ničar. Vječni mu pokoj! — Ovom prigodom na- pomenuti je da ilirski kaptol, negda dika Hrvati sasvim je propao, jer tamo je sve u potpunom neredu. Sv. Otac Papa vrlo je nezadovoljan s pji- me, pak će ga, kako čujemo, i raspustiti, ako se hrvatski biskupi na vrijeme ne pobrinu i složno ne urede, da ilirski kaptol opet na novo procvjeta. Mostarski načelnik Ibrahim beg Kapeta- nović umro je u 56 godini svoga života. Ibrahim beg brat je poznatog pisca Mehmed bega Kape- tanovića, potječe iz ugledne porodice hercegovać- ke, no oba brata bijahu pristaše bošnjaštva. Dalmatinska željeznica. — Prolazi go- dioa za godinom, sabor za saborom, zasijedanje za zasijedanjem a dalmatinske željeznice nema te nema. Nema jošte ni izgleda, da će joj se sreća nasmijati, pak se probuditi u kakvome proračunu, zato ,Bosanska Pošta“ punim pravom se ruga, jer oni su onamo odavna gotovi. E, ali ona ne zna, da se u nas ide polagano. Pišu nam iz Beča. — Hrv. ak. druš. ,Zvo- nimir“ priregjuje 12 februara o. g. u prostvrijam Ronachera u slavu svoje petnaestgodišnjice svečani koncerat s plesom uz Dobrobotno sudjelovanje o- e pjevačice na c.k. Karl-Teatru u Beču gji.ce aule pl Gjaj, dvorskoga kvarteta Fitzner-2ert, potpune vojničke glazbe I. Bosansko-Hercegovačke pukovnije i tamburaškog društvenog zbora. Čist prihod namijenjen je postradalim Zagorcima, Dal. matincima i Bošnjacima. — Odbor. Matica Hrvatska. — Brzo će početi ra- zašiljanje kojiga naše Matice. Ko.je skasnio neka pobrza do povjerenika, da mu knjige na vrijeme stignu. Novi književni list. — Primili smo prvi broj Lovora novoga književnoga lista, što ga je pokrenuo naš mladi pjesnik Rikard-Katalinić Je- retov. U njem ima nekoliko sastavaka R. Katali- nić-Jeretova, dr. A. Tresić-Pavićica, Petra Kuni- čića, Nikole Ostojića, Dinka Sirovice, Dujam- Srećka Karamana itd. Sve su ovo naše mlagje si- le, no nadamu se da će ih Lovor još oko sebe okupiti. Želimo mu svaku sreću i, što je najviše, dobro zdravlje t. j. tačnijeh predbrojnika. Grof Bonda srpsko talijanski zastupnik u- činio je predlog, da se u Spljetu osnuje niža ta- lijanska gimnazija. Brzo su izbori pak se gosp. grof preporučuje. Slučaj htio, da je tada većina