MR semesmzzuuuzučšbi — — — li m slavenskih zastupnika bila: osutna | rezolocija j& primljena, ali će .svejedno ostati — na vrbi svirala. Pišu nam iz Cardifa: — Pri jednom teš- kom i krvavom zlečinu što ga počiniše dva Tali- jana, presjednik sudbenog stola u Cardifu htio je svakako imati kao tumača u engleški jezik, na- šega domorodca g. Antuna Radmilovića, jer d+ je od svih najsposobniji i u sudbenim poslovima naj- vjerniji. Ovo iznosimo jer služi na čast našim Du- brovčanima, koji se i u tugjini znadu lijepo pro- dičiti i biti pohvaljeni. Evala našem Radmiloviću! Dalmacija i opći izbori. — Po onome što se čuje. naš sahor imao bi se sastati tamo početkom februara. da što brže uredi potrebito za nove kurije općih izbora. Iz Beča javljaju da će ovi biti već početkom marta, a na 26tog mje- seca da će se sastati novi parlamenat. Naši se protivnici već spravljaju. Zadarski talijanaši urgi- raju, da i ostali učine sa Srbima kompromis. Na jedan predlog. — Kad je izišao tali- janaški Pravi Dalmatinac učinio je sadašnji ured- nik , Jedinstva“ g. Antun Stražičić predlog, da se u Zadru ili Spljetu pokrene mali politički listić, koji bi se mukte dijelio po puku, da suzbije ten- denciju zadarske klike. Za ime predložio mu je: Zastava i da će mu on biti urednikom. ,Nar. List“ reče, da on nema ništa protiv toga, samo da mu se čini zgodnije zvat ga Dalmatinski Hrvat. ,Je- dinstvo, pristade. Već se kupe prilozi, koji se o- bjelodanjuju. — I mi ćemo pohvaliti tu namjeru, ali nemamo nikakve garancije, da će budući ,Dal- matinski Hrvat“ u rukama g. Stražičića ostati zbi- lja — Dalmatinskim Hrvatom. Mi ga osobno ne- mamo ništa proti ovome gospodinu, ali on je u dvije godine promijenuo sve naše stranke, od Sr- ba-radikalaca do narodnjaka Hrvata i slovinca, pak dati njemu u ruke jedno takovo srestvo zna- či igrati se vatrom. Mi rekosmo što mislimo, a rodoljubi neka urade kako bolje znadu. Gradska Kronika. Odlikovanje. — Doznajemo, da je vrijedni član hrvatske stranke u Dubrovniku c. k. javni bilježnik gosp. Ernesto Katić odlikovan Danilovim edom. Čestitamo ! Gundulićev san. — U subotu na 9 ov. mj. prikazivao se u hrvatskom teatru u Zagrebu Gundwlićev sam, pjesnički komad hrvatskoga knji- ževnika gosp. Iva conte Vojnovića, koji se dao u Dubrovniku na 25 juna 1893 prigodom otkrića Gundulićeva spomenika. Od onda Gundulićev sam nije bio prikazan, nego ga je sada uprava hrvat- skog teatra dala zajedno s Dubrewkom. Iz više razloga mora se ova prestava u u smatrati pravom teatralnom premierom Vojnovićeva koma- da. Zagrebačke novine javljaju da je gragjanstvo u velikom broju napunilo teatar. da je komad po- stigao velik efekać i bio oduševljeno aklamiran. Radujemo se gosp. piscu. Zabava u Zadruzi. — U nedjelju Hrv. Rad. Zadruga dala je zabavu, koju smo u proš. broju oglasili. Odmah u 7 sati bilo je sve tako puno, da su neka gospoda gosti teškom mukom mogli uhvatit komadić mjesta. Krasni spol poča- stio nas je kao obično svojim mnogobrojnim pri- sućem. Da je dvorana društva, već po sebi dosta velika, još tri put prostranija opet hi bila mala- šna za ovaku zabavu, što je daje Hrv. Rad. Za- druga. — Ovaj put, izim pjevačkih i tamburaških zborova. svak je s velikom napetošću očekivao Tombulu, šaljivu igru u jednom činu, koja je bi- la u programu, da će se prikazivati na daskama male, ali lijepe pozornice naše Zadruge. Megju članovima društva pokrenula se misao, da se sa- stavi dobrovoljna pozorišna družina. Ovo je prvi pot da izlazi na javnost sa ovom ne baš lakom kardijom. Shvaćamo kako je tom prigodom bilo tijesno oko srca onim mladićima, a još više gospo- gjicama. Zato je g. Kipre na ime svih i umolio prisutne, da ne budu strogi u svome sudu. Ali pokušaj je prekrasno uspio. Ggj.ce Lj. Pavlovec i Zorica Pisek ukazale su put svojim drugaricam, koje imaju prestavljačkog dara. One su one veče- ri vrlo lijepo prestavljale, da sa tolikom pro- stodušnošću, da zaslužiše opću pohvalu. Isto tako ge. P. i J. Funjsk, Gi. Rašica i V. Turčinović, koji su igrali uprav dobro, a nadasve Pero Fu- njek, iz koga bi mogao da izagje izvrstan brila- nat. Kad je zavjesa pala buran pljeak, koji poz- dravi prestavljače rekao im je, da je — prva va- tra dobro prošla. Sada ćemo osokoljeni naprijed, pri u. je glavna misao koja sve vodi: za jesik s ime Kad je svršio ovaj umjetnički dio, čne ples, koji je —- ne treba ni govoriti — ia vr- lo snimirano. Ona krasna gomila lijepih djevojčica okretala se u veselju i zabavi sve do 2 sata po ponoći, a stariji gledali sa strana i uzdisali nad onim lijepim danima koji se ne eee se li što im se kćeri i sinovi onako bezbrižno v Pogdjekad bi se i plesači i gledaoci ma- vraćali u u drugu sobu, u kojoj se služilo sla- dokusnih jela i dobra pića, NNRNRNRJRNENENNENRNINNZNRN=E=Em==mmmmmmmm=mmmDmmm_ommsuum= fiir = slavische philologie, Mako je zabavi naše Zadniga svršila u na)- boliem redu Odbor za zabave svojski se je zau- zeo, a osim toga ne možemo se potužiti ni na gvantijeru, koja je stala kod vrata na pogledu dobrovoljnih prinosa. Što se pak samoga društva tiče, ono je već prekoračilo broj od 200 članova (sada ih uprav imade 206), a ova cifra govori bo- lje od našijeh riječi. Do brzo se spravlja dru- ga zabava a svake nedjelje je obični ples. Kruh. — Primamo iz grada: Ovijeh dana došao je na peć Orepića jedan izučeni pekar iz Beća. Isti je juče počeo da pravi kruh od najfi- nije vrsti (t. zv. pan di lusso), te su uzorci pre- dani raznim kafanaria, iavnim lokalima i vigjenijem obiteljima na pokušaj. Kruh ispao je posve dobro, te se može takmiti sa najfinijim proizvodima veli- kih gradova i svak je bio zadovoljan. Tako uhva- mo da ćemo u naprijed imat kruha boljeg nego smo do danas imali i to u svakoj vrsti, sasvijem da se ne možemo ni sad potužiti. Hrv. pjev. druš. ,,Gundulić“ držalo je na 14 ov. mj. svoju godišnju sjednicu, na kojoj je birana nova Uprava i to gg. Dr. Roko Mišetić presjednikom, dum Mato Vlahušić potpresjedni- kom, Slavomir Markovinčić blagajnikom, Simo Papa tajnikom, a Ivo Jelaska knjižničarom. Općinski prirez. — U pretprošlom broju rekosmo kako se Srbi hvale da je sada općinski prirez 58%, dočim za god. 1896 bijaše 71%, i da oni to pripisuju u zasluge svomu načelniku gosp. Gondoli. Mi dokazasmo na temelju podataka, da to sniženje nije rad kakve štednje, već s toga što je ove godine za trećinu poskočio izravni porez, a da bi pravi razmjer prama njima i 71%, izno- sio 54%, a ne 58. ,Dubrovnik“ regbi da nije ra- zumio, pak prisiljen da nam nešto kaže. pita nas, kako je onda vijeće jednoglasno odobrilo proračun i keko odbor za pregledanje računa nije proračunu ništa prigovorio. Pa ne prigovaramo ni mi, mu- dre glavice, već samo kažemo da ovo sniženje po- stotaka u istinu nije nikakvo sniženje i da tu g. Gondola nema. nikakve zasluge, kao što Srbi to po puku raznose, a u prigodi -možda će se tijem i za reklamu poslužiti. Na zaključku dopustićemo ,D.“ da g. Vlaho DeGiulli nije pristaša današnje općinske uprave. Ali g Ivo Jelić? Otkad je općinska uprava po- stala srpskom ? i Hotel Imperial otvoriće se na 29 ov. mj. Očekuje se veliki broj gostiju. iz monarhije. Na- daju se i Njez. c. i k. Visosti madvojvotkinji Ste- faniji. u kom slučaju došao bi i dalmatinski na- :mjesnik gosp. David. Filolog u ,Dubrovniku.“ — Vidi se da je Dubr.“ zapao u ruke jednog ex-suplentića, jer se posadio na katedru, pak dijeli lekcije des- no i lijevo i zvan i nepozvan. Nije nje ga niko zvao kad smo mi zamjerili, što se ma kazališnim ogla- sima piše na pr.: ,drama u 5 činova,“ a ne: u 5 čina, pak nam dokazuje da se to može radi filo- loških pravila, po kojim jednoslovčani samostavnici muškoga spola primaju u pluralu ov i ev. Jadna li našega iezika kad bi svud slušao $$ nesretne filologije! Pravilo je: piši kako govoris, a ne ka- ko filolozi paragrafiraju. Kad bi se gornje pravilo moglo svukud upotrebiti, onda bi se govorilo či- novi a ne čini, konjovi a ne konji, prstovi a ne prsti itd. Sve ovo nijesu po toj ČEŠ filolo- giji nikakve pogreške, jer samostavnici itd. pri- maju ov i ev. Ali kad narod nigdje ne govori ne- go čini, konji, prsti, onda ono drugo ne valja, u brk svijem pravilima. Balkanska Carica i Posljednji Zrinjski. — Veliku reklamu napraviše Srbi, radi toga što je u Dubrovniku zabranjeno Protićevu društvu, da prestavlja Balkansku Caricu kneza Nikole I. Zau- zeše im se i braća Talijani, Nijemci, pak i Česi, da se ta vijest što više raširi. Ali niko od njih ne spominje, da je uz ovaj srpski zabranjen i je- dan hrvatski komad naime Posljednji Zrinjski od Higina Dragošića. Posljednji Zrinski je na pozor- picama postigao najveće uspjehe, Balkanska Cari- ca je krasan spjev za čitanje, ali ne prikladna za prikazivanje. dakle oba su komada obustav- ljena, a ne samo onaj srpski. Iz starih vremena. — U Jagićevu Archiv eia PV Mo > XIX, De e prof. Kostantin Jireček opširnu radnju naslovom: Der Ragusanische Dichter Šiško Menčetić. (Dubrovački pjesnik Šiško Menčetić rogi. 1457 | 1527). Ova je rasprava vrlo znamenita ko- li u kojiževnom to li u historičnom pogledu. Prof. Jireček boravio je nazad dvije god. u Dubrovni- ku, pak mu je u arhivu pošlo za rukom, da pro- nagje mnoge stare listine što se odnose na Men- četića i njegovo doba. Poviše njegova života nije dosele bilo skoro ništa poznato, niti se tačno zna- lo kad je umro. Jireček je to vješto rasvijetlio. Menčetić uz Držića spada u najstarije dubrovač- ke pjesnike. Zaslužilo bi da se koji naš književni list ob ovoj radnji opširnije pozabavi i da je u izvatcima prikaže. Dubrovački parobrodi. — Galeb je na odlasku iz Rijeke u Bordeaux, krcat dužica. — sličnom Banovom, a osim toga Naprijed na putu iz Rijeke u Bordeaux, kreat dužica. — MHartington prispio u Carigrad otpote- zan iz Dardanella, jer mu se pokvarila makina. — North Erih kap. Tomičić na putu iz Marsilje put Liverpoola i Glasgowa krcat brašna. — Oskar na putu iz Batuma u Aleksandriju krcat petrolja. Teatar. — U subotu serata g. Petrovića sa Zvonarom Pavlovske crkve x Londonu. Gosp. Petrović je dobar glumac, od najboljih Protićeva društva. Gragjaustvo ga iznenadilo sa lijepim da- rom. — U nedjelju Seoska Lola, igra u 3 čina s pjevanjem. — U utornik Odgojitelj i njegov pi- tomac, šaljiva igra od Schreibera, preveo Mandro- vić — U srijedu Čiamar kao vampir od $S. pre- veo Jovan Gjorgjević. — U četvrtak Propast srp- skog carstva na Kosovu, historička drama od dr. Jovana Subotića. Teatar je bio pun puncat sluša- telja, glumci bijahu više puta izazvani na pozor- nicu. Subotićeva drama držimo da mnogo zaostaje za Subotić se i ne trudi, da bude vjeran predaji. Miloš Obilić, po njoj, pada na polju u krvavim ranama opkoljen turskim lješinama, a uz njega pobratimi Toplica i Kosančić. Subotićeva Miloša naprotiv Turci hvataju i okuju, zatim cara Lazara, a onda ih oboje pogube! Diskoras na Poljani. Lujo — Imo bi vam nešto novo pripovigjet, ma ue mogu. Ivo. — Da što onda načimlješ..... Biće štogod od Le- M ia Lujo. — Ne od Lege, ma tako nešto. Rečeno mi je pod zakletvu, pod ispovijest, ma vama mogu konfidat sotto sugello, da nećete nikomu rijet. Ivo. — Ni crnoj zemlji. Vlaho. — Neće obaznat nego puk i komuna. Što je? što je? Lujo — To je, da neki naši hoće da činu soćetat ope- raju 17 Progresso. Ivo. — Ha! ha! ha! U koju će se upisat Srbi i Puljizi. Hajde jadan, to mi je baš importanto. Oli ste se ima- gjinali, da ćete kombatit našu Zadrugu? Ja sam mi- slio, da ti znaš neku drugu. A reci, Vlaho, jesi liti upisan u Zadrugu ? Vlaho. — Ja?..... Nijesam ! Ivo. — Srami se! I to si Hrvat. Oli ti je mučno spen- gjat peset solada? Vlaho. — Nije mi baš tako nitrudno..., ma, ne znam ni sam.... onako.... nijesam upisan pa eto! A što se tamo čini? Ivo. — Lega se, sastaje, kanta, udara, bala. Onomane okla- pio sam ti kvasi do zore. Bio ja, u mene stara i moja mala. Ona se izbalala do tamo, a ja sam ti se divertiško mezzo mondo. Izio porcijon tripa, popio kvarat vina i pofamo. Da si vidio kako -činu teatar! Nego gledam koga od komitata, da ga pitam kad će opet bit bal. Ne mogu živjet od male, valja je povesti. Vlaho. — Da, da; neka ti se izbala. M Ivo. — Bolje da pobala u Zadrugi gje smo mi, nego da mi se počue fuštarat po kavalkinama. Ma čudo kako ti to nijesi unutrima. Ja bi te upiso ? Hoćeš ! Vlaho. — Drugi put, drugi put. Ivo. — Ne nego sad. Hodi najprvo neka ti ukažem mje- _ sto. A drugi put poćemo na festu zajedno i dovedi tvoje. Vigjećeš kako je lijepo. Lujo adio ! Vlaho. — Idem, ma govorim ti upisat se neću. Ivo. — Zato ništa ne smeta; dogji vigjet. Lujo arriveder- ci. (Ulasu u Zadrugu.) Lujo. — (Sam.) Ivo ima razlog. Ko će bit u našemu Progressu ? Puljizi i impj«gati iz Dalmacije. Odavna sam ja reko Bakari: Pavo moj, nema ti više du. , brovačkijeh autonoma! Cosa volete che si faccia? Sad zapovijedaju Zaratini i hoće da nat učinu ire- dente. Aha! evo i Jova! Jovo hoćeš ti bit u Progressu? Jovo. — Ja sam se srpstva mi već upiso. Nama je od naše stranke bilo naregjeno. Ko je pravi srpski i pravoslavoi Srbin, a m že potrošit, neka bude i u Legi i u Progressu A gje su one dvije nesreće od Iva i Vlaha ? ž Lujo — Ivo je Vlaha poveo u Hrvatsku Radničku Za- drugu, da mu ukaže i locali.... Evo ih! E, Vlaho ' jesi li vidio ? Ivo. — Jes, vidio je i upiso se. Sad hi -ima gjusto dvi- jesti i šes! Jovo. — Kako? Dvijesti i šes! A menije gazda Miće govorio, da je učinio zavjet, ako Zadruga propane, jerbo da mu oni strati poviše butige tuču po glavi kako malji. Vlaho. — Neka čeka! U toliko ja ću još dvojicu upisat, da nas bude više, Lujo. — Je li to, Vlaho, serijo ? Vlaho. — Duše mi jes; #0 mi je jedino što nijesam tu- _. bito A kad će bit prva festa ? Ivo. — Pitaću pak ću ti rijet. A sad idem na Pontu, vi- gjet ako je došlo štogod drva. Vlaho. — Ni palice, ja sam bio sad. Ova bremena ome- la su sve. Nema druge nego valja uzet na magazinu. Ma je pasja para skupo. Dovedeset solada kantar, Ivo. — Biće almeno suha? Vlaho. — Jesu vraga! Ma što ćeš učinit? Nego idem, jerbo ako ne kupim, valja će nam počet cijepat ko- ćete. Zbogom ko ostaje ! Ivo. — Idem i ja s tobom. Moji doma nemaju više ni sa očegrćat zub. Adio Lujo, adio Jovo! ooo s i i. . — . ur NL