Br. 4. | U DUBROVNIKU 93 Jantara 189%. URVENA A List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. 4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku, $ Bosnu Hercegovinu s pošt m: na godinu fior, 5, na po godine tior. 2:50, za inozemstvo tior. 4:50, i poštarski troškovi šalju se Uredništvu. : Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvala i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. je predbrojeu i za došasto polugodište. Novi Hotel u Dubrovniku. Na 29. ov. mjeseca otvoriće se u prisustvu mnogih stranih gostiju novi ,Hotel Imperial“, što je sagragjen na Pilama uz park negdašnje Teodorine Gradine. Činiće se kome čudnovato, da se ob otvo- renju jednoga ma kako krasnoga i sjajnoga hote- la mogu da pišu u političkijem novinama uvodni članci. No to je naprotiv dokaz, da ovaj hotel po svojoj vrsti i nije neka obična stvarca, osobito ne u Dubrovniku, od koga se misli, da se malo po uvrijedi naš jezik. naroda koji hrvatski (ili ko voli reći: srpski) go- vori, pak to uprav ostentativno ignoriranje doma- ćeg jezika vrijegja naša prava i naš narodni po- nos. Nikakav izgovor tu ne+pomaže, tim više gad se zna, da su uprav domaći dali dobar dio kapi- tala. Mi se snebivamo nad lakoumnosti one gos- pode, koja su mirne duše dopustila, da se ovako Ako ovaj hotel imamo zahvaliti Gondoli i pje- govim Srbima — kako je to ,Dubrovnik“ pisao — i ako je njihova zasluga,,da je tu, njihova je onda i krivica što se on — njemački od glave do malo napravi lječilištem ili ti po njemačku Kurort- om prve vrsti. Red je dakle, da malo iz bliže po- gledamo novoga gorostasa, koji je nikuuo izmegju ubavih kućica našijeh čarobnijeh Pil», pak da vi- dim kakovu nam zagonetku u sebi krije, za se — i za Dubrovnik. Pokretač hotela Imperial bio je austrijski Lloyd, a uz njega neki bečki liječnički celebriteti, te dok se nama govorilo, da se to radi jedino iz samilošte naprama ovome starome i slavnome gra- du, mi smo svi znali, da ima i još štogod po sri- jedi. Ali dobar dio gragjana odazvao se pozivu ove družine i kapitalu koji bijaše potrebit prido- dao znatnu sumu od 80.000 fior. Sada kad je hotel tu razna se mnijenja ču- ju u Dubrovniku: jedni od njega i dotičnih lječi- lišta, što se još misle uzdignuti, očekivaju svako bogatstvo našemu gragjanstvu i izvor zaslužbe za Dubrovnik; drugi su prilično ravnodušni i vele da će to sve malo trajati, a treći pak na nj viču, da Hotel Imperial i sistem koji on za sobom vuče Dubrovčanima neće donijeti nikakve koristi nego samo štete. Ko od ovijeh ima pravo, mi ne možemo i ne marimo ispitivati, a to bi bilo i vrlo mučno pitanje, na koje sjegurnošću ne može odgovoriti nego sama budućnost. Jedno ipak stoji: da je Ho- tel Imperial pobudio za Dubrovnik i za Dalmaci- ju veliku pozornost u cijeloj monarkiji, čiji se bo- gataši elektrizovaše, pak će zacijelo mnogi doći, da pogleda onu zemlju i onaj grad, o kom je to- liko slušao. Ovo može da našemu patrijotizmu vr- lo polaska. Prepuštajuć dakle vremenu neka ono riješi tu stvar koliko će se Dubrovnik i njegovi Dubrov- čani okoristiti Hotelom Imperialom te da li će oni to moći, smjeti i umjeti da poluče, mi imamo pred očima i nešto drugo što nam je isto tako milo, dapače još i milije od materijalnih probitaka, a to je naše životno-narodno pitanje. Jer bolje je uz komadić kruha biti svoj gospodar, nego li uz do- bru pečenku tugji sluga i rob. S ovoga gledišta mi se ne možemo nego po- žaliti, jer se stvar uputila vrlo hrgjavom stazom. U novom hotelu sve je njemačko, vd natpisa koji mu se zlatnijem slovima ma čelu svijetli, do naj- zadnjeg obilježja u uredu njegove kancelarije. Ne- ma nigdje nikakva traga našemu znaku i našemu jeziku, tako da će se u njemu Bečanin vsjećati uprav kao u svojoj kući, samo je klimu promije- nvo, sli duh ostade isti, Mi znamo, da će se ve- ćina našijeh budućijeh gostiju rekrutirati iz na- rodnosti koje gu nama tugje, pak je zato praved- no, da tu nagju nekoga koji bi razumio njihov govor i tako tačno izvršivao njihove naloge. Ali ovaj hotel dignuo ,se na našem zemljištu u sred Neam dola i njegovi već su im put ukazali. moglo mnogo da nadoknadi. Zadarske stvari i došasti opći izbori. *) questa citti — a uz to izveli su još i neizwjernu pasquinadu, ili da rečem bakljadu sa palunima iz- mrčeni sa talijanskom trobojnicom, derali se vi- čući: morte ai croati! Sve ovo, nota bene, doga- gjalo se je rekao bi patetični govornik i zastup- nik na Carevinskomu Vijeću, naš dobri Lovro Borčić, ispod očiju iste naše očinske vlade, i C. K. Poglavara Seifert-a; koji upravljajuć općinske izbore od velika truda razboli se, Nu hvala milo- mu Bogu gosp. se je Seifert oporavio te sada sukajući svoje brčiće gleda Hrvate kroz očale, dočim živo priporučuje žandarima katoličke sve- ćenike, da paze svakako na njihovo lijepo zdrav- lie, i da gledaju da isti mole Boga i za njega. Napokon se je ta talijanška bruka, ili halabuka, ponešto utažila, i regbi da oni sada plivaju u sla- sti i masti i da pucaju od radosti — a zašto? — zažto su oni, valja pravo reći, pobjedili, Pa nećeš, bolan brate, da oni pošteni ljudi, i još veliki pro- .*) Od uglednog otačbenika Zadranina. Ur, pete — uzdiže kao kula nijemštine usred stare republike. Ako je nadalje — uprav radi onih hotela — Gondola prvim načelnikom novoga Dubrovni- ka, vidimo evo vrlo dobro, kuda se uputio taj no- vi Dubrovnik. Ne, nekoliko stotina Nijemaca, koji će doći da se naužiju našeg podneblja, neće pro- mijenuti uarodnog haraktera našemu gradu. Mi se njih, kao njih, ne bojimo i dobro nam došli, ali mi se strašimo, da će se naći Dubrovčana, koji će njima za ljubav sedam put& na dan zanijekati i zatajiti svoju krv i svoju narodnost. Gosp. Gon- Da nije ovijeh zlijeh biljega, mi bismo se poduhvali, da mnogo radosnije pozdravimo novi hotel, koji će se do brzo velikim slavljem otvo- riti. Mi se ipak nadamo, da će se popraviti što se pogriješilo, a u toliko pozivljemo imućniju bra- ću Hrvate i ostale Slavene, koji zalaze na druge Riviere, da od sada k nama dolaze. Tim bi se Razmisli post festum. — Poslje oparenih općinskih izbora amo u Zadru, u duždev-gradu, talijanaši, imajući o bok i našu braću, hrišćane, bili su sasvim pomahnitali. Nije kud kamo, valja reći istinu, talijanaši, ovom prigodom, nijesu se mogli umiriti od velikoga veselja. Vikali su do mile volje danom i noću na sva usta, i kano da su u sred Rima: Evviva |' Italia! — Evviva Zara italiana! Na mržnju Hrvatima pjevali su svaka- kove pobudne pjesmice, izmegju koje, i one del si — del mille e quaranta — del fuori i Croati da Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava | svjetitelji velike prosvjete talijanske, ko što onaj kavalir Trigari, da se ne vesele, kad im je, u ovoj blaženoj eri slobode, pošlo za rukom, bez svake kontrole, upotrebiti za se i za sveje klju- se svaku nezakonitost i svaku nepravicu. Pa nije- su oni budale, nego ivrlo pametni ljudi! Doduše, i evala_im, i doisto imaju pravo dase vesele, kad oni, u ovomu prosvijećenomu vijeku, dosti- gnuli su još prodavati rogove za svijeće. Megju tim gosp. Seifert imao slobodne ruke, pa pustio da stvari teku po volji njegovih sumišljenika ta- lijanama. Po paravi kratkovid, ovog puta nepo- magali mu ni očali, pak kud ćeš bolje sreće za talijanaše, od te sreće? S druge strane naši sla- bo svjetovani odlučili se u majodlučniji treu, isto jutro, neuticati se u biranju povjerenstva — pak? — pak kud ćeš za .talijanaše bolje sreće od te sreće. — Zaludu je sada nama Hrvatima tužiti se na nesretnu sudbinu. Nego budimo osbiljniji, otvorimo bolje oči, i ostavimo na stranu, ili da bolje rečemo prekrstimo se svakako od onih vra- žijih spletaka i pekljanija starog i novoga kova, a najskoli pak od vnijeh spletaka i pekljanija što nam danas dolaze od čarobne Sibile. — Osobito pak otvorimo danas oči da nas i nadalje ne wva- - ra onaj, koji sad plandujući, hoće da ses nama još i ruga, govoreći, da smo ovom prigodom; po- kazali talijanašima ono što smo; to jest našu pra- vu silu, i našu pravu moć. — Ali za velikane na- rodnjačke, a osobito za pres. Doktura Bulata to je prava izreka božja — pošto za nas pravaše, nek mi oprosti Presvijetli, nije nego prazna riječ, i baš ono, što mi ne razumijemo, niti smo bili kadri, niti smo mogli ikada razumijeti. Istina je Bog da još velikani narodnjački i veliki Hrvati kao Dr. Bulat, Vranković, Borčić, i dobričina Vi- to Morpurgo, vele javno i glasno, da su oni kod takvih ispadaka kod općinski izbora u Zadru sa- svim zadovoljni — jerbo govore oni, da u tome baš stoji i mudrost njihove velike Hrvatske poli- tike. Bog im prostio i dao im lijepo zdravlje, ali mi ih doisto ne razumijemo, No kad takve glavi- ce i takvi velikani Hrvati tako misle, valjalo bi se takvoj njihovoj mudroj taktiki pokloniti do crne zemljice i reći post festum — schon gut. Ali do- duše, ja kao ja ne mogu ti progutati taj mudri izum, a još, ali ja ne vjerujem ni to, da su naši dobri gospodari popuštali milostivo talijanašim takvu crnu pobjedu u općinskim izborima samo za to, što su se u tom poslu bili složili neki po- šteni narodnjaci sa kletim pravašima. — Je li to istina? — da, i to bi moglo biti — dakle! da- kle schon gut! Nego ostavimo za sada na stranu ove šepr- tlije. Na svoje vrijeme javiti ću vam drugo sšlav- lje talijanško, za koje se oni, a osobito zvižđuli- ni, u velike spremaju da proslave tobože veliki — ali čini mi se, da o tome se prečinjava i da je da- pače njegova misao danas očito odriješita, — TEMERAIRE REI SA rac SATE 2 Pe RANE NRGDAG ze TEO AEL REZAE mamom bre OZON LSDATU ELITI m E O ama dr ER NEIT IRI Ga i stanem s = t i i i