Br. 4. | U DUBROVNIKU 93 Jantara 189%.

URVENA A

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku,
$ Bosnu Hercegovinu s pošt m: na godinu fior, 5, na po godine tior. 2:50, za inozemstvo
tior. 4:50, i poštarski troškovi

šalju se Uredništvu.

: Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi

Za oglase, priopćeno, zahvala i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.

je predbrojeu i za došasto polugodište.

Novi Hotel u Dubrovniku.

Na 29. ov. mjeseca otvoriće se u prisustvu
mnogih stranih gostiju novi ,Hotel Imperial“,
što je sagragjen na Pilama uz park negdašnje
Teodorine Gradine.

Činiće se kome čudnovato, da se ob otvo-
renju jednoga ma kako krasnoga i sjajnoga hote-
la mogu da pišu u političkijem novinama uvodni
članci. No to je naprotiv dokaz, da ovaj hotel po
svojoj vrsti i nije neka obična stvarca, osobito ne
u Dubrovniku, od koga se misli, da se malo po

 
  
   
 
  
 

uvrijedi naš jezik.

naroda koji hrvatski (ili ko voli reći: srpski) go-
vori, pak to uprav ostentativno ignoriranje doma-
ćeg jezika vrijegja naša prava i naš narodni po-
nos. Nikakav izgovor tu ne+pomaže, tim više gad
se zna, da su uprav domaći dali dobar dio kapi-
tala. Mi se snebivamo nad lakoumnosti one gos-
pode, koja su mirne duše dopustila, da se ovako

Ako ovaj hotel imamo zahvaliti Gondoli i pje-
govim Srbima — kako je to ,Dubrovnik“ pisao
— i ako je njihova zasluga,,da je tu, njihova je
onda i krivica što se on — njemački od glave do

malo napravi lječilištem ili ti po njemačku Kurort-
om prve vrsti. Red je dakle, da malo iz bliže po-

gledamo novoga gorostasa, koji je nikuuo izmegju
ubavih kućica našijeh čarobnijeh Pil», pak da vi-
dim kakovu nam zagonetku u sebi krije, za se —
i za Dubrovnik.

Pokretač hotela Imperial bio je austrijski
Lloyd, a uz njega neki bečki liječnički celebriteti,
te dok se nama govorilo, da se to radi jedino iz
samilošte naprama ovome starome i slavnome gra-
du, mi smo svi znali, da ima i još štogod po sri-
jedi. Ali dobar dio gragjana odazvao se pozivu
ove družine i kapitalu koji bijaše potrebit prido-
dao znatnu sumu od 80.000 fior.

Sada kad je hotel tu razna se mnijenja ču-
ju u Dubrovniku: jedni od njega i dotičnih lječi-
lišta, što se još misle uzdignuti, očekivaju svako
bogatstvo našemu gragjanstvu i izvor zaslužbe za
Dubrovnik; drugi su prilično ravnodušni i vele da
će to sve malo trajati, a treći pak na nj viču, da
Hotel Imperial i sistem koji on za sobom vuče
Dubrovčanima neće donijeti nikakve koristi nego
samo štete.

Ko od ovijeh ima pravo, mi ne možemo
i ne marimo ispitivati, a to bi bilo i vrlo mučno
pitanje, na koje sjegurnošću ne može odgovoriti
nego sama budućnost. Jedno ipak stoji: da je Ho-
tel Imperial pobudio za Dubrovnik i za Dalmaci-
ju veliku pozornost u cijeloj monarkiji, čiji se bo-
gataši elektrizovaše, pak će zacijelo mnogi doći,
da pogleda onu zemlju i onaj grad, o kom je to-
liko slušao. Ovo može da našemu patrijotizmu vr-
lo polaska.

Prepuštajuć dakle vremenu neka ono riješi
tu stvar koliko će se Dubrovnik i njegovi Dubrov-
čani okoristiti Hotelom Imperialom te da li će oni
to moći, smjeti i umjeti da poluče, mi imamo pred
očima i nešto drugo što nam je isto tako milo,
dapače još i milije od materijalnih probitaka, a to
je naše životno-narodno pitanje. Jer bolje je uz
komadić kruha biti svoj gospodar, nego li uz do-
bru pečenku tugji sluga i rob.

S ovoga gledišta mi se ne možemo nego po-
žaliti, jer se stvar uputila vrlo hrgjavom stazom.
U novom hotelu sve je njemačko, vd natpisa koji
mu se zlatnijem slovima ma čelu svijetli, do naj-
zadnjeg obilježja u uredu njegove kancelarije. Ne-
ma nigdje nikakva traga našemu znaku i našemu
jeziku, tako da će se u njemu Bečanin vsjećati
uprav kao u svojoj kući, samo je klimu promije-
nvo, sli duh ostade isti, Mi znamo, da će se ve-
ćina našijeh budućijeh gostiju rekrutirati iz na-
rodnosti koje gu nama tugje, pak je zato praved-
no, da tu nagju nekoga koji bi razumio njihov
govor i tako tačno izvršivao njihove naloge. Ali
ovaj hotel dignuo ,se na našem zemljištu u sred

Neam

 
   
   
 
 

dola i njegovi već su im put ukazali.

moglo mnogo da nadoknadi.

 

Zadarske stvari i došasti
opći izbori. *)

questa citti — a uz to izveli su još i neizwjernu
pasquinadu, ili da rečem bakljadu sa palunima iz-
mrčeni sa talijanskom trobojnicom, derali se vi-
čući: morte ai croati! Sve ovo, nota bene, doga-
gjalo se je rekao bi patetični govornik i zastup-
nik na Carevinskomu Vijeću, naš dobri Lovro
Borčić, ispod očiju iste naše očinske vlade, i C.
K. Poglavara Seifert-a; koji upravljajuć općinske
izbore od velika truda razboli se, Nu hvala milo-
mu Bogu gosp. se je Seifert oporavio te sada
sukajući svoje brčiće gleda Hrvate kroz očale,
dočim živo priporučuje žandarima katoličke sve-
ćenike, da paze svakako na njihovo lijepo zdrav-
lie, i da gledaju da isti mole Boga i za njega.
Napokon se je ta talijanška bruka, ili halabuka,
ponešto utažila, i regbi da oni sada plivaju u sla-
sti i masti i da pucaju od radosti — a zašto? —
zažto su oni, valja pravo reći, pobjedili, Pa nećeš,
bolan brate, da oni pošteni ljudi, i još veliki pro-

.*) Od uglednog otačbenika Zadranina. Ur,

 

pete — uzdiže kao kula nijemštine usred stare
republike. Ako je nadalje — uprav radi onih hotela
— Gondola prvim načelnikom novoga Dubrovni-
ka, vidimo evo vrlo dobro, kuda se uputio taj no-
vi Dubrovnik. Ne, nekoliko stotina Nijemaca, koji
će doći da se naužiju našeg podneblja, neće pro-
mijenuti uarodnog haraktera našemu gradu. Mi se
njih, kao njih, ne bojimo i dobro nam došli, ali
mi se strašimo, da će se naći Dubrovčana, koji
će njima za ljubav sedam put& na dan zanijekati
i zatajiti svoju krv i svoju narodnost. Gosp. Gon-

Da nije ovijeh zlijeh biljega, mi bismo se
poduhvali, da mnogo radosnije pozdravimo novi
hotel, koji će se do brzo velikim slavljem otvo-
riti. Mi se ipak nadamo, da će se popraviti što
se pogriješilo, a u toliko pozivljemo imućniju bra-
ću Hrvate i ostale Slavene, koji zalaze na druge
Riviere, da od sada k nama dolaze. Tim bi se

Razmisli post festum. — Poslje oparenih
općinskih izbora amo u Zadru, u duždev-gradu,
talijanaši, imajući o bok i našu braću, hrišćane,
bili su sasvim pomahnitali. Nije kud kamo, valja
reći istinu, talijanaši, ovom prigodom, nijesu se
mogli umiriti od velikoga veselja. Vikali su do
mile volje danom i noću na sva usta, i kano da
su u sred Rima: Evviva |' Italia! — Evviva Zara
italiana! Na mržnju Hrvatima pjevali su svaka-
kove pobudne pjesmice, izmegju koje, i one del si
— del mille e quaranta — del fuori i Croati da

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

 

| svjetitelji velike prosvjete talijanske, ko što onaj
kavalir Trigari, da se ne vesele, kad im je, u
ovoj blaženoj eri slobode, pošlo za rukom, bez
svake kontrole, upotrebiti za se i za sveje klju-
se svaku nezakonitost i svaku nepravicu. Pa nije-
su oni budale, nego ivrlo pametni ljudi! Doduše,
i evala_im, i doisto imaju pravo dase vesele,
kad oni, u ovomu prosvijećenomu vijeku, dosti-
gnuli su još prodavati rogove za svijeće. Megju
tim gosp. Seifert imao slobodne ruke, pa pustio
da stvari teku po volji njegovih sumišljenika ta-
lijanama. Po paravi kratkovid, ovog puta nepo-
magali mu ni očali, pak kud ćeš bolje sreće za
talijanaše, od te sreće? S druge strane naši sla-
bo svjetovani odlučili se u majodlučniji treu, isto
jutro, neuticati se u biranju povjerenstva — pak?
— pak kud ćeš za .talijanaše bolje sreće od te
sreće. — Zaludu je sada nama Hrvatima tužiti
se na nesretnu sudbinu. Nego budimo  osbiljniji,
otvorimo bolje oči, i ostavimo na stranu, ili da
bolje rečemo prekrstimo se svakako od onih vra-
žijih spletaka i pekljanija starog i novoga kova,
a najskoli pak od vnijeh spletaka i pekljanija što
nam danas dolaze od čarobne Sibile. — Osobito

   
 
 
    
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
    
 
  
 
   
   
 

pak otvorimo danas oči da nas i nadalje ne wva- -

ra onaj, koji sad plandujući, hoće da ses nama
još i ruga, govoreći, da smo ovom prigodom; po-
kazali talijanašima ono što smo; to jest našu pra-
vu silu, i našu pravu moć. — Ali za velikane na-
rodnjačke, a osobito za pres. Doktura Bulata to
je prava izreka božja — pošto za nas pravaše,
nek mi oprosti Presvijetli, nije nego prazna riječ,
i baš ono, što mi ne razumijemo, niti smo bili
kadri, niti smo mogli ikada razumijeti. Istina je
Bog da još velikani narodnjački i veliki Hrvati
kao Dr. Bulat, Vranković, Borčić, i dobričina Vi-
to Morpurgo, vele javno i glasno, da su oni kod
takvih ispadaka kod općinski izbora u Zadru sa-
svim zadovoljni — jerbo govore oni, da u tome
baš stoji i mudrost njihove velike Hrvatske poli-
tike. Bog im prostio i dao im lijepo zdravlje, ali
mi ih doisto ne razumijemo, No kad takve glavi-
ce i takvi velikani Hrvati tako misle, valjalo bi
se takvoj njihovoj mudroj taktiki pokloniti do crne
zemljice i reći post festum — schon gut. Ali do-
duše, ja kao ja ne mogu ti progutati taj mudri
izum, a još, ali ja ne vjerujem ni to, da su naši
dobri gospodari popuštali  milostivo  talijanašim
takvu crnu pobjedu u općinskim izborima samo
za to, što su se u tom poslu bili složili neki po-
šteni narodnjaci sa kletim pravašima. — Je li to
istina? — da, i to bi moglo biti — dakle! da-
kle schon gut!

Nego ostavimo za sada na stranu ove šepr-
tlije. Na svoje vrijeme javiti ću vam drugo sšlav-
lje talijanško, za koje se oni, a osobito zvižđuli-
ni, u velike spremaju da proslave tobože veliki

— ali
čini mi se, da o tome se prečinjava i da je da-
pače njegova misao danas očito odriješita, —

TEMERAIRE REI SA

rac

SATE 2

Pe RANE NRGDAG

ze TEO AEL REZAE mamom bre OZON LSDATU ELITI

m E O

ama dr ER NEIT IRI Ga

   

i

stanem s =

t
i
i
i