Uvjerite se jedan put za uvjeke, da je Dr. Bulst / il age i tolika drugijeh gluposti, koje satno đoka-

postao puki agent volje naših dobrih gospodara, i
da je dakle njegova misao odlučna. Čuo sam da
je isti Dr. Bulat rekao, bez riserve, jednomu na-
šemu čovjeku, da se on ne može nagagjati sa
pravašima, pošto oni neće da znadu za Srbe. Nu
ti lije! Ovo nije nego puka izlika, jer kompromis
sa pravašim neće ga oni, koji danaska vedre i o-
blače, a neće ga ni ona — pak neće ga ni on —
ali nek ide i tako, bolje je biti na čistu, nek pu-
kne kud pukne. Držite za stalno, da je jur sklo-
pljen kompromis sa Srbima, pošto isti Dr. Bulat
reče našemu čovjeku, da valja tako isćerati iz Care-
vinskoga Vijeća talijanaše. — A koliko ih je? —
samo jedan! Da bi to bio načelni razlog, evala
im, ali to su osobne intrige, pošto njima nije za-
zoran talijanški zastupnik kao takav, nego osoba
Bonde, zato jer, kažu, ovaj se zavadio sa nekim
ljudima zadarske vlade. Zašto? Bog ti ga znao,
ali ovako je. Držite za stalno da je svakako od-
lučeno odstraniti ga — o tome danaska nema dvoj-
be — a govori, se da će ga za stalno zamjeniti
srbin, naš mirni i dobri gospar Zore, dubrovča-
nin. Svakako evala mu, kad on, toliko pametan,
pušta se da ga maškaruni tako lasno upotreblja-
vaju. Ipak valja reći da će i on dobiti štogod, ba-
rem jedan svileni rubac u takvoj, doisto, čudnova-
toj kombinaciji. Jednaka sudbina odlučena je jur
i za pravaše, a to jest, da Biankina će zamjeniti
veliki Srbin Šimić, a Perića slobodni gragjanin
bivši savjetnik Vuković, koji se danas nalazi, ka-
ko nam kažu, na daleki put u Misiru, gdje je po-
šao paziti kako na mjesec kokodrili roje. Dobri
Vito svakako uvjerio je gosp. Vukovića, iza zve-
čećih obećanja, da će doisto dobiti tu čast, pošto
da će do onda on postati slobodnim gragjaninom,
i pošto da Bulat imade u torbici i fratre i svu
čestitu gospodu Tripale u Sinju. Oš grivo! — Ne
prodaju se ni naši fratri, ni naši glasoviti Hrva-
ti Tripali.

Poslje velikog rada povratili su se donapo-
kon iz Beča i naša velika gospoda, izmegju kojih
i vaš gospar Niko. Oni su svi čili i veseli. Vrlo
nam dobro došli i Bog im uzdržao lijepo zdrav-
lje. Razmirica, koja se je bila podigla izmegju
naših španjola don Alfonsa i don Karlosa privid-
no se je utažila. Do vigjenja! P.

 

U Hrvatskoj.

Sporazumak stranke prava i neodvisne ili ti
,Obzoraša“ gotova je stvar. Taj je sporazum bio
potrebit. Ima kotara gdje je uprav nužao, da ob-
zoraši glasuju za pravaša i obratno da pravaši
pomognu one. Pravedno je i pošteno, da u tim
slučajevima jedna opozicija drugoj ne zaniječe svoju
ruku, jer inače obe gube na korist vladine stran-
ke. U ostalom pitanje programa nije po srijedi.
Stranka prava ostaje na svomu, ona će i nadalje
slijediti starim putem. te osvješćivati narod za
hrvatstvo, eda bude spravan, kad banu dogagiaji,
te bi mu mogli da budu odlučni.

Žalosno je zato vidjeti, kako se g. Frank i
rukama i nogama upire, da taj sporazumak ras-
prši i opoziciju još gore zavadi. Razumije se po
sebi da ta nastojanja idu u korist banu Hederva-
ru, kao i mnogo toga, što je g. Frank rekso u
hrvatskom saboru. On je tamo osobito u poslu
Božjakovine tako se podnio, da je zaslužio po-
hvalu sa strane vlade, pak se misaoni ljudi pita-
ju, nije li njegova opozicija samo finta kad ona i-
de i dotle, da su on i njegovi na rodoljubne i
korisne predloge dra. Ružića i svoje potpise
uskratili i tako svakome jasno dokazali, da
je njihova stvar osobna stvar g. Franka, a ni-
pošto naćela i stranke prava. Isto tako bila
mu je velika pogreška, što je i u saboru u-
zeo da izazivlje o bivšem razdoru u stranci, pak je
tako prisilio Davida Starčevića, da izigje iz re-
serve, koju mu je obzirnost nalagala, pa raskrije
one spletke oko njegova pokojnoga strica, a nama
svima neumrloga vogje dr. Antuna Starčevića. —

Jedini prestavnik t. zv. srpske samostalne
stranke u saboru to je Pavle Jovanović. On je u
saboru izrekao ono što njegov list svaki dan piše:
Hrvata nema, Hrvati su samo kajkavci, a kajkavci
su opet pohrvaćeni Slovenci; Hrvati su ukrali je-
zik u Srba, ukrali su im najbolji epos, Smrt Sma-

zuju, da s ovakom čeljadi neće se nikada doći do
nekog svglasja. Tu se šovinizam pretvorio u lu-
dost i mahnitost, a mi se moramo braniti radi hr-
vatstva i radi slavenstva. Ovakovo je, s malom iz-
nimkom, cijelo srpstvo, te sad pomislimo kad bi
ovi osvojili maha, što bi bilo od našega naroda!
Ima u Hrvatskoj dobrih i plemenitih gragjana pra-
voslavne vjere, ali ti su samo po vjeri Srbi, do-
čim se oni inače smatraju Hrvatima i sve njiho-
vo djelovanje ide na korist i sreću njihove domo-
vine, Hrvatske. Ovo je elemenat, koji šoviniste pro-
pagatori još ne pokvariše, pak bi ga trebalo sa-
čuvati. —

Narodna stranka ili ti magjaroni sastoji iz
boljeg i lošijeg dijela. Lošiji dio sačinjaju neki
Hrvati, za koje bismo mi voljeli da se nikada hr-
vatskim imenom i nazvali nijesu i onda t. zv. Srbi,
koji su tu, eda bi što bolje hrvatskome narodu,
ili kako nas oni zovu Nation auf Puff — ,potkre-
sali nokte.“ Ovi izrazi potiču od jednoga prvaka
srpskog krila vladine stranke, pak obrazlažu uz-
rok zašto se Srbi u njoj nalaze, dok njoj daju naj-
lošiju svjedočbu. — Drugi ili bolji dio ,magjaro-
na“ sačinjaju oni meki ljudi, koji su tamo malo
po malo prešli u plemenitim pamjeram, u nadi
da će uz vladu i kao vladajuća stranka moći
mnogo bolje. da djeluju na korist hrvatskoga na-
roda, nego li da ostanu u opoziciji i puštaju, da
meki ter neki“ rade šta hoće. Naš narod priča
u svojim pjesmama. i pripovijestima, kako za tur-
skog zuluma, kad je Osmanlija sve pod mač okretao,
mnogi se poturčiše, pak poslije u potaj i pomagaše,
neka njihovoj rogjenoj braći bolje bude. Moguće
je dakle, da je i ovim modernim ,poturicama,
pošlo za rukom mnogo zlo odvratiti i tim učiniti
dobra hrvatskom narodu, ali mi smo ipak uvjere-
ni, da bi njihov rad wu drugom kola bio plodniji.

Lošiji dio t. j. velika ogromna većina, potisnula
ih je sasvim, pak se 'je bojati, da će se oni u njoj
do brzo posve rastopiti i izgubiti svaku vlastitu
improntu, s kojom  htjedoše da se odlikuju od
Giurkovića, Spevca i družine. Naravno je pak, da
ih opozicija ne može voljeti, ali ih ona još uvijek
distingvira. Tako vidimo kako opozicijonalna štam-
pa u Banovini, kađ konstatira da su Magjari iz-
veli u Hrvatskoj kakvu novu povredu nagodbe, ne
obraće se više nikada Tomašiću, Spevcu, Gjurko-
viću, Jagiću, Egersdorferu i družini, nego pita :
što na to veli Pliverić ?

Ovo je u kratko sada položaj u Banovini,
kako se vidi iz ovih dalekih strana, gdje se veli-
ko uzdanje polaže u sporazumak opozicije, eda ona
pregne, pak se stvari preko Velebita na bolje upute
a onda će i nam svima biti bolje.

Pismo iz Hercegovine.

Mostar, 17 Januara.

I ovdje kao da je odjeknuo glas Muhame-
danaca glede one pjesmetine iz 1879 god., koja
je izbila u Sarajevu na površinu, u kojoj pisac
pogrdama napada na Islam. Ovdješnja muhame-
danska omladina ništa nego se ismijeva ludorijam
koje su u njoj rečene i intoleranciji vjerskoj. Ne-
go vejselova šubara ovdje se nije ni u obzir uze-
Ja, pošto u nas je nošeno i nosi se takovih šuba-
ra pak niko ni mukajet. Koliko mi sudimo, mu-
hamedanci imaju pravo, da se ljute i ne dopušta-
ju, da im ko grdi i napada vjeru, nu kad se stvar
razjasnila, svak se pametan nasmijao. Megjutim
drago nam je da se ova sablazan malo proreše-
tala i da su našli otpor oni koji htjedoše zabada-
ti prste u tugje stvari. Ali ako ona pjesmetina
potječe od ljudi, koji krivo gledaju zbliživanje
muhamedanaca katolicima za narodnu hrvatsku i-
deju, neka znaju, da ćerajući lisicu išćeraše vuka.

Doznajemo da ovim povodom muhamedovci
u Sarajevu držali su vijeće i naćerivali Reis-el-u-
lemu, da podnese vladi više predloga u obranu do-
maćih napram doseljenicima itd.  Veselimo se da
je tako ispanulo i hvalimo postupak sarajevskih
muhamedanaca, koji, kako se vidi, teže da se o-
tresu mrtvila i spase mladež od habisluka, u koji
se do sada srćala. Budu li današnje starješine,
koje se tako živo zauzeše raditi znali, i umjeli
stati na put pokvarenosti mladeži, te je znali o-
kupiti — sva će ih Bosna i Hercegovina u svije-

zde kovati. Rado ćemo zabilježiti svaki taki veso-
li glas, te će nas veseliti što će se gvožgje kova-
ti dok je još vruće. —

Ovdje u Mostaru pravoslavni zabraniše noe-
vome parohu, koji je dušao na mjesto poznatoga
Kristifora, da im kuće blagosivlje, kako je običaj.
O božiću pak goru demonstraciju izvedoše u sa-
moj crkvi. Ovo je sve napereno protiva vladike,
koga hoće da ozlovolje i prisile, da ostupi, a ne
znaju, kako tijem ponizuju svoju vjeru, samo cilj
da postignu. Žalosno! —

Gragja društvenoga Doma primiče se kraju.
Koliko mi je poznato sa strene van okupiranih
zemalja skoro niko nije podupro ovaj naš Dom
osvem djakovačkog mecene, koji je pjevačkom dru-
štvu, kad je priredilo zabavu dostavio 100 fior.
Kako je vlada zabranila svako javno sabiranje pri-
nosa za gradnju Doma, naši su Mostarci u veli-
kom škripcu. Kuću gradi društvo sv, Antuna i 0-
ve godine dovršava veći dio plana t. j. najnužnije
prostorije za se i za Narodno Pjevačko Društvo.
Kad će se dovršiti i kad će biti otvorenje, o tom
ćemo javiti, ako bi nam braća iz vana htjela do-
ći. Hrvatsko vam pozdravlje! EY

 

Na jedan predlog.

Stvar se tiče naše hrvatske knjige.

Jedan rodoljub iz Banovine piše nam: —
»Cijenjeni gosp. uredniče! Molim Vas da biste
kojom zgodom upozorili naše Dalmatince na Je-
ronimsko književno društvo. Vaši tamo osnivaju
Pučku knjigu i što ja znam drugo, & to nije do-
bro, jer se sile cjepkaju. Ti nijesu drugi interesi
seljaštva u Dalmaciji, a drugi u Hrvatskoj. Sav
naš rad i nastojanje na svakom polju mora smi-
jerati k našem divnom cilju ujedinjenja i samo-
stalnosti. Zar bi ,Mohvr“ naše braće Slovenaca
imao preko 75 000 članova, da oni ovako sile cjep-
kaju? Mi smo Hrvati čudni ljudi; znademo da bi
nas sloga spasila a ipak za neslogom idemo. Mo-
lim osvrnite se na to i ne zamjerite. Zdravstujte.
S poštovanjem itd. I. H.“

Nije kuda, ovaj prigovor može da se posta-
vi i ima mjesta. U nas na sve strane niču druš-
tva i društvanca, kržljave biljke, koje ne daju
nikakova ploda pak malo pomalo i uginu. Druš-
tva kakovo je ono Jeronimsko u Zagrebu za pro-
stiji, a Matica Hrvatska za izobraženiji dio naro-
da, dostaju nam svijem ma gdje se mi nalazili.
Pitanje da li je bolje koncentrirati sve naše sile,
neka se ta društva ukorijene i procvate, ili stva-
rati nova, vrlo je umjesno pak smo zahvalni g.
I. H. što je to pitanje potaknu».

Naviastito to vrijedi za nas u Dalmaciji.
Dubrovnik je nekada imao svoju književnost. Ali
ta su vremena prošla. Mi možemo sada najviše
da imamo jedan mali književni list, koji bi služio
kao stube našijem mlagjijem književnicima, da se
na više popou. Ali za ostalo moramo se držati
Zagreba i Hrvatske, jer kad mi nikada nećemo
moći, da učinimo koliko oni, onda je bolje, da to
niti ne kušamo posebice, već da radimo s njima,
Rječit dokaz pruža nam Matica Dalmatinska. Za
nju se, usprkos njezinu bogastvu danas ne zna ni
da opstoji. Čujemo da ove godine izdala nekakav
kalendar, ali mi ga ni vidjeli nijesmo, a s nama
ni mnogi njezini članovi, koji bi ga po pravu mo-
rali dobiti. Kako bi se naprotiv čuli oni njezini
novci, da su u Zagrebu!

Predlog g. I. H. vrlo je dakle umjestan i mi
preporučamo našim rodoljubima, da s njim raz-

mišljaju.

 

Naši dopisi.
Nevesinje, 16 Januara.

Dragi brate uredniče! Odavna se nijesam
javio u cijenjeno glasilo ,Crv. Hrv.“, te evo do-
gje red, a i nužda me tjera. Ovdješnji učitelj
osnovne narodne škole g. Mihajlo Todorović ove-
jani je Srbin, što mi mu nebi zamjerili, jer to je
njegovo vajno uvjerenje, ali on to svoje srpstvo
na sve strane ističe i nameće, a bolan ne bio ro-
dom je iz Travnika !! Pošto je vidio da muhame-
dovci neće u njegovu školu, on je počeo s njima
osorno postupati. Pred neko vrijeme zavadio se
sa Osmanom P, te je tom zgodom ljuto uvrijedio
muhamedance i ta je stvar prijavljena i posvjedo-
čena kod kot, ureda, Osim toga o prav. božiću

A mmm