Uvjerite se jedan put za uvjeke, da je Dr. Bulst / il age i tolika drugijeh gluposti, koje satno đoka- postao puki agent volje naših dobrih gospodara, i da je dakle njegova misao odlučna. Čuo sam da je isti Dr. Bulat rekao, bez riserve, jednomu na- šemu čovjeku, da se on ne može nagagjati sa pravašima, pošto oni neće da znadu za Srbe. Nu ti lije! Ovo nije nego puka izlika, jer kompromis sa pravašim neće ga oni, koji danaska vedre i o- blače, a neće ga ni ona — pak neće ga ni on — ali nek ide i tako, bolje je biti na čistu, nek pu- kne kud pukne. Držite za stalno, da je jur sklo- pljen kompromis sa Srbima, pošto isti Dr. Bulat reče našemu čovjeku, da valja tako isćerati iz Care- vinskoga Vijeća talijanaše. — A koliko ih je? — samo jedan! Da bi to bio načelni razlog, evala im, ali to su osobne intrige, pošto njima nije za- zoran talijanški zastupnik kao takav, nego osoba Bonde, zato jer, kažu, ovaj se zavadio sa nekim ljudima zadarske vlade. Zašto? Bog ti ga znao, ali ovako je. Držite za stalno da je svakako od- lučeno odstraniti ga — o tome danaska nema dvoj- be — a govori, se da će ga za stalno zamjeniti srbin, naš mirni i dobri gospar Zore, dubrovča- nin. Svakako evala mu, kad on, toliko pametan, pušta se da ga maškaruni tako lasno upotreblja- vaju. Ipak valja reći da će i on dobiti štogod, ba- rem jedan svileni rubac u takvoj, doisto, čudnova- toj kombinaciji. Jednaka sudbina odlučena je jur i za pravaše, a to jest, da Biankina će zamjeniti veliki Srbin Šimić, a Perića slobodni gragjanin bivši savjetnik Vuković, koji se danas nalazi, ka- ko nam kažu, na daleki put u Misiru, gdje je po- šao paziti kako na mjesec kokodrili roje. Dobri Vito svakako uvjerio je gosp. Vukovića, iza zve- čećih obećanja, da će doisto dobiti tu čast, pošto da će do onda on postati slobodnim gragjaninom, i pošto da Bulat imade u torbici i fratre i svu čestitu gospodu Tripale u Sinju. Oš grivo! — Ne prodaju se ni naši fratri, ni naši glasoviti Hrva- ti Tripali. Poslje velikog rada povratili su se donapo- kon iz Beča i naša velika gospoda, izmegju kojih i vaš gospar Niko. Oni su svi čili i veseli. Vrlo nam dobro došli i Bog im uzdržao lijepo zdrav- lje. Razmirica, koja se je bila podigla izmegju naših španjola don Alfonsa i don Karlosa privid- no se je utažila. Do vigjenja! P. U Hrvatskoj. Sporazumak stranke prava i neodvisne ili ti ,Obzoraša“ gotova je stvar. Taj je sporazum bio potrebit. Ima kotara gdje je uprav nužao, da ob- zoraši glasuju za pravaša i obratno da pravaši pomognu one. Pravedno je i pošteno, da u tim slučajevima jedna opozicija drugoj ne zaniječe svoju ruku, jer inače obe gube na korist vladine stran- ke. U ostalom pitanje programa nije po srijedi. Stranka prava ostaje na svomu, ona će i nadalje slijediti starim putem. te osvješćivati narod za hrvatstvo, eda bude spravan, kad banu dogagiaji, te bi mu mogli da budu odlučni. Žalosno je zato vidjeti, kako se g. Frank i rukama i nogama upire, da taj sporazumak ras- prši i opoziciju još gore zavadi. Razumije se po sebi da ta nastojanja idu u korist banu Hederva- ru, kao i mnogo toga, što je g. Frank rekso u hrvatskom saboru. On je tamo osobito u poslu Božjakovine tako se podnio, da je zaslužio po- hvalu sa strane vlade, pak se misaoni ljudi pita- ju, nije li njegova opozicija samo finta kad ona i- de i dotle, da su on i njegovi na rodoljubne i korisne predloge dra. Ružića i svoje potpise uskratili i tako svakome jasno dokazali, da je njihova stvar osobna stvar g. Franka, a ni- pošto naćela i stranke prava. Isto tako bila mu je velika pogreška, što je i u saboru u- zeo da izazivlje o bivšem razdoru u stranci, pak je tako prisilio Davida Starčevića, da izigje iz re- serve, koju mu je obzirnost nalagala, pa raskrije one spletke oko njegova pokojnoga strica, a nama svima neumrloga vogje dr. Antuna Starčevića. — Jedini prestavnik t. zv. srpske samostalne stranke u saboru to je Pavle Jovanović. On je u saboru izrekao ono što njegov list svaki dan piše: Hrvata nema, Hrvati su samo kajkavci, a kajkavci su opet pohrvaćeni Slovenci; Hrvati su ukrali je- zik u Srba, ukrali su im najbolji epos, Smrt Sma- zuju, da s ovakom čeljadi neće se nikada doći do nekog svglasja. Tu se šovinizam pretvorio u lu- dost i mahnitost, a mi se moramo braniti radi hr- vatstva i radi slavenstva. Ovakovo je, s malom iz- nimkom, cijelo srpstvo, te sad pomislimo kad bi ovi osvojili maha, što bi bilo od našega naroda! Ima u Hrvatskoj dobrih i plemenitih gragjana pra- voslavne vjere, ali ti su samo po vjeri Srbi, do- čim se oni inače smatraju Hrvatima i sve njiho- vo djelovanje ide na korist i sreću njihove domo- vine, Hrvatske. Ovo je elemenat, koji šoviniste pro- pagatori još ne pokvariše, pak bi ga trebalo sa- čuvati. — Narodna stranka ili ti magjaroni sastoji iz boljeg i lošijeg dijela. Lošiji dio sačinjaju neki Hrvati, za koje bismo mi voljeli da se nikada hr- vatskim imenom i nazvali nijesu i onda t. zv. Srbi, koji su tu, eda bi što bolje hrvatskome narodu, ili kako nas oni zovu Nation auf Puff — ,potkre- sali nokte.“ Ovi izrazi potiču od jednoga prvaka srpskog krila vladine stranke, pak obrazlažu uz- rok zašto se Srbi u njoj nalaze, dok njoj daju naj- lošiju svjedočbu. — Drugi ili bolji dio ,magjaro- na“ sačinjaju oni meki ljudi, koji su tamo malo po malo prešli u plemenitim pamjeram, u nadi da će uz vladu i kao vladajuća stranka moći mnogo bolje. da djeluju na korist hrvatskoga na- roda, nego li da ostanu u opoziciji i puštaju, da meki ter neki“ rade šta hoće. Naš narod priča u svojim pjesmama. i pripovijestima, kako za tur- skog zuluma, kad je Osmanlija sve pod mač okretao, mnogi se poturčiše, pak poslije u potaj i pomagaše, neka njihovoj rogjenoj braći bolje bude. Moguće je dakle, da je i ovim modernim ,poturicama, pošlo za rukom mnogo zlo odvratiti i tim učiniti dobra hrvatskom narodu, ali mi smo ipak uvjere- ni, da bi njihov rad wu drugom kola bio plodniji. Lošiji dio t. j. velika ogromna većina, potisnula ih je sasvim, pak se 'je bojati, da će se oni u njoj do brzo posve rastopiti i izgubiti svaku vlastitu improntu, s kojom htjedoše da se odlikuju od Giurkovića, Spevca i družine. Naravno je pak, da ih opozicija ne može voljeti, ali ih ona još uvijek distingvira. Tako vidimo kako opozicijonalna štam- pa u Banovini, kađ konstatira da su Magjari iz- veli u Hrvatskoj kakvu novu povredu nagodbe, ne obraće se više nikada Tomašiću, Spevcu, Gjurko- viću, Jagiću, Egersdorferu i družini, nego pita : što na to veli Pliverić ? Ovo je u kratko sada položaj u Banovini, kako se vidi iz ovih dalekih strana, gdje se veli- ko uzdanje polaže u sporazumak opozicije, eda ona pregne, pak se stvari preko Velebita na bolje upute a onda će i nam svima biti bolje. Pismo iz Hercegovine. Mostar, 17 Januara. I ovdje kao da je odjeknuo glas Muhame- danaca glede one pjesmetine iz 1879 god., koja je izbila u Sarajevu na površinu, u kojoj pisac pogrdama napada na Islam. Ovdješnja muhame- danska omladina ništa nego se ismijeva ludorijam koje su u njoj rečene i intoleranciji vjerskoj. Ne- go vejselova šubara ovdje se nije ni u obzir uze- Ja, pošto u nas je nošeno i nosi se takovih šuba- ra pak niko ni mukajet. Koliko mi sudimo, mu- hamedanci imaju pravo, da se ljute i ne dopušta- ju, da im ko grdi i napada vjeru, nu kad se stvar razjasnila, svak se pametan nasmijao. Megjutim drago nam je da se ova sablazan malo proreše- tala i da su našli otpor oni koji htjedoše zabada- ti prste u tugje stvari. Ali ako ona pjesmetina potječe od ljudi, koji krivo gledaju zbliživanje muhamedanaca katolicima za narodnu hrvatsku i- deju, neka znaju, da ćerajući lisicu išćeraše vuka. Doznajemo da ovim povodom muhamedovci u Sarajevu držali su vijeće i naćerivali Reis-el-u- lemu, da podnese vladi više predloga u obranu do- maćih napram doseljenicima itd. Veselimo se da je tako ispanulo i hvalimo postupak sarajevskih muhamedanaca, koji, kako se vidi, teže da se o- tresu mrtvila i spase mladež od habisluka, u koji se do sada srćala. Budu li današnje starješine, koje se tako živo zauzeše raditi znali, i umjeli stati na put pokvarenosti mladeži, te je znali o- kupiti — sva će ih Bosna i Hercegovina u svije- zde kovati. Rado ćemo zabilježiti svaki taki veso- li glas, te će nas veseliti što će se gvožgje kova- ti dok je još vruće. — Ovdje u Mostaru pravoslavni zabraniše noe- vome parohu, koji je dušao na mjesto poznatoga Kristifora, da im kuće blagosivlje, kako je običaj. O božiću pak goru demonstraciju izvedoše u sa- moj crkvi. Ovo je sve napereno protiva vladike, koga hoće da ozlovolje i prisile, da ostupi, a ne znaju, kako tijem ponizuju svoju vjeru, samo cilj da postignu. Žalosno! — Gragja društvenoga Doma primiče se kraju. Koliko mi je poznato sa strene van okupiranih zemalja skoro niko nije podupro ovaj naš Dom osvem djakovačkog mecene, koji je pjevačkom dru- štvu, kad je priredilo zabavu dostavio 100 fior. Kako je vlada zabranila svako javno sabiranje pri- nosa za gradnju Doma, naši su Mostarci u veli- kom škripcu. Kuću gradi društvo sv, Antuna i 0- ve godine dovršava veći dio plana t. j. najnužnije prostorije za se i za Narodno Pjevačko Društvo. Kad će se dovršiti i kad će biti otvorenje, o tom ćemo javiti, ako bi nam braća iz vana htjela do- ći. Hrvatsko vam pozdravlje! EY Na jedan predlog. Stvar se tiče naše hrvatske knjige. Jedan rodoljub iz Banovine piše nam: — »Cijenjeni gosp. uredniče! Molim Vas da biste kojom zgodom upozorili naše Dalmatince na Je- ronimsko književno društvo. Vaši tamo osnivaju Pučku knjigu i što ja znam drugo, & to nije do- bro, jer se sile cjepkaju. Ti nijesu drugi interesi seljaštva u Dalmaciji, a drugi u Hrvatskoj. Sav naš rad i nastojanje na svakom polju mora smi- jerati k našem divnom cilju ujedinjenja i samo- stalnosti. Zar bi ,Mohvr“ naše braće Slovenaca imao preko 75 000 članova, da oni ovako sile cjep- kaju? Mi smo Hrvati čudni ljudi; znademo da bi nas sloga spasila a ipak za neslogom idemo. Mo- lim osvrnite se na to i ne zamjerite. Zdravstujte. S poštovanjem itd. I. H.“ Nije kuda, ovaj prigovor može da se posta- vi i ima mjesta. U nas na sve strane niču druš- tva i društvanca, kržljave biljke, koje ne daju nikakova ploda pak malo pomalo i uginu. Druš- tva kakovo je ono Jeronimsko u Zagrebu za pro- stiji, a Matica Hrvatska za izobraženiji dio naro- da, dostaju nam svijem ma gdje se mi nalazili. Pitanje da li je bolje koncentrirati sve naše sile, neka se ta društva ukorijene i procvate, ili stva- rati nova, vrlo je umjesno pak smo zahvalni g. I. H. što je to pitanje potaknu». Naviastito to vrijedi za nas u Dalmaciji. Dubrovnik je nekada imao svoju književnost. Ali ta su vremena prošla. Mi možemo sada najviše da imamo jedan mali književni list, koji bi služio kao stube našijem mlagjijem književnicima, da se na više popou. Ali za ostalo moramo se držati Zagreba i Hrvatske, jer kad mi nikada nećemo moći, da učinimo koliko oni, onda je bolje, da to niti ne kušamo posebice, već da radimo s njima, Rječit dokaz pruža nam Matica Dalmatinska. Za nju se, usprkos njezinu bogastvu danas ne zna ni da opstoji. Čujemo da ove godine izdala nekakav kalendar, ali mi ga ni vidjeli nijesmo, a s nama ni mnogi njezini članovi, koji bi ga po pravu mo- rali dobiti. Kako bi se naprotiv čuli oni njezini novci, da su u Zagrebu! Predlog g. I. H. vrlo je dakle umjestan i mi preporučamo našim rodoljubima, da s njim raz- mišljaju. Naši dopisi. Nevesinje, 16 Januara. Dragi brate uredniče! Odavna se nijesam javio u cijenjeno glasilo ,Crv. Hrv.“, te evo do- gje red, a i nužda me tjera. Ovdješnji učitelj osnovne narodne škole g. Mihajlo Todorović ove- jani je Srbin, što mi mu nebi zamjerili, jer to je njegovo vajno uvjerenje, ali on to svoje srpstvo na sve strane ističe i nameće, a bolan ne bio ro- dom je iz Travnika !! Pošto je vidio da muhame- dovci neće u njegovu školu, on je počeo s njima osorno postupati. Pred neko vrijeme zavadio se sa Osmanom P, te je tom zgodom ljuto uvrijedio muhamedance i ta je stvar prijavljena i posvjedo- čena kod kot, ureda, Osim toga o prav. božiću A mmm