"hrvatstvo. Ako je ona tako" uradila, to je s toga išto njezini sadašnji vogje samo pro forma stoje joj pa čelu. Ur.); fa Spomen knjiga. — Primili smo spomen kljigu Dr. Miho Klaić, što je Sizdala mar. hrv. stranka. Da pravo kažemo mi smo očekivali da “će to biti nešto malo bolje opremljeno i dostej- :mije čovjeka, kome je na grobu ciieli hrvatski na- red bez razlike stranaka odao dostojnu počtu. A kad tamo glavni dio knjive sačinja nekoliko vije- sti i artikula iz ,Jedinstva“, koli <u ispod svake kiitike, nekmo li pak da se metnu u spomenicu Klaiću. | željezničko pitanje. — Kad se zatvaralo car. vijeće presjednik barun Chlumecky sromenuo, da je parlamenat glasovao zakona za 2739 kilo- metara željeznica. Biankini na to dovikmu: Od ko- _ jih. za Dalmaciju nijednoga! — Nijesmo bili sretni. * Nego naše željezničku pitanje sada dozrijeva, pa neka se naši čitatelji ustrpe. U Dalmaciji sve ,zri“, a ništa još nije ,zrelo.“ Proti selenju. — Gosp. Peroslav P. Čika- “fra pristav trg. komore u Zagrebu izdao je brošu- ru: Kako je iseljenicima u Braziliji? Ko je pro- čita proći će ga volja, da se tamo seli. ' Za hadžije. — Vlada bosanska preduzeće stroge mjere, da se kod ovogodišnjeg putovanja hadžija u Meku k nema kuga ne unese. U sumnji- vom slučaju hadžijama neće biti dozvoljen povratsk. Gradska Kronika. Ratna mornarica. - U Gružu se palazi odjel ratne mornarice pod zapovjedništvom contre- bdmirala Ivana Hivke i Hotel Imperial — Juče je bio otvor no- voga hotela. Sa Wurmbrandom došla je barunica i Kalchberg i jedno dvadeset gostiju. Kažu, da bi ih bilo i više došlo, ali je ružno vrijeme omelo. — Pred hotelom svršavaju se zadnje radnje. Si- noćje na Pilamši oko hotela bila iluminacija. Ohe glazbe svirale su u vrtu, pošlo je općinsko upra- viteljstvo, da se pokloni bar. Kalehbergu kao pro- micatelju ove zamisli. Gragjani su išli u donji re- staurant da kušaju hranu i pivo. Gostiju malo ra- di ružna vremena, ali danas se nadaju zaostalim, koji su se u Poli iskrcali. Sutra će biti u hotelu sastanak s plesom. + + Zabava u Čitaonici. — Ovijeh poklada naša Narodna Čitaonica priregjuje u svojim pros- —.. storijam slijedeće zabave: Na 30. Januara i 6. Fe- .... hruara sijelo; na 20. Februara plesna zabava ina 1. Marta ples. Dubrovačka plovitba. -— U srijedu bila je godišnja sjednica parobrodarskog društva Du- brovačke Plovitbe (La Ragusea) u kojoj se imalo izabrati novo upraviteljstvo. Ali glavno pitanje ko- je je svakoga zanimalo bijaše ono o premještaju direkcije društva iz Dubrovnika u Trst, što ga po- krenuše akcijoneri nastanjeni u Trstu, od kojih njeki dogjuše u Dubrovnik i taj svoj predlog na sjednici živo zagovarahu. Dubrovački akcijoneri protiviše se, kako je naravno, ovome predlogu, do- kazujuć njegovu neumjesnost, jer Dubrovačka Plo- vitba i u Dubrovniku dobro je upravljena, a to najbolje dokazuje fakat, da je ona usprkos velike utakmice i prošle godine dala najveći dividend od svih parobrodarskih društava na Jadranskome Mo- ru! Ipak da ee ova od Tršćana pokrenuta akcija ostrani i izravna nije se još izabrala nova Upra- va, nego je do nove skupštine ostala stara, a je- dnom odboru preporučeno je da pitanje prouči i oprijeku što bolje izravna. Dubrovački akcijoneri — koji sačinjaju veliku većinu — neće dopustiti da ee Direkcija prenese iz našega grada. Kan. Stojanović u podliscima ,Dubrovni- ka“ bavi se etnografijom našega grada. Ako je istina, što se govori, a on sam nije pobio, da mu Srbi one podliske ,ispravljaju,“ onda nam je mno- go toga shvatljivo. Ali se čudimo kan. Stojanovi- ću što se je uhvatio jednoga c tata iz ,Crv. Hrv.“ uzeta od Jida Bogdanova, bivšeg pravaša, bivšeg Obzoraša. bivšeg Hrvata, bivšeg Bošnjaka, a sada velikog Balkanca do bolje 2gode. Taj pasus ,Crv. Hrv.“ napisan u doba izborne borbe glasi: ,Du- : brovčani smo jer smo rogjeni u negda zvanoj du- brovačkoj državi i tim se ponosimo; Dalmatinci smo jer je Dubrovnik u Dalmaciji; Austrijanci šmo u toliko jer smo podavici — ali smo giaovi hrvatskoga naroda + hrvatskijem jezikom govori- mo!“ — Gdje ie ovdje ,jer“? pita lld, a za njim i i Stojanović. Nema ga jer i ne treba. ,Jer“ hr- vatskijem jezikom, ili .i“ hrvatskijem jezikom go- vorimo ista je stvar. Kanonik Stojanović imao bi guati, da je ovo pisano g. 1894 u oči općiuskijeh izbora ; da su Srhi onda zalazili u naš puk, ali mu nijesu imali smjelosti reći, da je Srb, već ga učili, da ne bude Hrvat i govorili mu, da su Hr- vati u Hrvatskoj, a da su oni Dubrovčani, Dal. matinci Austrijunci itd. Ono je bila samo reakcij na njihovo zavagjanje, te smo tumačili narodu, on i ako je Dubrovćaniu, Dalmatinac, sad po dr- k | | žavi "Austrljstac-- id: može: isto" ostati : Hrvatom. Zar nije tako? v Pohvalno. — Prigodom smrti pok. Nika Barišić bi udijeljeno na uhar siromaba od Časne Obitelii Giurinović kruna 6, — . Yrijeme. — Ima više od 15 godina. što ni- jesmo imali ovaku pegano: vrijeme kao ove zime. O početka oktobra pak sve do sada neprestano daždi. Dan. dva prestane te se čini, razvedriće se, pa onda opet. Ovo je velika: šteta našemu. selja- bu, jer cijele zime nije mogao ništa d* uradi, a što je posio to je bez sumnje propalo. Vinogradi ne okopani i ne obrezani čekaju proljeće, koje će brza da se pojavi. Za gragjane pak, taj nepres- tani.dažd prava je kazna. ic -Tužbe. — Dopisnik ,Mattina“ tuži se u zadnjim brojevima na tolike neurednosti. koje se u gradn vide, pa govori. da lokalnoj štampi nije hvajde, da podigne glas. Ima pravo, jer smo se u- vjerili. da ljadi koji vladaju na općini, ma i pri- znali da imamo pravo, neće učiniti ono što im se napomene sa hrvatske strane. Osvem Ponte i Ri- barnice imamo stube od Jezuvita sve izlomljene, Placu.punu lokvetina i toliko toga. Zuamo da će se Plaća sva izmijenuti, kad se put oko grada svr- ši, ali bilo je rečeno i to baš u općinskom vijeću da se barem one dvije tri velike lokve izravnaju, jer do puta iza grada ima još više od godine. Zaludu ! Prog1am svečanosti sv. Vlaha. — Ove godine je program svečanosti Dubrovačkog Parca nešto proširen, te glasi: Dne 2 Februara. Na 2, ure po podne iz- laze gracka brastva sa svojijlem barjacima uz Mu- zike te idu put Općine da prihvate barjak sv. Vla- ha i odatle idu na Pile da prihvate barjak sv. An- drije, pa se svi zajedno vraćaju u grad do pred svečev hram. U isto doba 11 topovskih hitaca & Minčete navještaju početak svetkovine. Na 2% ure po podne dijeljenje kruha siro- masima. Na 3 ure po podne počinje večernja i što- vanje sv. Moći, u crkvi sv. Vlaha. Pri svrsi služ- be crkovne pucaju topovi s Minčete 21 hitac. Na 4 ure po nodne na Poljani igraće se i- gra koja se zove ,L' Albero di Cuccagna“. U Stonoj crkvi na 4%, svečana večernja i štovanje svečevih moći, > Na 6 ura po podne opće rasvijetljenje grada a muzike udaraju pred: crkvom sv. Vlaha. Obila- zenjem muzika oko grada završuje dan. Dne 3 Februara. Na 4%, ure u jutro u cr- kvi sv. Vliha pjeva se svečana služba. a za njom sv. misa u crkvi sv. Vlaha. i >> Na 6 ura: jutro s'Minčete pucaju topovi 11 hitaca a: muzike obilaze veselo ,na uranak“ po svijem glavnijem ulicama. . Na 7% ura u jutro barjak sv. Vlaha ide s muzikama na Ploče na susret barjacima iz Župe, pak se zajedno s njima vraće do vrh Pila gdje se združe s barjacima koji dolaze od zapadnijeh se- la. Kad se sretnu pozdravljaju se puškaranjem uz udaranje. muzika, a topovi s Minčete pucaju 21 hitac Poslije toga svi barjaci ulaze svečano sa muzikam u grad; ispred crkve sv. Vlaha barjak- tari izvijaju barjacima te ih namjeste pred crkvu. Na 8, ura prije podne svečana misa u cr- kvi sv. Vlaha. Na 10 ura prije podne velika misa u stonoj crkvi a iza mise crkveno obašašće sa moćima sve- taca i barjacima. Kad stignu s pelenicom pred Spas, topovi pucaju s Minčete 11 hitaca, a iza obašašća vojnici 22. pješ. pukovnije ispale 3 puta ispred stone crkve. Na 2% ure po podne igra tombule. Na 4/4 ure po podne iza igre barjaci po- zdravivši Svečev hram i Općinu, izlaze s muzikam pa Pile gdje barjaktari izvijaju barjacima, njihovi pratioci ispaljuju puške, a s Minčete puca 21 hi- tac topa. Za tijem se seoski barjaci upute svaki put svoga sela a gracki se vrate s muzikam u grad. Na 4% po podne u crkvi sv. Vlaha svečana večernja i blagoslov. Na 6 ura podne uz razsvijetljenje Place u- darsiu muzike pred crkvom sv. Vlaha i poznati pirotehničar E. Rabis puštaće svakovrsne umjetne vatre. Dne 7 Februara. Na 7% ura u jutro grac- ki barjaci idu s muzikam u sv. Vlaha na Goricu a vraćaju 'se oko 10 ura prije podne uz puškara- nje braće. Teatar. — U subotu Zvonimr kralj hrvat- ski namamio je u kazalište puno svijeta. Tambu- raški zbor odigrao je izmegju čina nekoliko ko- mada, koji su bili pljeskanjem popraćeni. Ova Su- botićeva radnja nije velike vrijednosti, prazna je, a silni kvadri ubiju sav efekat, Inače je sam pri- jedmet lijepo shvaćen, samo bi ga trebalo malo popunit. — U nedjelju zaključna prestava .Djevo- jačkom kletvom. Tim je Protićevo društvo svršilo u Dubrovniku svoje gustovanje zadovoljno otišlo u Makarsku, da i tamo poda ne- koliko prestava, U četvrtak i petak ucčijala se i na našoj pozornici mala sedmog glumica Iwonne A- , ta je u utornik more. S njome je zajedno društvaiče sd nekoliko priličnijeh glumaca, ali ona je elow cijeloga druš- tva. Ova mala glumica radi vješto igra svo- je uloge, da gledajuć je, ne može a da ti ne do- na gje pamet rečenica ovoga vijeka: nema više djece! 1 doista mema ih, ako sedmogodišnja stvo- renja umiju da natkrile i posrame mnoge. +tare glumce. Mala Iwonne bila je svaki put pozdravljena burnim pljeskanjem. Ostaju još sutra u Dubrovniku. Slavno uredništvo. “) Siečnja prošle godine na prolasku krvz Za- dar, dogovorio sam se sa tajnikom ,, Matice .Dal- matinske“; da ću za njezin koledar napisati dvije životopisne crtice o Pavlinoviću i o Klaiću. Prem- da sam od travnja prisiljen, da radim pomoću tu- dje ruke i tudjih očij», ipak sam dogotovio jednu crticu mjeseca svibnja, a drugu mjeseca srpnja, tako sam ih udesio da su sastavljale jednu cjeli- wu, a nastojao sam da pruže čitaocu potpunu sli- ku ličnosti i djelovania onih dvaju pokojnih naš'h prvaka. Kad sam poslao crtice upozorio sam na to, a osobito sam upozorio na uvod crtice o Kla- iću, koji se je priključivao crtici o Pavlinoviću, te sam izričito molio, da kad bi se životopis Klaića imao tiskati prije Pavlinovićeva, nek mi se to ja- vi, da uzmognem uvod promieniti, i početak Pa- vlinovićeva životopisa inače udesiti. Priznajući da radnje, budu li prihvaćene, postaju svojinom Ma- tice, molio sam da se ipak ništa bez mene ne mi- enja, a kad bi se htjelo nešto promieniti, da pu- dem 0 tom obaviešten, te da se prepusti meni da promjene izvedem. Ali pored mojih molba ja ni- sam dobio nikada rikakva glasa, izuzevši doznaku dudieljenih mi honorara. Kad sam vidio da vrieme prolazi, molio sam barem da bi mi se korekture poslale. Ali i to uzalud. Tek mjeseca studenoga doznao sam privatno od prijatelja, da će se živo- topisna crtica o Pavlinoviću tiskati napose u jed-- noj pučkoj knjizi Matice, a u koledaru da će iza- ći jedino ona o Klaiću. Bilo je kasno da se uved ove posljednje promieni, a kažem istinu, bilo mi je teško žrtvovati ga. Stoga pisah, ili bolje kazi- vah u pero, moleći da bi se stavila jedna primjet: ba, koja bi čitaocu tumačila postanak onoga uvo- da, kojemu onako o sebi pije bilo razloga. Nu ni na to ne dobih cdgovora. Danas samo od prijate- lia primih jedan otisak koledara, te sam si dao odmah čitati Klaićev životopis. Ne mogu reći ko- liko me je zaboljelo kad opazih, da je onaj uvod jednostavno brisan, pa da je još na raznim mjes- tima izostavljeno mnogo toga što je bitno, tako ; da je životopis sasvim osakaćen. Što je tiskano te je zbilja moje, i za svaku pojedinu stavku smatra- nu o sebi mogu odgovarati. Ali za sveukupni sa- stavak nikako odgovarsti ne bih mogao, jer na toliko mjesta nema veza izmedju pojedinih djelo- vs, i jer — a to je glavno — sastavak ne pruža pedpunu sliku pokojnika i njegova rada. Da nisu ispod životopisa stavili moja početna slova, možda se ne bih javno na ovo osvrnuo. Ali pietet prama uspumeni velikoga i miloga pokojnika duže me :d& se ogradim proti osakaćenju, koje po mome čed- nom mnienju ne držim opravdanim. Molim slavno uredništvo da izvoli uvrstiti ovu moju izjavu, i primiti izraz moga najdubljega počitanja. Zagreb, 21 siečuja 1897 Dinko Politeo ) Priopćujemo, umoljeni, ovu i pr prupečtije! za nju svaku odgovornost njezinu sačinitelju. Ur. Diskoras na Poljani. Vlaho. — Jesi li po vragu gdjegod vidio Gelčića ? Ivo. — A što će ti? Vlaho. — Ćio bi ga pitat per una cosa.... per um eosa storica. Ivo. — Sušito si mi kurijozitat, Otkad se ti okupavaš sto-. rijom ? Vlaho. — Vidiš, malo prije čuo sam gje se razgovaraju dva gospora i jedan drugomu govori: para mi se da ovi naši Srbi imaju Janusovu facu. Znaš li ti ko je bio Janus? Ive, — Mogu te služit i ja, što ćeš mučit profesura. Ja- nus je starijeh Rimljana bio bog, koji je imo dvije face, jednu osprijed a drugu ozada, Vlaho. — Pa što ga to ulazi s Srbima? Ivo. — Ulazi lijepo. U nas u gradu ima čeljadi koji bi lijepo mogli sostituiškat boga Janusa, jerbo gledaju pa dvije strane, oli ti kako bi mi rekli ajedu na dva stočića U temu su ti naši Srbi pravi meštri. "Uzmi neke telegrafe konfrontaj neke visite i akade- mije, pak konkludaj. Vlaho. — A proposito od telegrafa, Zašto se nije i Frano Gopdola potpiso na oni telegraf u Crnu Go-. ru? Nije se dikjaro srb ? Ivo. — Jes, ma con prudensea, Frano je za sad još buon Austriaco Nijesi vidio da se i Vlaho Matijević od straha potpiso treći, iza škine gospara Jera, Jedini Matej što je imo koragja. Vlaho. — Stimam ga! i Ivo. — I ja. A_Frano je in riserva sa sa šegi, boba, ako služi štogod u Zadru i u Vijeni, =. Vlaho. — Pa da nemaju dvije face! Dobro je reko. oni " gospar. Adio Ivo. M #