oni doišta naprama broju miiogo bolje stoje nego Hrvati. U uredim jetik njihov, sva je skoro bu- rokracija talijanska. Spominje dalmatinske ,Lege“ i veli da su to djelo burokracije. Zato imamo do- kaz u Dubrovniku, gdje se , Lega“ bez doseljene burokracije nikad ne bi otvorila. Da nije bilo vla- dine milosti talijanašim, zadnji općinski izbori u Zadru bili bi drugčije ispali. Nikad se više neće povratiti vremena Roznera i Lapenne. — Zafron zagovara da se u Korčuli uvede niža gimnazija. — Trojanović napada na Hrvate, denuncirajuć u- čitelje da su pravaši, a učenici da nose kartice na kojim piše Živio Starčević! Govori zatim o doga- gjajim u dubrovačkoj gimnaziji, usvajajuć bezo- braznu laž, da je na njoj jedan profesur Hrvat re- kao da su Crnogorci lupeži. Svud im se vodi hr- vatska propaganda. — Mrkušić brani splitsku gi- mnaziju od napadaja talijanaških. Odgovara Troja- noviću glede tobožnie hrvatske propagande u ško- lama i veli, da je nepokon sada u Bosni puno bo- lje nego li je bilo pod turskijem jarmom. Sedma sjednica na 10 februara. — Nastavlja se rasprava o učionskom proračunu. — Korlaet oraža da se je zemaljskom odboru potkrala po- greška glede uvrštenja svote od 1070 fior. za 7a- vedenje talijanske gimnazije u Spljetu. (Kako se može potkrasti jedna ovakova pogreška? Ur.) ova se svota ima izbrisati iz proračuna. — Perić po- lemizuje nadalje proti talijanašim. Brani se od pri- govora -da niko u Beču nije ustao proti talijau- skoj školi u Spljetu i iznosi kako je onto učinio. Biankini se osvrće na odgovor školskog izvjesti- telja. Drago mu je da je nadzornik Peričić pri- znao, da su učitelji nadležni suditi školske čitan- ke, samo je to priznanje došlo malo prekasno, Tu- ži se da su školske knjige preskupe i da se štam- paju u Beču a ne u pas. Bavi se i talijanišim i tu ih svestrano pobija. — Salvi odgovara Mrku- šiću glede spljetske gimnazije i razgovara ustro- jenje spljetske talijanske škole. — Jvčević sa ma- tematičkom točnošću dokazuje neopravdanost ta- lijanaških zahtjeva. — Mrkušić odgovara Salviju radi spljetske gimnazije. — Borčić izvjestitelj re- asumira što su rekli drugi hrvatski govornici. Hva- li napredak škola. Uzimlje u obranu Bulića i hva- lio ga kao učenjaka. — Iza toga prešlo se na glasovanje. Na glasovanju pade predlog Salvi, da se po ministarskoj naredbi uvrsti u proračun svo- ta za talijansku pučku školu. (Nakon toga svi ta- lijanaši izagjoše demonstrativno iz sabornice.) Osma sjednica 11 februara. Raspravlja se o tom kako da se učvrsti razvoj ribarstva niz obale Dalmacije. U raspravi učestvovaše Perić, Vuković, Biankini i Vranković. — O raspravi 0 zemljišno-vjeresijskom zavodu Biankini je zahti- jevio, da ovaj počne djelovanje na 1 jula 1897. a Odbor s Ivčevićem na 1 aprila 1898. Nije se još našlo valjana ravnatelja, pak se ne može ta- ko brzo otvoriti. Većina glasuje na predlog izvje- stitelja Zafrona kako je Odbor predložio. Deveta sjednica na 12 ov. mj. — Glavna tačka votum sabora za pohrvaćenje ureda na pred- log Čingrijim. Trumbić će glasovat samo predla- že mješte ,hrvatski ili ti srpski“ hrvatski“ jezik. Čingrija i Baljak mu se protive. Odgovaraju T'rum- bić i Biankini koji dokazuju osnovanost predloga, ipak će uz ogradu, glasovati za predlog Čingrije koji je primljen jednoglasno. Zatim se prešlo na ragrravu novog općinskog zakona, koji je primljen. —. U desetoj sjednici (15 tek.) raspravljalo se o mirovinam općinskih činovnika. * * * Brzojav. — Zadar, 19 Febrvara. Juče Kve- kvić govorio proti Hrvatima i o kotorskim izbori- ma. (0 se bokeškim Srbima preporuča za Beč. Ur.) Biankini protestuje i odgovara da časti Sr- biju; spominje svoje zauzimanje za doba ustanka, radi čega dobio prsten cd Knjaza Nikole, Niječe opstanak srpstva u Dalmaciji pošto su to Hrvati pravoslavne vjere. Vukotić na to najgorim uvre- dam napadne Biankina, na što ovaj mu odgovori da su naši ,Srbi“ klevetnici. Vukotić zaprijeti da će Srbi položiti mandate. Biankini m" odgovori, da će tu bit komedija slična onoj što su je izveli talijanaši. (Biaokini ima sve razloge. Dalmatinski ,Srbi“ pravoslavni su Hrvati, Svjedok prosti im narod, koji se Hrvatom i danas priznaje, Ur.) Pogled po svijetu. Na Istoku. — Zadnje vijesti donose, da su se sve velevlasti u tom složile, da zapriječe Grčku u ostvarenju njezinih namjera radi europskog mi- ra, te da će u protivnom slučaju upotrebiti silu, Kaneja je po vojnicim velevlasti već okupirana, a za njom će i ostala Kreta. Na grčko-turskoj granici kupe se čete jedne i druge države, U to- liko grčka vojska već se iskrcala na otok. Njezin ose izdao je proklamsciju o aneksiji i na- u, da se išćeraju Turci. Velevlasti mogoše to zapriječiti, ali ne bez krvi. Misli se da oni namje- ravaju gladom prisiliti Grke na povratak. U : ropi za njih su velike simpatije. U ltaliji i Ee- gleskoj bilo je ga njih pučkih iskaza. i - SSERRnJKANNRCI "Domaće vijesti. Na dva stočića. -— Srpski zastupnici na dalmatinskom-saboru prisustvovali su u Zadru ple- su ,Lege“ čiji čist prihod namijenien je ustroje- nju talijanske škole u Arbanasim! Pišu nam iz Cavtata : — Prigodom smr- ti gji.ce Viktorije Bratić udijeljeno je na korist siromaha u Cavtatu od gosp. Iva i Mare supruga Račić iz Cavtata kruua 20; od gosp. Marka Sto- lića iz Čilipa kr.:16,:to sve mješte vijenaca. Ovim darovateljima najtoplije zahvaljuje Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti u Cavtatu. Roma locuta... ,Glas Crnogorca“ u zad- njem broju uzeo je u obranu dalmatinske Srbe gg. Kvekvića i Vukotića protiv napadaja ,Zastave“ i izjavio, da oni toga nijesu zaslužili. Pišu nam iz Graca: — Akad. lit. zab. druš. ,Hrvatska u Gracu obdržavati će na 1 Mar- ta t. g. zadušnice za prvog počasnog člana dr. Antu Starčevića u crkvi Herz-Jezu a u veče isto- ga dana svečanu sjednicu u Steinfelder-B'erhalle. Gradska Kronika. Pravi Rodoljub. — Poznato je kako su lani neki akcijoneri Parobrodarskog Društva Du- brovačke Plovitbe, koji stanuiu u Trstu, pokrenvli veliku agitaciju, da se Uprava ovog naprednog društva digne: iz Dubrovnika i prenese u Trst. Nastala je zbilja pogibelj da se to i dogodi, pak su se u to ime dubrovački akcijoneri silno upla- šili, a znamo da na Glavnoj Skupštini nije došlo ni do izbora nove Uprave, jer tršćanski odaslani- ci, koji amo u tu svrhu prispješe, silno zagova- rahu svoje osnove s prijetnjom, da će oni svoje akcije komugod prodati, sko se njihova želja ne izvrši. Istina da tijeh akcijonera lubrovačke Plo- vitbe nema u Trstu veliki broj, ali kad se pomi- sli, da su oni u društvu imali osobno najveće ak- cija i po tvm naijače kapitale, odmah će se shva- titi pogibelj, koja je Dubrovniku prijetila, da iz- gubi ovo lijepo i cvatuće Društvo, ili da se u istom dogje do razmirica, koje bi mogle škoditi njegovu napretku. Sada možemo s radošću javiti, da je ta po- gibelj posvema isčezla. Našav se jedan plemeniti i požrtvovni Dubrovčanin, koji je uz višu cijenu iskupio od tršćanskih akcijonera najveći dio nji- hovih akcija i tim svojim rodoljubnim činom uči- nio veliku uslugu Dubrovniku,.jer je uprav spa- sio Dubrovačku Plovitbu, da ostane više za vazda u rukama i u upravi Dubrovčana. To je bio gla- vom gospodin Federiko Glavić rodom iz naše Ši- panjske Luke, kvji se nazad mialo vremena vratio iz Južne Amerike, gdje je neumornim i mudrim radom stekao velik imetak. Ovo patrijotično djelo gosp. Glavića zaslužu- je da se pronese kroz naš narod neka se zna, ka- kav je to rodoljub i kakav ie Dubrovčanin, tim više što je gosp. Federiko Glavić Hrvat dušom i tijelom i uvijek je u Hrvatstvu i u patrijot'zmu bio izgledom drugijem, toliko u dalekoj Americi koliko sada svom rodnom otoku, koji njemu ima dosta da zahvali. Na dugo bismo pošli, kad bi smo htjeli sve nabrojiti, što se o njemu dobra ču- je, pak ćemo samo još spomenuti, kako se tako- gjer jedino njemu ima da zahvali, što ni ogromna zgrada Hotel Imperiala, u svakom slučaju, ne bi mogla sutra ostati u tugjim rukama. Radi svega toga možemo punijem pravom kazati, da je gosp. Federiko Glavić dobrotvor Du- brovnika, na radost svijeh Hrvata, a nadasve du- brovačkijeh, koji se s njime ponose i diče. Živio! Frano Dabrović 4 Sinoć nakon kratke ali teške bolesti umrije zubar Frano Dabrović. Po- kojnika pozna sva Dalmacija kao jednoga od naj- vještijih zubara, a hrvatska stranka u Dubrovaiku izgubila je u njemu opće uvaženog rodoljuba i jednoga od odličnih svojih članova. Nenadna vijest proletila je sinoć od usta do usta i svak je ostao dirnut. Ucvijeljenoj obitelji naše sažaljenje mad teškom nesrećom! Lične vijesti. — Ove sedmice bijahu, na prolasku, u našem gradu presvi. gg. Šimun Mili- nović nadbiskup barski i Frano Uceellini biskup bokokotorski. Na oporavljenje. — Čujemo da će bosan- ski metropolit nadbiskup dr. Stadler, netom se ma- lo bolje oporavi od svoje teške nemoći doći na Lokrum, da tamo na divnom otočiću proboravi nekoliko dana i okrijepi svoje sile. Ako je ovo isti- na, dobro nam došao! Izmišljotine. — Po novinama kola vijest da je 60 dubrovčana otputovalo za Kretu kao žan- dari megjunarodne uprave. Ovo je zgoljna izmišljo- tina, Nikome u nas takova šta = ni na pamet | lo. Biće da su uzeli jedno za drugo, jer su abi- Crnogorci otišli u gornjem svojstvu na Kretu, no baška su Crnogorci, & beška Dubrovčani Prašina. — Učinilo je lijepo vrijeme, Na | Pilama i Pločama podigla -.se silna prašina. Ne | | » e emma. imože se putem proći, a kad promlati kočija, onda: treba uhvatit dušak i zatisnut nos. Ne pitam koliko je ugodno ovo onijem siromasima; koji su. došli u Dubrovnik radi zdravlja, se rado -še- taju, da se naužiju blagog: podneblja i čista zraka. Ali naše gragjanstvo se tuži. Općine je dužnost da polije kadgod treb», jer joj se u tu svrhu u pro- račun za polijevanje uvrstila veća svota. Javna Zahvala. — Gospodin Niko Gjiva- nović darovao je mjesnom dječijem zakloništn kru- na hiljadu, te mu potpisara najsrdačnije zahvalju- ljuje u ime siromašne dječice. Dubrovnik, 18 Februara 1897 Uprava Dječijeg Zakloništa. Ovo plemenito djelo gosp. Gjivanovića žaslu- žuje da se pohvali, kao čin ljubavi i milosrgja. što ga čini onaj koji može naprama svomu iskrnjemu, koji se nalazi u nevolji. Pohvalno. — Prigodom smrti g. Luja Jak- šića darovaše za dječije zaklonište: Obitelj Ant. Jakšića 30 kr, braća Božo i Pero Banac 10 kr., Ane ud. Banac 5 kr., Obitelj Nikolorić 5 kr., Ma- to Gjik 6 kr., Niko Gjik 6 kr., Flore ud. Jakšić , 3 kr. Zabave. — Večeras je u našoj Čitaonici plesna zabava. — Sutra na 74 ura u ,Hrv. Rad. Zadruzi.“ : Za željeznicu. — Pišu nam iz grada: Či- talo se po nekim novinama, da se Riječka Trgo- vačka Komora izrazila, da zaradi nepogodna bro- darenja po Neretvi i perijodičnih protimba, bilo bi dobro već jednom produljiti željeznicu od Met- kovića sve do mora. — Ob ovom poslu čuli smo govorit o nekom predlogu, koji se med nama poja- : vio i po komu bi ono produženje bilo najzgodnije kad bi prešlo Stonjski priječac. Ne znamo za po- tankosti, ali svakako, ako se uzme u obzir, da sa- obraćaj izmegju Mostar-Metkovića sa Trebinjem, Bokom it.d. ide vas preko Gruža-Dubrovnika, mi- slimo da bi stalo u interesu Dubrovnika. da se ob ovom predlogu malo promisli. Tako bi se olakotio prelaz koli za sjevernu toli za južnu trgovinu i nadomjestilo trudno i skupo brodarenje po Neretvi.. Bacismo riječ neka se zauzme ko je nadležan, da se o tom bavi. Prodaja zemljišta na Pilama. — Crkva sv. Andrije prodala bi, dozvolom starije Vlasti, onaj komad zemljišta izviše crkve, a ispod skali- na Ilijine Glavice, kad bi se našao kupac, Popu- de se primaju do .-svrhe ovog mjeseca kod župnika. ' Diskoras na Poljani. Vlaho. — Dum Ivan nam se više sasvijem posrbio. Ivo. — Pur troppo! Ma reci bolje: njega su posrbili. . Vlaho. — Kako su ga mogli posrbit, ako njega nije bi- la volja ? . Ivo. — Moj dragi! Da ti znaš koliko on tega subiška ! Vlaho. — A što ćeš mi govorit? Ma fino ad un certo punto! Ja bi se rebelo, pa bi reko:,basta više! Ivo. — E tardi, Vlaho moj ! Sad valja da ghta. Vlaho. — Gota on to drage volje, za despet Hrvatima, Anci vidiš, ja sam čuo, da je Srbima /d6 permes, da kad budu rištampavat njegovu storiju, i ono ma- lo gje su mu ostavili o Hrvatima, budu dignut i po- srbit je svukoliku, i Ivo. — Tako almeno neće bit po miša i p ga dum Ivana! f Vlaho. — A zašto? Sutra će ga proslavit come storico, pa će ga, kad umre, stavit u srski panteon baš uz Ružičića, koji je skoprijo Strojila. Ivo. — Di fatti,, mogli bi više bit kolege. - tice. Jalino- JAVNA ZAHVALA. Prigodom smrti i sprovoda naše ne- zaboravne majke, odnosno žene i punice KATE KLJUNAK primili smo sa svijeh strana od seljana, znanaca i prijatelja toliko iskaza sažalje- nja i saučešća, da se smatramo obvezani ovijem putem svijem skupa javno zahva- liti. Hvala u prvom redu veleč. gosp. žu niku dn. Paši ovanoviću, koji je i micu krvz vrijeme cijele nemoći tješio i s Bogom smirio; hvala velč, gg. du. Jozu ' 'Brilli i O. Bertapelli koji uz gosp župni: ka sudjelovaše sjajnom sprovodu, a zatim svijem ostalijem mnogobrojnijem rijetelik) u - ma, kojim će radi njihove ljuba jem srcima ostati vječita harnost i Na Bersečinama, 15 Februara 1897. = Niko Eljunak, muš i MMO) sinovi Dee A Gjivo Njirić, zet. ."" “