hietorička prava, a danas imaju tri milijuna i pd
domaćih Nijemaca i te kakvih Nijemaca! Još ja-
dnije stoje Poljaci, ratom poraženi, pobjedam ras-
komadani pod tri različite države. Njihov je po-
ložaj dakle posve različit, pak nije čudo, da se oni
za neke koncesije uzbudu i prilagoditi sistemu, ko-
ji će ih puštat da žive i što gledaju kako će se
bolje okoristit sa ono glasova, što ih stavljaju na
vagu većine. Tako se dade protumačiti mnoga češ-
ka i poljačka politika. — Ali naš je položaj drug-
čiji. Mi smo u Aastriii samo privremeno, nas če-
ka Hrvatska, kako nam to i sami temeljni-zakoni
ovoga nama nepoćudnoga sistema vele, te prama
toj misli pravi Hrvat mora da udesi svu svoju po-
litiku, ako neće da mu narod za vazda ostane, ka-
ko se sada nalazi.

Prama ovoj ideji i stranka prava upriličit će sav
svoj rad; s toga je puta meće svratiti nikakve
kombinacije“ ni ,komplikacije“, jer nama je na-
ša kuća najstarija. a košulja mesu najbliža. U ovom
duhu imade se, cijenimo, rastumačit kompromis
stranke prava, u koliko se nje tiče.

 

Pismo iz Zadra.

Zadar, 17 Februara.

Radnja Sabora teče dosta uspješno i mirno.
Talijanaši zaglavili su top, pošto su se uvjerili da
im nema daljeg življenja ni ufanja u budućnost ;
i pošto su izgubili najskrajnije oružje da bi uzdr-
žali razdor izmegju brvata i da bi po mogućnosti
sklopili po koji savez sa srbima na štetu hrvata.
Pokušali su ali nije im pošlo za rukom, i tako su
se izolirali. Oni su u broju šest zastupnika, koji
zastupaju samo Zadar. Lavovi na glasu, a u bit-
nosti zečići i mladi ljudi bez generala. Onomadne
kad je bio na pretresanje školski proračun, upa-
ljeni nalik ždrjebića, izpališe svoje lumbarde, tv
jest izgovorise svoje spravljene, pismene i suho-
parne govorancije. Oni bi pak htjeli i mudrovati
— ali mudrosti nemaju — pak pošto je većina
odbila stavku za školu talijansku u Spljetu — eto
ti, ti junaci, i nove sile talijanske, ni dva ni tri
odalečiše se iz Sabora i ništa ne manje odreko-
še se zastupstva. Oni mislili su doisto da će na
taj njihov razvratni korak sva Europa ostati tro-
nuta, & da će pak ministri u Beču i u Pešti položi-
ti svoje lisnice. Bože mili velike ludorije i veli-
ke budalaštine. Svakako uvjerite se s tim njiho-
vim korakom dignali su nam neprilike i dobar im
put. uvjereni da im ni ta neće doisto pruditi —
jerbo us slogu hrvata i takvi reklami danaska ne
pomažu više, a osobito ljudim bez budućnosti.

Sutra dan glasovite oreke, talijanaši bili su
pa Namjesništvu i po nagovoru kako mi kažu,
njihova prijatelja gosp. Nardelli-a, prikazeli su se
svi bivši zastupnici in corpore Preuz. Namjesniku.
koji očevim srcem lijepo ih je primio i ohrabrio
govoreći, kako kažu oni, da će se stvari dati i po-
napraviti. Veselo i sretno da vidimo! Naši španjo-
li Don Alfonso i Don Karlos za nevolju utanačili
su megju se primjerje i to rekoše mi dokle do-
spiju dojdvći izbori i dok se razmiri ovaj esod ta-
lijanaški — pak? — pak govori se, da onda Don
Alfonso odreći će see svoga prijestolja, a slijedit će
ga naravno i zakonito Don Karlos i tako postat
će mir u Israelu i mi svi zadovoljni. Na brzu ru-
ku javljam vam još i ovu, a to da u narodnjač.
kom taboru postala je bura. Jučer u njihovom klu-
bu bilo je govora o kandidatim za Beč. Nuti vra-
ga i njegova djeda, prof. Tonko Mrkušić ko bi
reko, zahtjevao i on jedan kolač promeritis za Re-
ichsrath Ali baka nema toliko kolača da nasiti to-
liko unuka, pak kud ćeš neg glavom u zid Bulat
odgovorio mu je pike, a gosp. Tonko rasrdio se je
i grosi se da će se poturčiti kao Kraljević Marko.
Svakako od jučera ne ulazi u klub. P.

 

Naši dopisi.
Kotor, 9 februara.

(1 Vuko Poljak.) U nedjelju 7 tek. u 9%
sati u jutro nestade nam, vajme, nakon kratke ali
teške bolesti jednog od najdičaijih i najčeličnijih
amošnjih hrvatskih pobornika, nestade nam učite-
Vuka Poljaka u cvijetu mladosti, u 38 godini
ukotrpnog života Rogjen u Škaljarima 17. janva-
1860. iz mladosti se nesretnik zaljubi u nauku

Fa

i svršival 6. ragted gimnazije posveti se :z4 fina
učiteljskom stališu, na kom je polju neprekidno
i uspješno radio punih 20 godina, dok nam ga
evo nemila smrt ne ugrabi! Vuko Poljak je bio
uvijek izmegju najvrsnijih učiteljskih sila u našem
kotaru, a uz to i izmegju prvih i najustrajnijih
borioca za naša sveta prava. Koliko je ljubio svo-
je rodno mjesto Škaljare, gdje je prvo svijetlo
ugledao, svoj Muo gdje je za 18. godina učitelje-
vao i ono selo uprav preporodio, i koliko se je
žrtvovao u opće za milu mu Boku, evo navesti
ću jedan izmegju mnoštva primjera. Kad je polo-
žio sjajnim usnjehom ispite usposobljenja u Zadru,
bio je moljea od pokrajinskog nadzornika pok.
Bakotića, da se usposobi i za gragjanske škole,
pa premda je bio uvjeren, da bi i te ispite istim
uspjehom položio, ne htjede se primiti, jer je znao
da kao gragjanski učitelj morao bi služiti dalje
od rodnoga mu kraja, a k tomu je znao, da je u
ovim krajevima, a osobito u ona vremena trebalo
domorodaca, trebalo značajnika. Tako je pokojuik
žrtvovao bolju svoju budućnost, da bude na ko-
rist hrvatskoj misli u vvim krajevima. Kao čeličoa
Hrvata, koji obnaša službu pučkog učitelja, sreta-
le su dakako i nemale kušnje, ali je on znao sve
podnašati, a da se svojoj ideji do smrti ne izne-
vjeri. Svakomu je poznat rad učitelja Poljaka i na
uzgojom i na političkom polju, pa mislim da bi
suvišno bilo, kad bi njegove zasluge stali ovdje
nabrajati. Jučerašnji sjajni sprovod, kakov se ov-
dje rijetko kad vigjao, svjedoči svakomu, kakvo
je štovanje Poljak uživao. Sprovodu su mu uče-
stvovali svi seljani Škaljara i Mula, gdje je nes-
retnik za 18 godina učitelj vao, pa i cvijet gragja-
na, skoro dvije tretine Kotora dogje da mu zad-
nju počast iskaže. Resili su sprovod mnogi dubli-
jeri poslani od crkava, općine i ,Slavjanskog do-
ma“, pa i mnogobrojni vijenci od kojih je vrijed-
no spomenuti uz onaj ,ucviljene braće i sestara“
još i ove: ,Slavjanskog Doma svome članu“, ,U-
čitelja nezaboravnom drugu“, ,hrvatskih radnika
Kotorskih“, ,Općine Mula“, ,Mladeži Muljanske“
i ,Učenika Muljanskih svom učitelju“ it.d. Glazba
Kotorska svojim turobnim zvakovima dirajući u
svačija srca, umnažala je svakomu tešku tugu, a
pjevačka mladež Muljaoska ganutljivim svojim ,Mi-
serere“ mamila svakomu suze na oči za nezabo-
ravnim Vukom Poljakom. Kotarski Poglavar Ko-
torski, predstavnici crkava i svih e k. ureda u
Kotoru, mnogobrojno učiteljstvo srednjih i pučkih
škola s upraviteljima: i kotarskim školskim mad-
zornikom uz dugu povorku pokojnikovih štovalaca
raznih političkih osjećaja i svakog stališa, dopra-
tiše mu ostanke do župuičke crkve Škaljarske. Tu
je, nakon crkvenog obreda Upravljajući učitelj g.
Mato Radimiri, izrekao pokojniku nadgrobno slovo,
te je kratkim, ali jezgrovitim i ganutljivim govo-
rom ponovio tugu prisutoijema i izmamio im po-
sljednje suze. Ganutim usklikom ,Slava Vuku Po-
ljaku!“ ostaviše Vukovi štovaoci njegov lijes, te
se razigjoše, ali se s njegovom uspomenom neće
nigda rastati, već će je u svom srcu čuvati, dok
i posljednjega bladna ploča pokrije.

Zaključujem ovaj žalosni opis, ponavljajući
8 g. Radimirijem: ,Laka ti bila, Vuko, ova gruda
hrvatske zeml jeza koju si živio, za koju si i »mro.“

Kotor, 13 Februara.

Jučer se sakupiše u općinskoj dvorani no-
voizabrani vijećnici kotorske općine, da izaberu
novo općinsko upraviteljstvo Na svačije zadovolj-
stvo bi izabran načelnikom gosp. Tripo Petrović,
a za prisjednike gg. Kapetan Filip Radoničić, Jo-
zo Businello, Anton Meneghello, Anton Krivić,
kapetan Tripo Gjuratović i Niko Petrović, Živjeli!

Kotor, 17 februara,

»Dubrovnik“ br. 7. ima tendecioznu vijest iz
Kotora o sprovodu neprežaljenog Vuka Poljaka.
Nećemo se na nju potanje osvrćati, već samo
konstatujemo slijedeće: Istina je, da je prezaslužni
ravnatelj pučke gradske škole g. Mato Radimiri
izrekao uprav krasni posmrtni govor. kojim je pri-
sutne do suza ganuo; ali je prosta izmišljotina i
srpska laž, dostojna lažnog dopivnika, da je ono
govorio, što mu on, lažno, u usta meće. Na pot-
vrdu ovoga pozivljemo se na prisutne sprovodu,
osobito na istoga kotarskoga nadzornika. — Dali

bi pak, ko je porijetlom Craogorac, morao za to

biti Srbin, neka dopisnik ,Dubr.“ pročita i prow+
či malo ,Gorski Vijenac“ pjesnika vladike, Crno-

gorca, slavnoga Njegoša, pak će nam znat kazati.

U Beču, 16 februara.

Štovani gospodine uredniče! Teški materi-
Jaloi udarci, koji su nedavno snašli našu braću .u
Zagorju, Dalmaciji i Bosni pobudili su u svačije«
mu srcu osobitu sućut za postradale nevoljnike, a
u mnogim mjestima naše hrvatske domovine saku-
pili su se znatni prinosi u njihovu pomoć, Hrv.
akad. društvo ,Zvonimir“, taj zastupnik hrvatske
kolonije u Beču, slaveć ove godine petaaestgodiš-
njicu svoga opstanka, nije moglo, a da se i tom
prigodom ne sjeti postradale braće, pak je prire-
dio 12 t m. sjajan koncerat s plesom u svoju
proslavu a u njihovu pomoć. Neću prećerati, ako
kažem, da je koncerat uspio baš sjajno. U rečeni
dan u večer u 8 sati sakupi se uz društvene čla-
nove lijepa kita najotmenije gospode u Ronacher-
ovu dvoranu, a pri ulazu počasti koncertni odbor
svaku damu elegautuom kitom cvijeća sa plesnim
redom okićenim hrvatskim grbom i riječima ,Zvo-
nimir 188%, — 189%.“ Oko 84, kada je dvora-
na već bila dupkom puna, započe zabava. Druš-
tveni predsjednik, g. Konić, kratkom, ali jezgrovi-
tom besjedom pozdravi sve goste i zaželi ,Zvo-
nimira“ daljuju sreću i cvat. Odmah iza toga pje-
vački zbor , Zvonimira“ ojačan pjevačkim zborom
slov. akad. društva ,,Slovenije“ zaori Zajčevu ,Hi-
mnu Zvouimira“, koju gosti popratiše burnim pljes-
kanjem. Kao treću tačku programa odsvira voj-
nički orkestar bos. — herc. reg. br. 1. Zajčevu
ouverturu opere ,Ban Leget“ vrlo vješto, a odu-
ševljeni slušaoci ne dadoše im mira dok nijesu
kao dodatak zasvirali potpouri iz ,Prodane Ne-
vjeste.“ Daljnja je tačka bila pievanje koncertne
pjevačice gotice H. Neumann, koja posve korek-
tno ispjeva ,Vir“ od Zajca i još k tomu divnu
onu pjesmu ,Domovini i ljubavi“ uz dobro zaslu-
ženi aplauz. Slijedila su iza toga dva komada
»Barcarola“ i ,Tarantelle“ od Griiga, koja je ne-
opisivom vještinom svirao na daleko poznati kvar-
tet Fitzner-Žert, a zaključena je tačka bila Bro-
žov potpouri iz opere ,Zlatka“ odsviran od druš-

tvenog tamburaškog zbora. Burni aplauz izmami

od tamburaša još jedan komad ,,Poputnica Hrvat-
ske,“ koja je takogjer bila pozdravljena na osobit
način. — Poslije odmora od po sata započe ples,
Neću, da se upuštam u dugačke opise, iskićene
bučnim frazama, ama ću samo spomenuti istiniti
fakat, da je ples bio baš otmen u svakom pogle-
du i u najstrožem smislu riječi. Kvadrilje je ple-
salo preko 100 parova, a nije falilo ni naše na-
rodno kolo, koje se je plesalo i prije i poslije od-
mora. Ples potraja u najboljem redu sve do 44
sata u jutro. Treba da na osobit način istakoem
imena njeke otmenije gospode, koja su megju i-
pim ovaj koncerat počastila svojim prisućem, a
to su: baruu i barunica Vranicany, barunica Lo-
wenthal-Marvičić, barun i barunica Ožegović, dvor-
ski savjetnik Chalanjska, dvorski advokat Kozić,
zemaljski zastupnik (Slovenac) Šuklje, Dr. phil.
Murko, upravitelj imanja grofa Haracha (Čeh) Dr.
Špaček, te slavenska akad. društva Slovenija,“
»Danica,“ , Akademički spolek,“ ,Balkan,“ , Bu-
kovina“, ,Ognisko“, ,Sič“, ,Tatran“ i rumunjsko
akad. društvo ,Romania Juna“, Kamo sreće kad
bi se druge hrvatske korporacije ugledale u ,4.vo-
nimir“ i sjetile se nastradale braće!
Dubrovački Hrvat.

Dalmatinski sabor.

Šesta sjednica na 9 februara. — U ovoj je
glavna pažnja i nadalje obraćena školskom prora-
čunu. Peričić je kao školski izvjestitelj branio po-
stupanje vlade naprama kritici, što ju je u prvaš-
njuj nici učinio Biankini. Napokon je glede
talijansko škole zamolio sabor, da svotu za zave-

denje iste uvrsti, kako naregjuje odluka ministar-
stva. -— Giljanović brani ansku stranku i tuži
se da je ova na sve strane vljena. Većina

činovnika da pripada Hrvatima. Nezadovoljan je
sa pučkim školam. Na koocu govoreć o umirov-
ljenju Bulića veli, da on nije bio umirovljen radi
poznatog žalosnog čina koji se dogodio u gimna-
ziji nego radi nazdravice prigodom lanjskog bo-
ravka Franceza u Dalmaciji i jer se nije htio o-
dazvati nekom visokom pozivu. — Čingrija pobi-
ja tužbe sa strane talijanaša, da im je krivo jer

 

ERE RA i