List izlazi svake subote. Cijena mu je una rijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
M 4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovni
tior. 4:50, i poštarski troškovi
je predbrojen i za došasto polugodište.
U DUBROVNIKU 27. Februara 1897.
Za oglase, priopćeno,
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a. dopisi
k sa donašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu.
i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50, za inozemstvo zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku. a oglasi koji se
Pojedini broj stoji 10 novč Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava
| 'Izborni kompromis.
Uslied pregovora, obdržanih izmedju ekseku-
tivnog odbora narodno-hrvatske stranke, sastavlje-
na od P. N. gospode Ivana viteza Vrankovića, Hu-
berta kneza Borelli-a, Dr. Gaja F. Bulata, Dr.
Vicka Ivčevića profesura Boža Korlaeta, Aute vi-
teza Vukovića i profesura Luke Zore, izabrana
na sastanku narodnih zastupnika i obćinskih na-
čelnika narodno-hrvatske stranke, držanom u Ža-
dru due 27 prošloga mjeseca, te izmedju naroči-
tog odbora stranke prava, sastavljena od P. N.
gospode Rafa Arneri-a, Dum Ivana Prodana, Fra-
na Supila, Dra. Leonarda Tommasea i Dra. Ante
Trumbića, izabrana na obćoj skupštini stranke pra-
va dne 9 rujna 1896 u Splitu, isti odhori spora-
zumno utanačiše što sliedi :
g Za predstojeće izbore na carevinsko vieće, u-
* rečene vladinom obznanom 23 siečnja 1897 broj
i 488 pres. narodno-hrvatska stranka i stranka pra-
| va po svojim opunomoćenim odborima uglavljuju
izborni kompromis uz sliedeće uvjete :
u I. Ustanovljuje se, da će stranka prava ima-
ti tri izborništva i to sliedeća: izborništvo vanj-
skih obćina Korčule-Pelješca-Dubrovnika i Cavta-
ta; ono vanjskih obćina Sinja-Imotskog-Neretve i
Makarske, i ono vanjskih obćina Benkovca-Bio-
grada-Zadra-Paga i Raba.
Glede ostalih izbornih kotara narodna će
hrvatska stranka po sebi odrediti, kako da po-
stupa.
II. Eda se predsusretne svaki nesporazumak
pri biranju biranih birača, odredjuje se, da će
svaka stranka pridržati one obćine, što ih je ima-
la u posljednjim obćim saborskim izborima, izu-
zamši seoske odlomke obćine Makarske. gdje će
nar. dno-hrvatska stranka birati svoje birane bira-
če u izborništvu pete kurije, a stranka prava svo-
je birane birače u izborništvu vanjskih obćina.
i Suviše izuzimlju se obćine: Omiška i Blatska na
| Korčuli, kojim se prepušta, da u smislu ovoga
J ugovora biraju svoje birane birače u medjusob-
- nom sporazumu, pripadnike obijuh ugovarajućih
stranaka.
III. Ovaj će ugovor imati taj posljedak, da
će samo stranka prava postaviti kandidate u iz-
borništvima, koja su za nju odredjeua i naznače-
na u poglavju Lom, a tako isto samo narodno-
hrvatska stranka svoje kandidate u svojim izbor-
ništvima, te će pripadnici jedne i druge stranke
biti dužui, da glasuju samo i izključivo za onoga
kandidata, što će ga postaviti ona ugovorna stran-
ka, kojoj je dotično izborništvo doznačeno.
IV. Buduć je gorespomenuti narodno-hrvat-
ski eksekutivni odbor po nalogu svoje stranke po-
nudio izborni kompromis takodjer i srbskoj stran-
ci na način, da bi ova dobila osim. izborništva
| vanjskih obćina Boke Kotorske, još jedno izbor-
U ništvo i to ono vanjskih obćina Šibenika-Knina-Vr-
niša i Vrlike, izričito se ovdje ustanovljuje, da
k stranka prava u taj kompromis neulazi ni malo ni
\i vele, i da stranka prava odsele, kao i dosele, ima
sasvim slobodne ruke prama srbikoj straoci, pro-
ti kojoj može raditi svugdje i stavljati joj svoje
protukandidate
* U slučaju pak, da se nebi došlo do toga
kompromisa, te bi narodno-hrvatska stranka pos-
tavila svoga kandidata u kotaru vanjskih obćina
GL
sibenika-Drniša-Knina i Vrlike, u tom će slučaju
birani birači stranke prava u ovom izbornom kotaru
glasovati za kandidata narodno-hrvatske stranke.
V. Ovaj izborni ugovor vriedi samo za pred-
stojeće izbore za carevinsko vieće, tako da poslie
nego isti budu obavljeni, izgubit će svaku moć.
VI. Nazočni odbori jamče, da je ovaj ugo-
vor skopljen na temelju ovlasti, što ju je svaki
od svoje strauke dobio, te se obvezuju i jamče na
ime svojih opuuomoćitelja, da će biti tačno i sa-
vjestno izvršen. 3
Ovaj ugovor, podpisan na temelju današnje-
ga zapisnika, biva sastavljen u dva jedoaka izvor-
na primjerka, od kojih jedan ostaje kod gospodi-
na Ivana viteza Vrankovića, a drugi kod D.r An-
te Trumbića.
U Zadru, na 11 veljače 1897.
Ivan Vranković Rafo Arneri
Dr. Gajo F. Bulat Dn. Ivo Prodan
De. Vieko Ivčević Dr. A. Trumbić
Božo Korlaet Dr. Leonard Tommaseo
Luko Zore Frano Supilo,
Antun vitez Vuković
Hubert knez Borelli.
* *
*
Ovdje je jasno sve rečeno i uglavljeno. Ali po
ovome kompromisu treba. jedan drugoga da poma-
ga. Zato preporučamo pristašam stranke prava, da
svud, a osobito u gradovima i veleporeznicima,
glasuju i uzrade za kandidate narodno-hrvatske
stranke, sveisto kao što bi za svoje. Tako nalaže
honetnost i dišiplina stranke.
Glas iz Bosne.
(Odziv na srpski ,memorandum.“) Prošlo-
godišnja ,Bosanska Vila“ donese nekoliko izvan-
redno važnijeh i znamenitih bilježaka, na koje je
vrijedno, da se i mi osvrnemo. Prvo, što nas je
osobito iznenadilo i velikijem čudom začudilo jest
ono istinito priznanje ,Bosanske Vile“, od koje
inače nijesmo vični kakvu istinu slušati, jer se o-
na dobro drži one: ,Ko istinu gudi, gudalom ga
po prstima biju.“ S druge strane opet nam je još
začadnije bilo, te upravo nijesmo vjerovali svojim
očima, da je mogao onu istinu priznati onako fa-
natićan list, kao što je ,Bosanska Vila“, koja se
sama i koju drugi istomišljenici njezini nazivaju
najsrpskijem“ listom, S toga dakle ono njezino
priznanje još više važnijim postaje, nego da je
s koje druge strane napisano. A to, što je prizna-
la i javno očitovala jest ništa drugo, nego da se
ne samo ovamošnje srpstvo ne progoni od vlade, ne-
go šta više, da se baš pomoću te vlade srpstvo
potpomaže, širi i propagira svagdje širom cijele
Bosne i Hercegovine. Šta više sama ,Bosanska
Vila“ poziva ovamošnju vladu, da preduzme u ko-
rist samoga srpstva progon protiv besmislenog lis-
ta ,Bošnjaka“, & po tom došljedno protiv svima
onijem, koji su protiv srpstvu i koji isto ne šire
i ne propagiraju, Nadalje se ona izmegju ostalog
pozivlje i na to, kako je srpstvo ovamošnje i na
najvažnijem mjestu službeno priznato, te se uz to
poziva i na vladine činjenice, Mi protiv svemu o-
vomu nemamo ništa. Nego smo če radosni,
kad jedan put i sami Srbi od svoje strane, a po
svom najradikalnijem listu priznadoše istinu, kako
se ovamo ne samo da ne progoni srpstvo od vlade
i njezinih organa, nego se po njoj i njezinim or-
1
ganima šta više širi potpomaže i propagira. Pre-
ma tome dakle bijahu sve one do sad gdje bilo i
u kojim bilo srpskim listovima napisane vijesti,
ništa drugo nego podle i grdne neistine i osvade,
koje se vazda i svagdje podmećahu bosanskoj vla-
di, kao da ona tobož proganja srpstvo, a potpo-
maže i širi hrvatstvo!?!?1? gdje može i ne može
— kojima se je napokon vijestima nista drugo ni-
je htjelo, nego podlo i lukavo zavarati strani svi-
jet i u bludnju zavesti. Ovo je doista više nego
li bezobrazno i nepošteno. Ali u laži su kratke
noge, u laži je plitko dno, te tako se je to i ov-
dje ispunilo i obistinilo. S toga na onoj znameni-
toj izjavi od same strane najradikalnijih ; Srba, a
u najradikalnijem listu kako oni i tako nazivaju
,Bosansku Vilu“ — bosanska vlada dobila u po-
gledu svih joj podbačenih i nametnutih usvada naj-
veću, upravo historičnu zadovoljštinu, na kojoj joj
mogu potpunijem pravom i najljući neprijatelji
čestitali. Oh kad bismo sretni bili mi Hrvati ka-
toličke i muhamedanske vjeroispovijesti, kad bi mo-
gli onako priznanje izreći bosanskoj vladi i na nju se
u ovako važnijem časovima pozivati i nju poticati, da
uzme svaki progon protiv svemu. onomu, što nije hr-
vatsko, te da brani, štiti. širi i potpomaže hrvatstvo |
S toga sad su nam gospoda Srbi dužai pred Bo- ;
gom i ljudima, ako im je do obraza, da pokažu,
kad toliko i tako bosanska vlada širi i podupire
hrvatstvo — jednu kakvu bilo, makar ona i ne
bila štampana u njezinim službenim izjavama —
izjavu, gdje se hrvatstvo i samo po imenu spomi-
nje ili se spomenulo, pa ćemo im metanisati do
crne zemlje. Kad eto i najnedužnijim stvarima za-
branjuje to ime pod kaznom. Pa eto i naša sama
pjevačka društva nose imena unarodno“ — dočim-
srpska nose srpsko, a da i ne govorimo o njiho-
vijem srpskim opštinama, školama, štamparijama
i drugim stvarima, Nek nam dakle, otvoreno ih po-
zivamo, ako im je do obraza i poštenja braća Sr-
bi pokažu tvorno i netvorno i jednu najneznatni-
ju stvarcu, koja bi išla u prilog hrvatstvu i koju
je bosanska vlada učinila. Ta bili su nas i ubijali
na smrt Srbi, a zato bi sve najneznatnijom ka-
znom bili kažnjeni. A neki službeni organi, još a-
ko su bili pravoslavne vjere, trgali su po bijelom
danu sa djevojačkih grudih hrvatske trobojnice,
a skidivali ih i gazili na žemlji javno nogama. Pa
to je sve ostalo nekažnjeno. Sve mi ovo ovdje
ne bi iznašali i stare bratske rane, koje još krva-
ve povregjivali, da nas nije na to ponukao i pri-
silio nebratski postupak braće Srba, koji su u
svom memorandumu onako neistinito i nepošteno
iznijeli, da hrvatstvu u ovijem krajevima cvatu ša-
me ružice, dočim smo mi Hrvati prema Srbima
ovamo pravi robovi, pravi heloti. S toga u to ime
pozivam sve rodoljube hrvatske diljem Bosne i
Hercegovine, da se okupimo i da ustrojimo odbor,
koji će naše prave i neizmišljene jade iznijeti u
memorandumu pred našega najmilostivijeg čara i
kralja Franju Josipa I. i pred cijeli svijet. A pisac
ovijeh redaka ovdje svečano obriče, da će iznijeti
ravno dvadeset historičkih činjenica, koje samo.
on zna, & i drugi rodoljubi nek isto za druge či-
njenice učine, pa će car i svijet vidjeti, kako je
hrvatstvo u ovijem pokrajinama progonjeno.. U o-,
stalom ako i dogje do memoranduma neka se ne,
boje braća Srbi, da ćemo i mi onako nebr
postupati, kao i oni i na njihovo se doista s na