4:50, na po godine tior, 2:25 ; za Dubrovnik sa donašanjem i Bosnu inu s poštom : na godinu fior. 5, na po š tior. 450, i tarski troškovi Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list je predbrojen i za došasto polugodište. S kruške na jabuku. Nigdje ne bijaše više konfuzije za prošlijeh izbora što u Boki. Onamošnji Srbi nikako ter ni- kako ne hitjedoše, da biraju svojijem zastupnikom dr. Kvekvića. Ovaj Kvekvić mora da je vrlo slab političar, kad j6 u malo doba, u svojoj stranci, a protiv sebe umilo da uzgoji onaku opoziciju. Po kompromisu službenim kandidatom srpske stranke | bio je jedino. predloženik srpskoga kluba, a ovaj se izrazio za Kvekvića. Ali većina srpskijeh bira- ča neće da) iu poda svoje glasove. Po kompro- misu hrvatski birači narodne stranke moradoše da ga podupru. Ali bokeški Hrvati ne izjaviše se pri- stašama narodnjaka. Dogodio se upravo jedan ka- 08. Niko nema toliko anktoriteta, da imponira po- sluh. Jedini je valjda Sava Bjelanović to po ne- kad mogao, ali on je taj čas ležao u mrtvačkome odru. Da sada ? Kad je bilo dogorjelo, što no riječ, do noka- ta, skočio se urednik službenoga lista crnogorske vlade g. dr. Lazo Tomanović, da on metne reda. Otišao a Risan i nagovarao rišnjanske birače da glasuju za dra. Kvekvića. Potrči onda natrag u Hercegnovi pak do Kamenara sa naročitvm .bar- kom, pohagjajuć mjesta gdje su stanovali birani birači, koje je nagovarao, molio i inače oko njih radio. Tako se događi čudo ne vigjeno. Najžešći protivnici dra. Kvekvića, kao rišnjani i neki nov- ljani, postadoše mu najbolji privrženici. Ali dr. Lazo strepio je, da se u Kotoru ne.dogodi izdaja. Zato na dan izbora mogao si ga vidjeti kako svje- Ait € iti tuje, naregjuje, viče. Poslušaše ga. Većina srp-' skijeh birača poklonilo je svoje glasove njima o- | mraženome dru. Kvekvića i on bijaše izalran na- | rodnijem zastupnikom Boke Kotorske. A i doša- stu subotu službeni list crnogorske vlade izkaže mu svoje moćno zadovoljstvo, .spomenuv kako st. protivu njegova izbora ,mnogo radilo.“ : , Ovdje ne treba nikakvijeh komenata. Jedino što će Hrvati iz gornjega fakta da povuku neke zaključke. Logika je njihova očita i neumoljiva. \ Mi smo i otprije znali čiji prsti miču: sa onim hr- vatoždenim marijonetama, koji pod imenom srp- skim pobijaju hrvatstvo naše jadne Dalmacije, pak je ovo :8amo jedan dokaz više. Ne znamo samo hoće li neki Hrvati iz toga šta da nauče. * o * «3 * U Zadru prigodom izbora za gradove narod- na-hrvatska stranka postavila je svojim kandida- tom g. Antu vit. Šupuka. Po komipromi*u pra- vašim ovi bijahu dužni da glasuju za ovoga kan- didata, a po kompromisu %sa' Srbima i takozvani Srbi. U Zadru je većina talijanaška, Badilo:se da se oko hrvatskoga kandidata okupi što više hrvat- | skijeh — ili, ako hoćete, slavenskijeh — glasova. | Pravaši su do jednoga svoje obveze' savjesno odr- žali, premda je Šupuk stari njihov, protivnik. Aii tu se nije gledalo na osobu, Radilo seo ugovoru, o poštenju i o načelu. ii *.\ Srbin: dr. Baljak,;& 28: njim i drugi: zadarski _ Srbi: ostentativno: izostaše i :ne glasovake: za Šu- | puka i to baš onaj Baljak; za koga stu dva dana | prvo Šupikovi šibenski birani 'birači' predali svo- | je' glašove, kojim ima “da zahvali 'wvojć' zastupni- čko mjesto. On. nije htio da glasuje za:Šupuka, koji je prekolani | bin mjesto pravaša pogje u zadarski sabor! Evo List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. kad mu pretplata mine, smatra se da volio, da iz njegova kotera/ Sr-. ( U DUBROVNIKU $. Aprila 1897. u kuću i za Austro- Ugarsku, godine tior. 2:50 ; za inozemstvo ovolika je mržnja Srba na Hrvate i Hrvatstvo, ma kako se oni zvali, ma kojoj god stranci pri- padali, mržoja koja tamo i amo umije da se gdje- kad i priđuši, no ipak izbije na javu u najnedu- žnijoj prigodi, da pokaže čuvstva što ih prema nama goje ova naša vajna braća. * * GG Srpski listovi puni su ovijeh dana sloge sa hrvatima. Njihovi stupci kite se nekijem članci- ma prenesenijem iz stanovitoga tobož hrvatskoga lista. U tijem člancima izrugavaju se neki naši mladići hrvatskome narodnome i državnome pra- vu. Srbi to u ime bratske sloge preštampavaju, baš oni Srbi koji nijekaju eksistenciju hrvatstva. Oni vele da se je hrvatska omladina ,opametila,“ da je pristupila slavenskome kolu i bratskoj slo- zi, a oni jadni mladići misle, da je tako — u ime realizma i slovjenske uzajamnosti, koja im je uvi- jek na ustima! Mi se Srbima ni malo ne čudimo što ovake budalaštine hvale. To njima ide u prilog, u koli- ko one malo po malo učine, da dotičnik te ih pripovijeda, ako je Hrvat, omlohavi i izgubi vje- ru u budućnost naše domovine. Njegovi drugovi stanu ga onda izbjegavati, prezirati, a oo da im se osveti uskoči u Srbe. Ovakovih pfebjega voju- je danas došta u srpskoj vojsci. Srbi pak zdušno podupiru ovakove nazore — u zemljama hrvat- skim. Oni u tom slučaju nemaju što da izgube, a mnogo da dobiju; oni ostaju ipak Srbi i žestoki Srbi usprkos svoj slozi i lijepijem riječima, kojim darivaju ovake Hrvate. Jeste li nas razumjeli? Za ovijem ide taj tobožnji ,bratski“ pokret, kome je duša — Pavle Jovasović urednik ,Srbobrana“ u Zagrebu, onaj isti, koji nam u svakom broju svoga nesretnoga lista pripovijeda, kako smo mu ukrali jezik i sve jpnajviše pjesnike hrvatske od Preradovića do Ka- čića. Ona je apostol ove kukavne sloge, koja se slžila da izrugava našemu narodnome i državnome pravut. Jeste li razumjeli vi mudri ludorije, koji hoćete da solite. pamet narodu i rodoljubima hrvatskim ? * * * Izbori su svršili, parlamenat se otvorio. Sada svaka stranka čini svoje račune. Ako poslušamo. naše Srbe, to su oni u ovi- jem izborima pridonijeli narodnjacima Hrvatima tešku žrtvu i veliko popuštanje. Oni su im žrtvo- vali skoro sve što su imali i na ovaku žrtvu hr- vatska većina u Dalmaciji neće da se smiluje i da prizna da je ova pokrajina i srpska i hrvatska nego veli: Dalmacija je hrvatska zemlja sa lije- pim brojem Srba. A_mi nećemo — vele Srbi — da nas oni tek priznaju, da smo tu. Hoćemo polovinu, | Sjećamo se kad su pravaši izjavili jednu svetu istinu: da u Dalmaciji žive samo hrvatski narod katoličke i pravoslavne vjere. Ako se pra- povima i kalugjerima, koji im ,srpskom“ vjerom ucjepljuju ;i narodno srpstvo, —' Oada su naši Srbi vikali i pisali nemile članke sa sensacijonal- nit naslovima: ,Nema Srba??!!“ jli: , Ima Sr- u nas neka narodnost. A priznadoše, sad imto priznanje nije dosta, već ho- jine naše! voslavni nazivaju Srbima, to se ima zahvaliti po- ba!!'“ i tražili da ih Hrvati priznaju, da su oni (mo li pr&vo. sada kad ih narodnjaci | će da s njima na pola podijele javni život pokra- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Jer oni su se u ovijem izborima žrtvovali. Za ono 70-80 odlučujućih glasova što ih dadoše hrvatskome predloženiku u srezu veleporeznika dobiše od narodnjaka jednoga srpskoga zastupnika, u kotaru gdje nikada Srbin ne može biti izabran. Inačije svoje glasove bili bi, bez ikakve sebi ko- risti, dali Bondi kao i god. 1891. Narodnjaci su im dali jednoga zastupnika i prištedili novu bru- ku srpsko-talijanskog saveza —-+ koji u: mnogo krajeva još i danas opstoji. "Po njihova: pisanju Hrvati narodnjaci moraju im biti još i zahealnit Pak još neki naši ljudi bulazne o slozi.:Ne+ ka sutra dogje na tapet jedno naše: načelno pita+ nje, kao sjedinjenje, mi ćemo Srbe vidjeti u: prvim redovima naših dušmana. Evo ovoliko vrijedi ta tobožaja sloga ! * 3 * Mnogi će nas čitatelj da upita: Zašto mi sad ovako pišemo? Mi pišemo ovo i ovako jer nećemo da še mute pojmovi u našemu jadnomu narodu. Našlo se Hrvata koji svoju braću izdaju i vole 'tugjinia nego svoga: svedoče istarski izbori V. kurije. No to je bio zavedeni puk. Našlo se Hrvata koji se usudiše narugati hrvatskome državnome! i narodi nome pravu: vuo vam Ornkovića i ovijeh mladića u Zagrebu i u Pragu. Oni su'se doduše uputili sa različita stanovišta, ali su došli na isto mjesto. Našlo se i imade Hrvata kojim pojam' hrvatstva nije još bistar. Nećemo ovdje prstom kazivati. 'Ali to je sve skupa šaranje ili izdajstvo, ludilo ili zločin, Meo Nama je hrvatstvo sve na svijetu.: Mi nema- mo uzvišenijeg narodno-političkog idejala od hrvati , skog. Koji Hrvat drugčije govori, taj ije ili: lud; iti nezaalica, ili nešto gorega. On je protiv mišljenja svijeh izobraženijeh naroda cijeloga svijeta. Englez radi za Eagleze i za svoju Englešku, Francez za Francesku, Magjar za Magjarstvo, Nijemac za Ni- jemstvo. To su njima jedini narodni idejali. Hr- vat mora raditi za svoju Hrvatsku, za Hrvatstvo. Ko nam Hrvatstvo niječe, nas niječe; ko nam Hr: vatsku mrzi, mrzi nas. Nije to pusto pražno ime, kako neki misle, Ne! To je ljubav, uvjerenje, o- sjećaj sopstvenog opstanja, posljedića povijesti, pro- šlosti, sadašnjosti i budućnosti ; slave i borbe ; je- zika i kulture; patnja i svijetlijeh dana; olfičaja; uspomena, blaga narodnjega. Sve to čini naš na- rodni ja! To je nama Hrvatstvo. ' Ako budemo sve naše dobre narodne sile složno sabrali, da pod hrvatskim barjakom i pod hrvatskim imenom uspostavimo našu' slavnu D+ša- tu Hrvatsku, mi smo uvjereni da ćemo je nekada i izvojštiti. Mi imamo jakih temelja, na kojim mo- žemo trajno graditi, da hoćemo. Branimo daklešto je naše od svakoga i proti svakome! Naši duš. mani jaki su i brojni, sli nijesu složni. Ako bu demo i mi jaki i uvaženja dostojni, naći ćemo do: \brih i korisnih prijatelja, koji će n&& pomoći; da \i mi njih pomogaemo. Iuačije, ako se budemo za: vagjati za kojekakvim kombinacijam, a napuštati hrvatstvo, neće iz nas nikada biti ništa, “| | sd LUIRIT A rodoljubi hrvatski neka razmišljaju“ ima-. + ibo 'Srbo-Hrvatstvo ns E Nu hrvatskome sveučilištu a Zagrebu. opste-. jalo je do Oktobra 1895. skademičko , st. jeu ss >