stava“, kada je slavno svoj vijek završilo. Prigo- dom spaljenja magjarske zastave iskrenula se 8 Markova trga žuč na ,krivce i sumnjivce“. Tako je bila raspuštena i ,Zastava“, okrivljena, da se je u njoj taj čiu zasnovao. Stara, tanetima pro- bušena trobojnica, uspomena iz 48. godine i svo- tinj gjaka hrvatskih, koja ih je znala okupiti pri svakoj veseloj i žalobnoj zgodi, pod čijom se sje- nom rasprši pepeo magjarske trobojnice, bude za- plijenjena, jer su je izgrednici, kako se je grof Khuen u pismu na rektora Spevca izrazio, ,obeš- častili i pogrdili“, pa je strpaše bez ikakova pra- va u muzej megju starine. Nestađe tako društva, gdje se je hrvatska omladina upoznavala i sokoli- la, izčezne barjak, koji ih je sjećao na krvave megdane akademijskih dobrovoljaca. Sadašnja o- mladina, vjerna tradicijama svojih predšastnika, pregnu, da. podigne novo društvo, ognjište, na ko- jemu bi se ujetila vatra pravoga Hrvatstva. Sasta- de se neki dan skupština, da izabere odbor, koji će izraditi pravila i podastrijeti ih 'vladi na potvr- du. Naravski, da tu nije moglo biti govora o dru- gome društvu do li o hrvatskome. U tome su bi- li složni svi gjaci osim male četice, koja htjede usred zdrave jedne pšenice posijati svoj otrovni kukolj, predlažući, da se osnuje nekakovo srpsko- hrvatsko društvo. Na skupštini se naime pojavi ujedinjena hrvatska i srpska omladina“, plod skraj- njeg oportuniteta i komoditeta, gojenče šarovite ideje, što se provlači kroz naš narodni život — pravi politički : šišmiš. Vidjet ćete tu anonimnu družbu potpisanu prigodom svake srpsko-,slaven- ske“ svečanosti pod pitijskim izjavama i nebuloz- . mim čestitkama. Pa ko su ti Don Quijoti? Tu je dobar dio ovejane ,srpske“ omladine na hrvatsko- me sveučilištu, a sitan dio Hrvata, otpadaka svih hrvatskih stranaka, razočaranih obzoraša, ozlovo- ljenih pravaša, prekrivenih magjarona, a najviše oportunista, slavosrba, balkanaca, srbo-hrvata i kako se sve zovu politički amfibiji. Kada poslije oktobarskih dogagjaja nastade za kratko vrijeme katastrofa na sveučilištu, pravi bankrot zdrave mi- sli, pohmiljiše ti zakutnici i po srpskome običaju htjedoše. preoteti mah. A što ih skalupi? Komod- nost, preuzetnost, naivnost i neiskrenost. Srbi pra- ma onoj ,,ili sva čisto srpski, ili orpsko-hrvatski“ lako pristupiše tome kolu, te ne gubeći ništa od svoga, gledaju, da u mutnu što za sebe ulove. Na sveučilištu opstoji od davna pripomoćno, dosta i- mućno, društvo za potrebne gjake bez razlike. Ali jer je hrvatsko, srbi mu se tugjili, dok se nešto osvažiše i sastaviše slično čisto srpsko društvo Slabi, da podignu svoje akademičko društvo, ne htjedoše oni — ljubitelji sloge i bratstva! — u hrvatskoj prijestonici, gdje im sve o Hrvatstvu šapće i zbori, gdje im Hrvatstvo mora i mehote imponirati, ne htjedoše, velim, da se pridruže bratskome hrvatskome društvu, koje je rado grli- lo i Bugare i Slovence, a sada protiv ogromne većine kušaju pri osnivanju novoga društva, da to bude razvodnjeno, da ga oviju maglom utrakviz- ma. U svojim zasebnim sastancima, razgovorima, u svojim listovima, a osobito na svojoj kući i za- Jovanovićeve ,Srbobranske“ ubojne politike, Okre- sivačevi pitomci, a pred naivnicima se razmeću slogom i ljubavi. Gdje im je interes i spekulacija, naći ćeš ih svugdje, inače se tugje i ogragjoju. Kada nam se na djelu pokazaše braćom, gdje nam uz prijegor pomogoše? Kuda se djedoše ti Dvo- jedničari, kad su hrvatski gjaci ustali na obranu zajedničkih svetinja? Ne bješe ih ni na Jelačiće- vom trgu ni u Belovaru! Oni su se tada šepirili sveučilišnim aulama i pobirali štipendije relegira- nih! Onda pokazaše junaštvo, a sada iskrenost. — A ujedinjeni“ Hrvati? Kraaan je zaista program, koji je stopio tako razrožne elemente ! Ako si mla- dić bez poleta, bez incijative, nemaš li duha, da se istakneš, nemaš srca, da se izložiš, nemaš vo- lje, da se pregoriš; je li te zaokupio duh pesši- mizma, ili si nedorastao, da pojmiš čiste idejale; ako si uvrijegjen u zlo shvaćenu ponosu ; ve priz- naju te vogjom i učiteljem : tada se zacrni šaro- likom togom, ospi usnice sarkastičnim smijehom, osudi sve stranke u Hrvatskoj, deklamuj i uzdiši bez uvjerenja i iskrenosti — pribij na čelo etike- tu srbo-hrvatstva, pa si miran, živiš ko bubreg u _ loa. Teoretičku opoziciju niko ne progoni, politi- ka inada je dobro oružje tugjinstvu. Bošnjačtvo i gslavonstvo, slavenstvo i srbo-hrvatstvo, to sn _po- luge pogubnim sistemima. Bravo, ujedinjena omla- dino! Nego nije vam ideja nova. Bilo vam je pred- šastnika, bit će vam i nasljednika. Ta na svakoj plemenitoj biljci ima parasita. Niieste ni osamlje- ni. Dostojni vam je drug omladina oko ,, Hrvatske misli.“ Neka se slobodiio ti šarlatani razmeću mud- rosti i zrelosti, nek se nameću učiteljem omladini, neka dijele lekcije patriotima desno i lijevo, nek se rugaju hrvatskome državnome pravu, koje je po mnijenju najvećih naših umnika u najljepšem skladu s našim narodnim pravom, vox bei et po- puli, plod borbe i žrtava, rezultat prirodnih odno- šaja i historijskog razvitka, vjerna formulacija na- rodnih nam težnja, pozitivno uzakonjenje nepisanog, naravnog prava. Ali dok ti cinici budu podnožjem sistemu, orugjem narodnih dušmana, dok ih budu blagosivljali i privijali Popovići i Jovanovići, ne će nas vidjeti u svome društvu. Pravaška omladi- na — a to je danas sva zrela i ozbiljna hrvatska omladina — prolazi mino polutan:ca mukom i prezirom, kao što je svijesna akademijska omla- dina u Zagrebu prešla preko šarenjačkih predloga bez rasprave na dnevni red. Uz nasje pars maior et sanior. Oko nas je crna četa, koja nas mrzi, jer nas se: boji, koja nas progoni, jer nas pozna i shvaća, koja nas izbjegava, jer nema srca, da stupi u naše redove. Ali je pred nama stari, ve- dri, djelovski idejal. U to ime, pravaši, naprijed! S hladnog Dunava, koućem Marta. Pravaš. Državopravna hrvatska izjava. Hrvatski dalmatinski zastupnici na Carevin- skom Vijeću učinili su i predali parlamentu sli- jedeću izjavu: Izjava potpisanih hrvatskih zastupnika glede državopravnog položaja Dalmacije Potpisani hrvatski zastupnici dočim priznaju, da Dalmacija de facto pripada kraljevinama i zemlja- ma zastupanim na carevinskom vijeću, dužni su izjaviti, da ona pripada de jure cjelokupnoj kra- ljevini Hrvatskoj. Ovo pravo temelji se na Cetinski ugovor god. 1527 i na pragmatičku saukciju godjne 1712 a nalazi svoje daljnje uporište u opetovanim izjava- ma i zaključcima zakonodavnih čimbenika kralje- vine Dalmacije i Hrvatske. Ovo je poznato i u postojećem javnom pravu Austro-Ugarske monar- hije i potvrgjeno u Krunitbenoj zavjernici Njeg. €. kr. Apoštolskog Veličanstva kao kralja Ugar- ske i Hrvatske. Isto pravo bilo je suviše istaknuto u mno- gobrojnim adresama hrvatskoga sabora, upravlje- nim svome. kralju i u dotičnim kraljevim reskrip+ tima. Bilo je takogjer priznato u zadnjoj stavci članka Ill.eg carske patente 26 Februara 1861., izdate na temelju carske povelje 10. Oktobra 1866., koja se odnosi na državopravni položaj kraljevine.: Dalmacije. Ta stavka glasi: Nego pošto nismo još- ter konačno odlučili glede državopravnog položaja Naše kraljevine Dalmacije prama kraljevinam Hr- vatskoj i Slavoniji, zemaljski red izdan za našu kraljevinu Dalmaciju za sada ne može još potpu- no stupiti u krepost. Ovo je pravo napokon bilo poznato i u sa- moj nagodbi sklopljenoj god. 1868 izmegju kralje- vine Ugarske i Hrvatske, koja sačinjava integralni dio postojećeg javnog prava Austro-Ugarske mo- narkije, gdje se u $$ 65 i 66, iste, izričito kaže, da Dalmacija pripada k teritoriju kraljevine Dal- macije, Hrvatske i Slavonije. Potpisani dakle izjavljuju, da će lojalno su- dielovati ustavnom radu ove visoke kuće, bez uš- trba državopravnom položaju Dalmacije. Beč, 30 Marta 1897. Bulat — Šupuk — Borčić — Vuković — Zore — Klaić — Perić — , Irumbić — Biankini. Prije dalmatinski Črrabiki zastupnici činili su ovu izjavu ulazeć u Hohenwartov klub, To je bilo manjkavo i uprav nesmisao, jer ne bijalu la u ovaj klub nego u austrijski Parlamenat. to treba pohvalit ovu lijepu i enu. Što se pak same izjave če, ne valja zabo: ravit da su je potpisali narodnjaci i ie slož- no i dogovorno. Ona, onaka kakva je, plod je spo- doje Izjava je vješto sastavljena, edna on- dje gdje se cituje iste zakone sistema. Nema sum- nje da onim citiranjem hrvatski zastupnici sistem ne usvajaju, nego ga dapače tuku i egovim 'vodnom članku bivši Naši dopisi. Kotor, 31 Marta. Zadnji ,Dubrovnik“, br. 13, donosi dugu či- talju o izboru Dra. Rada Kvekića i tuži se I gju redaka, kako se nijesu svi Srbi poko joj komandi. te glasovali za Kvekića, koi e nije mogao zadobiti nego velikom mukom 27 s sova od 68 biranih birača! Nu ovo su njihovi po- sli. Njih, Srbe, ova ,igborna epizoda i opozicija protiv izbora Dra. R. Kvekića“ (kako piše u u- suplentić), srbi, nek se da- kle i češu. To su niihovi posli! — Nas se tiče ova ,Dubrovnikova“ o. »Hrvati narodnjaci pog aziše kompromis, te ne htjedoše. glasovati za predloženika srpske stranke Kvekića, dapače htje- doše glasovati protiv njega, da ne bijaše u Koto- ru Luko Zore, koji ih skloni, te ne glasaše za nikoga.“ Ovako e »Dubrovnik““ a mi. ka- žemo čisto i bistro, da je: ovo prosta srpska laž i srpska kleveta. Svi Hrvati u Boki, tačno su se držali kompromisa u svemu i po sremu. A ako naši birani birači nijesu glasovali za Kvekića, to im je bilo prosto, jer mjih nije vezala nikakova obveza, da za nj glasuju. Ustegli su se pametno i rodoljubno i tim su malo podučili Kvekića, da drugi put dvaput dobro promisli prije nego li što reče u saboru zadarskome ili u carevinskom vije- ću u Beču, gdje je njemu kako ono jednom reče: prava kuća! »Dubrovnik“ pak mješte, da kori bo- keške hrvate radi ovog izbora, imao bi im zahva- liti, što je njihovim ustegnućem ispao Kvekić. O- voliko za danas. A _ako ,Dubrovnik“ želi, da mu dokažemo kako je i čim "bilo osigurano u zadnji čas Kvekićn 27 glasova, nek nam, u dojdućem broju, poruči, pak ćemo ga poslužiti. A tad će se vidjeti, da li je baš Boka, opetujemio :Boka, iza- brala Kvekića, kako je ono uz dobru čašicu izre« kao kotorski (pamtimo kotorski !?!) srb. g. Pero Ramadanović, u ime kotorskijeh Srba, kako bilje- ži ,Dubrovnik.“ — Pogled po svijetu. U austrijskom parlamentu. — Tamo vlada jošte velika neizvjesnost. Grof Badeni zvao je naprednjake, ali oni neće ni da čuju o jezičnim promjenama u Češkoj. Mladočesi pak ne misle sa tim samim koncesijama, da stupe u vladinu oće nu. Sa antisemitima još se keve na čistu. Ele, ve-'" ćina nije skalupljena. Konservativni listovi koji su vladi vrlo blizu, vele, da grof Badeni na to ni ne misli. On će vladati većinom ,od slučaja do slučaja“. To bi bilo novo izdanje zadnje Taaffe- ove ere. Panama je u Franceskoj opet oživila. Arton je progovorio i otkrio imena nekih zastupnika, koji su primili mito. Komora je zaključila njihovo izručenje. Veli se da to nijesu svikolici. Očekiva- nje je veliko. Cvate škandal i sumnjičenja. U Njemačkoj su velikim slavljem prosla- vili stogodišnjicu Wilima IL — Njemački listovi živo se upliću u sadašnje stranačke odnošaje u Austriji. Berlinski dnevnici protestuju, da se Če- s neda uredovni službeni jezik. - - Bizmarck je olestan. U Italiji završili su uži izbori. Vlada je odnijela veliku većinu. — Zarobljenici iz Abisinije vraćaju se po malo kući. Na istoku. — U Arbaniji bilo je sukoba megju muhamedancim i kršćanim, jer su ovi os- kvrnuli džamiju. Tako se javlja. — U Armeniji poklaše se. Novine dvnose mrtvih na stotine, ali to valja uzeti s reservom. — Grčki našljednik o- tišao je u Tesaliju. ,Times“ veli da je u grčkoj vojsci pukla dišip lina i zato je bilo potrebno, da se on nagje u teor Velevlasti uetniii Grčkoj i Turskoj ultimatum: ako ne povoku vojske sgra- nice, one će ih prisiliti blokadom. Lord Salisbury izjavio je da Engleska ne može sudjelovati bloka di Grčke, pa bi se ova izvela i bez nje. — Zad- nje vijesti s Krete javljaju da je pukovnik. Vassos na zahtjev admirala pustio turske sužaje. Na otoku vlada glad i nered. Domaće vijesti. Hrvatsko-slovenski klub. — Ustrojenje ovoga kluba zapinje radi klerikalnih slovenaca ko- ii neće da se odluče usprkos nastojanju drugoga krila slovenske stranke što se kuni oko ,Slov.; Naroda.“ Njih mame pjemački konservativci da stupe u rudu ore pu. Nadat se je da će se ove oprijeke ostraniti, t te da će se Hrvati i Slovenci u pitanjim narodnosti i gospodarstva naći skupa. Matica Dalmatinska. — Čitamou ,K D.“ da je prof. Marcel Kušar izabran p resjednikom Matice Dalmatinske. Čestitamo vrijedno dodao, proi: suru na ovoj časti, a Matici na onakom presjedniku. . Krvav u Banovini. — U općini Kloštar Ivanić seljaci se dogjoše tužiti protiv na- čelnika. Žandari ih htjedoše rastjerati pak su pu- cali, Više ih je teško ranjeno. re da ove mje. re“ imaju saveza sa došastim izborima, NRHRERTTEINEEOEm=mčoE=Emz=mmEmmNEE E Nr N