"Br. 16. U DUBROVNIKU 17. Aprila 1897. RVENA HRVATSK Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništ»u lista: na godinu fior. 4:50, na po godine fior. 2:25 ; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu. i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo . for. 4:50, i poštarski troškovi - 3 Pre Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Yiše puta tiskaju po E" predbrojen i za došasto polugodište. Srpstvo sve i svuda. (Na svojatanja hrvatskih narodnih pjesama.) Puna li je glava piscima oko ,Dubrovnika“! Oni su kadri da kritizuju poslanicu biskupa pri- godom zadnjih izbora, a sluša ih vasiono srpstvo ; u velikoj diplomaciji dive se knjazu-pjesniku, te _ političko Cetinje pretpostavljaju političkom Beo- gradu, dok ovamo tumače, kako bi austrijska vla- : da u vlastitom interesu morala tlačit pravaše. A gdje je njihova učenost? Conte Lujo zna u prste “povijest dubrovačku, pak nas gdje kad iznebuši ka- * kvim odavna poznatim otkrićem; Stojanović je tako _ zavirio u našu literaturu da je našao otkle je po- «stala riječ ,skladan“, a — dulcis in: fundo — sam vurednik gdjekad hoće da mas podari svojim filo- loškim iverjem. Kad bi se po nesreći ostvarilo Dušanovo carstvo pobili bi se oko lisnice, ,prosve- , štenja“ srpstva. Uza sve to, o učeni“ slaviste oko ,Dubrovnika,“ hrvatske narodne pjesme osta- će uvijek — hrvatske, jer ih je pjevao hrvat- ski narod. Vaša učenost valjda još ne zna, da _se kod narodnih pjesama ne gleda na opjevani _prijedmet. nego se pita ko ih spjevao. Ni njema- čka narodna pjesma, nije zato postala longobard- «skom; jer pjeva o Ditrihu, ni ruska koja pjeva tatatska junaštva tatarskom, pa i pjesma koja se ori niz planine i doline mile nam hrvatske domo- vine javljajać potomstvu junačka djela ili vlasti- tijeh pregja ili junaka tugjeg roda, ispjeva li je ' Hrvat i nazove li je hrvatskom, biće isto toliko srpska koliko i mongolska. Naši hrvatski muha- medanci imaju krasnih junačkih pjesama, u kojim se slave junaki Osmanlije iz Azije i Anatolije ili čak i Arapi. I te će izaći u zbirci Matice Hrvat- ' ske, jer su ih muhamedanci svome rodu poklonili. “Po srpskvj teoriji ni ove pjesme ne bi bile hrvat- ske nego turske, kurdostanske i arapske!! Ne treba dakle imati ni Solonove mudrosti ni srpskog znanja, da se svak koji hoće, uvjeri o opravdanosti naziva hrvatskih narodnih pjesama. Nijekati tu opravdanost mogu samo oni koji hoće, da na svijetu nema Hrvata, a u povijesti ni ime- 'na njihova. Ako pak i hrvatski narod pjeva, kao .i srpski o Kosovu, Marku Kraljeviću, Jug Bogda- nu i drugim Srbima, ima takovih pjesama i u bu- garskog naroda, a to se dade lako protumačiti zaviri li se samo u povijest onijeh vremena kad su po prilici nastale te pjesme. U poganstvu ba- vila se narodna poezija Hrvata o bogovima kaono ti svaka druga narodna poezija. Nadošlo je krš- ćanstvo, pak je staro pjesništvo nestalo ili se pr9- mijenilo u kojekakve legende i priče, gdje se pod kršćanskim svecima sakrivaju stara slavenska bo- .žanstva. Razvijalo se novo pjesništvo o borbama sa zapadni narodima i sa Grcima i njegovi se o- 'statci još i sada gdje i gdje, i ako ne sasvim jas- no, nalaze. 1 to je propalo jer se na obzorju po- javi novi neprijatelj, ne slavenstvu nego cijelom kršćanstvu u Turcima. Opreke izmegju Bugara, .Srba, Hrvata, Madžara i Arbanasa nestade u na- rodnom pogledu, a sve se slegne u titansku bor- bu dvajuh elemenata: kršćanskog i turskog. Bitka. kod Marice, gdje pogibe Vukašin i kod Kosova gdje nestade Lazara, propast despotije Gjurgjeve i zauzeće Biograda, porazi su orpstva, ali i kršćan- stva; Miloš, Kraljević, Skenderbeg, Huuyady (Sibi- pjanio Junko), Sekula; Momčilo, Jug Bogdan, nijesu Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. to Madžari, Srbi, Rumunji, Arbanasi. To su zato- čnici kršćanstva, a kao takove slavila ih je i slaviće ih pjesma i Bugara i Srba i Hrvata, a proklinja- ti će Brankovića kao, po narodnom mnijenju, iz- dajicu ne samo srpstva nego i kršćanstva. Naše narodne pjesme tako su prožete vjeskim, bud krš- ćanskim bud muhamedanskim, dvhom, da je ime Srb, Bugar, Hrvat, Ugričić sinonim kršćanina, & svi su ti opet Turcima samo kawri i ništa drugo. Hrvatski je narod slavio kršćanske junake pa i Srbi bili, a kad se turska bujica razlila po rav- noj Slavoniji i kršnom Zagorju, tad je znao do- stojno proslaviti = pjesmom svoje junake, bane, i serdare, koji su braneći kršćanstvo vlastitom krviju omočili rogjenu grudu. Neka se ustrpi ,Du- brovnik“ ! Nama ne smeta kada čitamo u ovo- godišnjem matičinom izdanju hrvatskih pjesama imena Srbalja Gergja Despota i Jurine, Marka i dr. Kad izacgju sve pjesme naći će se u mno- gim i mnogim imena zrinjskog, Bakača, Franko- pana, Iva Senjanina, od Zadra Todora i drugih. Hoće li i to biti srpske pjesme? Ili je naš na- rod i to ukrao Srbima, pak mješte Miloša stavio Zrinjskog? U bugaršticama — i sam Miklošić pri- znaje da su naše — imamo dokaza da je hrvatski narod od davnina pjesnik, a takovih dokaza o da- vnini srpskih pjesama Srbi nam ne mogu dati. Zato bi Matica Hrvatska bila počinila zločin naprama narodnjem geniju, kad bi svoju ogromnu zbirku bila ikako drugačije nazvala nego li imo- nom hrvatskim. Evala joj dakle! Hrvati se nijesu poveli za Vukom, koji je po hrvatskim zemljama pjesme kupio, a svijetu ih pod srpskim imenom predao. Matičine hrvatske pjesme sakupljene su samo u brvatskim zemljama, njih je hrvatski ma- rod ispjevao, hrvatski sinovi onijeh zemalja kazi- vahu ih u pero i darivahu hrvatskoj matici. One će zato ostati hrvatske na slavu i ponos našu dok bude svijeta i našega roda, a neka zavidna srba- dija luduje koliko hoće. Srpski komenat poslanici Aus- trijskih biskupa.*) I. Srpski ,Dubrovnik“ dok, kako vigjesmo, svo- jim srpskim auktoritetom odobrava uputu poda- nu od austrijskih biskupa svojim vjernicima pri- godom prošastih izbora u narodnomu pogledv, zato jedino jer. cijeni da ona može koristiti Srbi- ma proti Hrvatima, svoju duboku žalost očituje, što se ne može jednako izraziti o njihovu škol- skomu programu. Da pravo rečemo, u biskupskoj poslanici mi ne nagjosmo ma niki školskog programa. Što biskupi u svojoj poslanici traže? Traže da slobo- dno njegovanje vjere bude osjegurano uopće, a na na osobiti način na posebnom polju, na polju istodobno prava katoličkih roditelja. Ovi imaju sve školskome. Crkva kad brani svoja prava, brani |. stvo, a neko drugi još u opširnijoj mjeri, kako ćemo poslje vidjeti. Monopolium naučenja, a tim i odgoja, to je najgore samosilje. Mirabeau u svojoj knjizi ,.De la Monarchie Prussienne (Sv. 2.) ovako viče: »Pravedni Bože! hoće da i dušami nametnu uni- formu: to je skrajnost despotizma, to je despotiz- ma najveće savršenje!“ Po novim liberalnim zah- tjevima, po školskome zakonodarstvu ovi monopo- lium uživa jedino vlada. Istina je da do sada nije se došlo do skraj- nosti, nek se raspelo iz škole ukloni, premda se i to katkada u Beču zgodilo, kad je ondje vladala liberalna općina, ali bismo mi katolici mogli pretr- pjet i tu samosilje kad bi crkvai s njom katoličko pučanstvo šućelo, i pustilo, da sjeme bezvjerstva u školi posijano, ostane ne pridušeno. : Školsko zakoncdarstvo i izvedenje istoga kako je već s početka bilo uregjeno, ne zajamčuje ni osigurava ponipošto vjerski odgoj djece, niti u pučkoj školi niti u srednjim i višim. Zakon 25 Maja 1868 u prvomu $ glasi: vrhovna uprava 0 nadziranju sve- ga što pripada školi, ide državi, a jedino pravo nadziranja i uprava vjerskog nauka i vjerskih vježba ostaje predano crkvi ili odnosnoj vjerskoj općini, u pučkim školam. Naučenje u ostalim predmelima u tim školam neodvisno je od upliva kojemudrago crkve i vjerske općine: tako po drugomu paro- grafu. Po tome dakle zakonu oni koji podučava katoličku djecu, ako je po volji vlade, može biti koje vam bilo drago vjere katoličkoj protivne, pa tako i ravnatelj škole: teksti sa kojim se služe učitelji, kao na primjer pedagogije, povijesti, hi- storije prirodoslovja, pa i same čitanke mogu se protivit vjerskoj obuci, i tako, da što je nauk 0 - vjeri sagradio, obuka u svjetskim učevnim pred- metima može lasno srušiti, Sami nauk o vjeri što ga dušobrižnici, i to u malo sati, udjeluju ne mo- že doskočiti ovim manama, pa ni opet.sagraditi, što su drugi srušili. Sve ovo i; još više pretresa- juć, biskupi zaključuju: da katolički roditelji ne mogu odustati od zahtjeva, da čitavo podučavanje, cijeli odgoj katoličke djece, mora da se gradi na čvrstome temelju katoličke vjere i d& mora biti prožet duhom crkve. Istina je da kod nas, & u Dalmaciji nadasve, duh bezvjerstva nije još prožeo škole. Nu na toj blagodati i crkva i narod moraju bit zahvalni je- dino učiteljskome osoblju. Naši učitelji uopće, pa ravnatelji i nadzornici škola, katolici su i prija- telji su svoje crkve i naroda. Pa oni i sami vide da škola pošto nije samo naukovni vez i odgojni zavod, a da pravoga odgoja nema bez vjere, vje- rom se služe kao sa najboljim srestvom odgoja. Zato, jedino zato, i pod uplivom svojih vjerouči- telja, naša djeca i naša mladež nije pala u onu izopačenost, koja se opaža u Italiji a u Franceskoj nadasve, gdje su zločini najgadnije vrsti, zločini -učena i odgojena. Učitelji nijesu drugo nego vr- mu učitelji.vrše one dužnosti, što ih roditelji ne 7. br. 18 Crv. Hrt.“ Ur. pravo da njihova djeca budu u njihovoj vjeri na-, šitelji volje roditelja, pravi njihovi namjesnici; a | škola nije drugo neg privremeni stan djece, u ko- | ; mogu posve vršiti; dužnosti naučenja i odgoja. |: Što biskupi: traže, to traši cijelo katoličko pučan- ae