više od polovine zatvorenih, nema još 20 godina, a ti su svi zatvoreni rad velikih zločina. Slijedi pak imenovat razne zločine tih nesrećnika, da ti se duša grozi! On taku nemoralnost prepišuje : prvo opojnom piću, pak čezkonfesijonalnim skolam, jer i sam ispovijeda da od 100 djece što su zatvore- na u ,Petite Roquelle“ bilo ih iz konfesijonal, škola samo 11, a iz državnih 87. Da se i kod nas ne budu zgagjat taki ne- redi, biskupi nukuju katoličke roditelje, da zahtje- vaju škole ustrojene i uregjene tako, da ove u pravoj smisli budu katoličke i da u njima budu odgajati i obučavati katolički učitelji. Oni ovaj . zahtjev postavljaju ne iz teške pohlepe za vlada- njem, i za silništvom crkve nad školom, ili ti za ropstvom učiteljskog stališa, kako im predbacuju srpski komentatori; neg jedino za duhovni spas djece, pa i za spas cijele zadruge, jer na mladim svijet ostaje. Kako već rekosmo, biskupi ne pre- dlagaju ma ni ikakva programa znanstvenih pred- meta: jedino traže da naukovna osnova opredije- lit bude, viši broj sati za vjeronauk. Nije istina, da biskupi, kako kleveće srpski ,Dubrovnik,“ zazi- raju od fizike i prirodoslovnih nauka; jer je Crkva svegi od svoga začetka njegovala ove nau- ke. Htjeli bi samo, premda se o tome i ne bave, da ti nauci ne budu prožeti sadašnim materijaliz- mom, kako što jesu u višim školam simo tamo, jer taki nauci ne samoj vjeri štetu donose, neg prijete poraz cijeloj zadrugi; pošto svaka bludnja * pa ova izhodila od koje vam drago znanosti, 7a- drugu meće na lažan put, koji vodi do propasti. Nu što nam se čini čudno u ponašanju Srba prema katolicima pa i njihovim pravednim zabtje- vima jest ovo: da Srbi dok u Banovini pa svud u Austriji, a sad nadasve u Bosni i Hercegovini, tra- že u vlade cijelu autonomiju svojoj crkvi i školi, graju na iste ma svegj manje zahtjeve katolika. Mi se dobro sjećamo svega što se zbilo u Bano- vini g. 1875. Pod banom Mažuranićem, uplivom školskog austrijskog zakona, tu su se uvele bile opće škole, jer dotle u Banovini bile su samo ka- toličke škole za katolike, a pravoslavne za pravo- slavne. Uslijed te opće škole nijesu bile ukinute konfesijonalue srpsko-pravoslavne škole nego jedi- no katoličke, samo što su Srbi bili prisiljeni po- rezom prinositi i za opće škole. Nastala je straš- na graja na Mažuranića, jer Srbi nijesu htjeli podnositi troška za opću školu i za svoju. Uslijed te graje Mažuranićeva vlada zatvori jedno i dru- go oko i faktično nije zahtjevala prinos Srba za opću školu, dočim sve katoličke škole propale su. - Kad dogje pak na kormilo vlade ban Hedervary, da zadovolji Srbima, najvjernijim svojim savezni- cima, uspostavi konfesijonalne škole tako, da Srbi - ostadoše oslobogjeni od prinosa gdje imadu svoje konfesijonalne škole, a katolici ostadoše pri općoj školi, jer sad više nijesu u stanju otvorići i nzdr- PODLISTAK. Tri pripovijesti Matice Hrvatske. — I ove godine kao što već redom nekoliko zadnjih godina, Matica nas dariva neprestano izvornim be- letrističkim štivom u svojoj zabavnoj knjižnici uz ostala svoja birana izdanja. Neću da se ovdje ba- vim drugim radom njenim. no s ove tri pripovijes- ti, tek mimogred da spomenem, kako se sav život hrvatski usko spleo sa Maticom. Ima tu pripovi- “jesti iz sadašnjosti, bliže i davnije prošlosti, isto tako pjesama, koje su obuhvatile sav život hrvat- ski, eno vam ima Dežmanovih pjesama, pa Bada- lićevih većinom rodoljubne, da udahnu žar pjes- ničke duše, njegovo rodoljublje u široki krug či- talaca, da u njima upale iskru rodoljublja, ili da u raspire u čitavu vatru, koja će gojiti u srcu ata samo na ognjištu vjestinu bez prestanka, ta u srcu mora da je za svakoga Hrvata središte, jem pohranjuje sve ono što mu je milo i dra- O mora da utječe pjesma i njen dojam. rekidam, to ja hoću da go- ; Nikola Baretić, ovoga doba. Ne mis- g ržaju, držim da ih je svaki naobražeu Hrvat već pročitao, jer nam pu književnost. pripovijesti istaknem tek ne- , Već nekoliko godi- žati svoju. Što ovo dokazuje? Da dok Srbi pri- poznaju nuždu konfesijonalne škole za sebe, po njihovim komentatorima niječu pravo katolicima. da je budu prositi. Što ovo dokazuje još? Da su dvije pravice: jedna za srbe, a druga za katolike. A sada da vidimo što se sa istog gledišta dandanas zgagja u Bosni i Hercegovini. Srpski ,Dubrovnik“. ima valjda u ruci neki dokumenat, po komu može se osvjedočit, da Srbi Bosne i Hercegovine ištu puno više od vlade nego li austrijski katolici. Znaće za neki famozni me- morandum, što su ga do dva puta htjeli predati u ruke Njegova Veličanstva, i šnjime probuditi pažnju cijele Europe na njihovo ,stanje.“ Nećemo se baviti o nikakvu drugom pitanju, što su ga za- nešenjaci u njemu nepravedno potakli, neg jedino ob onomu što se odnosi na njihove konfesijonal- ne škole. Oni traže: 1). Slobodno postavljanje sve- ćenika i učitelja bez ikakva uticaja i naknadnog odobrenja političkih vlasti. 2) Slobodno podizanje i otvoranje srpskih vjeroispovjednih škola, osnov- nih i srednjih, sa slobodnom nastavom. 3) Slobo- dno i neograničeno primanje testamentalnih za- vještaja i poklona crkvi i školi. 4) Slobodno ras- polaganje crkvenim i školskim imetkom. 5) Slo- bodno osnivanje narodnih — crkveno školskih fon- da a naročito učiteljskog penzijonog fonda, bez prethodne ili naknadne dozvole političkih vlasti 6) Slobodno raspolaganje crkvenih školskih opšti- na svojim opštinskim školama, crkvama, kao i ma- nastirima na kojima od vajkada imadu pravo u- prave. 7) Da se vlasti nemadu miješati u opštin- ske stvari i progoniti učitelje i sveštenike. Na svrhu heće: ukinuće svijuh naredaba ko- jim se traži odobrenje učiteljskog izbora i odre- gjenje prethodno prijavljivanje skupštinskih i od- borskih sjednica' sa dnevnim redom. Još Srbi pi- taju, da im se dozvoli slobodno pravo, da srp. prav. crkv. školske opštine Bosne i Hercegovine, sebi samostalno bez uticaja političkih vlasti, stvo- re zajedničko unutrašnje uregjenje svoje crkvene i školske autonomije i da toga radi preko svojih izaslanika što prije svoj sastanak u Sarajevu dr- žati mogu. Srbi dakle neće da spoznadu, neće- mo reći samo pravo, ma ni ikakva tutorstva vla- de nad njihovim školam ; ali ih zato u ime li- beralizma traže nad našim ! Srpski ,Dubrovnik“ komu je sve to poznato, šuti niti riječi progovara proti takim srpskim zahtjevim, jer ovi od srba polaze, a njima je dopušteno tražiti sve što im je i samoj uzrujanoj mašti ugodno. Nu po njemu ve- liki grijeh sagriješiše Austrijski biskupi, što su po- takli svoje vjernike da budu odabrati poslanike sa nalogom da izvojšte za katolike, katoličke škole i učitelje. Taki su Srbi i srpski komentari ! Da bi se srpski ,Dubrovnik“ usudio ma i riječi jedne upisat protiva narečenim zahtjevima jest, nego onakvim kako si ga umišljao pisac. Čim bujnija mašta, tim nevjerojatnije prikazivanje ju- naka, koji su se mogli skoro da priopodobe juna- "cima grčkih i istočnjačkih priča. Sve je većinom bilo izmišljeno. Noviji pravac stao se oslanjati na zbiljski život, pak poče prikazivati ljude baš ona- kvima kakvi jesu, ni boljim ni gorima. Pročitaj de brate tu pripovijest romantičnu, pa koju Turge- njevljevu, i za čas ćeš opaziti svu razliku. Junak one sav te zedivijejo al kad ga malo bolje pogle- daš vidit ćeš da i nije na zemlji nego da se kre- će negdje u oblacima, dočim će ti se junak ove prikazati ko obični drug, koga u dušu pozuaš, i čim ga dulje gledaš tim ti je miliji, a za onoga prvoga pisac mora smišljati sve više nevjerojat- nosti da ustraješ i do kraja u nekoj napetosti. Realizam dakle pokazuje čovjeka onakvim, kakav je u istinu, no tu baš nastaje poteškoća, jer ni ljudi nijesu isti, a kamo li narodi. Svaki se toliko razlikuje od drugoga po svom mišljenju, o- bičajima i prilikama i težnjama, da sačinjava po- sve drugu osebinu nego li ostali narodi, Dok je dakle romantički junak mogao svakom narodu bi- ti jednak, junak hrvatskog realističkog smjera mo- ra da je posve drukčiji od franceskog ili rusko- ga, ta prilike njegovog naroda tako su različne od spomenutih naroda, da nemaju zajed- ničkoga ništa do li ljudske naravi i onoga što iz s ističe, al i to samo u općenitosti, a u mišlje- u svom, svako je različan. Krivo su dakle činili SIE dem su : diobvijesiu aji e pit TačiNiE pogoni - sane hrvatski i što se u njima spominjahu m) naa ananasa azota mnČaČGeiieiijillNEErENIBe_INEENNIMNN pravoslavnih Srba svi bi ga ovi prokleli | h ogmj metli ; dakle maši srpski katolici“ njeguju ga i uzdržu ga svojim novcem, zadovoljni da grdi i kri- tizira kako mu je milo njihove biskupe i crkovne dostojanstvenike, kad ovi brane prava svoje crkve i svojih vjernika. Čudnih katolika ! M.k ?. Naši dopisi. Kotor, 14 Aprila. »Jedinstvo“ od 26. Ožujka, t. g. pod ,Iz- borne Vijesti,“ javilo je ovu vijest; — ,U pro- »Šlome broju javili smo, kako su se uzalud kupo- mvali glasovi po Boci (Prosto je čitati: ,nijesu uzalud,“ i ako mas, baš, nije su htjeli svjedocima, te plemenite trgovine!) ,Danas smo u stanju ja- niti, da su Bondini ljudi, dvojici biranih birača, ,Hrvata iz Škaljara, nudili po 1000 for. da bi gla- nSovali proti Kvekviću.“ — Prijed nego proslije- dimo, dopustiti će nam , Jedinstvo“ da mu ispra- vimo jednu malenkost, na ime: da to nijesu bili ,Bondini ljudi,“ ni ,birana birača, Hrvata iz Ška- ljara,“ kojima se mito nudilo, već su to bili ljudi, onijeh Bonda, koji su mogli slati ulaka, grbljani- na, dvojici vigjenih seljana, jeduoom iz Kavča, drugom iz Bogdašića, kojijem se nudilo, svakom po 500 fior., da njihovi suseljani: ili glasuju za pet birana birača, rišćanina i Orahovčana, koje bi im oni predložili, ili da ostanu doma, i to, u duboko doba noći, u oči izbora, dne 1. Marta, kad su se, sutranji dan, dne 2. Marta, imali birati u Kotoru, pet birana birača. Ovo je povjest! ,Jedinstvo“ prosljegjuje: — , Autonomaši su ,8e dakle miješali u čisto srpske stvari, izmegju »dvojice (koje dvojice: Vukutića i Kvekvića ?) srp- pykih kandidata. Zašto? Jer su ciljali na to da »propane g. Kvekić, ne računajuć da bi u tom pslučaju, svi Hrvati, za nj glasovali, kako bi seu »Boki razbio kompromis.“ Mi pridodajemo: bilo bi zlo, veliko zlo, jer za nas Hrvate, što moglo biti blaženije od kompromisa, u ovu ,srpsku do- movinu“ kako nas uči ,Dubrovnik,“ i poslije kom- promisa, u br. 14. o. g., u članku , Nevolje te nevolje ;“ pa susljednom, br. 15., ,van priznanja da srpskome plemenu, pripada žezlo sjedinjena — nema spasenja Hrvatskome plemenu?!“ — I malo misaoni ljudi, ovikompromis u pogledu takoznanih srba, kompromis koje zastupničke stolice, drugo ništa, — zovu nakazom! Čitajte ,Srpski Glas i Dubrovnik,“ pa vigjite njihove zastupnike u Beču pa će te nam kazati, da li je to porecivo. »Dubrovnik“ od 24. Marta t. g. broj 13. u jednom izvješću iz Kotora piše: g, »Hrvati narodnjaci(!) pogaziše kompromis, te ne htjedoše glasovati za predloženika srpske stranke Kvekića, dapače htjedoše glasovati proti njega, da ne bijaše u Kotoru Luko Zore, te ne glasoše ni za koga.“ — Sad dakle mi pitamo:ko govori neistinu — ili ,Jedinstvo,“ koje je reklo »da bi svi Hrvati za nj (Kvekića) glasovali: ili , Dubrovnik“ koji je rekao; da htjedoše glasovati protiv njega?“ Odgovaramo-obadva! Svakako ,Je- dinstvo“ više, što je izmijenilo Werteimovke, o- dakle bi iskočilo ono 1000 fior. — a najviše je lagao neko treći, što je poštene ljudi osramotio, da ne održe zadanu poštenu riječ, koju je ou prvi založio! — ,Dubrovnik“ opet nadmašuje ,Jedin- Sa===a=aaČazmmmmTnmm=E==ni======= mrze, hrvatska imena; po svem ostalom mogla bi se ta pripovijest jednakim zanimanjem i istom vrijedno- sti u Francuskoj i Ruskoj. Megju tim onaj megju- narodni realistički roman i nije no. tek _ najbolja vrst romantičnog smjera. Nama se hvće. drugih stvari, koji će hrvatskom real romanu i pripovi- jesti nalaziti obilježje hrvatsko, da bude ogledalo hrvatske sadašnjosti kano povjesni roman ogledalo prošlosti, Al to je teško, i tu će 8e pravo prika- zati sposobnost pisca Lako je po. uzoru Turge- pjeva ili kojega Franceza zamisliti osobe, pa iz njihova djelovanja napisati roman, no oni više ma- nje pišu o svojim stvarima, a mi ih samo slijedi- mo, ne poznavajući te njihove prilike do li iz nji- hovih djela. Pisac hrvatski mora ugledavši se u ujihov pačin pisanja i rasugjivanja saći na polje hrvatske narodnosti, pa proučivši tu život, znača- jeve, kontraste, želje, dobre i zle strane života i rada, stvoriti pripovijest, koja će doista prikazi- vati jedan I hrvatskog života. U nas o niie to lako, ponaiprije jer je u nas život jednoličan, mi smo malen narod, pa motriocu ne pružamo ovoliko raznih značajeva kao velik i slobodan narod, koji u svakom svom po- slovanju iskazuje volju slobodnu i neodvisnu. Tu su i značajevi i pojedinci posve drugačiji. — No ipak wa da je u nas manje razlike megju znača- evima, ipak pruža narod: sa svoje nadarenosti i ujnosti misli dovoljno gradiva. Tu treba da. kako pomnog proučavanja svoje okoline. Najveća E Sima suooriisku u : ni osai — na najpov ne gleda, & baš iznošenje te istine na javu najjače bi bilo.i srestvo i gradivo ovake realistične pripovijesti, ko-