- <istvotu tome“ kako je Kvekić, izabran bio; kako mu je narod . (molimo ne zaboravite skrpljeni broj birača, koji je taj ,narod“ zastupao, i kojega, na- roda, tu nije. bilo!) ,oduševljeno klicao ;“ kako mu je g. Ramadanović zdravicu podigao da brani ,svo- ja“ (Kvekića) prava, zaboravljajuć koje su im sile bile u zalegju; ko im je bio u. službi; ko im je zvonce nosio. Gjavo mu nedao mirovati! U krat- kom slogu, u kratkom, najkraćem, mi ćemo kaza- ti. Pritisak je bio najsablazljiviii, bezočan, sa mno- go strana, najskoli s jedne! Što je pako bilo na naše. birače, toliko se ne da ni pojmiti. Sve nije pomoglo! Pa recite da ovi naši nazovi srbi, nije _su neodvišnjaci, slobodnjaci, poštenjaci, radikali a la Trojanović, kad znate s kim su uporedo voj- štili. Slavno! U veče, dan prije izbora, njihovi imali skup u njihovoj Čitaonici, gdje su nekolika - pristaša, kotoranina ne birača, i rodbina Kvekića, “okupili svjetine, s koca i konopca, da pritiskuju na birače, ali Rada Kvekića — nije bilo! Bilo je ! : velike gungule. Kad: su došli u dvoranu Račeta i Gjuranović, sa svojim biračim Gjuro Vukotić po- + bjegao je sa presjedvičke stolice i odrekao se i predsjedništva, koga mu ovi priznavali nijesu Po- mislite, molimo Vas, kandidat koji nesmije na skupu birača! To Vam je dosta znati, koliko ga i njihovi htjedoše. — Skup se razišao bez išta za- ljučiti, jer i pošto je Vukotić ustupio svojih deset birača (8. Grblja; 2. Krtole), s kojima je do po- sljednjega časa za sebe, u mutnu vodu lovio, sve sile i moći, o kojim smo govorili, i koje smo pre- mučali; pa kompromis i nar, stranka, i srpski klub, i čitava barka preporuka, molba, pa i pri- jetnja: iz Zadra i iz Dubrovnika i ko vas pita, — pa nešto (a ne smetnite s uma i naš uvod), i neko, više od svega toga, nijesu mogle, i mo- gli, skrpariti više od 23. birača, opetujemo dva- i deset i tri glasa! I ovaki, i bez natpolovične većine birača, i- maju drskosti nazivati se zastupnicim naroda? Na protivnoj strani, stajali su kandidati: Gju- ranović iz Ercegnovoga sa svojim, i Općinom Lu- štica; i gjenero Mitrović sa Općinom Paštrović i Budva. Pošto Kvekvić nije htio ustupiti Gjurano- viću, premda rekli su nam, izrično prijed bio obe- ćao (koga Vi poznajete iz Sabora, od kakvoga je jamstva, njegova riječl), — iste večeri, okupe se svi 27. birača (megju kojima jedan riš- ćanski pop, iz Maine) i odluče svi — za Gjen. i trovića i Kvekvić bio je propao! — Preko no- i, ovi rišćanski pop zavede sobom 3. birača, se- e ljaka (dva ostanu vjerna) općine budvanske, koji totaiać Ai e i — spiRO ai O EA a a a - 4 su, kao i on, u Budvi bili birani biranijem bira- čima, pod izričitim uslovljem, i to obećali (a ćak, rekli nam, pop i kleo se), da budu za Gjen. Mi- trovića, tako da broj biranih birača Gjen. Mitro- vića, od 27. smanji se na 23., a oni Kvekvića od 23. popne se na 27.; ergo po tome Kvekvić bude izabran zastupnikom, po_ volji naroda, koji je bi- rao ova četiri birača, sa dvadeset i tri glasa! Pa recite g. Uredniče, da ovaj zastupnik, ne zastupa učanstvo Boke, izabran sa 23. glasa, u Kotoru oji broji 68. biranih birača?! Neka mu prudi; niko mu ne zavidi, ni šior Leso Živaljević, a: mi- slimo ni njegov kamerada Trojanović, koji su pod jednijem stijegom vojštili! Nama je pravo! Jedan Bokelj. ja bi odgovarala našoj sadašnjosti, pak bi i kadra bila da što popravi. No ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju, veli narod, a to je kruta isti- na 0 istini. — Nesretne naše i žalosne političke | prilike sa svim svojim ratovnim posljedicama za javni, privatni i moraloi život pojedinca, čitavo djelovanje pojedinaca, ovišno samo o tome, borbe jednih, potištenost drugih, nečasno djelovanje tre- ćih, a svi ovi zavlače u svoj vrtlog sav javni ži- vot u Hrvatskoj, koji je u svakom kraju, gdje je druga vlada, drugačije, a u nas ih ima hvala Bo- gu četiri, sve ovo je u nas mjesto onih socijalnih pokreta i misli drugih naroda, što u njihovom ži- votu pokreće druge smjerove javnosti i nadu. Tim sam dovoljno rekao što bi po mome mi- šljanju imalo da dogje u savremeni hrvatski ro- man, koji hoće da bude realističan, t, j. da govo- ri istinu. U nas oema pokreta koji bi zahvaćao sve slojeve jednako, nego svaki sloj ima svoje po- sebne IA ostali malo što nikako ne shva- ćaju ili bar ne ćute izravno na sebi. Tu dakle i- made malo vezova, koji bi pokazali hrvatski na- rod-onakovim kakav jest, ili ti spada u pripovi- , Koje će se baviti samo jednim slojem, al je svakako jednostrano. Naše današnje prilike, na- zovite ih po volji: politikom, hrvatstvom, borbom za ME SANE ao ge a pravo itd. tek one mogu da u sebi; hvate sve _ prilike, čitave nizove preraznih mišljenja i nazora. U ta- kvim pripovijestima moći će se obuhvatiti sav ži- Eo Nego tu su na putu k ve: e: 0- 'blasti, koje ne slušaju rado kritiku, slabo. latica« 4 pojedinaca, pače i uvlačenje, šutoju i koješta, o kao što su Rusi anali čitav jedan pravac amara ma ng ranama ME a RA UNE ta te ss ET SIN koza Ri Pogled po svijetu. Na Istoku. — Na 9 ov. mj. bilo je okrša- ja na tesalskoj granici izmegju turskih i grčkih ustaških četa. Svaka strana tvrdi da je prva bila napadnuta i svaka opet veli da je izašla dobitni- ca. Zato se ne može nikome vjerovat, ali u glav- nom ima biti, da su grčki ustaše pod zapovijedi oficira prešli granicu i turci ih odbili. Velikih gu- bitaka nema. Sultan je na to bio dao zapovijed da vojska provali u Grčku, ali na prestavke vele- vlasti to je opozvao. Stalno je da neće doći do rata, ali bi tad lasno u Grčkoj mogla buknuti re- volucija, u kom slučaju veli se da bi dinastija abdicirala. Car. Vijeće zatvorilo se, a otvoriće se na 28. ov. mj. Magjari će popustit u kvoti, tako da neće doći do presude sa strane krune. Domaće vijesti. Izbori u Banovini. — Pozivom na Baho- vu patentu iz apsolutizma ban je raspustio sva društva i odbore stranaka, naredio da se imetak zaplijeni, a protiv članovima postupa. Tijem je činom hrvatska opozicija, a osobito stranka prava nemilo oštećena. Organ stranke prava ,Hrvatska Domovina“ i organ neodvisne stranke ,Obzor“ donose kandi- date složne opozicije, koja je do sad postavila kandidaturu u 30 kotara. Izborna borba sve se više razvija. Naši se junački spravljaju i složno drže na radost Hrvatstva. I ,Narodni List“ u zadnjemu broju oštro osugjuje napadaje i klevete Frankova ,Hrvatsko- ga Prava“ na pravaške zastupnike Biankini, La- ginju, Trumbića, Perića i Spinčića. Bistri se! Srpski zastupnici u Beču. — Njeke no- vine donješe da su srpski zastupnici pristupili u mladočeški klub kao gosti. ,N. L.“ na usta svog dopisnika javlja, da ih mladočeški klub ni tako nije htio primiti. Ispravak. — U uvodnom članku predzad- njeg našeg broja, osvrnusmo se i na izbore za- stupnika seoskih općina Boke, te tu uz ostalo re- kosmo: ,Ali bokeški Hrvati ne izjaviše se prista- šama narodnjaka.“ Ovo je upalo u oči uredniku Jedinstva“, pak nas u br. 27 ispravlja ovako: ,U Jedinstvu“ prelani i lani Hrvati u Kotoru, preko svojih prvaka, izjaviše se otvoreno i pot- pisima da su narodnjaci, a zato da pobiju g. Kve- kvića, koji je kazao u saboru da narodnjaci nije- su. ,Crvena Hrv.“ i onda je primila naš list u za- mjenu i čitala one izjave, pa se čudimo ovome što sad piše.“ — Pošto nam nije drago voditi po- lemike, to ćemo mu samo upraviti ovo malo rije- či. Primali smo, istina je, u zamjenu , Jedinstvo“ i redovito smo ga čitali od kadgod izlazi, ali u nj ne vidjesmo te predlanjske i lanjske, otvorene i potpisima potkrijepljene izjave kotorskih hrvata, o kojim govori uredništvo ,Jedinstva“. S toga ga lijepo molimo, da nam javi u kojem broju prelani i lani ugledaše svijetlo rečene izjave kotorskih hrvata ili njihovih prvaka, a mi obećajemo, da će- mo ih rado tiskati, na ispravak naših riječi, u na- rednome broju ,Crvene Hrvatske.“ Pišu nam iz Kotora: Čujemo, da je ov- dješnji agenat austr. Lloyda, gosp. K. conte Vis- diniti u jednoj osobi, koja zastupa njegove misli, i tako od više raznih pravaca sastaviti razne 080- be, tako bi se to i u nas moglo, no tu treba po- najprije bistra oka i srce koje samo Ne jedno- me pravcu. — Još nešto. U našim pripovijestima previše se radi o ljubavi, & manje o mislima, & to po mom mnijenju zaustavlja onaj pravac koji sam preporučao. latina, pola, a možda i više na- ravi ljudske zaprema ono čuvstvo, koje zovemo ljubavlju, naše djelovanje ne može a da ne bude isprepleteno tim čuvstvom, pače po njemu se če- sto ostalo ravna i mijenja, no to bi trebalo u ro- manu u sklad dovesti sa tendencijom, koje on mora imati po tom pravcu, koji naznačih. Daka- ko jedan se roman može da bavi samo prikaziva- njem razvoja kojega čustva, a tu je najbliža lju- bav, no to je čustvo po svom početku, razvoju i završetku svjetsko. Hoćemo li dakle stvoriti hrvat- ski roman valja nam posegnuti i sa drugim čus- tvima, pa stvoriti pravac, koji će imati pravac taj, da nas od sadanjeg mišljenja, koje je manje koris- no, dovede na mišljenje bolje, Tu može da nad- vlada struja u romanu koja je u zbilji slabija od druge, tu može da jedan svojom misli vodi snagu, što u zbilji ne bi mogao, ne radi nezgodnosti prav- ca, nego radi nepovoljnih prilika koje ,jači“ stva- raju. Mi možda previše govorimo o ljubavi, ona možda i previše prevlagjuje ostale želje, i zato treba romanom pokazivati kako i što da radimo, kako da se massa promijeni, roman naš treba da učava, al poučava: istinom. Ljubav samo Jedna, ona koja se obično tako zove, ljubav je i rad za dom, pregaranje, rad za svoju misao, ideal, i mnogo toga, a svega toga ima i u Hrvata. (Svrha u došastom broju.) oi o A o gasi Si "u Obe covich, ovih dana bio obdaren od Nj. V. knjaza Crne Gore, ordenom Danilova reda IV stepena. Ovo je, dobro znati, nasljednik rodoljubnih starih Viskovića, koji u prvim godinama ustavne naše borbe, neustrašivo razviše hrvatski barjak. Kažu, da je bio comte dekoriran radi zasluga....., ko- je nami nijesu poznate. Poznato nam je samo, da je on veliki Srbin — katolik. I moglo bi biti, da se ovo smatra velikom zaslugom. Pa neka bude! — S pošte. — Došla je naredba da za svaku pošt. naputnicu primljenu doma, preko 2 fior. plati onaj ko je primi 3 novčića, a za svaku da- lju po 1 novč. Gradska Kronika. Velika sedmica. — Lijepo vrijeme dosta je doprinijelo da se svečanosti velike sedmice 0- baviše živahnim saučešćem naroda. Našijem čita- teljima nazivamo za sutra: čestit uskrs! Lične vijesti. — Narodni zastupnik gosp. prof. Luko Zore prispio je u srijedu u Dubrov- nik. — U gradu boravi viši fin savjetnik g. Panek. Nadbiskup Stadler. — Zdravlje bosan- skog nadpastira ide sve na bolje. U srijedu je o- stavio Lokrum i iskrcao se u Dubrovnik, te je svijeh ovijeh blagdana sudjelovao pobožnim služ- bama. U četvrtak veliki zajedno s biskupom Mar- celićom i kan. Palunkom obilazio je naše crkve. Evo ovo su vesele vijesti. Put-nakaza. — Ovo ime zaslužio je put oko grada radi one grdobe, što je učinio od lije- pog Posata. Kad smo u svoje vrijeme ustali da se nacrt promijeni, nije općina našla shodno, da intervenira, a sad i sami priznaju da smo pra- vo imali. Kasno je više! »Dubrovnikove“ laži. — ,Dubrovnik“ je u dva zasebna broja zakukao i navalio na bisku- pa, ier da je on učinio srušiti starodrev- nu kapelu i prvobitnu stolnu crkvu sv. Stjepana, koju i Porfirogenit spominje. Ovo je prosta laž, jer kapela sv. Stjepana, ne samo nije dalje porušena ne- go ni kamenčića s pje dignuto nije, kako se može o tom svaki Dubrovčanin na svoje oči o- svjedočiti. Kad dakle ovako lažu o stvarima, koje su nam tako rekuć na dlanu, kako neće o drugim ? To smo odavna rekli. Ili možda «čeni urednik ,Dubrovnika“ pod kapelom sv. Stjepana razumije neku nezgrapnu gragjevinu, koja je na nju bila naslonjena.i sada ostranjena ? Gosti. — U petak prispješe u Dubrovnik nekoliko magjarskih gjaka iz Požuna predvogjeni od svojih profesura. Diskoras na Poljani. Ivo. — Lijepa vremena ! Ovake velike setemane odavna nijesam vidio ! Vlaho. — Ni ja, ma u neku nije se ni čudit,, Oli se ove zime nije izdažgjelo kako ide i toka..... Ima li što nova ? - lvo. — Ima da je Frano bio u Zadru. Vlaho. — Pak? Baš mu je to prvi put? Ivo. — Čekaj malo Bila je seduta di consiglio agrario provinciale (ja ne znam kako se oni vrag zove). Kad je došo na diskusijon program ispetura agrarijoga Zotti, Frano je pretengjo činit neke kritike. Ma.... gje ga nije nije... oni gospari puštili su ga neka govori, a sve jedan drugoga gleda ispod oka i gri- ze se zubima, da ne skopija od smijeha. Vlaho. — Ima hi bit izvalio ! ? Ivo. — Imagjinaj 8+! Na svrhu je počeo govorit kontra skuli u Gružu i kontra profesurima i hvalit sama sebe. Oni drugi sve muču i slušaju što će izit; kad na svrhu imo je koragja pitat da mu krešu platu. Vlaho. — Kakvu platu ? Ivo. — Ne platu, ja sam se grubo esprimo, mego subven- cijon za oni vrt u Lapadu, otkle prodava boriće. Do sad je imo 800, a sad je ćio da mu dadu 1200 to ti je gjusto 100 fiorina na mjesec, Vlaho. — Zato jei bila ta velika kvestijon. A jesu li mu hi dali? Ivo. — Hajde jadan! Nego mu se tokalo vratit iz Zadra s ovliškijem nosom. Per altro oni vrt u Gružu ko- sta, Sadu se borići i prodavaju na sve bande i još se hoće susidio od 1200 fiorina. Valja rijet pravo jadan se Frano za nas mući, & mi smo mu ovako neharni, Vlaho. — A otkle si, hudobo pakljena, ti to sve obašno? Ivo. — Ja? Ja sam ti sa toga unik, i i Vlaho. — Vidiš, a ja bi se sa svijem tijem okladio po što hoćeš, da ti nešto ne znaš. Ivo. — Per oesempio ? bo. Via&ho, — Por esempio.ovu: da se nija nal uGrad ud noserila i anotacijoni pokonjega ptoks ika Ve- likoga (koje su poslije Srbi prikrojili na svoju) trud- no bi ti bila izišla,,.. quella čerta , “ od Ivo. — Ma što mi govorit i i . K , ' — —>