na čas s vida svoje stvari pak prati velike mete- ore što lete po političkome nebu. U nezgodan čas dakle dolazi naš odgovor na neprestana zadirki- vanja , Jedinstva.“ Ali ipak mislimo da neće biti suvi; »Jedinstvo“ je utuvilo u glavu, da nam di- jeli savjete i da nas desauvira, Pod riječi nas ra- zumijemo ovdje sve Hrvate južne Dalmacije. On našu borbu proti srpstvu shvaća ovako: ,Crvena Hrvatska“ (citiramo njegove riječi) je pokrenuta da širi Hrvatstvo a suzbija Srpstvo. , Dubrovnik“ pak da bude na ustuk ,Crvenoj.“ Razlog je, da- kle, opstanka jednoga i drugoga lista u toj borbi, jer kad bi prestao taj razlog, ili, recimo bolje kad bi se i u Dubrovniku svi Hrvati i svi Srbi pomirili, niti bi trebalo da izlazi » Dubrovnik“, niti ,Crvena“. — Ovako ,Jedinstvo“ motri hrvatsko pitanje u Dubrovniku i Boki, koje se bori za svoj opsta- nak. Trebalo bi da prestanu izlazit ovi listovi, pak bi se onda Srbi i Hrvati odmah pomirili. A kako bi se to izmirili ? Eh lijepo, pružio bi jedan dru- gome ruku, pak bi se onda poljubili -u obraz i re- kli da je mir megju braću. I stvar gotova! Ouda bi falio samo Stražičić da nam posveti koji članak u Jedinstvu“ bratskoj slozi i Sundečić, da nam pjesmicu zapjeva. Ova misao nije naša ali je zgo- dna. Tad bi bilo sve u redu. Srbi i Hrvati u Du- brovniku i Boki vodiće se ispod ruke kao dva brata rogjena. A sjedinjenje sa Hrvatskom? a Hr- vatstvo i hrvatsko ime? a izbori, a program, pra- vica, osjećaj, prošlost, sadašnjost, budućnost? To su sve trice i kučine. Obeseliće uredništvo , Jedinstva“ kad mu ka- žemo, da su se njegove želje već ispunile, a nije bilo od potrebe uništit ni srpski ni brvatski list. U Dubrovniku, a cijenimo i u Boci, imade Hrva- ta i Srba, koji su megjusobno veliki prijatelji. Je- dan s drugijem opći, druguje, idu na šetnju, po- sjećuju se i izmjenjivaju sve one iskaze, što ih mo- že da rodi samo bratska i prijateljska ljubav. Što više, mnogi Srbin u rodu je s Hrvatom, ili su još iz iste kuće. Moglo bi ovijem , Jedinstvo“ poručit da se jedan dan nagju na Placi, gdje će se dobro izgrlit i izljubit njih će slijedit ostali i onda će bit naše pitanje i naš spor za vazda riješen 2? Mi se ni malo ne čudimo ovomu pisanju ,Jedinstva“, jer znamo od koga potiče. Ali se ču- dimo, da jedna stranka poput narodne može pri- mat i štampavat u svoj list takove bedastoće i davat ih hrvatskome narodu neka ih čita i ne«a se truje. Što pak , Jedinstvo“ stavlja dukljanski lje- topis uporedu sa Ružičićevim Strojilom, to je pra- va sablazan. Ali na nju se ne treba ni osvrtati, jer je potekla iz istoga pera. Aleksandar 1. na Cetinju. Ove sedmice proći će ispred Dubrovni- ka na parobrodu ugarsko-hrvatskoga društva srp- ski kralj. Aleksandar.I., koji ide na Cetinje, da odvrati posjet, što mu ga je ovaj lani u Biogradu učinio. Ova je vizita po Srbe vrlo znamenita. Go- vori se da na Cetinje dolazi i knjaz Petar Kara- gjorgjević, zet Nikolin i takmac Aleksandrov. Su- više se tvrdi, da će tom prigodom mladi kralj, da isprosi u knjaza knjeginjicu Kseniju i da je po- sadi na srpsko prijestolje. Ovih dana naći će se dakle na Cetinju tri srpske dinastije, koje će se u svojim prestavnicima rukovati i pozdraviti, a možda megju sobom uglaviti i rodbinsku svezu. Poznata su stara nesuglasja, koja opstojahu izmegju ovijeh kuća i to Petrovićeve i Obrenovi- ćeve s jedne, a Abrenovićeve i Karagjorgjevićeve s druge strane. To nesuglasje potiče s toga što srpski narod ima — tri dinastije, dvije drža- vice, a morao bi da. bude samo jedan prijestol. Bivalo je urota i raznijeh spletaka, čemu se nije čuditi, jer nam svačija povijest primjerima kaže, da su i dinastije obitelji sastavljene iz umrlijeh ljudi. Ako se sada o Gjurgjevu upriličava na Ce- tinju ovaki sastanak, to bi bio znak, da se je po- i lo neko izmirenje, koje će se rodbinstvo u Nama Hrvatima nije dužnost da ispitujemo u koliko će ova sveza biti i ostati čvrsta, o to- me neka se bave Srbi. Mi se možemo i da obe- ovome sastanku, ako on učipi, da srpski od — pravi arpski narod — već, jednom po- zm mm=mmmusđ gleda na pravu stranu i pogje švojijem naravni- jem putem. Knjaz Nikola I. nije samo najvaljani- ji i najiskusniji izmegju srpskijeh knezova. On je još i pjesnik. U pjesmi Onamo onamo, koja je postala crnogorskom himnom. opredjeljen je i pra- vac srpske politike. Tu se kaže: Onamo ovamo da vigju Prizren, Ta to je moje doma ću doć; Starina mila tamo me zove. Tu moram jednom oružan poć. U ovoj kitici sve je rečeno. Kad se braća Srbi slože, pak se prama njoj budu vladati i svo- je težnje uprijeti samo onamo, gdje ih zove stari- na mila, nestati će ouda spora izmegju Srba i Hr- vata, a mjesto toga procvasti će vez srdaca i krvi, učvršćen na temelju zajedničkijeh interesa i za- jedničke obrane protiv zajedničkijem dušmanima. Onda će i u hrvatskim krajevima mnogi hrvatski sin zaljubiti ovu otačbinu, koju bi sada radije tu- gjinu izručio, nego da mu bude slobodna, a samo zato jer bi se nazvala hrvatskom ! Ako su se na Cetinju i Biogradu počeli u- vjeravati o škodljivosti njihove politike prama za- padu, mi to od srca pozdravljamo. Jaka Croa Gora i Srbija tad nijesu nawa od štete nego od koristi, a još bi od više koristi njima bila jaka Hrvatska, jer samo preko nje pobijegjene može tugjinstvo filtrirati dalje na Istok. Tamo Srbija i Urnagora imaju svoju naravnu misiju. U to ime mi im _že- limo svaku sreću i neka sastanak njihvvih vlada- ra rodi blagoslovljenim plodom. Naši dopisi. Maini u Boki, 21 Aprila. U 16 br. ,C. H“ cd 17 Aprila t. g. jedan je opširni dopis štampan opisujući dava mita za gla- sovanje, U veče dan prije izbora skupiše se 27 birača u Srpstoj Čitaonici medju kojima bio je jedan hrišćanski pop iz Maina, Preko noći ovaj hrišćanski pop zavede sobom tri seljaka itd. — Bu- dući da se ovaj hrišćanski pop odnosi na moju ličnost, za to g. Uredniče, uljudno vas molim, da izvolite u vaš cijenjeni list štampati slijedeću izjavu : a) Od 1840 godine amo u Mainima osim pot- pisanog popa Filipa Tanovića nijedan pop posto- jao nije nit danas postoji. Ko to ne vjeruje neka izvoli godišnje šematizme, ove Eparhije Dalmatin- ske, a poslije Eparhije Boko-Kotorsko-Dubrovač- ke pročitati, pak će se o istini uvjeriti. b) Odavna zahvalio sam se na izbore; po- najviše zato da ne izgubim povoljnu za mene po- pularnost, koju od davnih vremena kod Maina u- živam u potpunom smislu i s njom se ponosim. €) Pošto se iz zvaničnih pisama točno i ja- sno znade koji je to pop hrišćanski bio iz Maina i t1i seljaka sa sobom zaveo, kad ga i ja lično poznajem ; ja protivu njega nemam ništa. *) Svak je gospodar od svog glasa. d) Nije istina da sam ja stari pop Filip Ta- nović megju predpomenute 27 birača s njima za- jedno na biralištu učestvovao. Ja bi se okladio da me %, isti birača lično poznavaju kao i ja njih. U Mainima 9 (21) Aprila 1897. Pop Filip Tanović paroh Pogled po svijetu. Naš kralj u Petrogradu. — Vizita što ju je ove sedmice odvratio u Petrogradu Franjo Josip I. Nikoli II. jest najvažniji politički doga- gjaj zadnjega doba. Frano Josip otišao je u Ru- siju praćen ministrom izvanjskih posala, okrvžen sjajnom dvorskom i vojničkom pratnjom. Za cije- log putovanja bio je najsrdačnije dočekivan, & vr- hunac slavlja izvršio se u Petrogradu. Na sobetu u svoj toj svečanosti vladari su općili megju so- bom i sa ministrima. O čemu su oni govorili nije teško pogoditi, ali se neda sa stalnošću kazati, što su zaključili. Megjutim nazdravice koje su se pa banketu izmijenule i od sebe već mnogo govore. Nikola IL. nazdravio je ovako : Zahvaljujem Vašem Veličanstvu na novom dokazu iskrena prijateljstva, koje vas veže. Ovo prijateljstvo utvrgjeno je zajedničkim vidicima i načelima upravljenijeh da se marodima zajamče dobročinstva mira. Vaše Veličanstvo pozna osje- *) Dakle ipak bio je jedan ? Dopisnik tad po svoj s lici nije na Vas ni . Radi toga i ispuštamo zadnju tačku izjave, Vas istijeh. Ur. ćaje koje praha Vama gojim i na osobiti način vrijednost koju postavljan na potpunu solidarnost izmegju nas u plemenitoj nakani kojoj ciljamo. Pijem u zdravlje Cara, Carice i carske Obitelji.“ Frano Josip I. 6 dguviščio je: »Duboko dirnut ljubeznim i usrdnim doče- kom što mi je učinjen otkad sam stupio nogom na zemlju Vašega Veličanstva, izrazujem iz srea moju najživlju i najiskreniju zahvalnost, radostan sam da u tome vidim novi dokaz prijateljstva ko- je počiva na uzajamnom štovanju i lealnosti, pri- jateljstva koje našim narodima daje solidna garan- ciju razvitka. Odlučan da se posvetim pobjedi ove stvari cijeniću se uvijek sretan da mogu računat na potporu Vašeg Veličanstva i uvjeren u dobar uspjeh zajedničkoga djela pijem u zdravlje Cara, Carice i carske Obitelji.“ Nazdravice, osobito ona cara Nikole II. mno- go se razlikuju od lanjskih zdravica bečkih. U-nji- ma je sve rečeno, dapače može se smatrati, da je utvrgjen sporazum izmegju Rusije i.Austro-Ugar- ske. U diplomatskim krugovima tvrdi še, da će se grof Goluchowski zauzeti kao posrednik, da se us- postave dobre sveze izmegju Rusije i Eogleške. U malo dana koliko li se je položaj promi- jenuo ! Još se doduše ne zna na čemu se osniva au- stro-rusko suglasje, ali to je svakako u prvom redu u pitanjima istočne politike. Formula će biti po svoj prilici ona stara: integritet Turske, da se izbjegne nemilome sukobu sila, koji je ovih dana prijetio. To se posvema slaže o onim što nam je brzojav dojavio: nema rata! Bursa, taj najosjetljiviji po- litički barometar veselo je pozdravila ove vijesti, a nama još jedino ostaje, da vidimo hoće li nova situacija imati kakva utjecaja i na stanje Slavena u našoj monarkiji i kakav će taj utjecaj da bude. Svakako čini nam se da je pitanje Bosne i Her- cegovine riješeno. Grčko-turski rat. — Grci su u zadnje i- mali teškijeh poraza tako da su morali napustiti ravnu Tesaliju i povući se u Pharsalo. Radi toga velevlasti spravne su da interveniraju, ali Grčka to odbija. U Ateni vlada velika uzrujanost i bu- na. Pučanstvo krivi kralja i nasljednika da su oni krivi porazu, premda je tomu krivo samo pučan- stvo, koje je dinastiju prisililo na ovaj rat, Svje- tina je prolemila u magazine oružja i oplijenila ih, zatim je htjela navaliti na palaču. Brzojavi go- vore da je kralj odlučio da abdicira. Opozicija miri svjetinu, a čini se da će pasti ministarstvo Deli- yanis i da će Ralli preuzeti vladu. Kralj čini sve što hoće vlad», tako je promjenjeno i vrhovno za- povjedništv u vojsci. Milijoneri grčki sa svih stra- na pritiču u pomoć silnim novceni, premda čini se da je u ludo bačen. Vijesti iz Atene stižu sve to gore. Samo jedna pobjeda mogla bi da umiri duhove, ali ta će se teško dočekati. Novine bez razlike, dapače i engleške, donose da turci s% ra- zobljenicima i pučanstvom čvvječno postupaju. Nema pljačkanja. — Srbija i Bugarska drže sa mirno Mil 4 Atentat na tal. kralja. — Svi vladari čestitaše Umbertu što je sretno prošao od noža Acciarita. Megju prvim bio je papa. Zločinca je —- kako je sam izjavio — na nedjelo natjerao glad i pomankanje radnje. Čini se da nema nikak- vih sukrivaca, Pučanstvo ipak krivi anarhiste i so- cijaliste, te je pred uredništvom socijalističnog lis- ta učinjeno velikih iskaza. Brzojavi: Beč, 24 Aprila. — U Theossaliji danas mi- ruju. Kod Nezeros i Rapsani Turci se povukli, Greci bombardirali Santi Quarante i posjeli Ka- ry-u. Spravljaju se da će bombardirati Solan. Beč, 25 Aprila. — Nakon šest satne borbe Grci su juče razbijeni kod Mati, otkle uzmiču: na jug prema Pharsali. Njihov je položaj kritičan. Beč, 26 Aprila. — Grci naputiše Larissu u koju ugjoše Turci, Grci se spravljaju na bitka kod Pharsale i na staroj granici. Bombardirali su Nikopolis, osvojili Pentapigadiu. Govori se o po- sredovanju velevlasti prije velike bitke, Bugarska neće da po zahtjevu Turske prekine diplomatičke udnošaje sa Grčkom. Beč, 27 Aprila. — Grčka neće da pristane na posredovanje velevlasti nego odlučila dalje ra- tovat. Smolenic imenovan je chefom: generalnog štopa Tesalake vojske. Kralj polazi u Pharsalu,