O SRNE U DUBROVNIKU 12. Juna 1897. Godina VII. List izlazi svake subote. Cijena mu je un sasprijel u Otpravništvu lista: na godinu fior. ašanjem u kuću i za VE SRJ :; na godinu a. 6, na po godine tior. 2:50 ; za inozemstvo 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik i Bosnu Hercegovinu s fior, 4:50, i poštarski troškovi. šalju se Uredništvu. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oijiaći koji se Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Yiše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. Bosansko pitanje. Sada više nema sumnje, da se je u Petro- gradu, za posjeta Frana Josipa I, i o Bosni nešto odlučilo. To doduše nema još nigdje priznano 8 kompetentnog mjesta, ali ima jedna negativna pot- vrda. Zna se da su se ovoga ljeta spravljale ve- like manovre na ušću Neretve; da je Njegovo Ve- ličanstvo glavom imalo sudjelovati tijem vježbama, a iza toga poći u okupirane zemlje, gdje su se činile velike priprave sa svih strana, te bi bez dvojbe narodni iskaz svih vjeroispovjesti bio silan i zamašan. Sada je to sve otpalo i neće biti ni bosanskih svečanosti ni vojničkih vježba. Vrlo je moguće, da je su ove stvari iza doticaja u Petro- gradu, postale posve suvišnom. Ako je tako — a ima i još drugijeh činje- nica veće ili manje zlamenitosti, koje nam govore da jest — bosansko je pitanje malo po malo i neopazice prešlo u novu fazu, Može se dapače kazati, da mi već stojimo pred konačnim faktom, bar u odnošaju naprama vani, da je bosansko pi- tanje riješeno. Okupacija monarkije postala je prazna riječ, pak ili će do brzo Europa dozvoliti anektiranje zaposjednutih pokrajina, ili će se mno- gogodišnja služnost posjeda mučki priznati neka- kovim pravom, te će se preko okupacije sasvim proći na dnevni ced. Tada bi sjegurno odmah nastalo drugo, unu- trašnje pitanje. Hrvatski narod i Hrvatska ne mo- gu nikada dopustiti, da u Bosni zagospoduje stra- ni elemenat protivan našoj narodnosti, koja je sa pučanstvom Bosne i Hercegovine jedna te ista. Hrvatski političari i do sad su odviše zapuštali ovo polje, koje će možda biti odlučno i osudno za našu državnu formaciju. Priznanje da su Bosna i Hercegovina prsi Hrva«ske, u nas se doduše dosta puta čuje, ali malo ko od uplivnih rodoljuba po- vlači iz toga posljedice za hrvatstvo i udešava svoj rad. Valjalo bi se dakle i na tom polju ozbiljnije zauzeti, da nam drngi ispred nosa ne odnesu ne- što što je pred Bogom i svijetom naše. Tu nam je u prvom redu slomiti prevlast Nje- maća i Magjara u mopvarkiji sa uzajamnom pomoći ostalih slavenskih naroda, koji su se, mislimo, već jednom izmirili & istinom i priznali, da je jačanje Hrvatstva u granicama monarkije i njima na ko- rist, Ali svaka inicijativa valja da počne od nas samijeh, a mi mislimo, da ni zapadna Europa, ni Slavenstvo ne bi imalo ništa protiv toga, kad bi jedan dan ustala Hrvatska, pak na temelju krvi, jezika, osjećaja i historije zatražila, da se Bosna pripoji njezinu puku, s kojim sačinjava jednu cje- liou. Zapad zna da Hrvatska kulturom i tradici- jam njemu pripada, a njezina mu je zlamenitost tim veća, što je uprav ona na granici dvajuh svjetova. Slavenstvo pako ne bi imalo razloga, da sažali, jer mu se u Hrvatstvu ni Bosna ni Herce- govina ne bi otugjile velikoj obitelji, nego bi se još bolje učvrstile i osuažile, Ima doista jedno pleme koje valjda to ne bi dobrim okom gledalo, a to je srpsko. Moguće je, kako mnogi hoće, da su uprav okupirane provin- cije bile onaj kamen mutnje izmegju dva najsrod- nija plemena u Slavenstvu Ali braća Srbi moraće se, hoćeš nećeš, da se sprijatelje sa dvije neopo- vržive (činjenice i to: prvo, da Austro-Ugarska monarkija neće izlaziti iz okupiranijeh zemalja i da je u tomu s Rusijom postigaut neki sporazum, pak je onda svakako bolje da ovo budu hrvatske nego li tugjinske pokrajine; a drugo da bi srpska ideja u zemlji u svakom slučaju našla proti sebi ve- liku većinu pučanstva i to muhamedovski i katolič- ki elemenat, što se za hrvatsku ne može reći. Srpska ideja ima takogjer svoj naravni pravac ali to nije put zapada nego put istoka. Tamo će se ona naći doma, tamo ima i cdviše neobragjena tla, na kome srpstvo može da razvije svoju kul- turnu i političku djelatnost. Ako se braća Srbi jednom o tome uvjere, pak udese svoj rad onamo kamo ih historija i osjećaji zovu, onda je riješen srpsko-hrvatski spor, bez bizautinskih članaka ko- jekakvih novinara, koji o slozi govore a 0 preva- ri misle. Neka je dakle bosansko - pitanje riješeno u okviru habsburške monarkije. Mi nemamo ništa protiv toga, što više, mi se radujemo, što dobi- vamo braću u zajednićko kolo, a slavenstvu Aus- trije mora takogjer biti milo, da mu se broj pove- ćava novim, netaknutim, autochtonim Slavenstvom, Ali njegova je dužnost, da odvrati braći na pomoći koju pridonose i da ih ne ostavi. na cjedilu. Neće se zato kajati ni jedni ni drugi. Grčki narodni pokret. Na muci se poznaju junaci, veli narodna po- slovica. Grčki narod imao je sada prigode, da se okuša. Ali on je prevario cijelu Europu, koja je ostala razočarana nad praunucima Aristida i Pe- rikla, Leonide i Themistokla. Smjelošću koja je sav svijet zapanjila, upu- stiše se Grci u rat protiv Turske. Ekspedicija na Kretu, torpedinijere kneze Gjorgja i izazivno dr- žanje na granici dovelo je napokon do rata sa Turskom. Svak prizaaje, da se je Turska uklanja- la ovome sukobu toliko, da je njezin prestiž bio na ništa spao. Ali kad je puška pukla, onda su se Turci muževno podnijeli. Grci nasuprot, dok nije do boja došlo, bijahu junaci; u vatri pak bje- žahu.na vrat na nos. Svjedoči Larissa, Pharsala, Domoko, Lamija i ona neznatna količina mrtvih i ranjenih što su ostavljali na bojnome polju. Tu se pokazalo, da grčki oficiri nijesu za drugo, ne- go da paradiraju po atenskim trotoarima, a vojni- c1 da nemaju ni hrabrosti ni vojaičkog obrazova- nja. Sve je bježalo ispred neprijatelja u smrtno- me strahu, ostavljajuć mu hranu i džebanu i naj- bolje pokrajine Grčke. Stari Delijanis, ministar presjednik, nije htio rata. On je valjda naslućivao do čega će se doći. Ali morao je popustiti volji kralja, koji je radi dinastije sa svoje strane morao udovoljiti željama svjetine i razuzdanih, a neposlušnih oficira. Sve je vikalo: na rat! Tajna društva potstrijekavali su narod, ali oni koji su najviše vikali nijesu pošli na granicu, nego ostadoše u Ateni, da vode viso- ku politiku po kafanama, ili da intrigiraju. Kad je Delijanis podlegao svim ovim napastima, i pro- tiv svome uvjerenju upustio se u krvavu igru, vi- djelo se odmah za prvih sukoba, da je u Grčkoj puno laži i riječi, ali malo djela. Poražena hame- tom, stajala je grčka kraljevina u najosudnijoj si- tuaciji što je doživjela iza oslobogjenja. U takoj prigodi, mješte da se svi Grci slo- žai nagju ispred zajedničke propasti, našlo se je sinova ovoga naroda, koji upotrebiše očaj domo- vine u svoju ličnu korist. Megju te spada i da- našoji ministar-presjednik Ralli, koji je u najža- losnijem času upotrebio zgodu, pak se sa šačicom svojih nametnuo ogromnoj većini parlamenta i sa- moj kruni, pod prijetnjom da će inače biti bune. I bilo bi je zaista, ali je on sam mogao izazvati, kao što bi bio dosta njegov sami mig, da se aten- ska svjetina utiša, Dokaz da je Ralli za lične svrhe uckao fukaru na ustanak jest činjenica, da se je ova onim časom umirila, čim je on došao na vladu. Sada mnoge europejske novine hvale Ralli-a kao novoga Gambettu, ali po našem su- du, taj čovjek, ma koliko valjan bio, ne zaslužuje tih pohvala, kad se je na onaj način dočepao vla- sti. Moguće da je on izraziti tip grčkoga naroda, jer je stupio na vladu sa devizom: rat do skraj- njosti, pak se vidjelo na što je došao. Ako se ovako tamo vladaju t. zv. prvi ljudi u narodu, onda nije nikakvo čudo, da se svjetina, upotrebiv zdvojni položaj zemlje, promeće u ra- zbojnike, pak robi, pali i ubija. vlastitu braću i njihov imetak. Sad je Grčka buna briganata,. koji — rogjeni Grci — više zla čine svojoj zemlji ne- go i sami Turci. U Ateni pak svi oni koji su vi- kali na rat, a ostali doma, ne krive sada sebe, nego kralja i dinastiju kao da su junački ovi Danci krivi, da su se potomci Sparte u zeceve obratili. Ako je i polovina istina od onoga što pišu Gari- baldinci iz Italije, koji su išli u Grčku misleći da će tamo naći narod dorasao zadaći koju ide 'da riješava, to je zbilja sramotno. Laž, hvalisanje, fraze, intriga i špekulacija, ovo su kreposti koje su Grci iznijeli pred Euro- pu, koja je iz početka živo simpatizovala za nji- hovu stvar, ali kad je vigjela s kijem imade po- sla, okrenula je glavu. Oni koji su u Grčku pošli kao philelleni povratiše se turkofili. Tako to dje- luje, kada se jedan narod pokaže, da nije 8poso- ban da izvrši svoju marodnu misiju. Dećeniji, a možda i vjekovi, će proći dok Grci nadoknade o- no što sa sada moralno izgubili, da i ne govori- mo o financijalnoj zevolji. Ali njihov neuspjeh nije samo njima šteto- vao, nego i ostalijem balkanskijem narodima, u to- liko što se njihov stoljetni meprijatelj u ovome boju ojačao i očeličio. Turska nije više ona Tur- ska, koja je bila pred dvije godine dafia. Kakvi god bili zaključci mira koji se sada ugovaraju, o- ni zaustavljaju riješenje istočnoga pitanja na du- go i dugo vremena. Grčki narod sam je kriv svojoj sudbini. Nje- govi vogje, mješte da rade oko odgoja i opleme- njenja naroda, oni su se megju sobom klevetali, rušili i intrigirali. U prvake izgledao se je i puk. Ovo natjecanje traje već šezdeset godina, a po- sljedice su mu očigledne. Tako mora da bude kad se stvari domovine pretpostavlja lična ambicija i lična korist, Nema li možda u Grcima i za koga drugoga malo pouke? Osudni časovi. Zatvorilo se zasijedanje parlamenta. Većina je istaknula federatistično načelo. Badeni je žigo- silo opstrukciju ljevice, kao državi pogibeljnu. Do novog zasijedanja kušaće, da vanparlamentarnim putem izmiri Čehe i Nijemce!