Nadamo se da je ovo shvaćanje i ostalo, bar mi se ne sjećamo, da ga je ikakav naš sastanak ili skupština promijenula. Imamo mi i odviše ne- prijatelja, koji se dobrostivo brinu, da naš hrvat- ski narod ve. mišlju, imenom i težnjom je- dan. Prepyustimno taj žalosni posao, inačije doživjećetno novih križa: i gorkih dana. Duša hr- vatskoga naroda ne može trpjeti zakretaja, pak bi s& moglo dogoditi, kO ;i prvo, da se pogreške pojedinaca ljuto osvete ng cijeloj stranci prava. 1, za sada — punctum! Milo nam je da su Hrvati a Beogradu bili lijepo pričekani, što se u ostalom moralo i očekivati. Nu ovi Hrvati imaju da grade svoju Hrvatsku, pa dok se srpstvo, kao takovo, toj namjeri protivi, ili takove ,Srbe“ ne desauvira, dotle ne može biti realne sloge izme- gju Srba i Hrvata. Biće sloga, a la ona što i sad opstoji med Khuenovim srpstvom i hrvatstvom, ali to nije sloga koju želimo. Hoće li pak bio- gradski posjet u tom štogod djelovati, niko ra- dosniji od nas. Naše narodne pjesme. Donosimo ovdje izvadak iz govora nar. zast. prof. Tadije Smičiklasa, presjednika ,Matice Hr- vatske“ što ga je držao na glavnoj skupštini Ma- tice i u kome morao se osvrnut na šovinistična srpska prisvajanja naših narodnih pjesama: ,Svakoga umnoga čovjeka, bio on sin ma ko- ga naroda, zateći će i množina pjesama evo pri koncu našega devetnaestoga vijeka, koji nesmilje- no ražara ovo narodno blago. Svaki Hrvat i sva- ki Slaven naći će u tom veliku utjehu. Pred oči mu dolazi čuvstena snaga naroda, a snažno čuv- stvo uzimlje se, da je karakteristika duše slaven- skoga svijeta. Daleko bi nas zavodilo, da progje- mo okom po prošlosti svega slavenskoga svijeta. Bacimo ipak malo pogleda po najkrvavijim strani- cama historije našega naroda. Pred najstrašnijim neprijateljem na stotine milja ne jednu, ne deset- ke, nego stotine godina narod naš vas u krvi bo- ri se, ali ne uzmiče ovdje na smrtnoj straži Euro- pe. I opet u najmanjem času odmora zazuje žice sa gusala tako nježno, tako krepko, kako samo mogu gromoviti odjeci neumrle velike narodne du- što ubijahu nekad narodnu gospodu, a pustiše na životu ove jadne sljepce i ostaviše im strašno o- ružje u rukama: njihove gusle. Gospoda bi im se bila pojedince i pomalo pokorila i priljubila sili turskoj, a ovi slijepci evo digoše vas marod na cara, da ga sva sila carstva primiriti neće. ,Gospodo moja! Dozvolite mi, da rečem dvi- je riječi i o naslovu: ,Hrvatske narodne pjesme.“ Slušamo i čitamo, da je taj naslov nekim od na- še braće Srba zazoran. A kako smo mi mogli na- sloviti? Mi vjerujemo, da ima Hrvata, da ima na- rod hrvatski, da je taj narod i sa Srbima jedan narod. Vjerujemo, da ne ima granice na karti iz- med Hrvata i Srba, ali da neima granica niti iz- med pjesme srpske i hrvatske. Vjerujemo, da je i narod hrvatski, vojujuć stotine godina za svoju kršćansku slobodu, pjesmom a ne nijem polazio u boj sa svojom zastavom. Stotine godina, kada na- ša braća Srbi žalibuže već klonuše, Hrvati svom snagom i dušom brane ostatke svoga ognjišta. Valj- da nijesu života svoga polagali bez duše, a mora- la bi im neka sila dušu izpiti, ako bi u ona vre- mena bili živili bez pjesme junačke, a na tihom ognjištu bez ilirske pjesme. Ta naravna naša pret- postava dobije potvrdu sada svemu svijetu očitu. Godine 1877 oglasismo: ,Poziv za sabiranja hr- vatskih narodnih pjesama,“ Javilo se do sto pe- deset sabirača. Mi im objavismo imena, a ime sa- birača mećemo pod svaku pjesmu, koju je koji za- bilježio. Mećemo i ime pjevača, gdje nam ga je sabirač naznačio. Sve je ovo očito i pošteno, kako ištu zakoni nauke, poštenje narodno i čast druš- tva. Tako ćemo i nastaviti. U to ime Bog pomo- zi, da naše društvo ovo veliko djelo sretno do kraja dovede |“ Riječi gosp. Smičiklasa stiču još veću važ- nost, kad se zna da je on u historiji našoj pri- znani auktoritet, a kao političar vrlo umjeren i susretljiv. Nadamo se da će otimački glasovi u- muknuti iza ove njegove poruke. Stonjske izjave. U Stonu, dne 17 Juna 1897. Šaljemo Vam Gospodine Uredniče prepis iz- jave naših časnih gragjana, koju su danas posla- li uredništvu lista ,Dubrovnika“ eda biste ju i Vi izvolili objelodaniti u Vaš cijenjeni list ,Crve- nu Hrvatsku,“ pošto dvojimo da li će u prvomu svietla ugledati. < Molili bismo pak i urednika lista ,Jediostva“ Gospara A.. S.., da kako se je bio zauzeo onako prešno, obzirući se na satirični diskoras u ,Urve- noj,“ prenijeti u glasilo Narodne Stranke izmi- šljene klevete, neka danas bude toliko dobar pre- nijeti i spomenutu izjavu, opominjujuć ga da baš na korist sloge, koju on zagovara, bude unaprije- da štogod bolje oprezniji, jec ako se je jedino zviždalo, što se i u višim gradovima zgagja, to se nije učinilo iz mržnje prama članovima Rad- ničkog Društva kao Dubrovačkim Srbima, nego prama pojedinim onim istog Društva, koji njesu znali ili nijesu htjeli naš kućni prag poštovati. Nijesmo ne, dječetina Gosparu A. S. niti nam treba Vaših savjeta o slozi k Slavenstvu jer smo mi pravu slogu, još možda prije Vas, od na- ših otaca naučili ljubiti, te pri njoj i ostajemo nepomični pod geslom ,Bog i Hrvati.“ Omladina Stonjska. * Izjava. — Na temelju $ 19 tiskovnog za- kona, moli se Ugledno Uredništvo lista ,Dubrov- nika“ nek u prvom dojdućem broju istog lista, izvoli tiskati što slijedi : Izvjestitelj ,Dubrovnika“ u broju 23 t. g. ui najmanje ne krivi stonjske gragjane, kojima tako- gjer mora biti žao, da je njihova omladina onako surova i neskladna, bez širih i plemenitih ideala, već zadahnuta frankovskim rušiteljnim pravaštvom, koji ničemu ne vodi već narodnoj propasti i pra- voj surovosti i divljaštvu. Dostatne su navedene riječi da se vidi na koju stranu stoje nebrojeni poroci, jer list, da je ozbiljan, skladnim gragjanima ne bi prigovarao na taj goropadni način u onom, što im je najmilije, biva sinovima. Mi naknadno hudimo taku pisaniju, i sveča- no izjavljujemo, da naša mladež plemenita je i WuNVYINN, IVE IJUVA wvi“savuE gr "OTVJU SVINJU; a ako taj ideal posve je protivan nekim idealima lista ,Dubrovnika“ i njegovih pristaša, te zato prigovaraju našoj mladeži, mi u tom prigovoru u- vigjamo najbolju pohvalu mladeži naše. Ljubav ka slavenstvu i poštovanje ma kojeg bilo uvjerenja nami je sveta, a i našoj djeci, a a- ko u slučaju izleta dogodili su se nemiri, to nije krivica mladeži naše, jer izletnici i odnosna glaz- ba znajući kako mjesto čustvuje, nije niti jednom hrvatskom koračnicom predusrela skladno priče- kanje mješćana, nego je i pjevanijom i udaranjem istakla samo srpske pjesme i koračnice, a kako vrhunac svemu tomu, izazvala je ostojke negodo- vanje i nemire, jer je zasvirila na izaziv ,Rado i- de Srbin,“ i opomenuta i moljena da odustane lju- bavi radi i mira nije odustala, dokle negodovanje nije prešlo u pravi nemir. Ovo pijesu riječi nego sve to možemo doka- zati, a to je u onaj isti čas priznato bilo i od u- glednijih izletnika što se takogjer do potrebe mo- že dokazati, dakle je posve stranački opisan cije- li onaj iskaz. U Stonu dne 15 Lipnja 1897 Maro Gučić, Simo Ljuban, Ivan Kubiček, A. Gučić, Mato Perić, Ante Mlinarić, Jozep Vlašić, Gučić Ivo, Ant. Zakaria, F. Egekher, Mato Maš- karić, Ivan Medi, Grgo G. Perić, Jozo Milovčić, M. Buško, Ivo Mlinarić, Niko Baća, Eduard Mi- lovčić, Stiepo Mihčić, Ivan Radić, Niko Hrdalo, Blaž Taljeran, Antun Jerinić, Ivo Dellavedova, [- vo Vatović, Matić Gjuro. + * + Otvoreno pismo. Dragi Frano! Poteži, nateži, pak nadoveži! Tako je po ,Jedinstvu“ i meni bilo su ona dva slova, koja sam ,Dubrovniku“ upravio. Dogodio se je urne- bes: tebe je i suborce udarilo u tjeme od glave (a naša je brate stara; Bože svud a ne po glavi); ja sam oćutio težinu dogme (a nije ni čudo pra- ma mome rastu); ipak taj pritisak ili toš osvije« stio me, učinio da postanem pametan (valja di sam dosle bio roha od Šibenika); eli ako sam ste- kao pamet, izgubio sam fedinu i bilješke (kojem razredu živina pripadaju?). Ti kukavče žališ sa- blazan, (je li od suza soba poplutala?). Svi skočili na mene (a tamo ja nit koga vidio, nit koga čuo) Viša će istanca da mi sudi (i da mi ispjeva živu i zdravu dies irae). A zašto sve to? Jer su po ,Jedinstvu“ bube savile gnijezdo posred mozga mladenaca, te se bube, a naravno je, preporodile, iz funkjele izletio leptir - dogma, koji je u roju mladence zamantrao, a mene kako mora pritisnuo, te mi se, brate, zamaglilo i ja ti pljis s konja na tovara: od prvaka postao izdaji- ca; bez fedina politički kopilan; počinio un atto di non pit veduta fellonia. Ja se pravaš, koji sam pok. Klaiću prigovarao, oportunizmom opojio; ja Prodanove struje družini se iznevjerio ; ja sek- tarac postao politički kamaleont; još me narod- njačko Abramovo krilo nije primamilo, ali sam na vratima limba, jer radim kako riarodnjak. I to su sve prouzročile one bezazlene riječi: da želim da se sbližimo i misli i ljubavi kako sinovi jedne ze- mlje, kako prava braća. Nek , Jedinstvo“ ne ima za to brige; ja o- stajem kojim sam bio, ni manje ni više, a g. Ure- dnik Jedinstva“, komu su dobro poznati dubro- vački odnošaji i običaji, za najmanje se je i- mao začuditi, jer i on zna, kako i ja, da su u Dubrovniku od prvaka: kolovogja, pak do prostih pripadnika bilo kojegod stranke, pošte- no i značajno se borili, kad bi dan borbe osvanuo, : bez treske i buke; a netom bi kreševo prošlo, zna- li bi kako prava braća, kako sinovi jedne zemlje drugovati, prijateljevati, općiti, šaliti se i trijez- meno o istoj politici raspravljati. Na to se odno- se moje riječi, a ja takom namjerom dolazim u Dubrovnik. Ima li se tomu šta zamjeriti ? Jedoo se čudim: kakovo je doba i jer je običaj sve pripišivati fanatizmu, intoleranciji po- pova, kako se nije našao koji dobrikovac, da mi podmetne, da sam ja bio tajni pokretač bročina i rožina (što ,Jedinstvo“ osobitom slasti i ponovno spominje, i ako toga nije bilo, niti se je ko ogri- ješio o slavenskoj uzajamnosti) te uhvam da se noća ni adeala taka postupati, rad navješćeni na- . rod svoju kaže i ako ne uvijek najboljim načinom. »Jedinstvo“ nek opozove uvrijedu nanešenu ovom pitomom i značajnom mjestu, a za mene nek ga glava ne boli, na djela da se vidimo, Dragi Frano do vidova! Ston, na lvanje 1897. tvoj preodani Dn. Ante Liepopili. Naši dopisi. Iz pokrajine, 20 Juna. (Braći svećenicima!) Ašte Gospod ne sziž- det dom, vsuje trudit se ziždustiji ji. Ašte Go- spod ne shranit grad, vsuje bdit streguštij ji. (Psal. 126). — Ako Gospod neće gradit doma, uzalud se muče koji ga grade; ako Gospod neće čuvati gra- da, uzalud ne spava stražar. — Po tom ako Go- spod ne pomože, uz ovlike i ovake zaprjeke, kas- no da i mi Hrvati ogradimo i dočekamo što oda- vna želimo — jedinstvo naše! Da ta pomoć us- kori i urodi, mole se braća svećenici širom hrvat- skih zemalja, da na dan slovinskih apoštola. hr- vatskih zaštitnika svete braće Ćirila i Metoda pri- kažu nekvrnu žrtvu svetu misu na slavu Svemo- gućega, na čast naših svetih zaštitnika, a za vjer- sko i narodno jedinstvo, Bog i Hrvati! Brat Svećenik. Zanimlj 3 e 23 Juna. (Zanimljivo pitanje. o je poznato srp- sko- pravoslavna kotoreka ,Garda“ ma je za svoj barjak hrvatsku našu trobojnicu. I ovaj je barjak služio, da im uvijek e O su nekad bili i čega su se držali. Nesreća je htjela, da je i ovaj barjak izgorio ove zime sa crkvom sv. Ni- kole. Nu skoro čitamo u ,Smotri,“ da je Ni. V. naš kralj darovao 250 fior. Gardi za vu no- vog društvenog barjaka. Sad smo izvedljivi kakovi će biti ovaj novi barjak i kako će u nj biti po- redane boje? Još jednu: Premješten je naš poglavar gosp. Ragazzini. Naši Srbi vrlo su na ovo ražalošćeni i tu svoju žalost javno iskazuju. x.