poj ota stibaše. Cijem ma jeva ila silu inči lista: na godinu fior. 7godine. tion 2:85 ; za Dubrovnik u kuću i za Austro-Ugarsku, ko poi: pa “godinu for. 5, sa pa ipdine fior. 3:50 ; za inozemstvo. broj stoji 10 novč Ko IK list kad iole mine, smatra se da ||'Yiše jebo ča ' di na! do + 3 po edini psi E , U DUBROVNIKU 3: Jula 1897. šalju se Uredništvu. Đ . vu Kn Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovniku, a ao Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10: novć, po retku, s ogni kei puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Lova siroko 96 prima i reno ov val it NINER EEE = x zamro r ROT iš mumnmemm—————— ,. Veliki narod. #11 listovi, svi dopisnici: i očigledci svijeh niiroda na “jubilarnim slavama kraljice Viktorije složni su: prvo. da se onakoga ophoda, pukovi i ple- meni nije vidjelo od starih triumfa; za rimskih vre; mena, dapače da je ih londonskivjoš i natkrilio; 4 drtigo da se još nikada, otkad je svijeta, nije veća ubojna sila na moru našla zajedno, nego što je bila engleška, ma spitheadskoj smotri ispred Portamoutha. Jedan Francez izdao, je ovom. pri- godom knjigu, koja je. u Parizu i u cijeloj Fram- českoj izazvala neugodnu senzaciju. On hoće da dokaže, kako Francezima nije smrtni neprijatelj s Onu stranu. Rajne, nego s onu stranu Manche. Da svoje zemljake o tom bolje uvjeri poslužio se je zornim primjerima — prispodobam, brojkama statistike, u trgovini, jeziku, uplivu, financijama, ratnoj sili. Tu se na pr. vidi, da prošle godine prošlo je kroz Suez — koji su Francezi iskopali — 10 put više engleskih nego franceskih paro- broda, a 4 put više, nego li parobroda svih osta- lih država na svijetu. Uz to je izdao i jednu geo+ grafičnu kartu svijeta, na kojoj su svi engleski posjedi bojadisani crveuvm, a zomljo na kojo so njihov upliv proteže, ružičastom bojom. Prva ozna- ka zaprema četvrtinu, a zajedno s drugom treći- nu cijeloga svijeta! Zato nije čudo, &ko je čitav ostali arijski, mongolski i etiopski svijet — koji nije pod žezlom Velike Britanije — ostao zapa- njen, pa, zinuo od čuda, te, gleda, strepi i nalazi, da od postanka. svijeta svijeta do danas još nije bilo, dr- žave, još nije bilo si koja bi sa mogla: takmiti sa ovom engleskom. ' Ipk ovaj naroil nije bio uijek tako velik iak Nagad deget vjekova četića hrabrih Norma- na umjela je, da ga prikuje. u nemilo ropstvo, iz koga se je teškom mukom oslobodio. Do Elizabe- te ne bijaše kraljevina nista osobita, da bi se mo- gla spomiajat sa moćnim kopaenim' carstvima. I- stina da otkriće Amerike bacilo je Englesku u najbolji geografičoi položaj, ali nije nju samu, ne- go, izmegju ; ostalih, i Španjolsku. Uz: to, se En- gleskoj bilo neprestano beriti sa domaćim britskim državama i dinastijama i podnijeti velike revolu- cije, iz kojih je niknuo ustav i prava narodna slo- boda. Ali temšlj današnje engleske veličine uda- rio je glavom Napoleon I. Njegov kopneni savez proti Eogleske, jest doista časovito nanio njima ne- izmjerne štete, sli im je dao prigode, da prisiljeni na borbu ma: smrt i život, razviju i upotrebe svo- je velike sposobnosti, iz čega im ostade za vjekove i vjekove trajna i neiscrpiva korist. U to doba uz Pitta i Wellingtona našao se i Watt, koji je sa dru- goga polja gradio s njima zajedno tvrdi temelj današnjoj veličini svoje domovine. Odkuda sva ta sila? Premnogo studija na- pisalo se o engleskom narodu i njegovim svoj- stvima, koji mu pomogoše, da se popne na prvo mjesto izmegju svjetskih drugova. No jedna prosta anekdota može takogjer, da lijepo odgovori na ovo pitanje. Tajeanekdota svakome poznata, a pripo- vijeda o Francezu i Eoglezu. Ova su se dvojica sastali i stali govoriti o svojim narodima. Fran- cez će. napokon FEnglezu: — ,Ja, da nijesam Fran- ceg, hotio bi bit Fogles.“ —:;,A ja da nijesam Eouglea, htio bi bit Engles,“ odgovori mu ponosno So svem u + doba. Bull, i je karakteristika. plemena i odraz svijeh vlastitosti, obajuh naroda, dublji nego li ikakva učena diskusija. Ama čemu. drugome i ima Eoglez da zahva- li kolosalni svoj uspjeh, nego li narodnome po- nosu i; velikoj ljubavi za slobodom. svoje domovi- ne? Nije to posljedicom njegovih uspjeha, nego pravi uzrok njegove veličine. Ja sam Englez! Ne govori on-to onako hladno i ravnodušno, osobito ako strancu kaže. Njegovo ime, njegova zastava i njegova domovina ispunja mu grudi ponosom i muževnošću, kojom ti i mehotice veli. 0 supe- rioritetu svoje rase. Englez nije ništa drugo nego čovjek i Englez, dapače prvo Englez pa čovjek. Interesi domovine svoje najpreči su mu, te će za njih žrtvovati cijeli svijet. Radi toga, svi oni narodi, koji isto to rade, ali u manjoj mjeri, jer su nesposobni, govore mu da je egoista. Ali dok opstoji borba nilišb Sliči pe .za opstanak, drugačije nije ni moguće. U tome je jedina razlika, da dok drugi, navlastito Nijemci, sakrivaju svoje težnje za fraze kulture i napretka, nglezi otprto kažu svoje namjere. ,Gospodstvo ngleske — rekao je tu skoro Chamberlain, mi- nistar kolonija, pod kojim je deset ministara-pre- sjednika — nad neizmjernim zemljama što ih po- sjećujs, opravdano je rastućim mirom i blagoata- njem, što ih donosi narodima. Ali ne može se na- činiti priganica, a da se ne razbiju jaja. Za jed- noga čovjeka, koji nagje svoju smrt, mi dajemo stotinama blagostanje. Konačna svrha svega naše- ga nastojanja jest, da ustrojimo širom cijeloga svijeta federaciju engleske rase, pa ostanu li ko- lonije združene sa Engleskom, neće ovome. car- stvu biti ravno nijedno drugo ovoga svijeta.“ — Evo tu je ministar jasuo izložio Engleski pro- gram. Gdje bi se usudio tako govoriti državnik, koji nije sjeguran da _za sobom ima milijune, koji su spravni, da djelom potvrde njegove riječi? Ta- kova bi u ludnicu trebalo otpremiti. Ali engleski narod nije samo svjestan svoga imena, svojih pra- va i slobode, on je još svjestan i svoje dužnosti. »Engleska: očekuje da svak vrši dužnost svo- ju!“ rekao je Nelson, trafalgarski pobjednik i spa- sitelj domovine. Pojam dužnosti duboko je uko- renjen ii duši ovoga naroda, on se spliće sa poj- mom domovine i slobode, te čini trojstvo, koje je od Engleza stvorilo najmoćnije pleme na svijetu. Danas se računa da imade 108 milijuna, ko- jim je materinski jezik engleški. Ovo mnoštvo, ma gdje ono boravilo i pod kojim god se državnim formama vladalo, sačinja jednu jezičnu, narodnu i kulturnu cjelinu. Otkuda ono 108 milijuna ? Odta- da što Eoglezi, kad ih je bilo samijeh 4-5 miliju- na, nijesu sjeli pa smišljali načine, kako da se od- reknu svoga imena, da se izgube kao narod, ili da se izruče na upravu tugjinu, nego su potocima krvi ispred Gala, Škota, Normana, Danaca, Špa- njolaca i Franceza zdvojno branili svoju plemen- sku individualnost. FEogleska zemlja i atlantsko more više puta natopilo se engleskom krvlju za obranu slobode i narodne stvari, a kapljice te kr- vi bijahu sjeme, iz kojih su poslije nikli ovi silni milijuni, koji su ko mrežom obuhvatili i Europu i Aziju, Afriku i Ameriku i cijelu Australiju. Pa kad sve ovo vidimo nehotice moramo da pomislimo: Bože moj! Kad bi ovi Kuglezi snali, da ima narod koji je i on na potoke krvi prolio, da obrani sebe i druge, slobodu, vjeru, kulturu, Europu, a danas “najinteligentaiji i i mjedi si- novi tog naroda ne rade drugo, nego mu kroje poj move. i pravce i smišljaju nazive, kako bi uči da ne postane. ono što. je nekad bio — šta bi, Bože moj, rekli ovi Euglezi? Uvjereni smo, da bi oni, da za to znadu, na stotine i hiljade u še od pluta, s dugim vrpcama i ss dalekozorima ispo ruke, dolećeli u zemlju toga. naroda, da ga prou- čavaju i da se čude čudu nečuvenu i iznimki veli- kog prirodnog zakona o borbi za opstanak ! Izlet u Ston. U nedjelju napravila je ,Hrvatska Radnička Zadruga“ izlet u Ston. U jutro toga dama stignu- la je Korčulanska Hrvatska Glazba, koja je ima- la razveseljivati izlet. Na podne uputiše se člano- vi — oko. 150 na broju — sve draadva uz prat- nju glazbe pod svojim barjakom, koji je nosio o- rijaš Buratović, u gradsku luku na parobrod; ko- ji je bio vas okićen hrvatskijem trobojnicama. I ako je bila neura, mnoštvo gragjanstva došlo je ispratit izletnike. Kako je parobrod prolazio mi- mo grad i okolna mjestija, pozdravljali su iz ku: ća rupcima i zastavama, na što su s parobroda odgovarali. Sa Braečina pucali su iz maškula. Na parobrodu se sviralo, pjevalo i stalo veselo. Kad smo došli na vidik Stonu, svak je preguuo na provu, da ga što prvo pozdravi. P smo u to barčicu starine gosp. Pera Perića stonjskog, koji se s Ian vozio u Ston, di bude 8 nama i srdačni: ,živio stonjski načelnik!“ poz- dravi s parobroda vile Melem net rodaljata. Ston, tvrgjavu, zidina gradske i sve na oka. lo vidimo okićeno hrvatskim trobojnicima. U 'to se oglasi pucnjava, a iz varoši pomoli jedni 'tro- bojnica, pa druga, pa treća, & ža njima nebrojeni narod, gradski i seoski, muško i žensko; malo i veliko; izišlo na susret članovima ,Zadruge.“ Na parobrodu glazba svira, a članovi ne znadu što da počnu od veselja nad ovim impozantnim dočekom. Uzalud kapetan preporučuje, da se ne zgrća svi na jednu stranu. Parobrod se nagnuo, ali ništa za- to, ko će isčekat dok se kraju približi. Kliče se, pjeva, pozdravlja — oni s kraja nas, a mi odvra- ćemo. Stonjska mladost ima lijep običaj, svi u ćr- venkapama. Mi izlazimo izmegju njih, da se poz- dravimo. Stonjske djevojčice u bijelu obučene da- rivaju nas kiticama cvijeća! Uputismo se u “redu put varoši uz svirku valjane korčulanske glazbe, najprije do općine ispred koje - Društvo se poreda, a prisjednik gosp. Maro Gučić, drugi za- glužni spobornik za hrvatsku stvar, nazovo nim dobrodošlicu, koja mu je odvraćena gromkim ,Ži- vio!“ Otale marišamo na pozdrav u, & sadašnjem dubrovačkom kanoniku dn. Antunu Lje: popili, koji nas pričeka poznatom usrdnošću. Obi: lazimo varoš uz svirku i klicanje. Pred vratima Radničkog Društva pozdravlja nas vatreni Edi Milovčić sa članovima istoga bratskoga društva. Završismo pred Stonjskom Hrvatskom Čitaonićom, gdje nas opet dočeka njezin poje roli m Ma: ro Gučić, koji nas na ime njezino pozdra ska Čitaonica je na najboljem ić idi lijepu dvoranu i na stolu biranih novina. Evo idum Antuna! Ima blagosov u crkvi, o- bično je na 5, al ovaj će put pospiješit, pak je došo da se dogovorimo, U čas utanačeno! Blago-