*_ List izlazi svake subote, Cijena mu je petgrileio a Otpravništvu lista: na godinu fior.
ik sa em u kuću i za Austro-Ugarsku,
godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inosemstvo

4:50, na po godine tior, 2:25 ; za Dubro
i Bosnu Her 7 s poštem : na Vi

fior, 4:50, i troškovi

Pojedini broj stoji 10 movč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto. polugodište.

Misao i.... misli.

Veli se: hrvatska misao nema prava na op-
stanak, oma nije narodna misao, te se mora po-
koriti jedinoj pravoj narodnoj misli u ovijem kra-
jevima, a_to )g misao srpska!

Ni više ni manje!

Hrvatskijem zemljama razumijevaju se: Hr-
vatska, Slavonija, Dalmacija, Istra, Bosna i Her-
cegovina. Ove zemlje doduše još ne sačinjaju jed -
nu hrvatsku cjelinu, ali spadaju u sferu hrvatske
narodne i političke misli. Idejal je, biva, svakoga
poštenoga Hrvata, da bi se iz ovih zemalja sasta-
vio jedan neodvisni državni sklop sa marodnom u-
pravom i narodnim obilježjem — hrvatskim.

U Bosni i Hercegovini imade £ milijuna ka-
tolika. Ovi se smatraju Hrvatima. Imade + mili-
juna muhamedanaca. — Ovi — wu koliko se ne
zovu Hrvati — kad bi im se trebalo odlučiti iz-
megi Srpstva i Hrvatstva, svi do jednoga listom
pristali bi za ovo posljednje, a za srpstvo nije-
dan. Ostaje još 4 milijuna pravoslavnih. Kad bi
svi ovi kao jedan čovjek, stupili na stranu srpstva,
hrvatstvo bi u Bosni i Hercegovini imalo većinu ;
ono bi u odlučnome času stajalo kao 3 prama 2.

U Hrvatskoj i Slavoniji imade pravoslavnih
jedna četvrtina duša. I ako se tamo jošte vas pra-
voslavni puk ne priznaje srpskim, nego ima dosta
i odličnih Hrvata pravoslavne vjere, uzmimo. ipak

 

ovu četvrtinu kao čisto srpsku. Pe ovu kralji.
tri četvrtine hrvatskoga pučanstvila.
vina, dakle ogromna većina narođnade jedna šesti-

U Dalmaciji pravoslavnih ić Pridodajmo im
na. Uzmimo i njih sve za Srbe.i.4 katolika, pri-
onu stotinu dubrovačkih t. zv. Srb&Dalmacije, pa
dodajmo im i ono 3%  talijanaša <dje još Opreč-.
ipak svak će vidjeti, da je razmjer Onajeodlin.iqto;
niji, a hrvatska većina impozantnija n%gom palevj=
Hrvatskoj i Slavoniji.

Ostaje još Istra. Tamo nema Srba, ako ne-
ćemo kao takove brojit ono 300-400 pravoslav-
nih iseljenika iz Boke, koji valjda zato glasui%
uvijek s Talijanima. Ali i naprama Talijanim e
vatstvo nadmašuje sa tri petine pučanstva.

No uzmimo u ruke statistiku. Za Bosnu
Hercegovinu služi nam najnovija od god. 1895,
za ostale zemlje najzadnja.

Po službenoj statistici imade u gornjim zem-
ljama (Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini,
Dalmaciji i Istri) skupa:

Ukupnoga pučanstva:

Od toga je pravoslavnih, koje
brojimo kao Srbe: =. . . . . 1,340.000 ,

Od preostalih imade Talijana,
Magjara, Nijemca, Cigana, Turaka,
itd. svega skupa: . +...

Zbrojimo' sve ove sa svim pra-
voslavnim, to ćemo dobiti 1,660.000 ,

.. . Odbijmo ovu svotu od ukup-

nog pu va i ostaće: . , 8,105.000 . ,
kad bismo uzeli sve pravoslavne kao

Srbe, pok s njima zajedno složili cijeli tugji, ne-

slavenski elemenat, koji se nalazi u našoj domo-

vini zh zajedničkim imenom ,protivnika Hrvat- |

stva,“ mi, bismo imali 3,105.000.Hrvata, a samo

4,765.000 duša

320.000. ,

Mt

 

1,660.000 takovih protivnika njegovih, dakle tek
jeduu trećinu! i

Odbijmo neslavenski elemenat & uzmimo .sa-
mo srpskopravoslavni. Protiv 3,105.000 imamo sa-
da 1,340.000 pravoslavnih, koji su sinovi našega
roda i djeca našega jezika, ali neće da se zovu
našijem imenom. Dakle niti jedna trećina, a na-
prama ukupnom stanovništvu tek jedna četvrti-
na pučanstva!

Pri tom moramo uzeti na um i historičku ći-
njenicu, da su tugji prsti bili, koji su ovaj eleme-
nat manjine uzgojili u zaklete, za sad, protivnike
hrvatskoj misli. —

ue road

Prispodobimo za čas odnošilje hrvatske sa
češkima. Česima i Hrvatima je gd. prilike jednaka
težnja, pa je zato poučno za nas, da vidimo u ko-
me se stanju oni nalaze.

U Češkoj i Moravskoj vodi se velika borba
za jezične naredbe. Ali pod njoj se skriva borba
za i protiv češke narodne i državne misli. U Češ-
koj i Moravskoj imade ukupno 8,065.000 duša.
Od tih su 5,242.000 Česi, a 2.823.000 Nijemci !
Česi dakle ne sačinjavaju dvije trećine ukupnoga
pučanstva.

Još je manja razlika u samoj Češkoj. U njoj
imade 3,644.000 Čeha, a 2.160.000 Nijomaca. O-
vo je zaista velika i ozbiljna manjina.

Naši pravoslavni ne sačinjavaju nigdje gatvo-
rene predjele, nego su ispremiješani sa hrvatskim
elementom. I sama Hercegovina na pr. većinom je
hrvatska. Osvem toga u nas nije piteuje jezika, jer,
vao se hreesti" “Trmpsal, zik je jedan, a pra-

VOSlavna # autinrvatska opozicija, može se uzeti
kao“jonn«<a&0 vjerska stranka i ništa više.
bogatim mao. la ala SIDA

SR ugjega naroda, koji govori tu-
glim jezikom. Oni nijesu tako rastrkani po zemlji,
kao kod nas pravoslavni, nego su nastanjeni u is-
ključivo svojim krajevima. I to se dade statisti-

zome Sgkazati. U kraljevini Češkoj inade 72 sud-

bena kotara, u kojim žive 1,697,000 Nijemaca, a
samo 18.700 Čelu!

_Aa ipak Česi muževnom, krvavom, skoro nad-
“Eovjočnom hrabrošću bore se za jedinstvo Češke
kraljevine i za pobjedu češke narodne misli, a sve
ia Savenstvo bratski želi i pomaže, da iz ove
izagju dobitnici ! Pa ipak ima braće Čeha,
kqji ne razumiju ili neće da razumiju našu bor-
bu \za hrvatsku misao i hrvatsko jedinstvo !

NA_još k tomu žive i u našoj domovini ljudi,
koji uz ovak podatke i ovake prispodobe imaju
smjelosti ili bezobraznosti, da pišu, kako u nas
hrvatska ideja nije narodna ideja i kako ona mo-
ra da isčezne i da ustupi mjesta ideji srpskoj !

Dvije trećine pučaustva i naroda sa svo-
jom kulturom, svojom borbom, povijesti, tradicijam
i svojim obilježjem, mora da se zaniječe, pokloni
i pokori četvrtini, koju je tugja spletka posta-
vila u sukob vlastite prošlosti !!
Ovo je pitanje našega spora.
* +

&

Srpska narodna misao! Mi bismo. rada da
nam kogod pokaže program te srpske misli, jer
mi za nju do danas ne znamo.

Uzmimo srpstvo u zemljama hrvatstva i na-|
ćićemo, da tu nema narodnog i političkog .pokre-
ta, već da je to prava vjerska pravoslavna misao,
koja je okolo sebe okupila naše: t. zv. srpstvo. .
ĆČorav je ko to ne vidi, a di li je ovo cilj ili ua.

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni

iq diavaleovanu
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatsko“ i Dubrovniku, a' dopisi
šalju se Uredništvu. win bo A
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća: se:10 novč, po retku, a oglasi koji se

uredništvo ni uprava

Er SET va o OToKE

mo srestvo, o tom je suvišno govorit, tek je jas-
'no, da tu narođne ideje nema.

Ni srpstvo van granica hrvatstva, ono pravo
i autochtono srpstvo, nema ne samo narodne, ali
ni srpske misli, Je li to valjda Srbijansko-Obre-
novićeva ? ili možda Crnogorsko-Petrovićeva ? Gdje
je tu jedinstva? Kome bismo, molimo vas lijepo,
morali težiti mi Hrvati, kad bismo se imali odreći
Zagreba ? Cetinju ili Beograđu? Na ovo treba i-
mati jasan i otsječen odgovor. Može li nam ga
dati ono Srpstvo, koje i samo razdijeljeno i ne
zna komu da se odluči, ali zna nama iimponirati,
da se odrečemo našijeh idejala? u po

Hrvatska stvar, uza sve protimbe i neprija-
telje, imade barem tu dobru stranu, što je u nas
jedna meta za naše narodno i političko jedinstvo.
U Srba ni toga nema, jer oni imaju pred sobom
tri dinastije, sa dvije državne i političke ideje, od
kojih svaka ima svoje pute, svoje sveze i savez-
nike. To se ne može ni izgladiti ni zabašuriti,
nego će one u svakoj većoj prigodi izaći na viđje-
lo i podijeliti srpstvo u dva ili tri različita pravca.

Jasno je dakle svakome, da Srbi nemaju svo-
je težište niti su na čista sa idejalom narodnoga
jedinstva. : ska Me
Mi zato, a da se ni naše fić ojača, oni u
dokolici zabavljaju nas praznijem riječima, Kadgod
se kod Hrvata pomoli ideja nekakva primirja ili
sloge, onda oni koji najviše hrvatstvo mrze, sta-
nu je hvaliti, ali je ne usvajaju. Njima je i nada-
lje sve srpsko od Zagreba, do Dubrovnika, pak
se samo nadaju, ne bi li dao Bog, da Hrvati, za-
bavljajući se novim pitanjim, batale i Ohlađne na-
prama narodnoj borbi za samostalnost i jedinstve
Hrvatske. U ovakim pokretima Srbi nemaju što
da izgube, a mnogo da dobiju, to jest — pravije
govoreć — ne dobivaju ni oni ni mi, nego samo
tugjinac komu jedino može dobro doći, ako u hr-
vatstvu omlitavi pregnuće za hrvatskom stvari. Ali
Srbima j&, za danas, i to dosta.

M

*

#

Jasno je dakle, da je nama jedini spas u hr-
vatstvu našega plemena. Imamo oko nas mnogu
dušmana i protivnika. Svaki hoće da nas iscrpi
za svoju korist, da nas savine pod svoju volju,
eda ove krasne zemlje postanu tugjom oranicom.
Niko nema smilovanja za našu stvar niti je spra-
van da nam pomogne.

Radi toga budimo barem mi ljudi; visoko
držimo našu zastavu; ne dajmo se nas gaze
ili da nas odgovaraju sa staze, kojom smo se u-
putili. Jer što se više kupi ,prijatelja“, koji nam
svjetuju da se nje manemo, to je bolji dokaz, da
je ona dobra. Ea

I ne uzdajmo se u ničiju pomoć na_bijelo-
me svijetu. :

U nas se čuje dosta, fraza o uzajamnosti,
bratstvu it.d. To su sve prazne riječi, jer, na. ža-
lost, ako i jesu braća — braća, obično im nijesu

Uzmimo u ruke povijest, od najdavnijih vre-
mena, do dana današnjega i nećemo naći nikakav
slučaj, da je narod narodu pomogao: jedino liz —
bratske ljubavi. Uvijek je bio po srijedi ili zajed-
nički interes ili zajednička pogibelj. Ovo može