*_ List izlazi svake subote, Cijena mu je petgrileio a Otpravništvu lista: na godinu fior. ik sa em u kuću i za Austro-Ugarsku, godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inosemstvo 4:50, na po godine tior, 2:25 ; za Dubro i Bosnu Her 7 s poštem : na Vi fior, 4:50, i troškovi Pojedini broj stoji 10 movč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto. polugodište. Misao i.... misli. Veli se: hrvatska misao nema prava na op- stanak, oma nije narodna misao, te se mora po- koriti jedinoj pravoj narodnoj misli u ovijem kra- jevima, a_to )g misao srpska! Ni više ni manje! Hrvatskijem zemljama razumijevaju se: Hr- vatska, Slavonija, Dalmacija, Istra, Bosna i Her- cegovina. Ove zemlje doduše još ne sačinjaju jed - nu hrvatsku cjelinu, ali spadaju u sferu hrvatske narodne i političke misli. Idejal je, biva, svakoga poštenoga Hrvata, da bi se iz ovih zemalja sasta- vio jedan neodvisni državni sklop sa marodnom u- pravom i narodnim obilježjem — hrvatskim. U Bosni i Hercegovini imade £ milijuna ka- tolika. Ovi se smatraju Hrvatima. Imade + mili- juna muhamedanaca. — Ovi — wu koliko se ne zovu Hrvati — kad bi im se trebalo odlučiti iz- megi Srpstva i Hrvatstva, svi do jednoga listom pristali bi za ovo posljednje, a za srpstvo nije- dan. Ostaje još 4 milijuna pravoslavnih. Kad bi svi ovi kao jedan čovjek, stupili na stranu srpstva, hrvatstvo bi u Bosni i Hercegovini imalo većinu ; ono bi u odlučnome času stajalo kao 3 prama 2. U Hrvatskoj i Slavoniji imade pravoslavnih jedna četvrtina duša. I ako se tamo jošte vas pra- voslavni puk ne priznaje srpskim, nego ima dosta i odličnih Hrvata pravoslavne vjere, uzmimo. ipak ovu četvrtinu kao čisto srpsku. Pe ovu kralji. tri četvrtine hrvatskoga pučanstvila. vina, dakle ogromna većina narođnade jedna šesti- U Dalmaciji pravoslavnih ić Pridodajmo im na. Uzmimo i njih sve za Srbe.i.4 katolika, pri- onu stotinu dubrovačkih t. zv. Srb&Dalmacije, pa dodajmo im i ono 3% talijanaša <dje još Opreč-. ipak svak će vidjeti, da je razmjer Onajeodlin.iqto; niji, a hrvatska većina impozantnija n%gom palevj= Hrvatskoj i Slavoniji. Ostaje još Istra. Tamo nema Srba, ako ne- ćemo kao takove brojit ono 300-400 pravoslav- nih iseljenika iz Boke, koji valjda zato glasui% uvijek s Talijanima. Ali i naprama Talijanim e vatstvo nadmašuje sa tri petine pučanstva. No uzmimo u ruke statistiku. Za Bosnu Hercegovinu služi nam najnovija od god. 1895, za ostale zemlje najzadnja. Po službenoj statistici imade u gornjim zem- ljama (Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Istri) skupa: Ukupnoga pučanstva: Od toga je pravoslavnih, koje brojimo kao Srbe: =. . . . . 1,340.000 , Od preostalih imade Talijana, Magjara, Nijemca, Cigana, Turaka, itd. svega skupa: . +... Zbrojimo' sve ove sa svim pra- voslavnim, to ćemo dobiti 1,660.000 , .. . Odbijmo ovu svotu od ukup- nog pu va i ostaće: . , 8,105.000 . , kad bismo uzeli sve pravoslavne kao Srbe, pok s njima zajedno složili cijeli tugji, ne- slavenski elemenat, koji se nalazi u našoj domo- vini zh zajedničkim imenom ,protivnika Hrvat- | stva,“ mi, bismo imali 3,105.000.Hrvata, a samo 4,765.000 duša 320.000. , Mt 1,660.000 takovih protivnika njegovih, dakle tek jeduu trećinu! i Odbijmo neslavenski elemenat & uzmimo .sa- mo srpskopravoslavni. Protiv 3,105.000 imamo sa- da 1,340.000 pravoslavnih, koji su sinovi našega roda i djeca našega jezika, ali neće da se zovu našijem imenom. Dakle niti jedna trećina, a na- prama ukupnom stanovništvu tek jedna četvrti- na pučanstva! Pri tom moramo uzeti na um i historičku ći- njenicu, da su tugji prsti bili, koji su ovaj eleme- nat manjine uzgojili u zaklete, za sad, protivnike hrvatskoj misli. — ue road Prispodobimo za čas odnošilje hrvatske sa češkima. Česima i Hrvatima je gd. prilike jednaka težnja, pa je zato poučno za nas, da vidimo u ko- me se stanju oni nalaze. U Češkoj i Moravskoj vodi se velika borba za jezične naredbe. Ali pod njoj se skriva borba za i protiv češke narodne i državne misli. U Češ- koj i Moravskoj imade ukupno 8,065.000 duša. Od tih su 5,242.000 Česi, a 2.823.000 Nijemci ! Česi dakle ne sačinjavaju dvije trećine ukupnoga pučanstva. Još je manja razlika u samoj Češkoj. U njoj imade 3,644.000 Čeha, a 2.160.000 Nijomaca. O- vo je zaista velika i ozbiljna manjina. Naši pravoslavni ne sačinjavaju nigdje gatvo- rene predjele, nego su ispremiješani sa hrvatskim elementom. I sama Hercegovina na pr. većinom je hrvatska. Osvem toga u nas nije piteuje jezika, jer, vao se hreesti" “Trmpsal, zik je jedan, a pra- VOSlavna # autinrvatska opozicija, može se uzeti kao“jonn«<a&0 vjerska stranka i ništa više. bogatim mao. la ala SIDA SR ugjega naroda, koji govori tu- glim jezikom. Oni nijesu tako rastrkani po zemlji, kao kod nas pravoslavni, nego su nastanjeni u is- ključivo svojim krajevima. I to se dade statisti- zome Sgkazati. U kraljevini Češkoj inade 72 sud- bena kotara, u kojim žive 1,697,000 Nijemaca, a samo 18.700 Čelu! _Aa ipak Česi muževnom, krvavom, skoro nad- “Eovjočnom hrabrošću bore se za jedinstvo Češke kraljevine i za pobjedu češke narodne misli, a sve ia Savenstvo bratski želi i pomaže, da iz ove izagju dobitnici ! Pa ipak ima braće Čeha, kqji ne razumiju ili neće da razumiju našu bor- bu \za hrvatsku misao i hrvatsko jedinstvo ! NA_još k tomu žive i u našoj domovini ljudi, koji uz ovak podatke i ovake prispodobe imaju smjelosti ili bezobraznosti, da pišu, kako u nas hrvatska ideja nije narodna ideja i kako ona mo- ra da isčezne i da ustupi mjesta ideji srpskoj ! Dvije trećine pučaustva i naroda sa svo- jom kulturom, svojom borbom, povijesti, tradicijam i svojim obilježjem, mora da se zaniječe, pokloni i pokori četvrtini, koju je tugja spletka posta- vila u sukob vlastite prošlosti !! Ovo je pitanje našega spora. * + & Srpska narodna misao! Mi bismo. rada da nam kogod pokaže program te srpske misli, jer mi za nju do danas ne znamo. Uzmimo srpstvo u zemljama hrvatstva i na-| ćićemo, da tu nema narodnog i političkog .pokre- ta, već da je to prava vjerska pravoslavna misao, koja je okolo sebe okupila naše: t. zv. srpstvo. . ĆČorav je ko to ne vidi, a di li je ovo cilj ili ua. više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni iq diavaleovanu Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatsko“ i Dubrovniku, a' dopisi šalju se Uredništvu. win bo A Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća: se:10 novč, po retku, a oglasi koji se uredništvo ni uprava Er SET va o OToKE mo srestvo, o tom je suvišno govorit, tek je jas- 'no, da tu narođne ideje nema. Ni srpstvo van granica hrvatstva, ono pravo i autochtono srpstvo, nema ne samo narodne, ali ni srpske misli, Je li to valjda Srbijansko-Obre- novićeva ? ili možda Crnogorsko-Petrovićeva ? Gdje je tu jedinstva? Kome bismo, molimo vas lijepo, morali težiti mi Hrvati, kad bismo se imali odreći Zagreba ? Cetinju ili Beograđu? Na ovo treba i- mati jasan i otsječen odgovor. Može li nam ga dati ono Srpstvo, koje i samo razdijeljeno i ne zna komu da se odluči, ali zna nama iimponirati, da se odrečemo našijeh idejala? u po Hrvatska stvar, uza sve protimbe i neprija- telje, imade barem tu dobru stranu, što je u nas jedna meta za naše narodno i političko jedinstvo. U Srba ni toga nema, jer oni imaju pred sobom tri dinastije, sa dvije državne i političke ideje, od kojih svaka ima svoje pute, svoje sveze i savez- nike. To se ne može ni izgladiti ni zabašuriti, nego će one u svakoj većoj prigodi izaći na viđje- lo i podijeliti srpstvo u dva ili tri različita pravca. Jasno je dakle svakome, da Srbi nemaju svo- je težište niti su na čista sa idejalom narodnoga jedinstva. : ska Me Mi zato, a da se ni naše fić ojača, oni u dokolici zabavljaju nas praznijem riječima, Kadgod se kod Hrvata pomoli ideja nekakva primirja ili sloge, onda oni koji najviše hrvatstvo mrze, sta- nu je hvaliti, ali je ne usvajaju. Njima je i nada- lje sve srpsko od Zagreba, do Dubrovnika, pak se samo nadaju, ne bi li dao Bog, da Hrvati, za- bavljajući se novim pitanjim, batale i Ohlađne na- prama narodnoj borbi za samostalnost i jedinstve Hrvatske. U ovakim pokretima Srbi nemaju što da izgube, a mnogo da dobiju, to jest — pravije govoreć — ne dobivaju ni oni ni mi, nego samo tugjinac komu jedino može dobro doći, ako u hr- vatstvu omlitavi pregnuće za hrvatskom stvari. Ali Srbima j&, za danas, i to dosta. M * # Jasno je dakle, da je nama jedini spas u hr- vatstvu našega plemena. Imamo oko nas mnogu dušmana i protivnika. Svaki hoće da nas iscrpi za svoju korist, da nas savine pod svoju volju, eda ove krasne zemlje postanu tugjom oranicom. Niko nema smilovanja za našu stvar niti je spra- van da nam pomogne. Radi toga budimo barem mi ljudi; visoko držimo našu zastavu; ne dajmo se nas gaze ili da nas odgovaraju sa staze, kojom smo se u- putili. Jer što se više kupi ,prijatelja“, koji nam svjetuju da se nje manemo, to je bolji dokaz, da je ona dobra. Ea I ne uzdajmo se u ničiju pomoć na_bijelo- me svijetu. : U nas se čuje dosta, fraza o uzajamnosti, bratstvu it.d. To su sve prazne riječi, jer, na. ža- lost, ako i jesu braća — braća, obično im nijesu Uzmimo u ruke povijest, od najdavnijih vre- mena, do dana današnjega i nećemo naći nikakav slučaj, da je narod narodu pomogao: jedino liz — bratske ljubavi. Uvijek je bio po srijedi ili zajed- nički interes ili zajednička pogibelj. Ovo može