ma...

.ja mnogo ojačala, onda su — radi prvenstva na
Sredozemnom Moru — bili protivni njezinim tež-
njama. Kad se je za pruskog rata Franceska pa-
lazila na rubu propasti, samo šačica idejalista pod
Garibaldijem pošla im je iz Italije u pomoć, ali
Italija sama ostala je kod kuće, jer je nalazila,
da će samo uz slomljenu Francesku moći da ulje-
ze u Rim. Engleska ne viče protiv Turske za lju-
bav potlačenih kršćana na istoku, nego da drži
žive istočne raspre i stvara neprilika, eda se ne
dogje do riješenja egipatskog pitanja. Rusija nije
zadnju rusko-tursku vojnu povela za oslobogjonje
bratskih pravoslavnih plemena na Balkanu, kako
se t0 u pjesmama pripovijeda, nego što je njezi-
na politika tražila, da slomije Tursku i utemelji
svoje gospostvo na Bosforu. Ako joj to do kraja
nije pošlo za rukom, krive su evropske velevlasti,
koje nijesu htjele da se Rusija preveć ojača. Pozna-
to je, da Sanstefanski mir Rusija ga je sklopila
na korist Bugara, a na golemu štetu Srba, ali ne
iz mržnje ili ljubavi naprama jednim ili drugim,
nego zato što su Bugari više u njezinoj sferi, pak
je, davajuć njima, faktično davala sebi. Ako su se
pak na berlinskom kongresu Andrassy i družina
zauzeli za Srbiju i učinili je kolika je danas, a
pokratili Bugarsku, oni su to uradili iz istih razloga.
I tako naprijed, kroz sve vjekove, od pro-
šlosti do sadašnjosti. Eno vam Poljaka, koji su
do juče režali na Mladočehe, da su panrusiste a
danas, kad su ovi ojačali, s njima stvaraju savez
većine. Zar iz bratske ljubavi? Eno vam Čeha,
koji su simpatizovali za Rusima, a Poljake zvali
»hjemačkim slugama“, a danas se s njima brati-
me, dapače jedan češki narodni zastupnik rekao
je u Galiciji, da su se oni iskazivali rusofili samo
da zastraše Nijemce, ali da oni znaju što su Ru-
si. Svak gleda svoje interese i radi, kako misli,
da će bolje koristit svojoj domovini.
Mi se ne ljutimo na one Srbe koji nastoje
kako da pomute pojmove u našem taboru, jer oni
gledaju svoj poso, nego se ljutimo na one naše

žalosne Hrvate, koji im, u ime velikijeh idejala

Sloge“, ,bratske ljubavi“ i ,slavenske uzajamnos-
ti“ u tome pomažu, ne razmišljajuć, da ako se mi
maknemo sa stanovišta hrvatskog državnog i na-
rodnog prava, da smo onda postali jedna velika
ništica !

Naš položaj ne bi bio tako težak, da ga sa-
mi hrvatski ljudi ne oteščavaju. Ali mora te srce
boljeti, kada vidiš, kako su se neki zainadili, da
potkopavaju ono, što bi kao pravi sinovi domovi-
ne imali u prvom redu da brane. Mora te zgaditi
kad nadalje vidiš, kako neki špekulanti u sebič-
ne svrhe hoće, da monopoliziraju;dobru ideju, ko-
ja im služi za ličnu taštinu, a sami je ne razumi-
ju niti joj iz uvjerenja služe, te bi je sutra opet

za ličnu ambiciju prodali, da je samo od njih ko

hoće da kupuje. Sve su to hrgjave pojave.

Uz take pojave zar nije žalosno, da se nalazi
i omladine, koja, pravoslavne ili katoličke vjere, a
izrogjena hrvatstvu, stala je da potkopava pro-
gram i težnju narods hrvatskoga ? Toliko da i sa-
mi narodnjak Politeo, bio je prisiljen, da je malo
za uši potegne.

Ovo se sve dogagja, kad se naša inteligen-
cija — mješte da svojski radi za hrvatsku stvar
— upušta u sanjarije, kombinacije, diplomacije i
komplikacije. Naravno onda, da će mladež, koja
je prenagla, zabrazditi i dublje.

A neće da jednom svi razumiju veliku isti-
nu: da je nama spas jedino u hrvatstvu, u slo-
bodi i jedinstvu države Hrvatske; da nas niko na
svijetu neće pomoći, ako se sami ne pomognemo
i da ćemo snagu i otpor protiv tugjincu naći sa-
mo u zdravoj hrvatskoj svijesti naroda hrvatskoga!

Evo ovo je naša misao. I mi ćemo se nje
držat protiv svemu i protiv svijem. Svaka druga
ideja, koja niče na našem zemljištu, to je korov,
koji treba guliti bez ikakva milosrgja, jer to na-
laže spas naroda mašega.

ijanska škola u Spljetu.
ova talijanska škola u Spljetu prolazi
sada od novine do novine. Vrhovno sudište zaba-
cilo je utok zemaljskog odbora protiv odluke mi-

nisterstva i priznalo pravo ustrojenja talijanske

 

 

škole u Zvonimirova gradu. Branitelj : ove stvari
motivirao je, da u Dalmaciji ima 16.000 Talijana,
da su 40 roditelja Spljećana zapitali ovu školu i
da oni imaju pravo, da je dobiju.

Ovo nam se stanovište vrhovnoga sudišta
veoma svigja. Samo bi trebalo da u Beču budu
kousekventni, pak da svoja razlaganja uporave i
na Hrvate. Ako u Dalmaciji ima 16.000 Talijanaša
oni su rastrkani po svoj zemlji, niti gdje sačinjaju
kompaktnu skupinu osvem u Zadru, gdje imaju ne
jednu nego 6 viših i nižih škola. Uzmimo ovu
brojku od 16.000, kojom se je služio zagovornik
ministarskog predloga dr. lreiteuberg, pa na 4
dalmatinske gimnazije i 2 realke, koliko bi ih mo-
rali imati Talijanaši? Niti jedne, a imaju dvije!
Ako je razmjer od 16 prama 500 u Beču mjero-
davan, zašto se onda trpi talijanski jezik u na-
šim uredima, koji isključivo gospoduje? Gdje je
tu pravica?

Ali mi znamo da ni 16.000 Talijanaša nema
u Dalmaciji, jer to su autonomaši i njihova strah-
ka, koja ko Talijane čini upišivat i one svoje pri-
staše, koji talijanski ni beknuti ne znadu. Kon-
sekvencije iz razlaganja dr. Breitenberga za nas
su dakle još povoljnije.

Četrdeset spljetskijeh roditelja zapitalo je
talijansku školu i ova valja da se ustroji. A u
Poli, Istri, Trstu? Ne četrdeset, nego četiri stoti-
ne roditelja nemaju tamo za svoju djecu pučkih
škola na narodnom jeziku, a 185.000 Hrvata i
Slovenaca nemaju nijedne srednje škole, dok ih
naših 16.000 Talijana imaju dvije! Gdje je ovdje
razmjer.

Na samo pitanje spljetske talijanske škole
mi se nećemo osvrćati, jer smo više nego stalni,
da će ono 40 talijanaša (koji je broj do danas
spanuo) dosta se načekati, dok im hrvatska Dal-
macija o svom trošku podigne talijansku školu.
Stalno je da će se protiv toga svi hrvatski za-
stupnici naći ko jedan čovjek. Ne treba se dakle
puno bojati.

Ali s druge strane ovaj pojav veoma ilustri-
ra politiku, koju narodna stranka osobito u zad-
nje doba vodi u Dalmaciji. Što nije ona učinila,
da vladi na ruku bude, da pravaši ne prodru u
sabor i ne traže sjedinjenje sa Hrvatskom ! Po-
znati su izbori 1895, gdje su i srbi i autonomaši
u pomoć priskakali i narodna stranka odgovorila
je svojoj zadaći: pravaša nije došlo ni toliko, da
mogu prikazati jedan predlog.

ra. Uzveličavale su svečanost i tazveselivale sva»
koga vrsnim udaranjem dvije glasbe: vojnička i
kotorska gragjauska koje za ovu svečanost bjehu
pozvate. Oduševljenjem i pljeskanjem ruku bjehu
pozdravljeni h komadi. — Red nam je na
svrhu polivaliti našu vrlu i plemenitu mladež, ko-
je se je rado zauzela, brinula i trudila, da ova
svečanost lijepo ispane, pa ako je i ispala, prva
je zasluga ove dične mladeži — naše uzdanice.
Evala joj i na diku joj bilo! Bog nam dragi ova-
kovu mladež poživio! —

 

Pogled po svijetu.

Borba u Češkoj. — Ima bit da i ova vru-
ćina djeluje. Borba, koju su Nijemci pokrenuli u
ješkoj protiv češkoga jezika, nadmašila je najdiv-
lje prizore opstrukcijonih sjednica. Sve vodi ma-
ravno Schonere«. Češko plemstvo izjavilo se na-
jodlučnije za narodnu stvar (a bi li tako u nekoj
drugoj zemlji?) Mnoge novine donose, da će Ba-
deni ostupiti i već mu imenuju zamjenike, ali to
su sve kombinacije mašte.

Presjednik Franceske, Faure, odvratiće
posjet ruskome caru. Socijalisti mu nijesu htjeli
odobriti za to potrebite troškove, ali ih je komo-
ra velikom većinom glasovala.

 

Domaće vijesti.

Hrvatska opozicija. — U Zagrebu držao
se sastanak ukupnih koalicijom izabranih zastup-
nika stranke prava, neodvisne i ,divljaka.“ Za-
ključeno je, da se, uz vrhovno načelo, da se ne
dira u programe stranaka, sklopi jedinstveni par-
lamentarni klub, te se je klub i konstituirao iza-
bravši presjednicima Gjuru baruna Rukavinu i dr.
Šandora pl. Bresztijenskoga, tajnikom dra. Fran-
ka Potočnjaka, blagajnikom dr. Milana Amruša.
U stalni odbor kluba izabrani su; dr. Milano A-
mruš, dr. Ante Bauer, dr. Marijan Derenčin, dr.
Franko Potočnjak i dr. Ivan Ružić, dakle 2 pra-
vaša, 2 obzoraša i 1 ,divljak.“ Klub će se zvati:
klub hrvatske opozicije.

Organi stranke prava i obzoraša obećivaju,
da će klub svojim radom pokazati najbvlje dodir-
ne tačke svoga programa. Megjutim , Hrvatska
Domovina“* odgovarajuć ,Nar. Novinama“ piše,
da bi službeni list doskočicama htio mutiti pro-
gram stranke prava, ali mu to neće poći za ru-
kom. Stranka prava ostaće uvijek vijerna i odana
svojim načelima.

Evo ovo su dobre riječi, koje su nam uči-
nile, da malo odahnemo iza one neke sparine....
A sada se oko toga radi, da braća preko Velebi-
ta ponesu pred nama #4rvatski barjak i da nam
svojim primjerom ukažu, kako se treba junački
borit za obranu hrvatskijeh pravica.

 

A zahvala sa strane % > : i

Zahvala im je u neuvedeuju <evai3poo jezi-
ka u ureće, u pitanju spljetske željeznice + evo
sada u talijanskoj školi u Spljetu. Crnac je svoju
zadaću izvršio, crnac može otići.

A mi pitamo prvake narodne stranke : ako
sva vaša oportunistična politika dovodi do ovijeh
rezultata, da vi ne možete za sve nusluge“ izvoj-
štit niti najelementarnije pravice, čem" 7i, ala
ži vaša politika? Za uzdržanje vašeg položaja ?
Vjerujte, gospodo, to je hrvatskom navodu u Dal-

Čujemo. da se #ifbor hrvatski otvara svrhom

o
atovi. si.
ioni Še Aug. = Naš prijatelj i poznati hrvatski
grebu sa krasao 1st Harambašić vjenčao se u ŽZa-
a kćerom go m gospogjiconi Maricom Folnego-
paru naje sp. Frana Folnegovića. Mladome
iz Kot srdačnija čestitanja !
njem broju _ Yra, 7 Jula. — Izvijestismo u zad-
ra Mandela ,Crv. Hrv.“ o famoznom izletu Vikto-
oru . po istini. Dočim zadnji , Dubrovnik“
Ko obično, po srpsku laže, da je onaj izlet po-
krenula nekakva ,Unione Cattolica“, koja u Ko-
toru i ne postoji. Dobro je znati, da je megju i-
zletnicima bilo i više našijeh ,Srba“ hrišćana, ko-

 

maciji veoma malo. S
Spljetska talijanska škola ne bi služila y
narodne, nego u stranačke svrhe, jer u Spljety

Talijana nema. Spljetski patrijote uložiće sv&gy,, !!

je sile, a da osujete uspjeh spletaka Bonde i &e,..'
žive. Ali svako zlo me dolazi za štetu, kaže %0-
slovica, te ako bi ova pojava prenula hrvatske
spobornike u narodnoj stranci, to bi afera sa ta-
lijanskom školom bila blagosov za poboljšanje na-
ših odnošaja.

 

Naši dopisi.

Dobrota, 5 Jula.

Jučerašnja svečanost Neprocijenjene krvi Je-
zusove bila je ovdje obavljena lijepo uprav veli-
čanstveno kao nikad do sada u crkvi sv. Matije
i van crkve. Crkva je bila bogato narešena. Uz
ostale zastave vijale su se pred crkvom, na opći-
ni, na čitaonici i u mjestu drugovdje i hrvatske
trobojnice, te mile rodoljubnim Dobroćanima, koji
ne izdadoše svoju oi i svoje pradjedove, —
zastave. Po podnevi svečani ophod obavio je gla-
vom presvijetli i prepoštovani kotorski biskup,
ojbljeni naš Uccellini uz asistenciju više sveće-
nika, Naroda je ra m ke SE u]. a
vrijeme, a uz to n an, pi se je
mnogo iz Kotora i svih okolnih mjesta. U večer

ji barem neće bit išli u ime vjere osvajati Dubrov-
pi ko što piše ,srpski“ ,Dubrovnik“! —

Pišu nam s Korčule: — Izvaredna sye-
čanost na Otoku kod Korčule koja će se obavit
prigodom poprave oltara i kapele sv. Križa biće
dne 24, 25, 26, ov. mj. Program svečanosti biće
do malo dana proglašen.

Gragjevna stručna škola. — Primamo
da uvrstimo: Gragjevnu stručnu skolu spojenu sa
kralj: zemalj: obrtnom školom u Zagrebu, pola-
zilo je tečajem školske godine 1896-7. (:I IL:
III. razred:) 21. učenik. Teoretička obuka svršila
se 25. lipnja. Svi učenici moraju propisano vrije-
me praktično raditi na gradilištima. Nakon svrše-
nih praktičnih vježba podijelit će im se školske
godišnje svjedočbe. Buduća se školska god.1897-8.
počinje 1. rujna t: g: Upisivanje učenika u gra-
gjevnu stručnu školu obavljat će se 29, 30, i 31,
kolovoza t: g: od 9-12, satih prije podne u rav-
nateljstvu, a prijamni ispiti 3 i 4 rujna, Učenici,
koji su gragjevnu stručnu školu već polazili, mo-
raju se kod upisivanja iskazati svjedočbom o ra-
dujem školskom km U ime školarine plaća
se za svaku školsku godinu 6 for. unaprijed kod
upisivanja. U I. razred gragjevne stručne škole
primaju se učenici, koji su svršili malu realku,
malu realnu gimnaziju ili nižu gimnaziju, sije
crtanje obligatan predmet, na dalje pitomci t
cima, a polačili su i togtodina poi ate.
ma, a su iz povo-

mladići, koji na prijamnom

 

bila je lijepa rasvijeta, uz palenje umjetnih vata-

ljne ocjene, napokon