Br. 81-32. CRVENA HRVA List izlazi.svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu tior 4:50, na po godine -tior. 2:25 ; za Dudro sa # Bosnu Hercegovinu 8 tior. 4:50. i poštarski troškovi U DUBROVNIKU 7 Augusta 1897. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se E Godina Vi. njem u kuću i za Austro-Ugarsku, | šalju pose - kje plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi poštrm : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo Pošedigi boći stoti i ojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava je predbrojen i za došasto polugodište. Na znanje! Kako smo u prošlom broju javili, naš u- rednik g. Frano Supilo nalazi se u vojnicima, na manovram za 4 nedjelje dana. Pošto nije mogao naći zamjenika, da ga za sve ovo vri- jeme u svemu što treba na listu zamijeni, to došaste subote neće izaći naš list, a vd tada unaprijed stanuće — ako Bog da — da iz- lazi redovito kao uvijek. Molimo naše cijenjene predbrojnike i pri- jatelje da uvaže naš položaj i da nas ispri- čaju, jerbo nam nikako ne bijaše moguće bo- lje urediti. Obećajemo, da ćemo nastojat, da ovaj manjak nadoknadimo to življim radom za Hrvatstvo, a kad se naš urednik povrati, izdaćemo i nekoliko priloga. »Crvena Hrvatska.“ Ss====a== =a SS E ČEAOE SEDMA NAEZSE VARNA ESPANA NEINLTANA. Nairvuuv vlagu i Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetno- sti, uz ostale svoje znamenite zbornike, ne samo da je začela već je i započela ogroman, zamašit rad, koji će našem kulturnom razvitku doprinijeti nove, svježe sile iz samoga naroda. Govorimo 0 n»Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena.“ Obraćati se k čistoj duši naroda, da se iz nje crpa moć i jakost za uspješnu borbu, za opstanak narodne individualnosti i misli, djelo je i znan- stveno i patriotično ujedno. Našoj Akademiji va-, lja da iz dna duše budemo zahvalni na tako kra- snom i plemenitom pothvatu, a tim zahvalniji, što će ona i pri ovoj radnji znati zaslužiti uvaženje i štovanje domaćega i vanjskoga svijeta. Iscrpati i sakupiti što je po narodu posija- no i raspršeno, i što je niklo iz njega samoga u drugovanju, u mašti i u običajima, pri raznim pri- likama života, evo zadatka najnovijega zborni- ka Akademije. Zbornik neće sve sakupiti, jer je mnogo to- ga utonulo u more vremena, jer je mnogo toga mm == mum LE SEEEEEESZSSZSSSSNSSVSNSJENNENSEIM PODLISTAK. RN NSS LS SOS SLO LO PUSTIJERNA U STARO DOBA. (Nastavak). Crkva Sv. Stjepana tako je ostala srušena, da se nije dala popraviti, a Dubrovčani onda ne imagjahu toliko novaca, da bi je mogli iznova sa- graditi, dočim je trebalo, da što prije podignu svoju stolnu crkvu, uništenu od istoga biča, i ob- nove gotovo cijeli Dubrovnik pretvoren u gomilu kamenja. Tako osim sv. moći, što su kako rekos- mo s e bile. sve ostalo pogine u rečenoj cr- kvi. Veće se ne vide ni ostanci grobova prvih du- brvvačkih Nadbiskupa, Ivana (f 970) i itala II. (f 1076) pa ni ostalih velikana i crkvenih dosto- janstvenika. Kad u ovo novo doba zemljište sa ruševi- nam crkve prigje u vlasništvo biskupskog sjeme- ništa, koje se nalazilo pod upravom Isusovaca, ta- da ga ovi sa nuždu pretvore kao mjesto odmora i zabave sjemeništarcima, sačuvavši od razpuknu- tih zidina i spomenika ono, što se dalo sačuvati. Premetsjući kamenje panulih zidina, iznagjo- Ne kir ije jao položi o pis, kaše, Junije X g. polo nekih OO vačkih | pa i Stjepana kralja I izgubljeno, ali ou dolazi uvijek na vrijeme, a spasi ono, što se spasiti dade, da sačuva po- znijim pokoljenima narodne predaje i običaje, a stranome svijetu, da predoči kao u ogledalu dušu naroda, mane mu i vrline. — Valja po tom, da se mmEEmbE m 5 R prilika inu se pruži, priloži syoj kamenčić ovoj krasnoj i po naš narodni razvitak znamenitoj zgradi. I Pr. A. Radić u svojoj učenoj i lijepoj , 0- snovi sa sabiranje. i proučavanje gragje 0 naro- ie životu“ pruža nam potanko, opširao i jasno, ia kako da postupamo pri sabiranju i što da sabiramo. Ništa nije ispušteno, te je naznačen do- jedan važniji momenat narodnog života, pri ko- jim da ga zatečemo, promotrimo te zabilježimo. Ništa nije tu suvišno, i ako bi se to kao takovo ve pričiniti, promatrajući stvar površno, jer i , nevidljiva nit spaja često dva velika sredi- šta ma koje vrste oni bili, te ono što bi se na oko moglo suditi, da je sićušno, suvišno i da .ne- dnosti: Djelo je zainasito i" veu&o, jer vvunvaua istraživanje duše i mišljenja cijeloga jednoga na- roda po stanovitoj odregjenoj osnovi, ali je zato i najbolji dio naroda pozvan, da ga pomogue izve- sti, jer i ne treba posebne znanstvene priprave najvećem dijelu pozvanih radnika. Mi doprinesimo kamenje, a naši će umnici zgradu podignuti; izve- sti će djelo, koje će, tureno opeta u narod, do- prinijeti u velike k medjusobnom boljem spozna- nju raznih njegovih djelova, pružiti nam sliku vanjskih davnih utjecaja i tako će mnogu tamnu stranu naše prošlosti obasjati sunce istine. I to će djelo, ta zgrada, taj veličajni spo- menik uspomeni davnih vijekova biti za nas od velike utjehe. Jer nije hrvatski narod ni otrovan ni pokvaren, i ako su teške bile i kušnje i pa- tnje, kojima je bio kroz stoljeća izložen. Pokva- renosti ima, a ima i otrova, ali se to opaža po- najviše u onim slojevima, koja su se zdravome ti- jelu naroda otugjila. U dobrobiti prosvjete, uz nje- zine stečevine i blagodati, narodu još donekle pri- mitivnom, savijaju se okolo grla otrovne zmije, RmEmEE— Elli prenešene iz grobova izvan crkve, koji su bili već od davnine poremećeni. 'Ta ploča umetnuta je u još opstojećoj razpuknutoj apsidi rečene crkve. Njezin nadpis Coleti nosi u svome radu pre- tresajući, što po njoj može biti istinito, a što iz- mišljeno ; za izmišljeno drži, što se u nadpisu či- ta, da je kraljica Margarita sagradila crkvu Sv. Stjepana, dočim je već dokazano, da je ova crkva bila sagragjena puno prije, nego je ona 8a svojim suprugom Stjepanom rispjela u Dubrovnik. Na desnoj strani glavnih vrata crkve vidio se negdašnji grob a nad njim ploča sa ovim dav- nim nadpisom : Anchora, spes, portus miseris, Ger- vasius ortus, nobilis urbana prudens de stirpe Pe- trana. Abbas protector laris istius rector, qui ve- nerabatur prae cunctis hic tumulatur, Ipsius at- que mei sis memor alma Dei. Bio je premetnut kamen do kamens, eda li bi se mogao naći ovi prastari spomenik, ali se od njega ne nagje ni ulo Coleti sačuva mu nadpis. Ako je crkva Sv. Stjepana i razvaljena, te i ako se ne dade popraviti, ipak se je našao uče- njak, koji razgledajuć svojim okom njezine ruše- vine, tako je po vu razumu i po podatcima ijesti i arheologične znanosti i predstavi, jeden 1 jos M u re | ; ie. Taj rano Radić, teere stru- t učenjak g. ra ik Btarolirratske , ali te nijesu kadre, da ga uguše, da ga .otruju. Što je truhlo pada ili prije ili poslije sa zdra- va tijela. s“ Istraživanje narodne duše dovesti će do spo- znanja te duše, pak i do štovanja. Vrline zbiti će u kut nestašne mane, koje su kod nas kao i svu- kud došle većim dijelom sa strane, pak ćemo mo- ći crpati i nove jakosti za tešku borbu, koja nam je silom vremena i naših pogrješaka bila name- tnuta. Jer ništa ne jača tako snažno duh u oći borbe, ma kakove vrsta ova bila, do samosvijesti. A snagu i oslon valja zato tražiti u krjeposti pa- roda, u njegovim vrlipama, vodeći tačan račun o njegovim manama. Oni koji se budu odazvali pozivu Jugosla- venske Akademije, oni koji se budu dali na istra- živanje, naići će na golema razočaranja, ali će u- jedno i doživjeti divnih prizora. Naći će obilnu nagradu za svoj trud najprije u zahvalnosti hr- vatskoga naroda, pak i u užitku krasnih pojava u prostoj narodnoj duši. Upoznati će, kako marod i JU UDOUVUJUV RVVIV Vi&VUj Prvisše svgešeo ve TOO kuje, ćati i mudruje; kako se mašta narodna, po- put iskre, koja izbija iz surova kamena, diže gdje- kad do najvedrijih tisina i onda kada ne stvara narodnih pjesama; kako istina znade zabljesnati i zadiviti onoga. koji dogje ovakim putem da se s njom uoči. Jedinstvenosti nema i ne može da je bude, kao što ni u jednoj šumi nije rastlinje je- dnako i jednolično; ali zato po koji cvijetak kud i kamo daleko natkriljuje svojom krasotom i njež- nošću najljepši cvijet u gradskim perivojima. Nas, opojene naobrazbom gotovo sasvim tu- djom, ne može da uvijek dirne ona krasna armo- nija, koja se razlijeva od jednoga kraja do drugo- - ga tijelom našega naroda i ragja narodnu pjesmu, te nam podaje ono obilježje, po kojem mi kao na- rod jesmo i hoćemo da budemo. U njemu smo, iz njega smo nikli,a živemo ipak u drugoj atmo- sferi, prožeti smo drugim, tugjim duhom. Novi zbornik, ako samo budemo znali, da iz njega cr- pamo, može nadopuniti mnogi nedostatak u tom pogledu, osobito ako budemo nastojali o tom, da op ELESEVSSNV ESSIEN Prosvjete, koja je glasilo Hrvatskog starinarskog društva u Kninu. U rečenome glasilu god III. Br. 1. nalazi se njegov rad, koji se bavi razveli crkve Sv. Stjepana u Dubrovniku. Uz ono što smo i sami proučili o nekadanjemu biću rečene crkve, izvijestit ćemo i što piše g. Radić uvjereni, da će bit milo svim onim a nadasve Dubrovčanima, koji nemaju u rukama glasilo S. Hrvatske Prosvjete. G. Radić uz tloris razvaljene-crkve, gove ruke nacrtan, naznačuje autroja danka i ši- rinu crkve. Pu tome tlorisu razabire se, da je pa- četvorni prostor crkve dug 17:3 m. a širok 6:8 m. Prostor svršuje sa apsidom širokom 3:36 m. Na sred apside vide se tragovi prozora, a sa strane opistole uzidana je malena konka, u kojoj su sta- le gostarice za sv. misu. Na začelnom zida od nje sazidane su poluokružne konke. Nu mi držimo, da su tu bili negda mali prozori, sada sazidani, vide jošte ostauci njihovih ši- jena fino taboo: er se izvan zida