\ AAA Pc + 'sama bi sebe pobila, kad ne bi priznavala pravo, da istina pobjedi laž. A burno odobravanje doka- zuje na kojemu su tužnomu moralnomu niveau-u naši Srbi katolici, kad su pljeskali, da vjera ima biti u čovjeku nešto 0 čemu se ne smije raspra- vljati, jer: tijem koliko glava toliko vjera, ili bolje nikakva vjera: Skupština u više navrataka raspra- vljšla ješkolsko pitanje, te isti presjednik podnio predlog, da-#6.u: Dalmaciji vstanove privatne srp- ske osnovne škole, što bi primljeno i odobreno. Neka susjed sam protumači kako se sudaraju ti predlozi i napori sa groznom pisanijom proti bi- skupima, koji su donapokon tražili istu stvar. Mi tumačimo to prosto i iskreno, da naši Srbi kao i liberalci, dok ge tiče katoličke kože i katoličke crkve, ultra su liberalci, ali u svakom pitanju, ko- ji se odnaša na njihovu crkvu i na njihovu kožu, ultra su klerikalci. Dao Bog da ovi čisti dokazi otvore oči oglašenijem našijem domorodcima, ko- jijem je hrvatstvo etiketa za reklame, i našijem srbima katolicima, kojijem je srpstvo pokrivalo, da se ne vidi kukavna vjerska njihova golotinja. A. L. U Hrvatskoj. Saborske rasprave nijesu se o drugome ba- vile nego o verifikaciji, o verifikaciji onih zastup- nika združene opozicije, o kojim je vladina stran- “ka zaključila, da će njihov izbor uništiti. Da će taj zaključak biti ostvaren, o tom nema sumnje. One su rasprave bile vrlo zanimive, jer se je u njima otkrilo kako se to u Hrvatskoj vode izbori. Govornici opozicije branili su sebe ili ko- lege, koje hoće da im iz sabora isključe. Njihovi govori vrve teškim faktima: proti kotarskijem pre- stojnicima koji su predvodili izbornu borbu, koji su zatvorali izbornike pod kojekakvim izlikama; proti općinskim načelnicima, koji gdje su mogli radili su i gore. Napokon na više mjesta pucalo se na goloruki narod, koji je došao da vrši svoje izborno pravo. Ima mrtvih i ranjenih. Na drugom mjesta kandidat siplje obećanja, imenovanja i na- grade, a kotarski prestojnik ili veiiki župau prije- ti, ako se glasuje proti narodne stranke. Tamo opet oblast zatvara kandidata opozicije, onamo ga prati s oružanicima, da se me približi izbornicima Čitali se u saboru reservati i ina pisma koja do- kazuju, kako su činovnici na tobožnje utoke pro- tiv opozicijonalcima stavljali potpise birača, koji : ge kunu i izavljuju, da oni toga nijesu nikad u- činili. Urednik ,Obzora“ biran je jednoglasno, bez protukandidata. Glasovalo je dvije trećine birača. Nu proti ovome izboru došao je utok. Utok je potpisalo 7 činovnika i 2 židova, jedan prodaje za urede potrebne stvari, a drugi je unajmio u- redim svoj stan. Ovaj izbor proglašen je prijepor- mim i biće uništen. Dr, Brlić u Brodu dobio je - većinu od koje stotine glasova, uza svu klaonicu kot. prestojnika. 1 njegov izbor biće uništen, Biće uništen i onaj Bedekovića, o kome je dr. Žerja- GEES EEEEEEEESN SELELSSEESEZEESSSESSSSSTSSVNSSNVSSSJA na strana negdašnje sjajne palače porodice Gra- dića, koja se dizala kod crkve 8. Stjepana, a sa- da zaprema središte Sjemeaišta. Porodica Gradii, Grede, Gradića, spada megju najodličnije porodi- ce, koje se nastaniše u Dubrovniku još u prvo doba ustroja dubrovačke republike. Njihova pala- ča vidjela se u davno doba u Posteruli. Zna se kad je bila popravljena, urešena i povećana i to baš po natpisu koji se čita na ploči umetnutoj u E: pročelju palače, koji svojim prozorima u stubovima joničkog sloga diže se sred uvoda. Evo natpisa: Junius Gradius, Matthaei filius, Matihaei Juniuque pater, aedes avitas ad suum suorumque decus commodumque, instauran- das augendas, exornandas curavit, Anno S. M. 2. LXKXX. Nad vratima palače urešenim stu- povima i okvirom joničkog sloga sa unutrnje stra- ne, sačuvan je grb porodice Gradića. Taj je rad vijeka. Prestavlja štit stare forme. Na vide se stube, a vrh štita kaciga na M plamenima viri životinja (ne razabire se koja čamperima vrpcu sa ne čitljivim nat- i megiu dva genija. Jedan nosi u nalična ružicam; drugi je mal da vremena iskvaren. je imala i svoju krasnu bašću, ure- vima joničkog sloga, a u njoj svoju cu 8. Jera, sada od privatne osobe u. Kada bismo htjeli razširiti opseg sta- erne, mogli bismo tada, navijestiti krasni zu g i E i roma vić doviknuo većini: ako uništite ovaj izbor, ja vas na moje troškove pozivljem u kotar, da vidi- te kako će narod opet birati kandidata opozicije, ako samo ne date zatvoriti većinu birača! Ne ha- sni ništa. Svi dokazi, svi razlozi ne vrijede. Što je već unaprijed odlučeno mora da se izvrši. Pri tom, da nijesu ovo ozbiljni momenti, čovjek bi se morao i smijati. Tako jedan od većine, neki Se- kulić, koji se je kao govornik i inače blamirao, izjavio je, prije nego je i došlo do rasprave o verifikaciji, prije nego je čuo ikakav razlog za i proti, da će on glasovati, da se izbori unište! A jedan pravaški zastupnik donio je u sabor po- rezne knjižice seljaka, koji su platili po 10 fior. za izborne troškove i gozbu, što im je tobož pri- redio kandidat i odjelni prestojnik Krajezović i koja je svota bila na poreznim knjižicama ubi- lježena ! Pa kakvijem razlozima vojuje većina protiv o- vjerovljenja opozicijonalnih zastupnika ! Glavni je ra- zlog da je bilo nasilja. U prvi mah misliš, da oni sa- mi priznaju svoje prestupke, ali ne: nasilje je pravio narod, opozicija! Tu se iznosi komičnih dokumenata. Ozbiljni ljudi, doktori, profesori i ve- liki župani pripovijedaju sasvim ozbiljno, kako je Petar prijetio Pavlu, ako ne glasuje za opoziciju, da će mu se to i to dogoditi; iznose nekakva pis- ma, anonimna, koja su tobož primili kandidati ili pristaše narodne stranke; obaraju se na svećen- stvo, jer da je ovo govorilo narodu, da će vlada uvesti civilni brak. ,Ali s tijem razlozima možete nas svijeh kući poslati,“ rekao im je jedan opo- zicijonalac. Zašto takove razloge uporaviti samo protiv 6, a ne protiv svijeh opozicijonalnijeh za- stupnika? Biće valjda što je taj broj dovoljan, da računi vogje većine izagju u redu. Eh, da je on vodio izbornu borbu, drugčije bi to bilo ispalo. Sada siromah mora da korigira. Ali mu je zato bivši podban Danilo Stanković skupo platio svo- ju mlohavost. Cisti“ ili kako se oni nazivlju ,jedini pra- vi nasljednici dr. Starčevića“ živo pritječu u po- moć magjaronskoj stranci. Dr. Frank i dr. Mile Starčević, opetovali su proti opoziciji sve osvade magjarona, na što su im ovi burno pljeskali Ali ,da se Vlah ne osjeti“ bilo je k tome primješano nešto malo i proti narodnoj stranci. , Narodne No- vine“ kažu, da je ovo zadnje moglo izostati. I mi tako mislimo. Igra je odviše prozirna, komedija je odviše naivna, a da se čovjek ne dosjeti. Nu pro- sto njima i nadalje zavagjati neupućene ljude i sa svojim tobožnjim ,starčevićanstvom“ i ,hrvatstvom“ praviti politički pazar. Zadnji dogagjaji i odviše ih rasvijetliše, a sad prosto svakomu da im vje- ruje. Nalazi se doduše još gdjekoji pravaš, osobi- to u daljim krajevima domovine, koji misli da je zlato sve što sija; ali da nije bilo nekih malih pogrešaka, što ih u zadnje doba počiniše neki pra- vaši oko glavnoga kluba i koje je dr. Frank umio izrabiti, ,čisti“ bili bi ostali zbilja -— čisti! Na- damo se da će zadnji dogagjaji, a osobito zadnje ii i ii a O > S Rail dvorac XVI. vijeka sagragjen od bogate šipanjske porodice de Stephanis Skočibul.a, svojina sada ple- mićke obitelji de Bizzarro. Uresi i prozori koji se vide na pročelju dvorca, svjedoče da je iz pre- porodnog doba. Trešnja ga ni najmanje ne ošte- ti. — Naslanjajuć se na svjedočanstva starih i novih domaćih pisca, na pučku predaju i na bi- lješke, što smo ih mogli dobiti iz Arkivija, opisa- smo kao što smo mogli Pustijernu, ovaj stari ali znameniti predjel grada Dubrovnika. Starac sadašnjošću se ne bavi, nego kad ga dužnost siluje. Za budućuost što bi ga mogla sti- gnut ovdi na svijetu, on već ne mari; još malo pak ploča groba uništiće posve njegove svjetovne nade, otet će mu sve što je posio i sakupio za života. Jedinu mu utjehu podava uspomena minu- lih dana, kad se i on prevareu spravljao na sve- čanost života. I on se sad hita kutića svoga zavi- čaja, gdje je prvi put otvorio oči svjetlosti ovog svijeta. Milije mu je ono siromašne male kolibice, dje je proveo svoje djetinstvo, svoju pravu mla- dost, neg li su mu najkrasnije prve zlatne palače. Slika ljubi priliku, pa i sam ruševina ruševini se hita. Milim suznim okom premeće sve one crne razvaline, koje su ga negda plašile, a sada u nje- govu srcu bude nečuvenu milinu, kako sebe ta- ko i pjih htijo bi da sačuva, da im poda života. Uz kukakvnu sadašnjost svoje mile domovine, ta- ko se i e Stari Dubrovčanin, milosti, koje im u dio padoše, i kad se prispodo+ bi kako gosp. grof za dva brata ima dvije mjere, mnogim otvoriti oči. * * + Položaj u Banovini postaje sve to ozbiljni- jim hvala većini, koja se u zdvojnosti hvata sva- kih srestava i združenoj opoziciji, koja regbi da umije da pronikne momenat, pak sad ostavlja na stranu sve ono, što bi je moglo razdijeliti, a drži se onoga što je spaja. Mnogim biće doduše uništeni izbori, ali ne- ma sumnje, da će narod još većim oduševljem stu- piti na izborno poprište, jer je vidio uspjeh i da će se naši prijatelji povratiti u hrvatsku saborni- cu uz sjajuije pobjede. Hrvatska, osokoljena pri- mjerim iz Cizlajtanije, počela se buditi i razabi- rati, a onda — što Bog dade i sreća junačka! Naše poštanske sveze. Više puta govorilo se u našim novinama o jadnim poštanskim svezama na kojim trpi osobito južna Dalmacija. Do nedavna nije bilo mnogo pa- brodarskih pruga, pak je to bilo razumljivo. Ali danas, uz tolike brze i trgovačke parobrode, da smo glede pošte na istomu na čemu smo bili i prvo, to je uprav dostojno .... Dalmacije. Evo primjera, Mi na sedmicu imamo iz Tr- sta i Rijeke ništa manje nego 5 brzih parobroda. Ali Pamnonia ug. hrvatskog društva, koja sada čini 2 pruge sedmično ne donosi nikakove pošte. Zašto? Otajstva naših poštanskih direkcija s je- dne i s druge strane Litave! i Sedmicom imade što brzih što trgovačkih do 12 parobrodarskih odlazaka za Dalmaciju. Ali ti su megju sobom ugogjeni da Bog mili oslobodi. Ako na pr. dubrovački trgovac piše na Korčulu jedno pismo i preda ga na poštu u utornik na podne, adresat na Korčuli ne može ga dobiti prije petka u jutro! Treba dakle 4 dana. Kroz to vrije- me mogao bi list prispjeti na kraj sjeverne Škotske. Ali pučanstvu bi još milije bilo, da pošta iz monarkije dolazi brže i redovitije, a to koli radi robe i posala, toli radi novina koje od tamo pri- spijevaju, jer koliko god se više govori pro- ti novinama i novinarim, toliko se manje publika može bez njih proći. U gradovima udaljenim od velikih centruma, gragjanstvo iz- gleda listove kao ozebao sunce. Dani u kojim dolazi veća pošta, to su nekako polu-svečani da- ni, kad se svak žuri da ugrabi čas vremena, pa da pobrška malo po političkim i inim dogagjajim, koji su na dnevnom redu. I u tom u Dubrovniku stojimo da ne možeš gore, a za dokaz uzećemo na pr. dolazak zagre- bačkih novina, koje se sada veoma rado traže. Uzmimo jedan dan, na pr. srijedu. Zagrebački dne- vnici izlaze obično oko 2 sata poslije podne. Broj od srijede, mogao bi, daje pravo, doći preko Steinbriicka u Trst i u četvrtak u jutro zaplovi- ti s najbržim Lloydovim parobrodom, te u Dubrov- nik stignuti u petak na 8 sati u jutro. Ako neće, ima trgovački Ug. Hrvatski, koji iz Rijeke polazi svakog četvrtka. On bi mogao donijeti novine od srijede, te bi došle u nedjelju u jutro, Ako pak neće ni on, ima brza Pannonia, koja u petak u jutro odlazi put Dalmacije. Ova bi mogla dapače donijeti i one od četvrtka. Ali novine od srijede ne ukrcavaju se ni prvim ni drugim ni trećim pa- robrodom. One negdje kubure sve do nedjelje « jutro, kad se upućuje Hungaria, a u Dubrovnik dolaze tekar u ponedjelnik, dakle šesti dan iza svoga izlaska, zajedno sa listovima iz Pariza, koji su izašli u petak to s bečkim od subote. Ovako je to kod nas divno uregjeno. Bečku počtu od subo- te i zagrebačku od srijede dobivamo u isti dan, u ponedjelnik! Imade još stotinu sličnih primjera, koje 18- puštamo, da ne dosagjujemo čitateljima. Samo u- pozorujemo Poštarska Ravnateljstva Zadarsko i Zagrebačko, da bi se malo zauzela, da se ove ne- ugodnosti urede. Dalje u prilogu.