List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. em u kuću i za Austro-Ugarsku, poši“m: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; #a inozemstvo 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa i Bosnu Hercegovinu s fior. 4:50, i poštarski troškovi. U DUBROVNIKU 25 Septembra 1897. ENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku, a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 navč. po rotku, a oglasi koji s Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Moja da doša po PRIME S Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. Izmirenje Rusa i Poljaka. Kad je ono car Nikola II. posjetio Poljsku stanulo se odmah govoriti, da mladi samodržac nosi poljačkome narodu mir, slogu i pravičnost. Sjajne bijahu svečanosti što . mu ih Poljaci pri- praviše. Poljska aristokracija izagje iz svoje re- serve i dočeka Nikolu IL. kao svoga vladara, a ovaj sam pokaza toliko dokaza ljubezljivosti i mi- losti, da nije bilo sumnjati o njegovim najpleme- nitijim namjeram. Ovo je naravno oduševilo cije- lu slavensku štampu -i ona je veselo pozdravila ovaj čas. Poljski. listovi stadoše pisati o Rusima žarom do sad nečuvenim, a ruska štampa, dapače i sama ortodoksna moskovska, odvraćaše milo za drago. Lijep momenat bratskoga zagrljaja. Mi smo rado čitukali po ovijem svečanijem dogagjajima i nagjosmo, da je koliko s jedne to- liko s druge strane panulo i na pretek lijepijeh riječi, a da su tome dvopjevu i ostali slavenski narodi veselo sekundirali, pa i Hrvati. Nego mi- šljasmo: svečanosti dogju pa progju, od njih o- staje samo upomena, a riječi se izgube u zraku. Hoće li iza ovolikih izjava slijediti napokon i dje- la? Jer samo ova mogu da zapečate narodna pri- jateljstva, tim vise u ovome slučaju, gdje se nije radilo izmegju jednakijeh, nego izmegju pobije- gjenih i pobjeditelja. Čalo se doduše da su neke dame iz najviše poljske aristokracije imenovane dvorskim gospo- gjama. To za njih može biti velika čast i njiho- voj eventualnoj taštini može da godi, kad se uz- mogu razmećat svojom naobrazbom, elegancijom i bon-tonom po ruskome dvoru. Nego za stvar Poljske sve je to vrlo malo, dapače gore, ako na tome ostane, jer joj se tako tugji historično plea- stvo, koje joj je doduše u prošlosti dosta zla uči- nilo, ali je poslje velikim žrtvama i patrijotizmom one pogreške opralo. Dvorske dame su ovdje nuz- gredoa stvar, a glavno je bilo što će biti sa je- zikom i narodnosti. Sada se čuje da će i u tome slijediti neke poboljšice, Javlja se naime, da početkom nove godine u Poljskoj brzojavni uredi primaće strau- kama i brzojave na poljačkom jeziku; da kondu- kteri, željeznički radnici i činovnici i uopće dr- žavni službenici, moći će da megjusobno govore poljački; da učenicima u školam biće takogjer dopušteno poljački razgovarati; da će bogoslužje u poljskim katoličkim crkvama biti slobodnije i napokon da činovnici, po narodnosti i osjećaju Po- ljaci, neće vise ostajati u najnižim nego će moći da budu promaknuti iu više službe. Ali službeni jezik nutarnji i vanjski, koli u školam toli u ure- dim, biće i nadalje isključivo ruski. ' Koliko tu ima neka sudi ko ima srca i da- še, Ali kad se Poljaci i na ovo tako silno obese- liše, može se zaključiti, kako im je do sada bilo. Da su gornje povlastice“. dovoljne, da se izmire Rusi i Poljaci, neka vjeruje ko hoće. Za nas one položaj ni najmanje ne mijenjaju, a vidje- će se brzo, da će iza dana veselja nastati dani razočaranja. [li bi trebalo uništit jednu tradiciju, jedan sistem i jednu politiku, a to Rusija neće nikad učiniti. U4 goraje pako uvjeta ne može bi- ti ozbiljna mira ni sloge izmegju dva naroda, jer se u istinu ostalo na istome, samo se promijenuo način raznarogjivanja, kako se do suda ptovagjao. Mi amo možemo najbolje prosugjivati ob o- . vijem stvarima, pa kad dobro razvidimo, nemamo se braći Poljacima čemu veseliti. Tako je to na ovemu svijetu. Sloga i brat- ska ljubav prazne su fraze, kad se interesi me- gjusobno kose. Rusi gledaju samo za svoju korist, a jedna svijestna i jaka Poljska, ma bila ona i ruska kraljevina, zatvara Rusiji vrata Europe. O- na neće toga nikad dopustiti, nego će — usprkos svemu bratstvu — prirodnim nagoaom uvijek na- stojati, kako da tu pogibelj za vazda ostrani. Biće to nebratski, okrutno i sve što hoćete, ali to je prirodni zakon borbe za opstanak, sveisto kao što se poljački narod neće zadovoljiti sa gornjim po- vlasticama, jer mu one. prestavljaju ništicu. Istina Poljaci ne trpe samo od Rusa; oni- jem u Prusiji možda je dva puta gore nego li suplemenjacima u Waršavi i Vilni. Ali i to je istina, da se mnogo lakše podnosi nepravda koju ti tugjin zadaje i da udarac bratske ruke dvostru- ko jače boli. Poljački će narod iza posjeta Nikole LI. ne- što malo odahnuti. On je bio žedan a ruski cer donio mu je kap vode; on je skapao od glada i dobio je mrvicu kruha. To ga sada veseli, Ama kada pojede ovu mryicu kruba i popije kap vode, biće gladniji i žedniji nego prije. Ima u Austriji Slavena, megju kojim i mno- gi Hrvat, koji udariše u hvalospjeve nad ovim dogagjajima. Mislimo da bi se bilo bolje držat u granicama, barem radi dosljednosti. Movenat koji potiče na ovo veselje nije radost koja se osjeća nad stečevinama Poljaka, nego neko naravno čuv- stvo prijateljstva, koje imamo sa neprijateljima našijeh neprijatelja. Tu ima i presuda. Govorilo se maime da Nijemci uckaju Poljake na Ruse, Ali mi znamo da Poljaci u Njemačkoj stoje gore nego u Rasiji, a u Austriji, ako su na veliku položaju, nemaju to zahvalit Nijemcima, koji ih gledaju ponijemčit (svjedoči Šleska) nego sebi samijem, svvjoj snazi i onoj politici za vlastite i ničije druge interese, kako ih je teško iskustvo naučilo. Napokon sla- veći ove silne ,povlastice“ što ih sada stekoše ruski Poljaci, mi desauviramo sami sebe i svu našu borbu, jer svak nam punijem pravom može kazati: ,ta vi to sve odavna imate, pa što se onda tužite?“ — Ne, puno, puno više hoće se da se udovolji i najelementarnijim pravicam jedno- ga naroda, pa kada to vidimo u Waršavi, onda ćemo se tek moći braći Poljacima iskreno radovati. Ali svakako i ovaj korak u Rusiji maogo znači. Nije li on pretečom kakvoga novoga duha? Dosadašnja ruska politika nije bila slaveuska ni tolerantaa& već ruska i pravoslavua, Vjera je da- pače prevagnula, te isti Rusi katolici, ne bijahu smatrani Rusima, Ovom politikom Rusija je da- vala Austro-Ugarskoj monarkiji uprav u naručaj sve katoličke Slavene, ali ova grlila je do sad sa- mo njemačku i magjarsku vilu. Sada pako, kad u Beču počinju uvigjavati, da se ne može bez Sla- vena, moglo bi lasno da bude, da su se i u Pe- tragradu stavili nekoj svojoj pogreški, pak jedan drugoga hoće da predusretne , . . . Ovo će nam majbolje rastumačit budućnost, koja ima kazat da li će se sve poljske pravice u Rusiji ograničit na tome, da trgovac Poljak može brzojavit, a činovnik Poljak smije govorit poljački, Talijanaški pokret. Reklo bi se da u zadnje doba ostanci stare autonomije u Dalmaciji počeli su podizat glavu, Ustrojivanje mnogobrojnih ,Lega,“ izleti i zabave i neka požrtvovnost koja se vidi s njihove stra- ne, kažu nam da su gospoda željna, da se opet pridignu na onaj položaj, na kom su prije bili, kad je većina pučanstva bila otugjena svome narodu. Nema sumnje, da su ovo zadnji trzaji umi- rućega, te mi po tom ne dajemo mnogo važnosti talijanaškoj bjesomučnosti, koja osjeća potrebu da se miče i da se čuje. Ma što se već dogodilo, Dalmacija je hrvatska zemlja te bez velika čuda taj svoj harakter ne može nikako da izgubi. A u današnjem vijeku čudesa su vrlo rijetka — i na polju narodnosti. Prošla su ona doba, kad su latinski ili njemački narodi samim dahom svoje kulture mogli da od narode i pretope čitava ple- mena Kelta i Slavena. Sad smo više manje jed- naki, te uz našu knjigu, naobrazbu i povijest te- ško bi se takova šta moglo da pokuša. Ali sama pomisao naših talijanaša, da bi oni protiv nas nešto mogli i smjeli, jasno pam veli, da kod nas nije sve zdravo i jako. Slab neprija- telj teško će se usudit da prvi navaljuje na mo- ćnijeg protivnika, ako nije obonjo kakvu njegovu slabu stranu. I doista ova apatija, stagnrcija, ko- ja je zavladala našim javnim životom u pokrajini, dosta je kriva, da je smrvljena autonomija počela podizat glavu, da prkosi i da se nečemu nade, Evo ima dvadeset godina dana da narodna stvar u Dalmaciji nekako jadno životeri. Ne ka- žemo da se kroz ovo vrijeme nije raširila hrvat- ska svijest, Bilo je i uspjeha i pobjeda u borbi sa domaćim protivnicima i narod je u mnogo pri- goda pokazao ko je i što hoće. Ali nije bilo ni- jednog od onih velikih pokreta, koji su kadri da elektrizuju i podiguu cijeli narod s jednoga kraja do drugoga, da zapale svetu vatru borbe, patri- jotizma i pregnuća za idealom, velikim i jednim svijem nama. Sve je to nekuda iščezlo, a neki po- kušaji u tom smislu ačinjeni, bijahu u zametku na- prasno udušeni od onih istih, koji bi ih imali prvi poticati. Cijeli politički život naše pokrajine sveo se na prostu burokratsku manipulaciju inštitucija, koje smo od protivnika osvojili, I ništa“više, Iz- bori zastupnika, izbori općina i seoskih glavara, rad Odbora, saborisanje sabora sve se to hreće strugo u administrativnim granicama i rubrikama, u granicama preko kojih bi se moralo da preska- će. Narod kroz svoje prestavnike bavi se samo onim što mu se predlaže; on raspravlja i rješava i glasuje samo onaj dnevni red svoga rada, koji mu na stol donesu; sam ne poduzimlje nikakve incijative. : U takim vodama naravno da se ne može do- bro ploviti. Narodni ljudi starije generacije zausta vili su se onim časom, kad su dobili u' ruke veći- na pokrajine, Njihova borba ide poglavito za tim da tu većinu uzdrži, a za izvagjanje programa ma- lo se haje. Koja mu drago izlika dobro je došla, a u tako mučnom radu kao što je onaj oko pro- vedbe hrvatskih ideala, izlik& je lako n&ći. Pak mogi koji vide ovu mlohavost, biće oFužje govo- reći: ,što ću ju borit se i trpjet kO Tul; 4 .dišigi su se lijepo 'namečili* I tako vidimo .