List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.

em u kuću i za Austro-Ugarsku,
poši“m: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; #a inozemstvo

4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa
i Bosnu Hercegovinu s

fior. 4:50, i poštarski troškovi.

U DUBROVNIKU 25 Septembra 1897.

ENA HRVAT

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku, a dopisi

šalju se Uredništvu.

 

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 navč. po rotku, a oglasi koji s

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Moja da doša po PRIME S Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

Izmirenje Rusa i Poljaka.

Kad je ono car Nikola II. posjetio Poljsku
stanulo se odmah govoriti, da mladi samodržac
nosi poljačkome narodu mir, slogu i pravičnost.
Sjajne bijahu svečanosti što . mu ih Poljaci pri-
praviše. Poljska aristokracija izagje iz svoje re-
serve i dočeka Nikolu IL. kao svoga vladara, a
ovaj sam pokaza toliko dokaza ljubezljivosti i mi-
losti, da nije bilo sumnjati o njegovim najpleme-
nitijim namjeram. Ovo je naravno oduševilo cije-
lu slavensku štampu -i ona je veselo pozdravila
ovaj čas. Poljski. listovi stadoše pisati o Rusima
žarom do sad nečuvenim, a ruska štampa, dapače
i sama ortodoksna moskovska, odvraćaše milo za
drago. Lijep momenat bratskoga zagrljaja.

Mi smo rado čitukali po ovijem svečanijem
dogagjajima i nagjosmo, da je koliko s jedne to-
liko s druge strane panulo i na pretek lijepijeh
riječi, a da su tome dvopjevu i ostali slavenski

narodi veselo sekundirali, pa i Hrvati. Nego mi-
šljasmo: svečanosti dogju pa progju, od njih o-
staje samo upomena, a riječi se izgube u zraku.
Hoće li iza ovolikih izjava slijediti napokon i dje-
la? Jer samo ova mogu da zapečate narodna pri-
jateljstva, tim vise u ovome slučaju, gdje se nije
radilo izmegju jednakijeh, nego izmegju pobije-
gjenih i pobjeditelja.

Čalo se doduše da su neke dame iz najviše
poljske aristokracije imenovane dvorskim gospo-
gjama. To za njih može biti velika čast i njiho-
voj eventualnoj taštini može da godi, kad se uz-
mogu razmećat svojom naobrazbom, elegancijom
i bon-tonom po ruskome dvoru. Nego za stvar
Poljske sve je to vrlo malo, dapače gore, ako na
tome ostane, jer joj se tako tugji historično plea-
stvo, koje joj je doduše u prošlosti dosta zla uči-
nilo, ali je poslje velikim žrtvama i patrijotizmom
one pogreške opralo. Dvorske dame su ovdje nuz-
gredoa stvar, a glavno je bilo što će biti sa je-
zikom i narodnosti.

Sada se čuje da će i u tome slijediti neke
poboljšice, Javlja se naime, da početkom nove
godine u Poljskoj brzojavni uredi primaće strau-
kama i brzojave na poljačkom jeziku; da kondu-
kteri, željeznički radnici i činovnici i uopće dr-
žavni službenici, moći će da megjusobno govore
poljački; da učenicima u školam biće takogjer
dopušteno poljački razgovarati; da će bogoslužje
u poljskim katoličkim crkvama biti slobodnije i
napokon da činovnici, po narodnosti i osjećaju Po-
ljaci, neće vise ostajati u najnižim nego će moći
da budu promaknuti iu više službe. Ali službeni
jezik nutarnji i vanjski, koli u školam toli u ure-
dim, biće i nadalje isključivo ruski. '

Koliko tu ima neka sudi ko ima srca i da-
še, Ali kad se Poljaci i na ovo tako silno obese-
liše, može se zaključiti, kako im je do sada bilo.

Da su gornje povlastice“. dovoljne, da se
izmire Rusi i Poljaci, neka vjeruje ko hoće. Za
nas one položaj ni najmanje ne mijenjaju, a vidje-
će se brzo, da će iza dana veselja nastati dani
razočaranja. [li bi trebalo uništit jednu tradiciju,
jedan sistem i jednu politiku, a to Rusija neće
nikad učiniti. U4 goraje pako uvjeta ne može bi-

ti ozbiljna mira ni sloge izmegju dva naroda, jer
se u istinu ostalo na istome, samo se promijenuo

način raznarogjivanja, kako se do suda ptovagjao.

Mi amo možemo najbolje prosugjivati ob o- .

vijem stvarima, pa kad dobro razvidimo, nemamo
se braći Poljacima čemu veseliti.

Tako je to na ovemu svijetu. Sloga i brat-
ska ljubav prazne su fraze, kad se interesi me-
gjusobno kose. Rusi gledaju samo za svoju korist,
a jedna svijestna i jaka Poljska, ma bila ona i
ruska kraljevina, zatvara Rusiji vrata Europe. O-
na neće toga nikad dopustiti, nego će — usprkos
svemu bratstvu — prirodnim nagoaom uvijek na-
stojati, kako da tu pogibelj za vazda ostrani. Biće
to nebratski, okrutno i sve što hoćete, ali to je
prirodni zakon borbe za opstanak, sveisto kao što
se poljački narod neće zadovoljiti sa gornjim po-
vlasticama, jer mu one. prestavljaju ništicu.

Istina Poljaci ne trpe samo od Rusa; oni-
jem u Prusiji možda je dva puta gore nego li
suplemenjacima u Waršavi i Vilni. Ali i to je
istina, da se mnogo lakše podnosi nepravda koju
ti tugjin zadaje i da udarac bratske ruke dvostru-
ko jače boli.

Poljački će narod iza posjeta Nikole LI. ne-
što malo odahnuti. On je bio žedan a ruski cer
donio mu je kap vode; on je skapao od glada i
dobio je mrvicu kruha. To ga sada veseli, Ama
kada pojede ovu mryicu kruba i popije kap vode,
biće gladniji i žedniji nego prije.

Ima u Austriji Slavena, megju kojim i mno-
gi Hrvat, koji udariše u hvalospjeve nad ovim
dogagjajima. Mislimo da bi se bilo bolje držat u
granicama, barem radi dosljednosti. Movenat koji
potiče na ovo veselje nije radost koja se osjeća
nad stečevinama Poljaka, nego neko naravno čuv-
stvo prijateljstva, koje imamo sa neprijateljima
našijeh neprijatelja.

Tu ima i presuda. Govorilo se maime da
Nijemci uckaju Poljake na Ruse, Ali mi znamo
da Poljaci u Njemačkoj stoje gore nego u Rasiji,
a u Austriji, ako su na veliku položaju, nemaju
to zahvalit Nijemcima, koji ih gledaju ponijemčit
(svjedoči Šleska) nego sebi samijem, svvjoj snazi
i onoj politici za vlastite i ničije druge interese,
kako ih je teško iskustvo naučilo. Napokon sla-
veći ove silne ,povlastice“ što ih sada stekoše
ruski Poljaci, mi desauviramo sami sebe i svu
našu borbu, jer svak nam punijem pravom može
kazati: ,ta vi to sve odavna imate, pa što se
onda tužite?“ — Ne, puno, puno više hoće se da
se udovolji i najelementarnijim pravicam jedno-
ga naroda, pa kada to vidimo u Waršavi, onda
ćemo se tek moći braći Poljacima iskreno radovati.

Ali svakako i ovaj korak u Rusiji maogo
znači. Nije li on pretečom kakvoga novoga duha?
Dosadašnja ruska politika nije bila slaveuska ni
tolerantaa& već ruska i pravoslavua, Vjera je da-
pače prevagnula, te isti Rusi katolici, ne bijahu
smatrani Rusima, Ovom politikom Rusija je da-
vala Austro-Ugarskoj monarkiji uprav u naručaj
sve katoličke Slavene, ali ova grlila je do sad sa-
mo njemačku i magjarsku vilu. Sada pako, kad u
Beču počinju uvigjavati, da se ne može bez Sla-
vena, moglo bi lasno da bude, da su se i u Pe-
tragradu stavili nekoj svojoj pogreški, pak jedan
drugoga hoće da predusretne , . . .

Ovo će nam majbolje rastumačit budućnost,
koja ima kazat da li će se sve poljske pravice u

Rusiji ograničit na tome, da trgovac Poljak može

brzojavit, a činovnik Poljak smije govorit poljački,

  

 

Talijanaški pokret.

Reklo bi se da u zadnje doba ostanci stare
autonomije u Dalmaciji počeli su podizat glavu,
Ustrojivanje mnogobrojnih ,Lega,“ izleti i zabave
i neka požrtvovnost koja se vidi s njihove stra-
ne, kažu nam da su gospoda željna, da se opet
pridignu na onaj položaj, na kom su prije bili,
kad je većina pučanstva bila otugjena svome
narodu.

Nema sumnje, da su ovo zadnji trzaji umi-
rućega, te mi po tom ne dajemo mnogo važnosti
talijanaškoj bjesomučnosti, koja osjeća potrebu da
se miče i da se čuje. Ma što se već dogodilo,
Dalmacija je hrvatska zemlja te bez velika čuda
taj svoj harakter ne može nikako da izgubi. A
u današnjem vijeku čudesa su vrlo rijetka — i
na polju narodnosti. Prošla su ona doba, kad su
latinski ili njemački narodi samim dahom svoje
kulture mogli da od narode i pretope čitava ple-
mena Kelta i Slavena. Sad smo više manje jed-
naki, te uz našu knjigu, naobrazbu i povijest te-
ško bi se takova šta moglo da pokuša.

Ali sama pomisao naših talijanaša, da bi oni
protiv nas nešto mogli i smjeli, jasno pam veli,
da kod nas nije sve zdravo i jako. Slab neprija-
telj teško će se usudit da prvi navaljuje na mo-
ćnijeg protivnika, ako nije obonjo kakvu njegovu
slabu stranu. I doista ova apatija, stagnrcija, ko-
ja je zavladala našim javnim životom u pokrajini,
dosta je kriva, da je smrvljena autonomija počela
podizat glavu, da prkosi i da se nečemu nade,

Evo ima dvadeset godina dana da narodna
stvar u Dalmaciji nekako jadno životeri. Ne ka-
žemo da se kroz ovo vrijeme nije raširila hrvat-
ska svijest, Bilo je i uspjeha i pobjeda u borbi
sa domaćim protivnicima i narod je u mnogo pri-
goda pokazao ko je i što hoće. Ali nije bilo ni-
jednog od onih velikih pokreta, koji su kadri da
elektrizuju i podiguu cijeli narod s jednoga kraja
do drugoga, da zapale svetu vatru borbe, patri-
jotizma i pregnuća za idealom, velikim i jednim
svijem nama. Sve je to nekuda iščezlo, a neki po-
kušaji u tom smislu ačinjeni, bijahu u zametku na-
prasno udušeni od onih istih, koji bi ih imali prvi
poticati. Cijeli politički život naše pokrajine sveo
se na prostu burokratsku manipulaciju inštitucija,
koje smo od protivnika osvojili, I ništa“više, Iz-
bori zastupnika, izbori općina i seoskih glavara,
rad Odbora, saborisanje sabora sve se to hreće
strugo u administrativnim granicama i rubrikama,
u granicama preko kojih bi se moralo da preska-
će. Narod kroz svoje prestavnike bavi se samo
onim što mu se predlaže; on raspravlja i rješava
i glasuje samo onaj dnevni red svoga rada, koji
mu na stol donesu; sam ne poduzimlje nikakve
incijative. :

U takim vodama naravno da se ne može do-
bro ploviti. Narodni ljudi starije generacije zausta
vili su se onim časom, kad su dobili u' ruke veći-
na pokrajine, Njihova borba ide poglavito za tim
da tu većinu uzdrži, a za izvagjanje programa ma-
lo se haje. Koja mu drago izlika dobro je došla,
a u tako mučnom radu kao što je onaj oko pro-
vedbe hrvatskih ideala, izlik& je lako n&ći. Pak
mogi koji vide ovu mlohavost, biće oFužje govo-
reći: ,što ću ju borit se i trpjet kO Tul; 4 .dišigi
su se lijepo 'namečili* I tako vidimo .