4:50, na po godine tior. 2:25; za Dubrovnik sa ua Bosnu Hlerengoniov s pošt'm: na godinu fior. 5, fior. 4:50, i p tarski: troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Srpski bizautinizam. NU zadnje doba vrlo su učestale srpske izja- ve ob ovijem našijem zemljama, nadasve o Dal- - maciji. Biće da su lijepe i da su im mile, pak ne mogu da ih se nagledaju, a biće opet da ih neke ; pojave sokole, e bi bilo dobro, da se ta stvar češ- -iće natukne, pa hi se s vremenom njihove puste želje izvrgnule u nekakvo pravo : Čudnovati su ovi Srbi! Na riječi velika bra- ' ća Hrvata, puni želje za slogom i ljubavi i, da mogu, krv bi svoju ispod grla točili, pa bi je na- ma davali Kad spominju ovaj razdor bratski, krup- ne suze, svaka kao zrno kukuruza, rone im niz plemeniti obraz. Ali kad je na djelu i u namjeri, _ onda smo sveisto braća, s tom razlikom da je srp- sko sve, a hrvatsko ništa. Braćo Hrvati ! vele nam - oni. Mi ne želimo više sreće nego da se možemo a vama zagrliti, izljubiti i za junačko zdravlje u- pitati. Vi ste krv naše krvi! — Ej, kako je to lijepo! misle dobričine Hrvati. — Ali ne vide ili neće da vide, da na bratskoj diobi sve ono što je naše postaje srpsko, Srpski književnici, umjetnici, - velikani naši; srpski Zagreb, Spljet, Dubrovnik ; - srpske Hrvatska, Bosna, Dalmacija ; srpsko narod- no naše blago; srpsko sve šta je lijepa i dobra __kod nas, a nama rog i bizantinska bratska ljubav ! 4 Ima u nas Hrvata, koji bolje i ue žele, te i plača od veselja, da bi se njihove uamjere mogle kadgod ostvariti. Hoće ako Bog da! Odgojite još nekoliko duzina ujedinjene srpsko-hrvatske omla- 9 dine, pak će se izvršiti vaši lijepi snovi. Jer ono "isto je sad ima, odviše je malo. y Tako mi vidimo neke naše političare, koji se na jednom strani znoje i muče, da se već jednom podigne i učvrsti stara hrvatska država, a na dru- gu ruku oni isti ruše njezinu zgradu popuštanjem . i eijepanjem narodnoga jedinstva. Kuda to vodi, * lako je dokučiti. a E (U zadnje dane čuo se gosp. Jovan Gjaja, .. kako iz Beograda nekom osobitom bezobzirnošću vinidicira za: Srbiju Bosnu, Hercegovinu i Dalmaci- ju — ovo, po njemu srpsko primorje. Isto želje izrekao je i bivši srpski ministar presjednik No- vaković, koji je naprednjak, dok je Gjaja radikal, što znači da Srbi, bez razlike stranaka, svi jed- nako misle i uzdišu, kako bi bilu dobro pozobati ove proklete Hrvate. Jovan Gjaja dubrovčanin je i nije se nekada zvao Jovan nego Ivan, bio je ka- tolik i Hrvat, a sada je Jovan i Srbin, U Dubrov- niku mogao bi davas biti najviše kakav odvjetnik, .; koji bi u ovoj konkurenciji, što.je i megju njima nastala, sredoje živio. U Srbiji u slavu velikosrp- ske politike, on je već bio ministrom raznijeh po- sala, a sada je član državnog savjeta, Mi ne zna- mo je li to dokaz Gjajine sposobnosti, ili je znak da Srbija nema ljudi, ali svakako on se neće ka- - jati što je tamo otišao, premda ga novi sugragja- ni neprestano časte epitetom jesuvite. Da pokaže da to nije Jovan Gjaja ne vjeruje ni u palicu. On .. vjeruje jedino u to, da bi mogao doći dan, da on triumfalno ugje \_Dubrovnik, koji ga je već po- svema zaboravio. Ali ove izjave, koje se čine u ražne svrhe, i ako će da ishlape poput mnogih sanja, griju uši natijem Srbićima. Oni čekaju i nadaju se, & u do- kolici nastoje da zemljišta priprave, da ubiju i u- . dave hrvatsku svijest ovoga naroda, te se u to List izlazi svake :subote. Cijena mu je unaprijeda u Utpravništvu lista: na godinu flor. donašanjem u na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo , U DUBROVNIKU 0 Oklobra 189%. kuću i za Austro-Ugarskw,\ šalju &e Uredništva. Za oglase, priopćeno, ime služe i druže sa najljućim neprijateljima na- šega roda i jezika. Ovo su pusta fakta potvrgjena u hiljadu prigoda. Radi toga njihova velika pro- timba za sjedinjenje sa Hrvatskom, jer znadu, da kad se ovo obavi, odzvonilo je njihovim snovima na jadranskome moru. A da se Hrvati ipak ne osjete šta im sve snuju, oni im šapću ljubezne riječi, pune sloge i bratstva, po kojim regbi da Srbi ništa više ne vape, nego kako će doći do sporazuma. Ali da do njega dogje moraju Hrvati, u ime slavenske solidarnosti, odreći se svoga dr- žavnoga prava, jedinstvena naziva it.d. Neki naši jadnici vjeruju lukavu bizantinizm", pak se u ime Velikih ideala“ i ,širokih pogleda“ i odriču sve- ga onoga što narod čini narodom. A Srbi od ve- selja taru ruke i upiru sa sve to bezobzirnijim zahtjevima. Pa ipak usprkos svemu tome njima nekako Kod nas ne ide. To će biti iz toga što je njihova kvaliteta vrlo loša, a nemaju neke kultvre, ni svoje uljudbe. Čini se da će se Gjaja, Novakovići i sva ova lijepa družina dosta načekati, dok posrbe ove naše zemlje i da će Podrinje prvo postati hrvatsko nego li Primorje srpsko. Mi se srpskih osnova ni malo ne bojimo, dok je naše knjige, sa- mo da je malo više hrvatstva u Hrvata i onoga plemenskoga ponosa ua svoje ime i svoj rod, koji rijesi Engleza, Magjara, Franceza. Jedino htjedos- mo da istaknemo b.zantinsku politiku Srba, koji se mile i bratime oko Hrvata, a ovamo oštre nož da im ga do zgode u srce zabodu. Hoće li to i neki naši političari kadgod uvidjeti? Spljetske stvari. G. Dr. Gajo Bulat nije od onijeh ljudi, koji će se povući sa stolice spljetskoga načelnika, eda se zadovolji ličnoj ambiciji njegova nasljednika. S toga, kad je ono nazad pet godina zahvalio se na načelničkoj časti, svak ko ga je poznao, razu- mio je da tu izvan stereotipnih ,Zdravstvenih raz- loga“ ima i što drugo po srijedi. Novi načelnik g. dr, Mangjer primio je os- tavštinu uz brojno tutorstvo gg. Borčića, Morpur- ga, Mikačića i družine i uz blagohotoo pokrovi- teljstvo svoga prešasn'ka, koji je tim dao dokaza, da će se i kao ,prosti vojnik“ brinuti za slavu i veličinu Spljeta i njegove općine. Nova era potezala se je pet godina dana. Dr. Mangjer uz načelničku stolicu naslijedio je pu- nu vreću pogrešaka, što su se kroz dvanaest go- dina sustavno izvagjali na spljetskoj općini. Te pogreške bijahu tolike i takove, da se je i sam energični i odvažni Bulat prepanuo, da im odolje- ti neće, već da će ga one pritisnuti i uništit mu svu političku budućaost. Zato ih je on na vrijeme ski- nuo s vrata i naprtio svome dobrome prijatelju. No što nije mogao nositi jedan dr, Bulat, još će te- že jedan dr. Mangjer. On se je mučio pet godina dana uz pomoć sve one gore hvaljene gospode, a kO za ironiju, na stare grijehe tovarili nove. Po- sljedica toga bila je daje dosadašnja spljetska opći- na umrla od slabosti. Njezina administracija i nje- sino vijeće, bez ikakva života, rastupiše se u svojoj nemoći, jedva čekajući čas svoje smrti, Tako je stanje nastalo u Općini spljetskoj ! Moradoše se obavit novi izbori, Kako je po- znato u Spljetu opstoje tri stranke narodnjačka, pravaška i talijsnaška i ove sadnje, ako i nijesu Godina Vii. ' Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava u većini, imaju nekog upliva. Zaludu se varati, ta- lijanaši spljetski još su uvijek dosta jaki, a ne bi možda toliko ni bili, da ih nijesu uzdržale, dapa- če i stvarale, pogreške spljetske narodne stranke. Naravno da su oni čim se počelo radit za nove izbore imali svoje sastanke, da odluče kako će se vladati, te po njihovom računu regbi da im je nabolje stala potpuna apstinencija, koju i prihva- tiše. Zašto? Narodnjaci govore jer su uvidjeli da u Spljetu više ne mogu ništa, & talijanaši pak vele, da oni ne bi na svoja legja uzeti današnje stanje spljetske općine za ništa na svijetu. I tako se megju njima vodila ta prepirka. Na jednom dakle zemljišto čisto. neprijatelj pobjegao, a mi vidimo spljetske narvdnjake gdje nude pravašima, da će im dati ništa manje nego trećinu vijećnika. Je li moguće? Oni narodnjaci koji, pod spljetskom direkcijom, vole birati zastup- nika Srbina nego pravaša? koji na Visu zagova- raju, naregjuju savez sa talijanašim, da se iz općine isključe pravaši? koji u Makarskoj daruju vijeć- ničke i prisjedničke stolice Srbim i talijanašim ? koji u Pagu s narodnim dusmanima općinu po po- la podijeliše? A sad u Spljetu, bez ikakve pogi- belji, sami nude pravaše, što više daju im neku vrst bijeloga lista! E, tu nije čist posao ! U istinu tako je i bilo. Spljetski narodnjaci sami uvidješe što su uradili, i da su se u grijesima istrošili, pak prestrašeni zavapiše naprama hrvat- skoj općinskoj opoziciji: Pomozite ako Boga znate! Ovaj dar, ova jabuka naravno da se je spljet- skim pravašima činila nekako sumnjivom. (E se savjetovali i dogovarali, razgledali položaj svo- je i narodnjačke stranke ; promatrali posljedice koje bi mogle nastati kad bi pružili ili uskratili pomoćni- _ cu ruku — u jednu riječ okrećali pitanje sa svijeh strana. Bilo je dosta razloga za pro i contra, & teško odlučiti koji nadvlagjuju. Stvar postala zla- menita, počeli na nju utjecat i drugi pravaši iz Dalmacije sa svojim predlozima i uvjetima, Na- pokon, što, kako, razlozi za pro prevladali i spljet- ski pravaši prihvatili ponudu narodnjaka, t. j. ne kao stranka, nego kao gragjani, biva dali činu drugi oblik, ali suština ostala ista. Neki po Dal- maciji odobravali, neki ne, no ugovor bio gotov i pod utanačenim uvjetima obaviše se spljetski općin- ski izbori. U novomu vijeću vidimo uz Borčića, Mor- purga, Karamana i družinu, Trumbića, Tommasea, Mihaljevića i druge, pa Bulića itd. s Ko pozna dobro spljetske stvari svak će priznati, da su spljetski pravaši dobro uradili što su ovako postupali. Narodnjaci svijesni svoje sla- bosti i nemoći, zvali su ih, da pomognu općini, ko- ja se nalazi u nemilu stanj». Da su odbili tu po- nudu, posljedice bi se teške osjetile, a dio krivnje palo bi i na pravaše. Jer i ako oni ovo stanje. ni- jesu napravili, što više općinskoj upravi kako se je vodila, uvijek žestoko oponirali, tako da su se skoro sve njihove crne slutnje ispunile, ali bi bi- la velika pogreška, kad bi oni u najtežim momeu- tima svoga rodnoga grada zanijekali mu svoju pomoć i svoj rad. Kad ti vatra plane mad kućnim krovom, ne čekaš da je gasi unaj koji je užegao, pa tako mora biti i u poslima domovine, 1 sato mi držimo da su spljetski pravaši postupali dobro i patrijotićno. Istina biće tu velikih poteškoća :da se gvla- daju, a to se već opaša u akta što: dok. drugdje