4:50, na po godine tfior. 2:25 ; za Dubrovnik sa

i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo

fior. 4:50, i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine,

je predbrojen i za došasto polugodište.

List izlazi svake subote. Cijena mu je mshiijake u Otpravništvu lista: na godinu fior.

U DUBROVNIKU 16 Oktobra 1897.

A HRVAT

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi

u kuću $ za Austro-Ugarsku,|| šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se

smatra se dal više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

 

Hoteli ilječilišta u Dalmaciji. *)
Beč, 10 Oktobra.

Još u maju ove godine u jednoj odborskoj
sjedmci Društva za promicanje narodno-gospodar-
skih interesa pokrajine Dalmacije neki ugledni i
radini odbornik iz Dalmacije podnio je bio pred-
log, da se osnuje dioničarsko društvo za podignu-
će hotela i lječilišta po cijeloj pokrajini. Predlog
je našao odziva i odmah se sastavio utemeljitelj-
ni odber iz članova istog društva. Pošto je veći-
na članova bila mnijenja, da se odbor poveća, ta-
ko da se u nj povuku razni društveni staliči i da
mu se dade širi značaj, obratilo se društvo na sve
uglednije i imućnije ličnosti u Austriji, pače i na
same dvorske krugove. Time se želilo dati veće
važnosti ovomu poduzeću. Mnoge strane novine,
nadasve slavenske, simpatično popratiše našu ak-
ciju, osobito što se tiče Dalmacije, koja je od mje-
rodavnih faktora tako nemilo zanemarena, a ima-
de sve uvjete, da zaprema prvo mjesto na jadran-
skom moru rad: blaga podneblja, prirodnih kraso-
ta i izvrsna položaja. Odziv je bio vrlo povoljan,

' te se je odboru prijavilo već preko stotine člano -

va iz raznih krajeva, čak naša braća iz Amerike.

Prva glavna skupština držaće se oko polovine do-

šastog novembra.

Zadaća društva izvire iz samoga naslova: Di-
oničarsko društvo za Hotele i lječilišta u Dalma-
ciji. Dalmacija je na dnevnom redu, takv rekuć u
modi. Vrijeme. je dakle, da pošto zanimani čimbe-
nici i tako malo mare za njezino unapregjenje, po-
takne &8e iz privatne inicijative štogod, eda se u-
dari temelj bar razvitku prometa stranaca, koje
od godine do godine Dalmacija u sve većem broju
vabi svojim ljepotama na njene čarobne žale. Da
je ova zemlja drugčije upravljena, ona bi mogla

: postati malom Kalifornijom, jer bi poduzetni duh

mogao tu mnogo česa stvoriti, što bi po zemlju i
po same stanovnike bilo od neprocijenjene koristi.

U nas nasuprot, utanoč činjenici, da su je stranci

-gavoljeli, dau nju lete i da ju to vise vole što ju
: bolje poznaju, spava sve običajnom mlitavosti, kao da

niko, ni uprava ni domaći za nju ne mari. Započelo
ge istina sa Dubrovnikom, a tu je i dobra domaća
glavnica uložena, ali opredjeljenjs i uprava bar do
sad nije odgovorila zadaći. No glavno je da se je
počelo, ali ne samo na jednom mjestu. Već u početku
morao se sastaviti jedan plan za poduzeće, a onda
na svim glavnijim točkama Zadar-Spljet-Dubrovnik-
Kotor podignuti hotele, manje i čedne, ali čiste,
pristojne i ukusne; bez luksusa i pretjeravanja
'koje poduzeća samo škode, a ni putnike sa svojim
previsokim cijenama nikako ne vabe, U jednoj
novoj zemlji gdje neopstoji nijedno prilično svra-

.tište, svak bi se zadovoljio i sa mnogo skromni-

jim hotelom nego li je Imperial, koji spada u već
Iancir&nu franceska Rivieru, a ne ,in uu paese
vergine“, bar sa onog gledišta kao što je Dalma-
cija. Tako.bi se bio postigao bolji uspjeh i s toga
što bi cijela Dalmacija bila pristupnija, osobito sad
dok nemamo željeznice, jer se tada putuik može
odmoriti i u Zadra i u Spljetu, ako ć6 do Dau-
brovnika, i u ovom, ako će do Kotora; i stoga

pe i

+) Oraj dopis primiamo od dobro no i kompeten-
(se otebe, pa. ga prioptujemo, oda. i šire naše. oplinstro
Mol pio uma drda a Dalncij

što bi nmjerenim cijenama, a ipak u decentnom ,

hotelu, isti bili pristupniji i bogatijim i manje
bogatijim strancima, što je od velike važnosti i
po poduzeće i po zemlju; i s toga što bi na taj na-
čin, osjeguran u temelju, poslije se moglo bolje i
luksurijoznije razviti. A cio trošak, računajuć za
svako od 4 navedena mjesta po 200.000 fior.: (u
Dubrovniku na pr. moglo bi se potrošiti 300.000
fior., u Kotoru 100.000) poskočio bi na svotu od
800.000 fior., nešto malo više nego li je sami H0-
tel Imperial zapao. Ovom osnovom dalo bi se ma-
ha poduzeću, a ne valja zaboraviti da i naši u
Zadru, Spljetu i Kotoru bili bi se odazvali, ko
više ko manje, pa i njihove okolice stupile bi u
kolo. Ne zato da bi bio zanemaren Dubrovnik;
ne, on bi uvijek odnio svima perjanicu svojim lje-
potama i svojim izobraženim i uglagjenim gra-
gjanstvom. Ali zato bi on bolje napredovao, jer
hoteli u Spljetu i Zadru služili bi mu ne konku-
rencom nego etapama, koje bi znatno polakšale
put strancima i tim učinile pristupnijim i Dubrov-
nik i Kotor i sva mjesta u Dalmaciji. —— Već u
početku kad se snovao Hotel Imperial neki, bez
uspjeha, zagovarahu ovu ideju, stavljajuć pred oči
kako se inače Dubrovnik umjetno čini jednim o-
tokom, do koga valja tako dugo morem putovati,
što nije nipošto od preporuke ni za Dubrovnik
ni za poduzeće. To je imalo bit u prvom redu
najbolje za Lloyd, za jedno parobrodarsko društvo,
koje uvijek traži što dalji put po moru.

Misao ,Društva za hotele i liječilišta“ bila
bi dakle podignuti odmah na tri glavne tačke na-
še obale u Zadru, Spljetu i Kotoru (Dubrovnik
već imade) tri hotela i to na skromni način, ali
u modernom stilu, Nije iskljućeno da se s vreme-
nom ova dva dioničarska društva t. j. naše i du-
brovačko-kotorsko stope u jedno, a to će biti po
oboje i najbolje. Nego već kako bude, jedno druš-
tvo drugome neće praviti konkurencije, već
nasuprot uzajamno će se podupirati, Kada se o-
snuju ti hoteli, onda će na našem lijepom Jadran-
skom moru osvanuti jedan pravi lanac hotela i
lječilišta počamši od Opatije, preko Lošinja pa
sve do Kotora. Nastaće tako jedna Riviera, koja
u kratko doba uz pametnu i vještu reklamu može
postati rendes-vows svih sjevernih stranaca, osobi-
to braće Rusa, tih stalnih i unosnih gostiju juž-
noga podneblja. Bilo bi suvišno obrazložiti, da bi
materijalno blagostanje fekom vremena poduzećem
poskočilo — primjeri Švajcarska, Tirol, franceska
i talijanska Riviera — i da bi se zemlja u eko-
nomskom i kulturnom pogledu uskrisila, Nego i
naš ugled kao narodnosti poskoči bi, pošto dočim
sada (a od prva i više) mnogi stranci koji naše
političke odnošaje ništa ne poznaju, drže nas za
barbare ili talijance, uvidjeli bi na mjestu, da je
u Dalmaciji hrvatski narod, a da je baš taj narod
pitom, uljudan i skladan, pa i inteligentan u sva-
kom pogledu. Oni bi nas upoznali, u doticaju s nji-
ma mi bi se od njih okoristili, & oni bi nas kao
Hrvate naučili cijeniti i naše bi ime i u narodnom
i u političkom smislu zadobilo ugleda u cijelom
izobraženom svijetu.

Kako rekoh sada se o tom naporno radi, te
se nadam, da će društvo već došaste godine iza-
ći na posao, a u toliko ovo već gada može raču-
nati na simpatiju i blagonaklonost visoko stojećih

ličnosti, u prvom redu samoga dvora. Kako čuje-

mo i bosanska vlada velikom pažnjom i simpati-
jom prati ovaj pokret, te je takogjer:uzanj, kao
vlada naravnog zalegja Dalmacije. Iz Hrvatske i sla-
vonije očekiva se takogjer sudjelovanje odlučnih
faktora, dok već do sada prijaviše se mnogi pri-
vatnici. Dalmacija je dala dovoljno odziva, a pri
subskripciji biće ga i više. Društvo dakle imade
mnogo razloga, da ne sumnja o svom uspjehu.

Buna u Sjeničaku.
(Dopis iz Banovine).

Ne bi li i ,Crvena Hrvatska“ primila jedan
nepristrani izvještaj s lica mjesta ove pobune?
(Drage volje. Ur.) Da pravo kažem, što ob ovoj buni
više razmišljam, to mi je sve čudnovatija. Često se
dogodi da u bolesna čovjeka, osobito ako je ne-
moć kryi, ova provali negdje gdje se isti liječnici
nadali nijesu i načinom sasvim neobičnim. Dogodi
se da na ovom ili onom dijelu tijela, koje ni naj-
manje bolesti krivo nije, pukne nabreklina, koja
kad pukne izagje pus, odurna materija, od koje sa
gnušanjem odvraćemo glavu. Je li nam ugodna ona
materija? Ne zacijelo i bolesnik nastoji, da je što
prvo odstrani. No je li ona čemu kriva što je pro-
valila i što je onaka? Ne ni to, tijelo je samo
krivo, organizam bio je bolestan, a bolest urodila
onakovim gadnim plodom. Eto tako bi jedino mo-
gao protumačiti one dogogjaje u Sjeničaku.

Istraga je u potpunom tijeku. Ljudi na koje
je pala sumnja da su pobunu počinili i sudjelova-
li umorstvu ravnatelja katasta Cvijanovića,, mjer-
nika Djakovića i kot. prestojnika Brozovića, pove-
zani dvoje a dvoje sjede oko crkve. Neki se raz-
govaraju, neki dapače i smiju, ali većina ih šuti.
Bilo ih je svezano 157 i 3 ženske. Ona koja je
utukla inžinira Djakovića ne može baš da na čast
služi ženskome spolu. Ni traga nekog pokajanja
na njezinu licu. A istom kad progovori! Podžupa-
nu Fodroczy u rekla je: ,Šta me briga što sam
počinila, dajte mi samo jesti, piti, jednu cigaru
i zdrava momka, pa me slobodno vješajte!“ Muž
ove žene leži već nekoliko godina u Lepoglavi
radi grabežna umorstva! Tako bi se moglo dalje
nabrojiti. Pus sa rane, kako vidite, ružno smrdi!
Skoro vas ovaj zapušteni puk pravoslavne je vje-
re. Oni osjećaju se Hrvatima i ako srpske vjere,
ali kako se čini njihovi duhovnici prilično ih za-
nemariše. Dosta je njima bilo da se priznaju srp-
skom crkvom.

Do sada su pronagjene sve stvari što su žr-
tvam nestale kao ure, prstenje, novci it.d. Kako
god su ti ljudi bili van sebe za vrijeme pokolja,
tako su sada mirni poput janjadi U cijelom Sjeničnja-
ku nema skoro odrasla čovjeka : što nije pohvatano,
pobjeglo je u Petrovu Goru, jedan je dapače htio
pobjeći u Anferiku, ali ga u Poli uhvatiše, Polja
stoje u miru, kukuruz se ne bere, trava ne kosi,
sve je prepušteno. Vojnici, žandari, komisija treba
da budu plaćeni. Zato se uzimlje obično marva.
Zanimivo je što je dozvoljeno otkupiti se od ovog
poreza, pa ljudi, obično kroz svoje žene, otkuplju-
ju blago, a selo Sjeničak je jedno od najsiromaš-
pijih u našoj graničarskoj okolici. Sad najednom
lete stotinjarke i iskupljuju se dugovi, a svak se
čudi otkuda novci. Najviše se čudi Lasinjski bi-
lješnik, koji ovdje nije mogao nikada u redu po-
brati poreza,

ma a srna