Pa “On želi pohvalno naći točke, gdje se mogu sve sile narodne složiti, da zajednički se voju- je za marodni spas. Pohvalno, dobro i čestito ! i svaka prava domorodna duša na:to bi ima- la pregnuti. Ali se istodobno pita: Da se do- stigne taj spas, toj. jedinstvo, da se slože sve sile, smeta li vjera ? Mi odriješito velimo da ne; neka samo ;gospoda oko » Dubrovnika“ pokušaju pe tražiti vod, , nas, da radi srpstva u- tučemo narodni ponos; “ime, i osjećaje, neka izne- su konkretne tačke, p& ko zna, da se ne izvrši o- na narodna, da ipak nije vazda vrag crn, kako ga opisuju. Ali težnja na uniju? Narodnost, i narod- na sreća tome nijesu protivne, ako se ne uzme da su vjera i narodnost jedna te ista stvar, a kod katolika toga nema, a katoliči znadu veoma do- bro, da se silom duše ne krote. Veliki duh Lavov, kad je navjestio, nije se osvrčao na sićušne nevo- lje pojedinijeh naroda, na prijepor prepredene po- litike, na prkos oholih duhova; kako isti soko, ko- ji iz čiste visine ne vidi što gamad ruje po zemlji, pozvao nas je da zavapimo sursum corda, i da radimo da se ostvari kraljestvo Božije na zemlji. Na očev poklič, odazvali su se sinovi: u Rasiji je zato zaplatio učeni kalugjer, na Balkanu se po- diglo više pregatelja, zar su Hrvati imali izostati? Zar ne poslušati onoga, koji kad proslovi, po članku vjere; u strogo crkvenim stvarima mora bit poslu- šan! Dok se pregaoci za uniju, služe dopuštenim srestvima, dok zanosno i iz uvjerenja zagovaraju to sveto jedinstvo, koji će katolik da ga okudi? Vladika Milaš surovo je odbio svaku i razložitu i temeljitu raspravu, a katolici oko ,Dubrovnika“, ne manjom surovosti napadaju na uniju, oni ne hvale spise vladičine, kako je po tropu kazao je- dan inoj kolega, ali što je i bolje pokorni su mu i poslušni. Duk se teoretično raspravlja dotle ni- komu ne može bit krivo, ako se pogriješi u prak- si i u srestvim, neka stvarno i dokazim budemo opomenuti, ali odbaciti a limine uniju, to je opa- ko isgriješno, a gospoda teolozi oko ,Dubrovnika “ moći će najbolje tu katolike podučiti, a i sami bi veliko dobro učinili, kad bi izjavili da li su za u- niju i Papu, ili proti. +uDubrvvnik“ navagja tri razloga, jer je pro- tiv unije i osugjuje je. 1. Jer unaša razdor i ne- slogu. — Ali učena, trijezmena i temeljita raspra- va duhovim nigda nije škodila, nego je dapače u- vijek predsude i raspre utišavala: dakle i pregao- ci oko unije, koji se jedino tim srestvom služe, ne unašaju razdor, nego je to izmišljotina. , 2. Političke svrhe niti je, niti je može biti, Jer unija. obuhvaća i Ruse i sve narode na istoku. A politika je nas Hrvata , ograničena, separatistič- na, dakle: sveosve protivna pregnuću za unijom ; ovom bi smo željeli svi biti jedno u vjeri, a onom hoćemo da budemo Hrvati i ništa više, Da propo- vjedamo sveslavenstvo i uniju, mogli bi nam pod- metaut da politički radimo, ali dok zagovaramo u- piju, a nećemo., znati za ogrvmnu svijatu, svespa- savajuću Rusiju,, dotle očito je da su čiste i pra- vedne .namjere onih koji zagovaraju uniju. 1 Sla- veni .smo, ali svakomu svoje ! 3. Da li se mogu sredstva i načini, koje smo nabrojili zvati namećanje, neka sude prosti čitatelji. "Naša _pisanija, pak i nosila obilježje odluka del Sant' Uffizio, što nam se ni u snu ne snijeva, ostaje istinita, kako je bila i istinita i pravedna osuda Rosminieve nauke, koju ni njegovi duhovni sinovi već ne brane, i kako je izmišljeni roman, progonstvo Galileja; ipak bilo na čigova usta, ma čigovo pero, ako hoće po pravici rasuditi i učev- no raspravljati, morat će pripoznati da je tako. A. L. Dalmacija u Beču. "Čini se dakle da je istinita ona vijest koju smo u prošlome broju donijeli: većina je obećala dalmatinskim hrvatskim zastapnicima, da će se zauzet za rijeđenje željezničkog pitanja 'Spljeta, ali što se tiče uvedenja jezika u urede, to se o- stavlja do bolje zgode, kud se bude u cjelini rje- šavalo jezično pitanje u monarkiji, *A kada će to biti? Većina naravno ne ka. že. | tako Dalmacija, koja po pravu pripada Hr- U, gdje je uredovni jezik narodni, koja ne- NHEHEHNRNIMEENNNNNNNNNNSNNSNNNNNNENOO jedan narod: govori jednim jezikom, mora da čeka, ako dočeka, dok se bude rješavalo jezično pita- nje, recimo u Šleskoj, zemlji osvojenoj, u kojoj tvi jezika, češki, njemački i poljski. traže jednaka prava, a njemački koji sada gospoduje. prevlogju- je ne samo u običaju,nego i u narodu; ili kad ga riješe u Bukovini, gdje tri jezika od tri različite arijske race — germanske, romanske i slavenske — traže sebi pravicu ili prvenstvo. . Dalmacija nije dakle u Austriji nista osobita, ona nema izniman položaj već samo onda kad pita željeznicu i dru- ge potrebe, koje ove druge zemlje već odavna u- živaju. Ali kad se tiče jezika, onda smo izjedna- čeni sa Šleskom, Bukovinom ili Štajerskom, po- krajinama punijem željeznica, no bez ikakovih po- sebnih pravica, koje mi imamo i koje su nam do napokon priznane i u samim temeljnim zakoni- ma monarkije. I ovo govori većina. Ali većina još nije vla- da, to je skup prestavnika raznih narodnosti, koji nema garancije za opstanak, jer njemački konse.- vativci, koji izmegju klerikslizma i narodnog šo- vinizma stoje ko :med nakovanom i čekićem, svaki čas prijete, da će većinu ostavit na cjedilu. A što govori vlada? Pitanje o jeziku dakle odgogjeno je na neiz- vjesno vrijeme, Bog zna do kada, jer ni Česima ni ikomu nije toliko stalo da dobije Dalmacija, koliko da oni uzdrže ono, što su nekako ispod ruke stekli. Ostaje samo pitanje o željeznici. 1 to su sve, ako malo bolje pogledamo, prazna obe- ćanja. Većina ju je uzela u svoj program, doći će u predloge, u odbore, u proračunski odbor. Stvar će se smucati nekoliko godina. A onda će mini- star izjaviti, da za sada nije mogao učiniti ništa, jer nema novaca! 'To je stara praksa za dalma- tinsku željeznicu, koja se već toliko puta ponovila. Megjutim, ako i dopustimo, da će se ovaj put ozbiljno uzeti, smijemo li se mi s tijem za- dovoljiti? Smije li hrvatski narod u Dalmaciji, u očekivanju da se Spljet spoji 8 Bosuom, zaušta- viti ma i za časa« svoje pregauće, za une narod- ne iaejale koji su alfa i omega našega ( bivstvo- vanja? A to bi se, vjerujte nam, dugodilo. Mno- go i mnogo ih ima, koji bi na lovorima spljetske željeznice zaspali slatki sanak, puštajuć sva osta- la naša pitanja, kao jezik, sjedinjenje itd. neka ih rješava ko hoće. Ima tome tri . godine dana, kad je stranka prava u saboru stavila ozbiljno na tapet pitanje sjedinjenja. S protivae strane odbila se adresa kao nezgodna, a narodu se u svijetlim bojama, pjesničkim riječima prikazala spljetska željeznica kao gotova stvar. Adresa za sjedinjenje bila je zabačena ogromnom većinom glasova. Pod auspi- cijima spljetsko-bvsauske lokomotive povedoše se malo zatim savuorski izbori i svak zna kalo su svršili. .Pravaša nije došlo u sabor ni u tolikom broju, da bi mogli ma samo predložiti aueksiju sa | Hrvatskom! Ali tad se vise. uzalud. ćekala. bosan- ska željeznica, te uakon 2 godine čekanja javilo | se narodu, da ona neće ni doći, Narodna stran+ ka je svoju dužnost učinila, narodna stranka mo- že otići ..... Sada pak u ovoj stisci u Beču poticanjem i zaslugom pravaša stalo se nešto e- nergičnije tražiti, da bar imamo u našo, zemlji naš jezik. A većina poručuje: pustite sad jezik, obećavamo vam željeznicu! Samo se ponavlja stara igra, kao 0Bo. kad smo pitali sjediojenje. Dokle će trajati ova šala ? Hoće. li se. već. jednom prenuti dalmatinski Hrvat, pa bez obzira na desno i na lijevo, na brata i na dušinana, kad uiko na nas. obzira nema, podigauti svoj glas, ka- ko se pristoji, će tražiti ne možda. željeznicu, po- hrvaćenje ureda, hrvatske poštanske dopisnice, ili što takova, nego svi koliko ih je jednodušno .za- vapit sjedinjenje sa Hrvatskom ? Nemojmo gledat kakvi su onamo odnošaji, Ono su trzaji nase hra- će, koja su na skoku i hoće da postanu jednom drža- 4 vom, a sva naša ovamošnja borba ide za tim, da ne | budemo najzačlnji \izmegju najsadnjih. Izmegju jednog i drugog pokreta ima velike razlike, Pogled po svijetu... + + Kriza u Beću. — sastupničke Presjednik olemeuta, jer od Raba do Spića | kuće Kathrein dao je ostarku i pobjegao u: Tirol. idi prijatelja, tai sa akrano op Desnica ga misli ponovo birati. Dipauli namigiva izmegju ljevice i Slavena, a opstrukcijoniste su sad uzeli posao a glavu, pa redom stavljaju mi- nistre pod optužbu. Smetnja je velika, tim više što Badeni neće da se jednom odluči i-da pokaže svoja pravu boju. a Tajne iz Darmstadta. — U Darmstadtu, kod svoga tasta boravi ruski car Nikola IK Veli- ki vojvoda badenski htio mu je učinit vizitu, ali ovaj izjavio je, da ga ne može primiti. Ovaj gagjaj izazvao je veliku senzaciju u Nje mače. e: vel. vojvoda Badena spada u one, koji 'su uz ma I. i Bizmarka učinili jedinstvo Njemačke. Ka- ko se drži nije po grijedi politika: nego sukobi malih njemačkih dvorova. Milanski ,Corriere della sera“ ima iz Ber- lina, da Nikola II. nije htio primiti takogjer ni crnogorskog knjaza Nikolu I., ali ne kaže zašto. Proti prusizmu. — U Bavarskoj u zadnje doba podigla se velika partikularistična struja pro- j do-. ti Pruskoj, povećana tim što su publicirana tri. pisma pok. kralja, u kojim se na Prusiju i Vili- ma I. nemilo tuži. Nadalje njemački protupruski listo.i prenose iz. pariškog ,Gallois“ zacijonalnu vijest proti: Vilimu IL. Amerika i Španjolska. — Sjedinjene.Dr- žave Sjev. Amerike upraviše Španjolskoj neku vrst ultimatuma u poslu Kube, tako da se je bo- javi, da bi moglo doći do rata. Španjolska je hit- no odgovorila, da Kubu smatra dijelom domovine: i ne dopušta tugjeg utjecaja, a u toliko obzire. se po Eurvpi ne bi li našla saveznika, Potražila ga Ja dapače u Japanu, koji imade neki sukob sa Sjedi- njenim Državam. Iz Vatikana. — Iz Vatikana bio se prostro glas, da je zasluga: Pape, ako se učinio: rusko- franceski savez; on da je k franceaskoj republici priveo konservativne življe, na što i u Petrogra- du postaše povjerljiviji, a daljoji papini koraci zapečaćeni su potpunun uspjehom, kad je savez proklamiran. U Italiji malo su hajali na ove rije- či, nego u Berlinu zbilja su zabrinuti i po tom sudeć, Lav XILl. izveo je u ovo zadnje doba ve- liku političku akciju s potpunim uspjehom. Domaće vijesti. Naknadni izbori. — Na 16 decembra o- baviće se maknadni izboti vanjskih općina kotar& Dubrovnik-Cavtat, Šibemik-Skradin i Drnis-Kiin Vrlika, na 18 grada Zadra te zadarske itgovačko - jednu. sen- | obrtuičke komore, a na 21 izbor ćetverice zastup- nika za zadarsko veleporezništvo. U kotaru S. Bjelanovića Srbi kandidiraju * g. Aleksandra Katića prištašu Milašove stranke: Naši zastupnici u Beču. — Ne dospje- vamo, da bilježumv ni desetu naših zastupnika u Beću. Ovaj put morazno spomenuti dvije važne ip- terpelacije. Na 22 Oktobra časni Perić prikazao, je na ministra bogostovja i nastave dobro obraz- luženi upit, hoće li učiniti, da ispiti naših gjaka na zagrebačkom sveučilistu padu pri Austriji. Druga je interpelacija čas. Biankina koji ipoznati i u je zapitao, da se u proračun za god. 1899 metne . ui za Dalmaciju izvanredna svota, da se dogje u su- sret velikim potrebam za stanove župnika, koji su u mnogim krajevima zbilja nevoljni. Izbori za Radničku Komoru u Trstu. — Obećasmo da ćemo ovaj put donijeti itnenik kandidata za radničku komoru :u Trstu. .Prekoju- če dobismo brzojav iz Trsta, da. ćemo iilkuzoo aš ći priopćen u Slovenskom aaa od srijede. iči Ovaj broj redovito dodi S , Wurmbrandom“ u petak. Kad, gledaj čuda! ovaj "gut ko za navlaš ne došao. Živo imenik ne možemo priopćiti, nego upućujemo naše radnike, koji su dubili ita s došasti. broj ih bez sumnje donijeti, poto izbori su na 6 No» vembra, pa nema smisla, da ih' mi u došaštom broju nosimo. - Prdporaćacii svakome da svakako ispuni svoju glasovnicu imenima :predloženiw is Trsta i da je pošalje ua izborau :komusiju u Trst. Uz vlastiti po i potpis onoga ko mu radaju daje, . pis iu križ radnika, mora da bude: :.. mNar. Lista“. ili I Jedinstva“ , koji 4 i Zaplijenili novće. — Oblasti zaplijeniše i po redakciama novija u Banovini sve novce što su listovi sakupljali za obitelji Bošujacima. Što će s očitn-novcem,. ne : sta 86. : Pišu nam iz Kotora: —: Posnati :naš pro- tivnik g. David Mandel pao je pod: stjećaju shiolje Je :'bi mu bilo, da se je manje mučio proti nama, & više gledao svoje, poslove, _. Nike Farolti. 4 Umro j je ma na_ Visu Hlemeniti mladić Niko Farolfi sin veoma obitelji i vatreni pristaša stranke prava. Pokojnik “dobrii dobio" je smrtonosnu bolest: tif& njegujući u Spljes- tu brata Ivana, koji je od iste nemoći umro, Farolfi bio jed u Dubrovniku. pusvat, gdje. jaslu- žio neko vrijeme kao do = Nova društva. — ljetu rvatska Ruamićka' Zadruga“. — U Potomju' ri Kuni ,lirvatska Čltaoajca: *, — Na mnogo ljeta? | i ubivenih seljaka u PE gal ib odlične a A6 ii