Vaki hrvatski jezik. — ,Dubrovnik“, koji ne može nikako da pobije, da je Vuk našu ijekavštinu nazživa4. hrvatskim jezikom, isko- pao je negdje nekakav spis od Gaja, koji, nami- jenjen Hrvatima, učka ove neka se ogledaju u Srbe kako su obi priljubili srpski jezik itd. Ne znamo što ga ovo ima česa činit s Vukom. Mi ne pitamo sada što je govorio i-pisao Gaj. nego kako je Vuk sam zvao onaj jezik, za koji Srbi fino kažu, da smo im ga mi ukrali. U Hrvatskoj gdje ,e latinština i tugjinština bila zavladala, na- ravno da je bila potreba, da ih neko podbada neka se priljube svome jeziku, pa ako je Gaj do- nosio primjerom Srbe, tu nema nista zla. Srbi u ono doba ne bijahu zaraženi tugiim jezicima. Ali nikaktome Hrvatu nije pa pawet palo, da se na Srbe mabacuje: ludom :osvadom, da: su oni nama ukrali jezik,.k0 što ta Srbi svakim danom Hrya- tima pišu. Zato prigodom prenosa Vukovijeh ko- sti, kad su Srbi svih stranaka zavapili, da je Vuk Hrvate naučio pisati i govoriti Srpski“, pravedno je bilo da se, uz jsvu počast, Vuku, ;. pokaže, kako Vuk nas nije ništa naučio, već kako je on sam dolazio amo, da uči jezik, kako je on isti taj je- zik, ili bolje taj govor naš priznao, da je hrvatski. .Qvo veta pobiju mudri, filolozi oko , Du brovnika“. Neka kažu da nije ovako Vuk rekao i napisao, da su ovo Hrvati izmislili! Tu ih čekamo. "Nesreća, — Nijesmo znali da je našega dubrovčanina i župnika u Marinam kod. Trogira velč. 'dum Jera Gjika bila stigla nenadnja. Jaha- juć k bolesniku poplaši mu se konj, a s nogom u praći vukao ga je po putu za 200 metara, te je samim božjim ćudom spašen i sada već skoro ozdravio! Radujemo se njemu i odličnoj mu svoj- ti, da je dum Jero njegovim drenovim zdravljem prekurtarisao ovaku nesreću! Bogoljubna kpjižica. -— Primili smo Ži- vot svetoga Martina biskupa opjevan pučkim sti- hom'od dum Frana Jeričevića. Cijena 30 novč. Može se dobit u kojižari Vitaliani i Sinovi u Za- dru ili kod pisca u Korčuli. . Naša monarkija. — Izišao je 8. i 9. sve- zak djela: Naša Monarkija sa biranim i krasnim fotografijama te krasnim opisom Galicije i Koruš- ke, Može se dobiti i u Dubrovniku u knjižari Peftner i Tošović, svezak po 50. novč. »Hrvatsko. Pravo“ oborilo se na nas, jer smo donijeli, da je g. dr. Frank u razgovoru sa magjarskim novinarom rekao, da ban Khuen ni kriv ovome sadašojem stanju u Banovini, te je stu krivnji bacio na koaliranu opoziciju, Kole- ge oko ,H. P.“ mješte na nas, neka se ljute na magjarekog novinara, koji je to napisao, a mora biti daje i ima njih onaj razgovor učinio hrgjav utisalt; jer su u ,H. P.“ drugi dan pokušali, da renkofstrujišu, razgovor g. dr. Franka, kako im ga je valjda pripovjedio isti dr. Frank i tu naravno njegove rijeći malo drugćije zvuče. Megjutim kad gospoda oko ,H. P.“ drže da je Magjar vijerno zabilježio riječi g. Derenčina, zašto nama nema bit slobodno vjerovati to i za riječi g. Franka ? U pro- tivnom slučaju geka izazovu jedan ispravak, no ne kod nas nego kod magjarskog : novinara, Mavati i.Hrvatice! U svakoj, veseloj. ili žalolnoj zgodi sjetite dti sv. Čirila i Me- toda u Istri! -.- , Gradska Kronika. | Savjetnici iz Zadra. — U Dubrovnika je namjesništveni savi, g. Niko Nardelli, koji ovdje provi oj dopasti! 1 10 viri + Namjesništveni savjetnik za školske poslove g. bir. Ambroz Maroičić došao .je u grad i radi gra preparandije, koja %e ima u proljeće za- početi: ia Pilama, na već kupljecome zemljištu. : Pokrajinski nadzornik srednjih škola g. Miho Glavinić boravi te stiieloo u Dubrvvniku, da p popravnim ispitima, | ;5i;! p blaz. — U posje: etno se od nas gosp Vi i rodjen ristav: kod okružno suda. u Dubrovnika, jer promaknut ptdbeala taj? nikom oltružnog suda u Spljetu. Gosp, Buić, bo- ravi4 je 8 godine a našem gradu, te je kroz ovo 1 ng: tadi svoga oijedak društvena i doma- i učigio svojim prijateljem, svakoga. 1 o opći moo a ON: ga krat: 1 smo ga cijenili h zik jee M: o, ot em Žao : 1 se, Areta r še eia io uljego, u 4 da jod jednu riječ, bid Sgi . 1 notom boravištu ! i Mjesec N bar. — Prigod ljub- kovnih vježba, što se ire E a: mum RE išici od “potrebi, a drugo i sami dah željeznice, koji se ču- koji ga zavoliše, Želimo mu svaku sro -|: ni čl | brovniku promienuo se sa tainikom Persicalli i tako ovaj ostaje kod Dubrovačkog okružnog suda. Stanarina. — Svak se u Dubrovniku tuži na previsoku stanarinu, koja je zavladala. Uprav ovih dana neke kuće i dućani ,Blegog Djela“ u- najmljeni na javnoj dražbi doprli su do dosta vi- sokih cijena. Otkuda ova skupoća? Povišenje po- reza na kuće mnogo je doprinijelo povišenju naj- ma, a osim toga ovim dolascima činovnika, ofici- ra itd tražili su se stanovi, koje nije bilo lako naći, jer su mnoge privatne stanove zauzeli uredi i javna društva, a novih se nije gradilo. Nego mo- žemo sa stalnošću kazati, da ova briga radi sta- nova neće mnogo trajati. Prvo ovo nekoliko kuća što se novo gradi, udovoljiće potpuno neposrednoj je u Gružu, privuči će pučanstvo kao magnet sve više k Pilama, putu od Gruža itd., gdje ima i mjesta i prilike da se nastani. U ostalom stanarina u gradu uopće je pre- visoka, kao što je visok 1 porez koji je na kuće udaren. Mi ne možemo konfrontirati najme drugih gradova sa Dubrovnikom, jer su stanovi drugčiji. U Dubrovniku ne bi se možda našlo ni 4-5 sta- nova, koji bi mogli stati o bok modernim stano- vima u drugim gradovima. Naše su kuće na sta- rinsku, bez ikakve udobnosti i konfvrta; kuhinja, voda i zahod, tri stvari koje u dobroj kući više vrijede nego najbolja kamara od posjeda, još su u nas sasvim primitivno uregjene. Usvem toga ve- ćina kuća, da o parketu i ne govorimo, jer tog skoro i nema, popločena je opekama, iz kojih pra- šina neprestano praši. Tek ove novije zgragjene približuju se onim zahtjevima, što se u drugim gradovima traže. Diskoras na Poljani. Ivo. — Što je dum Ivanu, koji mu je vrag? On koji svegi puha kako dulfin, ovijeh dana puha kako balina, Vlaho. — Ma dobro je to, ma viče kako ubodenjak i mlati štapom, da se pripaneš. Neka mi prosti ma to nije od filozofa come vorrebbe essere. Ivo. — Kakav filozof! Da je, što nije, ne bi mu svaka mala smetala, niti bi otišo in bestia kad mu se što con ragione oserva. On je Frano, drugi Frano, a ne filozof Vlaho. — A zua li se uzrok? Ivo. — Da su mu rekli accademicamente, da se Vuk ne može zvat ocem naše leterature, kako je on tv bio zabio u glavu i telegrafo. Vlaho. — Ko mu je učinio tu oservacijon imo je std razloga. Naša leteratura ima pet stotin godišta, a Vuk je od- juče... Da zašto se onda dignuo monu- menat Gundulića ?... Imali smo adiritura Vuka ! 1vo. — 1ja sam pd tvoje. Ma se dum Ivan pomamio lu- pnuo štapom i razdrećio se kako ...... I kako da mu to nije bilo dosta poslo ti je ,Dubrovniku“ onu šprdaucu, gje baš serijo opominje neke ništa manje nego prečasne energumene. Viaho. — Bog s vama i angjeli božiji, oli je dum Ivan to učinio svoju autobiogratiju ? Ivo. — Nesto tako. Tu ti se spominje da je u zakristiji napisano velikijem slovima: silentiam (muk). Vlaho. — A on bi puko da ga ne prekrši. Nego sreća da su se svi obakli na njegove stonature pa mu se smiju. ze Ivo. — A 'propozito, kad si spomenemo autobiogratiju ne- ka ti pripovidim i ovu. U kolendaru što ima izić sia srake štamparije za .. . one u Srbiji, ima bit, ka- ko čujem iznjegova fotogratija. Sad ko će mu upišat životopis ? Kako je to malo trudno, tako se niko ni- je ćiv_ usulit, nego su molili njega, da on isti zabr+ čka dvije rijeći. Vlaho. — A kad će to izić, dobavi mi Bog ti do. Ivo..— Čekaj. Oo da neće! Ma ti je pošo u jednoga pri- jatelja i molio ga da mu on upiše vita e miraco- li .Ovi prijatelj našo se na čudu. Sto se tu ima ri: jet? U 'učku stisuuo srce zubima i spifefo mu un bel no / Trči dum Ivan u drugoga, ovi je, misli, al- meno Srbin.; Un sltro ritiuto ! Sad su na štampariji na muci, nema biogratije, a dum lvan pomamljen, da su mu Hrvati terorizali leterate, da ga ne bi Srbi učinili P immortale.:' Vlaho, — Oli se burlaš ? Ivo. — No ovo iti je serijo, kako da imam umrijet. Vlaho. — Allora da je pisat na Orašac? Ja sam persvas, voda bi se u. ovoj okazijoni, najbolje prestala penna * dum Androva. Učinio bi, vraže, fuvora ! Ivo, — E, a da ne bude i dum Andro doć u kolendag, pa bit okupan okolgdbe 7 /|/-=// DR Vlaho. — Vidiš! Na to nijesam ni promislio. Jadan dug 1114) Ivan nema: usovoj dizgraciji snać ni eje va, & oni ga sekavaju ! Neka hi suje ima razlog. .. a! OK Čuj, Ive, & da je, duše ti, rijet popu Jovu, : da baci . i dva slovk? > Ivo. — Ne prti ti se on više, kako nešto čujem. Sad s4 je do u davocijon; Ne oštaje druge nego pisat Ru. žičiću Vlaho. — Bravo! Ko bi se bio stavio! On bi mu bio u nik, anci mogo bi ga lijepo dovesti u coincid sa Strojilom. Ja ću mu insinuat ideu, appena ga vi- dim, Adio Ivo! AI mu je gla. . .- . č NFERNENRNINIIRNIERRmEmINNRERNNENEI=INRN=N=NNN=NINII.NJIE,AaAa=RR=..ESSEENSHSEESESNE.NNB E. m Otvoreni Dopisi ,Crvene Hrvatske “ . Prijatelju. Boka. — Vidimo da je kod bokeških pred- brojnika bilo nehote izmijenjeno, te je onaj poziv po svoj prilici bio poslan obratno. S tog razloga popravljamo da- našnjim brojem šaljuć samo onim kojim ide. Pozdrav. JAVNA ZAHVALA Ganutim srcem izrazujemo duboku našu zahvalnost svoj časnoj gospodi pri- jateljima, koji se nas sjetiše u nesreći, što nas zadesi, gubitkom premilog našeg muža i oca TOME LUCIJANOVIĆA osobito pak M. P. Dn. Mihu Fabrisu i O. Gaudenciju Barbariću, gospodinu Ignjaci- ju Armelingu i miloj gospogji Ani ud. Lu- pi. Svemogući svima stostruko naplatio. Dubrovnik, Oktobra 1897 Marija ud. Lucijanović Made Laucijanović. JAVNA ZAHVALA. Prigodom smrti naše mile i neza- boravne TONE primili smo s toliko strana sućutnijeh i- zjava, te ne možemo a da ne izrazimo o- vijem putem svijem najveću našu zahval- nost. Osobito Gg. dru Jeru Pugliesi i dru A. Ferri, koji su nastojali svojom liječni- čkom vještinom, eda premilu pokojnicu u životu održe. Duboku harnost moramo i- zraziti časnijem obiteljima Smrdelj i Mu- ratti, koji su i za bolovanja pokojnice nastojali oko iste i oko mas da nam te- šku muku i bol ublaže; kao i čestitijem obiteljima Srincich, Pilato, Pugliesi, Bje- lovučić i Ferri, koji su u ovoj velikoj i teškoj žalosti ili lično učestvovali ili ši- ljanjem vijenaca ili svotom u dobrotvorne ' svrhe, te pismima i brzojavima našoj se žalosti pridružili. Napokon svoj miloj svojti, prijate- ljima, svećenstvu i svijem mještanima, koji nastojahu našu bol ublažiti i svojijem pri-' sustvom sprovod uveličati — vječna i srdačna hvala. Slano, 21 Oktobra 1897. Ivo M. Jelić, muž Marko Potar Mario Potar Porić, otac Nike Perić, majka sinovi Marko Jolić, tast . Klare Jelić, &setka. Frano Supilo upravitelj, izdavatelj i odgovorni urednik, Tipografija Dragutina Pretnera u Dubrovniku. do fior. 8.35 met — japaneška, kineška itd, u najnovijim nacrtim i bojam kao i crne, bijele, bojadisane Henneberg go1e svile od 985 nč. do for. 14.46 met, — glatka, po- rapana, karirana, izmuštrena, damasti itd. (oko 240 raz, vrsti i 2000 raz. boja, nacrta itd) porto i poreza pro- sto u kuću. — Uzorke po volji. Dvostruka poštarina, za svicarsku G. Menneherg'ove Fabrike svile (c. ik. dob.) Zarleh, 100 do 300 fior. mjesečno mogu da zasluže osobe svakog položaja u svim mjestima časno i bez rizika, na prodaji zakonom dozvoljenih srvćaka i drž. papfra, Po- nude na Ludwig Osterreicher, Budapest VIII. Deutsch- . gasse 8. Cijena Brašna. ponuditi prozvod ,,Mlina Maria“ v|" Zavrelju Župe uz ove sadašnje cijene: ris pšenična (Simulata) A. B. C. luka pšenična Br. 0 . . au i. n s a “ . . . ti" Zoo Bi , R n še o. s " 6% o. . ro iih s g . EH M IU a: Muka ražena +; iva, Foulard: Svila : 60 novč. I