CRVENA HRVAT
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika, a dopisi
Br. 47. U DUBROVNIKU 27 Novembra 189%.
List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
ie po godine fior. že ;za e : ašanjem u SAN . Austro- Ugarsku, || šalju se Uredništvu.
i ercegovinu s poštem : na godinu fior. 5, na po godine ior. 2:50 ; sa inozemstvo ;
fior. 4:50, i poštarski troškovi. : : Za oglase, priopćeno,
Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. bos
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
posvema ispustiti iz svoga programa, ako neće da
se smijehu izvrguu.
Srbija u istinu zaostaje mnogo za Bugar-
skom, jer ima silu domaćih i vanjskih nevolja, a-
li u koliko joj ove dopuštaju, i ona pokazuje, da
će koracati svojim putem i da nije ni malo voljna
gubit se u utopije. A podupiraće ona bez sumnje
ove utopije, no samo u toliko, u koliko budu glu-
žili njezinim vlastitim svrhama i interesima.
Braća Sloveuci i onako su upućeni k nama:
zajednički neprijatelj i zajedničke težnje, te sro-
dnost krvi i jezika tako ih približiše Hrvatima,
da radi njih ne treba izmišljati nikakvijeh novi-
jeh ,misli.“
Ostaju samo t. zv. hrvatski Srbi, kojim je u
prvom redu ova akcija od vajkada bila i namije-
njena. Ali mi ćemo vam kazati u četiri oka : ako
su ti hrvatski Srbi zavedeni i ,srpskom“ vjerom od
nas otugjeni Hervati (ko što mi držimo da jesu),
nije stvaranjem novih, nego uzdržanjem starih, hr-
vatskih načela, da se oni mogu malo po malo po-
vratiti u krilo rodu i imenu svomu. Drugi način,
druga politika tome se hoće, ne ona koju prepo-
ručuju gg. Barčić i Potočnjak i mi smo je, na ža-
lost utaman, uvijek zagovarali. Ako pak hrvatski
Srbi, ili jedan dio njih — onaj koji vlada — ho-
će da bude našim protivnikom, oni će to biti i
danas i sutra, usprkos svijeh ,misli“ i nesmisli i
ostaće sve dok vide, da je tugjinac u našoj domo-
vini jači od nas. A onim časom kad bi mi jači
bili i oni nadu izgubili, da bi se moglo to pro-
mijenuti, postali bi preko noći bolji Hrvati nego
svi mi, sveisto ko što su magjacski židovi danas
bolji Magjari od samih Arpadovaca. Ili još pijeste
upoznali vaše vladine ,Srbe“ ? Njihovo eventual-
no hrvatstvo ovisi o nama i o našoj snazi, & ne
o. njima.
A mi nećemo nikada biti tako jaki, ako ne
budemo ponosni našega imena i plemena, Da En-
glezi nijesu bili dobri Englesi, nikada Engleška
nebi bila onako velika i slavna, pa imala sto put
bolji položaj. Reći će nam se; prispodoba ne vri-
jedi, Euglezi i Nijemci — i ako Germani — ni-
jesu jedan narod. To je istina, ali ni mi ni Bu-
gari nijesmo jedan narod, a Euglezi, ako nemaju
isti jezik sa Nijemcim, imaju ga sa Amerikancim,
koji usprkos tome razvijaju se svojim posebnim
životom, te ni jedoim ni drugim ne pada na pa-
met da stvaraju umjetne nazive i snijevaju utopi-
je, nego svaki radi za svoje interese.
Valja dakle najodiučnije pobijati svaki po-
kret u nas, koji ide za tim da se Hrvatstvo odri-
če svoje plemenske individualnosti i državoprav-
nih idejala, skopčanih sa hrvatskim imenom. Tako
danss. A sutra, ako Bog dade, te se naša borba
okruni uspjehom i mi dobijemo neodvisnu i uje-
dinjenu Hrvatsku, neka onda sanjaju i kombini-
U stranci prava preko Velebita.
Nije nam, vjerujte, ni malo milo povraćat se
na neka pitanja, ali stvari same sile nas, a ima-
mo dokaza, da naše pisanje štogod je i koristilo.
S toga ćemo i na najnoviju vijest, što nam od ta-
mo stiže nadovezati nekoliko riječi.
Gosp. dr. Franko Potočnjak nije više ure-
dnikom , Hrvatske Domovine,“ niti je s njome u ka-
kovoj svezi. Naš osobni prijatelj, kog smo tako
rekuć do juče znali za dobra uvjerena pravaša i
Hrvata i čijim nazorim. ne imasmo što da zamje-
rimo, u ovo zadnje doba svojim nekim izjavama
više nas je puta čudom začudio. Sada pak čita-
mo, da će on u društvu sa gosp. E. Barčićem po-
krenuti novi list pod naslovom Narodna Misao,
kome će biti zadaća raditi oko narodnog jedinstva
Hrvata, Srba, Slovenaca itd. itd., u jednu ri-
ječ list će poći, ako izagje, putem poznate Naro-
dne Misli, što ju je objelodanila ,ujedinjena“ ,hr-
vatska“ i ,srpska“ omladina.
Mi ne dijelimo nazore gg. Barčića i Poto-
čnjaka. Prvi, kao politički čovjek, jedna je pojava
sasvim markantna u našem narodu, a to radi vr-
lina i kontrasta, koji se u njemu malaze, Drugi
pako mlagji je čovjek, koji bi bio izvrstan vojvo-
da uz dobra starješinu, ali ostavljen u Zagrebu
sam o sebi, čini nam se, da je malo skrenuo s pu-
ta. Obojica pak veliki su zanešenjaci, puni ideja-
lizma i (neka oproste tvrdu riječ) djetinjskih sanja.
Mi dakle ne dijelimo njihove nazore, ali u-
zevši ih kao. osobe, mi ih shvaćamo. Opazićemo
samo da izbornici bakarskog kotara — te koljev-
ke stranke prava — za sjegurno nijesu povjerili
svog mandata g. dru. Potočnjaku, da on pretaplja
Hrvate sa Srbima, Bugarima, Rusima i što vam
mi sve znamo, nego da se bori za načela stranke
prava, koja traži. jedinstvo i nezavisnost Hrvatske
i hrvatskog naroda. Samo po.ovom programu mo-
gao je g. Potočnjak dobiti povjerenje onih znaćaj-
nika, koji su lani cvijećem i poklicima počastili
Davida Starčevića kao mučenika za hrvatska pra-
va. Mi ne cijenimo da su oni u ovo malo mjese-
ca svoje nazore promijenili.
Više. puta istaknuta je u ovom listu nesmi-
slica gornjijeh pokreta, koji se skrivaju samo za
bučnijem i sjajnijem frazama, a nemaju nikakve
podloge, ni izgleda da će se ikada ostvariti. Naše
je čvrsto uvjerenje, da se ovim pokušajima, ma
koliko ih vodile plemenite nakane, samo gube si-
le i vrijeme i narod ometa u svome preguuću.
Velike ideje, velika djela, ujedinjene pleme-
n4! A mi amo u Dalmaciji ne možemo da dobi-
jemo malo našeg jezika u javnim poslima, nego je
talijanski ave što nije njemački i naša djeca ne
mogu svojim jezikom kao činovnici svog naroda,
da zasluže koru kruha. A u Istri naša braća ne-
maju niti elementarnih škola. Gospoda u Žegre-
bu i Banovini, koja bi nam hrvatskom pomoći ima-
ls prva doći u susret, pa ako ništa, a ono moral-
nom pomoći hrabriti i sokoliti ovu borbu za hr-
vatstvo, oni sanjaju velike snove i rješavaju pro-
vremena ni srestava.
Glavni organ stranke prava ,Hrvatska Do-
movina“, koda je razumio, da onako slične mi-
sli, na sreću vrlo osamljenih pojedinaca, dolaze u
sukob sa nazorim i uvjerenjem ogromne većine
raju, ako će ih bit više volja. Danas nemamo zato ni |
, jednom kalupu. U jednom stranci ne moraju svi
uvijek i u svemu biti istih nazora Ali to ima ne-
kih granica, ako stranka hoće da uzdrži svoje je-
dinstvo, a te granice označuju temeljita i poglavi-
ta njezina načela, koja se ne smiju gaziti. Stran-
ka prava pako uvijek je ispo\ ijedala samo ona na-
čela, čijim duhom ovo je napisano, dapače oni
bijahu njeu raison d' ćtre.
Inače ko u ime stranke prava bude drugči-
je radio, taj će samo tjerati mnoge dobre i osvje-
dočene pravaše u tabor frankovski, a s kojom kori-
sti po hrvatsku stvar, razumjeće svak ko ima vo-
lje i sposobnosti, da samostalno misli i prosugjuje.
Ufamo da ovi naši retci — u oči sastanka
središnjega kluba stranke prava u Zagrebu — ne-
će biti utaman napisani.
Priposlano.
I.
Susjed počimlje s visokoga. Svećenstvo se ne
moe iz ljucke zadruge odijeliti, veli, ali u svje-
tovnijem poslovima ne može zahtjevati onu isklju-
čivu vlast, koju vrši w crkvi, i da njegov uticaj na
društvo imao bi biti odmjeren prama njegovoj vri-
jednosti i inteligenciji. A pokle je baš tako-i sve-
štenstvo drugo i ne traži, svak bi imao biti mi-
ran kao pečen: čemu dakle stranke klerikalne i
liberalne? Potka tim strankama ne stoji, susjede,
u tešnjama sredovječnim klera, nego jedinu u t-
me da svjetovna vlast mnogo puta željeznom ru-
kom pod imenom svjetovnijeh posala sebi posva-
ja ono, što u živo crkvu utišti, njezinu nutroju u;
pravu, njezin upliv, njezino slobodno poslovanje
na spas duša. Imenovanje župnika, duhovni odgoj
mladeži, javno bogoštovje, uprava milodara na dje-
la od milosrgja odregjena, itd. očito je, da nebi
imali bit svjetovni poslovi, ali ih vlasti posvijaju,
tereču ih nametim, i po tome stranka koja se to-
me priječi oazivlje se klerikalnom, jer vojuje skupa
sa klerom, a protivna liberalna po svojoj javnoj štam«
pi: a ova kako sve izvrće tako i to: jer doćim bi
imalo bit viteštvo braniti što je pravo i istinitu,
te bi iskreni liberalac imao pljeskati obim ruka-
ma onim koji pravicu brane, on se tamo diči da
brani nasilja ; i da pripomaga pritvrgjivati verige,
kojim se duhovna vlast nalazi spućena u svome
poslovanju, Te su verige gdje teže gdje laganije
n. p. u Italiji, gdje je zabranjeno vanjsko bogo-
štovje, ali postoje, & slijep je u oba oka koji to
ne vidi. Tako stvar stoji.
Babuštine su kazati da sveštenstvu nije go-
dio napredak na polju nauka, jer je u tome gle-
dao opasnog takmaca, koji će jednog dana u dru-
štvu souzeti njegov pološaj, i uticaj mu svesti u
| prave granice, Babuštine i gore, jer koji to kaže.
imao hi prije izgorjeti ponajbolja i mnogobrojna
remek-djela u svakoj struci nauke napisana ru-
kom sveštenstva, imao bi uništiti sve knjižare, po
svijeta, imao bi raskinuti sve biografčne riječnj«
ke, jer po tijem proizlazi, da u kojoj god bilo.
struci nauka crkovnjaci su imali nstvo, i da
tetak mne pranje
adila na lju. J osi bajno
Co ik a kh AE