Mmmm NE oo U DUBROVNIKU 4. Decembra 1897. List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu flor. i ašanjem u kuću %+ za Austro-Ugarsku, | šalju se Uredništvu. godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo i & godine fior. 2:25 ; za Dubrovnik sa i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojeu i za došasto polugodište. Za oglase, priopćeno, Pretplata i oglasi plaćaju we upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika, a dopisi zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. A sada? Opstrukcija, iza opstrukcije buka i vikanje ; iza vikanja lupanje stočićima; pak šakaoje, tvor- ne navale na presjednika i napokon noži! Ovako se poteucirano razvijao u bečkom parlamentu nje- mački bijes, radi toga što je jedan slavenski narod od 6-milijuna duša zadobio pravo, da mu u ure- dim bude pripoznat i narodni jezik. Sjednice kao one pred svrhu prošle sedmice ostaće na vječitu spomen u analima parlamenta- rizma i kao svjedočanstvo, kojim sve srestvima kara se poslužiti njemačka rasa, da ne izgubi supremaciju i gospostvo nad plemenima, koji je ne trpe. Da te dogagjaje u kratko reasumiramo. Li- beralni veliki kapital, slab i stidljiv a da sam napravi bruku, združio se je sa socijalnim demo- kratima; mi vidjesmo u Beću dvije skrajnosti, bankire, hofrate i fabrikante te socijaliste kako jed- ni drugim davaju ruku. Dokaz da tobožnja ,in- ternacijonala“ koju propovijedaju njemački socija- liste, nije van stupica, u koju se hvataju naivni slavenski radnici, eda se odreknu svoje narodno- sti, dočim Nijemci ostaju uvijek Nijemci. Ovako koalirani navališe na presjedništvo komore. Ne- moguće je izbrojiti sve pogrdne izraze najzadnjih slojeva društva, kojim obasuse presjednika Abra- hamovića. Dok jedni vikahu drugi ga silom htje- doše izaguati sa presjedoičke stolice. Tučajava, | koja se tom. prigodom razvila, nezaboravljiva je. Po podne opetovaše se prizori. Valjalo je apso- lutno promijenuti posiovnik i parlamenat na brzu ruku glasuje zakon, po kom presjednik može ra- di neuljudna ponašanja isključiti zastupnika na 3 sjednice, a parlamenat dapače i na 30 sjednica. Ova promjena, koja opstoji u slobodnoj Engles- koj, u republikanskoj Franceskoj, dapače skoro u svim saborima svijeta, opstrukciju još je više raz- bijesnila. Došasta sjednica, prva vogjena po no- vom poslovniku, postigla je vrhuuac škandala koji se mogu pomisliti. To je unikum ne samo par- lamentarizma, jer o njemu više i nije govora, nego je unikum megju ljudima, koji imaju neku naobrazbu. Socijaliste, Nijemci liberalci sa Scho- nererom koji ih vodi, kao izvan sebe jurišaše na presjedništvo. Veli se, da su Abrahamovića pod noge bacili, Ovaj čovjek, koji u teškim o- vim danima znao je pokazati zamjerne eneržije i hladnokronosti, nije se dao smesti, nego je mirno isključivao po redu najveće bjesomuč- njake, a za njim to je isto ponovio prvi potpre- sjednik dr. Kramar, Naravno da ovi ne htjedoše i- ći iz sabornice, no policija silom ih je izvela. Ta- ko su isključeni svi socijaliste, koji su prekršili svaku mjeru, pa Schouerer, Woif i mjeki liberalci. Kad je drugi put Wolf htio silom uljesti, maška- ran, bio je zatvoren, & bočice tinte što su lećele na presjednika, kazivale su kako se Nijemaca doj- mio ovaj korak. Socijalisti apeliraše na svoje \ pristaše, na ulicu, u kojoj se nagjoše i liberalci, \ ti vijerni zagovornici austrijske državne ideje za- jedno sa Schoaererom | Demonstracije zauzele ne- nadana maha, Lueger u zadnju pregje sasvim op- | atrukciji i izjavi da ne garantira za red u Beču ; u- Gracu se pobuni svjetina, vojska stane izlaziti iz kazerma, bilo je mrtvih i ranjenih. Na jedaom puče glas, da je Badeni dao ostavku, da je Njeg. Veličanstvo tu ostavku primilo i Gautschu povje- rilo, da sastavi novo ministarstvo! Ovo je na du- hove do mahnitosti razdražene djelovalo kao kablo studene vode. Očekivahu promjenu i promjena je nastupila. Neograničeno veselje zavlada. Badeni, ako nije pao, a ono je ostupio. Novo ministarstvo kome je Gautsch presjed- nikom već je sastavljeno. Ovo je bez političke bo- je, a njegovi članovi uzeti su izmegju viših čino- vnika, dakle poslovno ministarstvo ili druga edi- cija Kielmanseggova kabineta, koji bijaše pretečom grofu Badeniu. Gautsch misli, da je sada glavno obaviti najnužnije stvari, bez da se bavi pravcem politike i tiče u pitanja, koja mogu raspaliti du- hove. Megju najnužnijim spada svakako glasova- nje provizorijuma sa Ugarskom, Na prvi mah čini se, da ova neutralna vlada neće zapeti u velike poteškoće. Ali dvije vojske, koje su se noči ulič- nih demonstracija onako u parlamentu ostavile, teško se mogu više sastati. Ljevica veli, da će glasovati za provizorijum pod uvjetom da se uki- nu jezične naredbe u Češkoj, da se ukine promje- na poslovnika i da se skine sadašnje presjedništvo komore. Desnica pako i ona će da pomogne ovo neutralno ministarstvo, ali uz pogodbu, da se ne tiče ni u jezične naredbe, ni u novi poslovnik ko- more, niti u njezino presjedništvo. A sada? Dok njemačko sveučilište u Beču proglasuje nekakvom doktrinom prava prvenstvo njemačkoga jezika u Austriji, dotle u Pragu bečki i gradački izkazi nalaze odmazdu u iskazima češkim i hilja- de naroda, (ne zavedenih socijalističnih radnika) skupljaju se da izjave i da se zavjetuju, da češki narod u ovoj borbi ne smije i neće popustiti, dok ne izvojšti i ne osjegura svoja prava. A stranke desnice izrazuju svoju solidarnost i nepokolebivost na temelju, koji ih je u jedno i sakupio : autonomi- ja zemalja i pravo narodi. Grof Badeni služio se desnicom, bez da je udovoljio njezinim načelima, kako je ona tražila, pa je desnica s njime bila malo zadovoljna. Sada se ona afirmira na svojim načelima. Tako imamo na poprištu dvije vojske, dvije političke ideje za sada još prilično jednako jake, koje idu u susret budućnosti pod svojim ba- rjakom sa jednakom (dao Bog ova riječ vrijedila i za Slavene !) odlučnošću. Kako će ovo svršiti?, Ne vidimo za sad ne- go samo jedan izlazak iz svega toga kaosa : da se koli jezični i narodni poslovi, toli biranje u Reichsrath prebaci na pokrajinske sabore. To b bio početak federalizacije, ostalo došlo bi s vre- menom. A Magjari? upitaće kogod. Zar ne bi oni u takovu sklopu kao neosporivo naj jači poveli riječ i postali gospodari položaja. Ne bi, ne, jer bi onda (da o Slavenim i ne govorimo) istim Ni- jemcima bilo u interesu, da ih pomognu oslabiti te Slovake, Rumunje, Srbe i Sase dovesti na po- ložaj, što bi ga tada imali cizlajtanski Slaveni. Ovo bi bilo jedino riješenje ovog gordijskog čvora, i ako strah nas je da li će se ikad u Češ- koj sporazumjeti 2 milijuna Nijemaca i 3 miliju- na Čehe. Treba samo eneržije da se pristupi lije- čenju, eneržije, koju grof Badeni ili nije imao, i- li je nije htio da razvije kako je trebalo. Talijanska kultura. U jednom od zadnjih brojeva istaknusmo ka- ko je talijanski puk u Grossettu na mrtvi dsn demonstrativno okitio grobove trijuh razbojnika, koje karabinijeri nekoliko dana prije ubiše u 0- namošnjim maremam. Podboli smo malo tijem na- še talijanaše radi prezirna načina, kojim oni pišu o našem seljaštvu i prostome puku po Zagorju, a nadasve po Lici. Jesmo li imali pravo? Kako ne kada, kadgod se o sjedinjenju govori, naši ta- lijanaši kroz svoje organe uvredljivim riječima spominju Hrvate preko Velebita, navlastito naše siromašne ali junačke Ličane, usporegjujuć ih sko- ro skoro sa Zulu i Hotentotima, a to da namjerno sugestijoniraju Dalmatince, neka misle k0 da je Hrvatska Bog zna kakova barbarska zemlja. Smiješno bi bilo kad bismo mi stanuli do- kazivati, kako je Hrvatska preko Velebita kultur- na zemlja, kako Akademija, Sveučilište i druge škole mogu i većim narodima služiti uzorom, ka+ ko kulturnog književnog društva, koje bi se mo- glo mjeriti sa ,Maticom Hrvatskom“ nema ni de- set puta veći talijanski narod itd. To bi se zvalo dokazivati da sunce sjaje, poslije svega onoga što o Hrvatim napisaše Francezi, Eoglezi, Švedi, Rit- si i drugi. Još smješnije bilo bi, da mi stanemo braniti onaj puk od gnusnih talijanaških podvala. Reći ćemo samo, da bismo mi u Dalmaciji mora- li biti puno zadovoljni, kad bi naša pokrajina da- nas bila na onom kulturnom i gospodarstvenom skoka, na kome se nalazi Hrvatska. Budgeti nje- zinih gradova veći su nego budget cijele naše po- krajine, a desetijem dijelom hrvatskijeh šuma ku- pio bi vas dalmatinski posjed. Ali našijem talija- našima pripovigjećemo još nešto, čega oni ne zna- du ili neće da znadu. Ako se Italija nekad mogla nazivati učiteljicom Europe, te ako je i danas u kolu kulturnih naroda, ne malo ima da zahvali uprav Hrvatima. : Hrvati su tri puta spasili civilizaciju i kul. turu svijeta, od koja dva uprav u Italiji. Prvi put u VII. vijeku kad je Italija bila kO velika razva- lina plijenom divljih germanskih plemena. Onda se sva kultura sklonila u Byzant, koji bi Avari bez sumnje uništili bili, da mu Hrvati ne pomo- goše i junačkim bojevima ne slomiše ovu barbar« sku silu. Drugi put bijaše to u xi. vijeku, u doba kad je Italija svijetlila cijelome svijetu. A što bi od nje tada bilo, da Mongoli, koji bijahu 0- svojili skoro cijelu Europu, ne nagjoše na svom putu u domovinu del si svoj grob na Grobničko- me Polju? Layskome junaštvu onih Hrvata, koje prezirete, imate zehvaliti, što se danas možete po- nositi sa velikanima zlatnoga vašega doba! A: tre- ći put? treba_li ga spominjati ? Treba li spomi- njati zašto su rimski pape, rogjeni talijanci, hrvat« ski nared nazvali antemurale ch is? Če- mu dakle vrijegjati i barbarom nazivati narod, ko- ji je za prosvjetu prolio razmjerno više krvi, nego li ikakav drugi na ovome svijetu? Kad smo — da odvratimo nemilo za nedra- go — spomenuli fakta (a ne izmišljene fraze k0 oni) fakta od Grossetta, vrisnuo je zadarski ,Dal- mata“, pak je ironijom htio da pokrije svoj jad. Ima dabome u Italiji i slika i spomenika & bilo je i velikih ljudi, U veliku narodu pod onim Sretniti 1 oj op r čudo bi. bilo, kad bi bilo inače.