U DUBROVNIKU 11 Decembra 1897.

 

  

CRVENA HRVAT

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
ašanjem u kuću ć sa Austro-Ugarsku, šalju se Uredništva.
vinu s poštom : na godinu fior. 5, na i godine fior, 2:50 ; ga inozemstvo

4:50, na po godine tior. 2:25 ; za ND adrovaih sa
i Bosnu Hercego
fior. 4:50, i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

e predbrojeu i za došasto polugodište.

  

Za hrvatstvo.

U onaj isti dan, kad smo u članku U stran-
ći prava preko Velebita (br. 47) ustali otvoreno
proti naumu gg. Barčića i Potočnjaka, koji misle
pokrenuti jedan list za pretapljanje Hrvata, Srba
i €. d., u isti taj dan i Hrvatski Branik“ donio
je članak pod naslovom Narodna misao, u kome
možda drugim riječima ali jednakim razlozima
razloži, te se oba članka dlaku u dlaku slažu.
Reklo bi se uprav, da su se ova lista dogovorila,
da zajedno udare na pomenuti pokušaj, pak u to
ime i nazore megju sobom izmijenuli.

E pa dobro. ,Hrvatski Branik“ izlazi u Sri-
jemu, a ,Crvena Hrvatska“ u Dubrovniku. Izme-
gju nas i mitrovačkog lista nikada ne bijaše ni-
kakve sveze, cijenimo da jedan s drugim ni dopi-
snice izmijenuli nijesmo. Ne joznamo urednika
nHrvatskog Branika,“ niti ijednog mitrovačkog Hr-
vata, van samo po imenu, a po svoj prilici i oni
na uredništvu onog lista mogu isto tako kazati.
Pa ipak evo dva lista megjusobao u Hrvatstvu
" majviše odaljena, kad uzeše pisati o nekome pita-
nju, w jedan te isti dan rekoše iste misli i u ime
njih nagjoše se skupa! Što to zoaći? Zaači da te
misli ni jedan ni drugi nijesu isislali iz prsta, ni
sami kovali, već da su ih 'mašli u svome narodu,
koji je jedan, koji je hrvatski. Znači da retci o-
bijuh članaka bijahu proniknuti hrvatskom mišlju.
Zato i osudiše svaki pokret, koji je protiv nje
naperen, pak se evo nagjoše zajedno.

Nije ovo prvi ni zadnji put, da se dogagja
izmegju nesebičnih i osvjedočemih pravaša. Koli-
ko i koliku desilo se prigoda, u raznim sastanci-
ma, gdje dvojica koja se prvo ni čala ni vidjela
nijesu i stadoše govoriti o narodnoj stvari i na
mrvu se slažu i rijeći jednog otkrivaju misli
drugoga i jedan drugoga pretiče u govoru, svrši-
vajuć izreku koju je onaj započeo. Tako o sjedi-
njenju, o ttrankama, o Bosni, o nagodbi, o svemu
što zasjeca u opću hrvatsku stvar. I ona dvojica
čude se kako to, da med njima nema ama baš
nikakve razlike. Čude se, a kako ćeš da je bude,
kad je i jedan i drugi pio sa istog izvora, kad je
obojicu i svijeh nas nadahula jedna misao — mi-
sao hrvatska.

Mnogi pravaši misle, da je pokojni Ante
Starčević prvi razbuktio u narodu ideju neodvis-
nosti i slobode, te da je to glavna njegova zaslu-
ga. Tu se ljuto varaju. Starčević je doduše sav
svoj vijek živio za tu ideju, koja mu bijaše alfa i
omega narodnog bivstvovanja i svako njegovo dje-
lo bijaše njome nadahnuto, ali bi žalosno bilo da
je on prvi bio, koji ju je probudio, da naš narod
i prije nije imao .spobornika za nezavisnost, 1.te
.kakovih apobornika! Od Petra Svačića do Antu.
pa Starčevića hrvatska povijest broji niz takovih
junaka, koji i ako ne svi na jedan način, težiše
ipak sa istom stvarju. Velikas srednjega vijeka
zacijelo da je drugčije umišljao slobodu Hrvatske
,Dego li siromašni demokrat, koji sada počiva ns
 Sestinskom groblju. Ali u suštini ciljahu svi za
: jednom-cijelji: Svačić i Hrvoja, Nelepii i Zrinjski,
Frankopan, Gaj, Jelačić, Starčević i Kvaternik i
svi koliko ih je u svom radu mišljahu samo na

jedno: .na svoju Hrvatsku, .
- Naš Stari dakle nije-u tom zadio niita.no-

 

va, dapače i u ono doba i ako u protivnom tabo-
ra bijaše drugih ljudi, koji igjahu za istom svr-
hom. Ko će da zaniječe da Pavlinović, Strosmajer,
Rački i drugi nijesu se takogjer borili za samo-
stalnost svoje domovine, kako su bolje umjeli i
znali? Pa ovi ne nalažahu se u Starčevićevu ko-
lu, što više bijahu mu protivnici. Nije dakle ova
borba glavna zasluga Staroga. Ali glavna i neu-
mrla zasluga Antuna Starčevića jest, što je on, u
najtežem času, kad je naš narod opojen i zanešen
htio da se izgubi, što je on u tom času stupio
predanj i zagrmio mu glasom genija : Ti si Hrvat
i moraš da to ostaneš ! I narod hrvatski posluša
glas njegov i ostane Hrvatom. A Aute Starčević
poradi tako, da danas i najžešći protivnici stran-
ke prava i najgori odmetnici narodni, mogu radi-
ti što hoće, ali sa sebe hrvatstva skinuti neće. Hr-
vatstvo je spašeno za sve vijeke. Eto velikoga, slav-
noga djela staroga Starčevića, jedinoga u komu ga i
po njegovoj smrti moramo slijediti, koji je njego-
va prava oporuka, eto zašto se Hrvatski Branik
i Crvena Hrvatska i stotine drugih Hrvata nala-
ze u glavnim pitanjima svoje domovine jednakih
nazora, iste misli.

Milo nam je da se Hrvatski Branik zabavio

ovom stvari. Klub stranke prava u Zagrebu je-
dnodušno je osudio Potočnjakove i Barčićeve ,mi-
sli.“ Ova vijest odjeknut će veselo n srcu svako-
ga dobroga Hrvata i iskrenoga pravaša. U Bano-
vini su danas vrlo teški dani. .Lako je iz Dalma-
cije ,sudit“ i pisat neke lude i uezrele dopise,
ali oni koji to rade nemaju ni pojma kako je ta-
mo preko Velebita. Bit pravaš, radit za slobodu
Hrvatske znači, ako si odvjetnik nećeš imat pravo
odvjetovanja, ako si liječnik nećeš dobiti mjesto,
ako si kapelan nećeš bit župnik itd. U ovakim
časovima gdje se našim dušmanima 0 gospostvu
radi, oni će sve učiniti, Zato dobro su učinili
oni pravaši, što su se združili sa obzorašima. Kad
se o Hrvatstvu. radi, treba prigušiti stranačke
raspre. Nijemci liberalci, nacijonalci, antisemite svi
su sada u jednom kolu, da očuvaju stv su na
Slavenima stekli. Lueger i liberalni njemački ži-
dovi stupaju ruku pod ruku. Nagjoše se složni
braća Česi, da se od njemačkoga gospostva obra-
ne: eno feudalci, agrarci, mladočesi, pokrokari,
sve to zajedno radi. Obzoraši i pravaši, kad se
dakle združiše, oni učiniše nešto što su morali da
učine i svaki onaj koji hoće da ih svadi i razbi-
je ovaj njihov savez, radi na štetu Hrvatske, na
uhar njezinih protivnika, Ovo je jasno kao što je
sunce jasno, Mi dakle potpuno odobravamo :ovu
njihovu politiku. Ali ne odobravamo nikako, kad
vidjesmo da pojedinci odalečuju se od temelja na-
sega hrvatskoga. .U tomu evo nagjosmo odziva na
svim krajevima Hrvatstva, dok: je napokon i sam

klub stranke prava ševrdanjima 'kraj učinio. Bogu -

hvala, pogibelj je uklonjena. Hrvatstvo je i opet
pobijedilo, ;

A sada dalje, na rad za svetu ideju, bez ob».
zira na desno ili na lijevo. Djela su najrječitiji
govornici.

Kako se u Banovini izbori_vrše.*)
Prvi dan mjeseca prosinca 1897, biralo se g

birališnom kotaru Vrbovsko. Da se red ne bi po.

= 9) Od odlična svećenika preko Velebita, Ur: /-.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, si dopisi

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. .po retku, a oglasi koji se

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

  

remetio, i za sve eventualnosti, bila je kod birali-
šta satnija vojnika Jelačićeve regimente i četa
oružnika. Srce mi je raslo od veselja, kad sam
vidio većinu naših svjesnih izbornika, njihov do-
mjenak i uzorno ponašanje, al kod njekih i malu
zabrinutost.

Dvije su stranke: jedna zastupa magjaronsku
ideju, druga hrvatsku. Četiri oružnika stupaju u-
mjerenim korakom izmegju birača jedne i druge
stranke, & ubojito njihovo oružje ljeska o sunča-
nom svjetlu.

Nije tomu davno, što je magjaronski zastup-
nik doktor Tomašić u ovom izbornom kotaru sjaj-
no propao, s toga se izbor našega zastupnika
Rancingera uništio, novi se izbor razpisao, a za
magjaronskoga kandidata imenovao poznati žup-
nik Martinec, koga su ne davno i na prečac bez
natječaja kanonikom imenovali, i povjerilo mu
ravnateljstvo biskupske kancelarije .u Senju. ,

Ovaj danas stupa za prvi put na biralište i
govori izborni govor, u kom smo čuli nješto o
željeznici — ali ne jasno: valjda nam kani uvesti
hrvatski jezik na željeznice i hrvatske cijpelke;
zatim smo čuli o točarini i općenitim potrab:
zemlje — svršio je kratak govor sa: živin
vatska! iS mii

Našega kandidata ne ima: uginu

straža na mostu ne daleko birališta. Birači s "i

kuju predstojniku Bosancu, neka naloži, da ga
puste; on, presjednik izbora «veli, da ne zna za
to — & naš kandidat, . župnik Rancinger ipak do-
lazi — i glasovanje počimlje. \

Na prvi pogled svako je opazio, .da- je naša
stranka daleko brojem nadmašila protivničku, te
nam pobjeda sigurna. To je imao opaziti i pred-
stojnik, te se je morao polag te činjenice i rav-
nati, pa takove mjere preuzeti, koje će mu ipak
pobjedu pribaviti, jer mu je strogo. maločeno, ;da
imade po što po. to pobjedu provesti. Što je dakle
učinio ? .Pasio je na izgovor:i naglasak riječi.Rancin-
ger, te ko je tobože izgovorio ,Raciger,“ : ;, Ranciger“
itd. taj nije glasovao za našega kandidata — glas

mu nije primljen. Tako nam je uzeo toliki broj

glasova, da je u jedan sat na podne, i.ne brojeći
glasove, mogao izići .na verandu i proglasiti .Mar-

(tinca izabranim zastupnikom. — Za Martine& su

glasovali Magjari službenici sa željeznici; grčko-
istočnjaci; činovnici raznih struka, te oko tride-
set naših zavedenih odmetnika, koje je magjaron
župnik Janković predvodio. .Pet s a, ie sa.
mi glasovalo.. Živili |

Martinec se zahvalio narodu na A mšnistia
i zakleo se, da će braniti :katolike i šizmatike

beg razlike od svakoga stočinje 09h niti.

I izbor je svršiol ibo
lazzanititonoiam 71] 2 43) SLU
Hofrath' Jagić;
Nama je vrlo omilio_prof.. Vatroslav: Jagić,
ko svi oni neki filolosi - i Ailolori, koji :susiz Bača
u filologiju svirali, kako su im zapovijedali i \ia-
šemu -narodu mnogo štete nanijeli. Jagić je:ead

na mjesto Miklossicha. Kakav učitelj takav 1 čenik,

Njemački historik Mommaen nazvao je 8la.
vene barbarima, posvao Nijemce da ustraju u
opatrukciji i da: upotrebe batine. Mommsenova
 ubatina“ izašla je na glas u slavenskome 'epijetu.
Nijemci su ga, pravedno, i: poslešali: 'ukoruijgsu