: Br. 50. U DUBROVNIKU 18. Decembra 1897. “ List! izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa ašanjem u i Bosnu Hercegovinu s poštom ; na godinu fior. 5, na pd fior. 4:50, i poštarski troškovi. : i Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se je predbrojen i za došasto polugodište. i DUBROVNIK, 18: Decembra. Naš list nije stvoren od obijesti no od goleme po- trebe: da brani ugroženo i nemilo napadnuto Hrvatstvo naše, bilo gdje bilo, a nadasve i u prvom redu u ovim vr- 1o izloženim krajevima, On je toj svojoj zadaći odgovorio uvijek i u svako doba, bez obzira na osobe, kako je bo- lje znao i umio, Neka drugi i pametniji sude o našem u- spjehu i prispodabljaju prošlost sa sadašnjošću. Mi ne možemo drugo nego obećati, da ćemo slijediti stazom, kojom se uputismo od svoga postanja. U ime toga otvoramo pretplatu za došastu godinu, uljudnim pozivom na p. n. gg. pretplatnike, da nas i na- dalje podupru svojom predbrojbom lstodobno molimu i ostale prijatelje i rodoljube hrvatske, da nam i oni pri- skoče u pomoć malenom žrtvom, godišnjom pretplatom. Zadnjim brojem ove, ili prvim došaste godine po- razgovorićemo se malo opširnije — po našemu običaju — sa našim čestitim čitateljima. Ovo danas tek je jedan pro- sti poziv na pretplatu, kojim ujedno sjećamo i zaostale predbrojnike, da se požure, jer njihovo zatezanje pravi nama velikih neprilika. t o Srbi i Slavenstvo. Na proglasu što ga je izdala desnica u Be- ču nalaze se potpisi zastupnika svijeh slavenski- jeh plemena, stranaka i frakcija u Austriji. Samo jedni fale: pravoslavni Hrvati, koji se vjerom po- srbiše — fale tako zvana braća Srbi. Ovo je pr- vi put da se je cijelo Slavenstvv našlo složno u jednomu kolu. Naravno je dakle da Srpstvo mo- ra da bude izočno. Svak znade koliko držimo do razvikane sla- venske svlidarnosti. To je u pojeziji jedna lijepa stvar, vidjet braću jedne majke, kako se drže za ruku. No u praksi teško je izvedivo. Svaki narod pozvan je u prvom redu, da gleda svoje narodne interese i ako se ti interesi kose sa onim ma bi- “lo i srodnoga plemena, onda u slozi govora ne- ma. Ovako je bilo, ovako će biti uvijek, dok bu- de svijeta. Radi toga mi malo vjerujemo, da bi se Česi ili Poljaci ili ma ko izlagali za Hrvatsku, kad bi oni dobili što traže. Oni će pomoć nas, da mi pomognemo njih i obratno. Sve ostale nijesu ne- go lijepe riječi, sjajne fraze jedne kimere. : Ako. se ovaj, put, slavenska braća ;nagjoše ruku u ruku, to je s toga što bijahu prisiljeai da tako postupaju. Na protivnoj strani Nijemstvo A- ustrije, da cijelo Germanstvo navijestilo nam je rat, Prvi učenjaci i političari, te broji onaj veliki narod, sigjoše u borbu, da nam se ne dade. ni naj- glementarnija pravica narodna, naš jezik. S njima g kupa nagjoše se naši stari protivnici, Talijani, Istina da se je bitka povela poglavito na braću Čehe, ali to je bilo slučajno, 8 toga što se na njih kao na vojsku najviše izloženu i morao prvi oganj da obori. Ostali Slaveni razumješe, da kad panu Česi, na njih dolazi red. .S toga je trebalo podu- prijet Čehe i uhvatit se u jake kolone, pa ne stat u reservi nego istrčat u prve redove na junački otpor i navalu. Slavenska solidarnost pred zajed. ničkom pogibelji postade gotovim činom. Česi mla “di, stari i aristokrati, Poljaci kluba i disidenti, Hrvati jedni i drugi, Slovenci klerikalni i liberal- smi (pa Rusini i Poljaci i svi koliko: ih je ustaše "Meo ijedan čovjek. Manifest što ga potpisaše jest “odgovor na njemačku navalu, naviještenje rata. za obranu najavetijih narodnih idejala, bivstva pa. rodnoga. | i Gdje su tu Srbi, ti veliki paladini Slaven« stva ? Ili njima me prijeti pogibelj,, nijesu li zar | *, RVEM ti Otpravništou lista: na godinu fior. godine fior. 2:50 ; za inozemstvo vt Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, & dopisi kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se da || više;puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. oni izloženi da ih poplavi tugja bujica ? Jesu bez sumnje, ali na manifestu ima i Hrvata, a s njima Srbi neće da budu. Manifest priznaje narodno i državno pravo zemalja i kraljevina i tim prama srpstvu počinja strahoviti zločin. Ne mogu oni toga potpisati. Cijelo Slavenstvo Austrije, ugrože- no pred silnim neprijateljem hvata se .historičkog prava kao jednog od glavnih oslona za obranu i opstanak — kako hoćete da Srbi pristanu i pot- pišu jedan takav akt ? Evo Česima njihovih dra- gih mezimaca, koje oni proti Hrvatstvu zagovara- ju! evo kako im lijepo odvraćaju ! Evo našim na- rodnjacima njihovih kompromisnika s kojim miš- ljahu spasiti Dalmaciji potpuni slavenski značaj ! Lijepo ga spasiše ! Evo. Barčiću, Potočnjaku i o- noj nezreloj omladini aleata za njihove neslane mmisli“ ! Sad.će valjda biti zadovoljni. A drugčije nije ni moglo dabude. Naše srp- stvo, umjetno stvoreno vjerom i lažnim prorocima sa katedre, nije produkt narodni. Ovamošnje srp- stvo plod je inata: Ljubišine osvete radi žiga na politička mu nedjela, vjerske mržnje i fanatizma ; naše je srpstvo negacija narodne duše našega na- roda Pak je zato posve naravno da ova čeljad, koja, čim postadoše ono što su, združiše se sa najljućim dušmanima Hrvatstva i Slavenstva, ni sada ne budu složni sa braćom, od koje se izro- diše. Bizantinski liberalizam Baljaka i druga ,ro- nio“ je grozne suze, kad su svi ostali slavenski za- stupnici poduzeli mjere, koje je odobrio i sam je- dan Gregr, a to da se brane od noža i batina Velike Germanije. Slavenstvo je našim Srbima uvijek na usti- ma. Njihovi organi i njihovi ljudi vele, da se u ime Slavenstva oni sa Hrvatima bore. Evo vidje- smo koliko ima u tome istine, Srpska . deviza nije Slavenstva ni vidjela; njihova politika je brato- ubojna ; Srušiti Hrvatstvo ! A da će. poslije doći na mjesto naše Magjari, Nijemci, Talijani, sa to njih mala briga: glavno je da ne stane Hrvata. Ovo je pravo srpsko Slavenstvo, našijeh bajagi-Srba. Slavensko veče u Beču. Beč, dne 13 Decembra. Štovani gospodine Uredniče! Vi se. madate da ću vam poslati pismo o politici. Doduše i da. našnji moj predmet spada u politiku i baš u politi- ku Slavenstva i Hrvatstva, al svakako na dru- gom, nježnijem polju. | Onomadne slavenska sloga, a prekjuče sla- venska kultura proslavi, u Beču svoj pravi trijumf, — Kako je poznato — već pred.37 godina osno- va je društvo pod imenom ,Slavensko pjevačko društvo,“ u koje ima pristup svaki Slaven, Pak zbilja: ovo je društvo u mnogo prigoda pokazalo, da se moše krepko mjeriti, dapače i odoljeti svim protuslav . elementima u Beču, i, to ne fi+ tičnom silom nego — što je kud i kamo pleme+ nitije — umjetnošću. Neću da nabrajam sve tri. umfe, koje je alavilo dvo društvo, nego kanim sa. mo u kratko opisati presjajan uspjeh koncerta, koje je ono priredila u subotu dne 11 ovog mjeseca, Ogam je ur u, veče. Dvorana je ,Continen+ tal“ već dupkom puna najotmenijih slavenskih po- rodica i inih prijatelja društva, megju kojim vidi. mo predajednika parlamenta zastupnika Abraha- movicza i potpredsjednika zastapnika Kršmara Svak čeka početak koncerta njekom c i t Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava. petošću, uvjeren već unaprijeda, da će u njemu sigurno naći željeni užitak. Pak eto: malo časova poslije 8 ur& razliše se dvoranom krasni zvuci ouverture Smetanine opere ,Hubička“ izvedene neopisivom tačnošću od orhestra bosansko-herce- govačke regimente. Ova prva tačka programa bi pozdravljena oduševljenim aplauzom, koji svrši tek onda, kada se društveni hor poreda, da zapjeva drugu tačku. — Zavlada iznenada grobua tišina, koju prekinuše veličanstveni akordi nikada dosta pohvaljene Šenoine kantate , Dolazak Hrvata“ :u- glazbjene od Zajca. Opisati utisak, koji je ova pjesma učinila na sve slušatelje, a osobito na Hr- vate, nije moguće; ti reklo bi se, k'o da su se Šenoa i Zajc takmili, ko da više doprinese njezi- noj krasoti. Ako k tomu pridodamo besprimjernu vještinu, kojom je društveni hor pjevao i orhestar svirao, imat ćemo tek tada njekakvu i ako blije- du slika toga sjaja. Ne treba ni da spominjem bučni aplauz, koji je slijedio. — Treću je tačku izveo društveni hor':,& capella“ :ispjevavši vrlo sentimentalnu slovensku pjesmu ,Ljubica“ sasta- vljenu od Pagliaruzži — Krilana, a uglazbjenu od Forstera. Kad se aplauz, koji je nastao iza svr- šetka ove ljepe pjesme, umiri, zapjeva nakon kratke pauze solo kći profesora muzike na pe- trogradskom sveučilišta I. V. Hlaviča gdji.ca Zoč Hlavič ariju iz Glinkove Život za čara“ uz pra- tnju glasovira. Gdji.ca Hlavač je u ovomu koma- du, koji se je svakomu svidio, pokažala svoj iz- vanredno nadareni muzikalni talenat, & slušatelj- stvo nije bilo zadovoljno, dok ona nije 'Ž&pjevala još njeku d rusku pjestiu, koja je opet bila burno pozdravljena. — Poslije kratka odmora sli- jedila je peta tačka programa, koju izvede te tet i to glasovir, violin i cello otsyiravši krasuu fgn- tazija Dr. Dwofaka ,Dumky.“ Bučno je odobra- vanje slušateljstva isposlovalo, da su oni izveli još druga dva vrlo fina komada. — Kao šesta tačku programa otsvira profesor Hlav4č na hisr- monijumu, koji je on isti izumio, tri krasue \pje- sme, i_to ,Nelady“ od Jibicha, ,Snčženka“ od Čajkovskoga i ,Poh4dka u pžeslice“ od Šimdka. Moje pero nije kadro da opiše ni vještinu ovog čovjeka ni izvrnost njegova harmonijuma, koji može da svojim glasom oponaša ne samo orgulje, već i ine instrumente; oduševljeno plješkanje, ko- je ga je pozdravilo, neka mu bude u jednu ruku kao priznanje. — Društveni hor, ko,i je za vrije- me izvedbe pošljednih triju komada šutio, zapje- va zatim vrlo patetičnu poljsku pjesmu ,Pie6f do Wilji“ sastavljenu od slavnoga , Michiewicza, a u- glazbjenu od Želefiskoga i to uspomen 40-godiš- njeg jubileja, koji ovaj umjetnik slavi ove e. Burno odobravanje, koje je slijedilo, potvrdilo je ne samo krašotu pjesme, nego i vještinu društve- om je umio. da ja, suštlsčv pr ive defi