Br. 51. U DUBROVNIKU 24 Decembra 1897. Godina VII. CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi List izlazi svake subote. Cijena mu je un Mini u Otpravn 4:50, na po godine fior. 2:25; za Dubrovnik sa fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. DUBROVNIK, 24 Decembra. Naš list nije stvoren od obijesti no od goleme po- trebe: da brani ugroženo i nemilo napadnuto Hrvatstvo naše, bilo gdje bilo, a nadasve i u prvom redu u ovim vr- lo izloženim krajevima. Qu je toj svojoj zadaći odgovorio uvijek i u svako doba, bez obzira na osobe, kako je bo- lje znao i umio, Neka drugi i pametniji sude o našem u- spjehu i prispodabljaju prošlost sa sadašnjošću. Mi ne mužemo drugo nego obećati, da ćemo slijediti stazom, kojom se uputismo od svoga poštanja. U ime toga otvoramo pretplatu za došastu godinu, uljudnim pozivom na p. n. gg. pretplatnike, da nas i na- dalje podupru svojom predbrojbom Istodobno molimo i ostale prijatelje i rodoljube hrvatske, da nam i oni pri- skoče u pomoć malenom žrtvom, godišnjom pretplatom, Prvim brojem došaste godine porazgovorićemo se malo opširnije — po našemu običaju — sa našim čestitim čitateljima. Ovo danas tek je jedan prosti poziv na pret- platu, kojim ujedno sjećamo i zaostale predbrojnike, da se požure, jer njihovo zatezanje pravi nama velikih neprilika. Drijemavica o badnjemu veče. + Po večeri sjediš sit, razgrijan. Zapalio si dobra duvana, neće ti se spavati, a još je rano da izugješ. Pa nešto misliš... ili bolje: sanjariš ...... * * * o, Pred očima ti: se: premeću: narodni običaji, badnji dan na selu.... U nas je amo adet, kad se badnjak pristavio, a večerom se svak junački po- štapio i okrijepio dobrijem vinom, što se za bo- žića čuva, na kućni berićet, na čast domaćinu, a sve na slavu svetoga imena: božijega;: adet je ve- lju, da se stariji: naslone i mrvičak - trenu, dokle trećom ne zazvoni. A: mlagješina ko mlagješina (i mi smo ovaki bili kad smo bili mladi ....) jo- gunasta i živa, ne može da miruje, nego se pro- spe po selu — oni u onega — oni u onega — neko ima prijatelja, a neko nešto drugo, što mu je milije od života svoga. Bože moj, šta li se tu šenluči! .... I pjesma i pripovijest i gusla i lije- rica i razgovor i svaka šala, a po kad i puska opali, neka se zna koji je ovo dan. A na dvoru zima, nema u nas snijega no ipak bude zima, pa kako je ugodno da malo brtdi! ..,. O slatka no- ći, koja milinom tvojom oživiš, uzaeseš naš dobri narod! ,..... Mlagjarija 0 svačemu zbori, a po katkad primakne se k njome i po: koji stariji, kome san nikako na oči. (Ono ga pusto vino rastravenjalo, pa sve zažimlji i zažimlji, ajA!) I onda se uhvate deblji razgovori, počnu se koturat razni doživljaji; pričat što .8e čulo od pokonjega djeda, Bog.ma do slavu rajsku! ... kad su zapovijedala vlastela, kad su dosli Fesuteti, kad su palili Crnogorci, kad su ono dolazili Turci ..... Pane sad već riječ i na politiku, Naš narod rado kroji sudbinu svijetu, Tu se onda na široko dube: hoće li ovog premaljeća (bit boja? ste misli Rus? miruje li Prase? ije M 'desar u dobre s sultanom? šta pišu pi, a šansi ugodno sjedati tada uz o- kd da si se nešto rio Ove rasprave, vini i Srijemu, Hercegovini i'Bosai,: Lici i Zago- rje, Istri i Dalmaciji ...., ,Mišlju ti prolage zemlje ašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo | 'bjede i slave. Samo na taj način menu našemu niknu' sloboda i milijuni bića, kojima si krvlju i osjećajem svoj, | koji kao i ti olavo badnji danak, predajuć za daa. Otpravništvu lista: na godinu fior. | | šalju se Uredništvu. zaboravi svoje patnje i nevolje, svoje želje i kr- vavu borbu za život i opstanak. Koliko znoja i muke, koliko jada prekriju svojim blagim plaštem božitnji dani! .... Pak snatriš i dalje: magneti- čnim nekim vezom spajaš ove milijune bića, nji- hova čuvstva i osjećaje slijevaš u jednu kupu, iz hiljada raznih ćudi stvaraš jedno žiće i pred to- bom se stvara velika pojava, golema masa — je- dan narod. Prestavljaš si u duhu tog orijaša, ko- me večeras bilo brže kuca, a duša ti drhće nekom neopredijeljenom smjesom radosti i tuge, i ti se u stravi pitaš: Bože, Bože moj, šta li će da bude od naroda moga? Hoće li navladati silne dušma- ne svoje? .... Hoće! hoće! osjećaš da drugčije i ne može da se sluči. Tajanstveni glas kao nekim proro- čanskim nadahnućem šapće ti dobru vijest. I ti joj vjeruješ, a kako bi inače? Uvjerenje tvoje go- ni svaku sumnju. Ne možeš da pojmiš, kako bi to moglo da podlegae pleme naše, koje je toliko odoljelo. I pameću ti se redaju slike prošlosti narodne, junačke i tužne : nemili zagrljaj latinski na primorju ... istočna sila za plećima ... nje- mačka komanda u krvavoj krajini ... magjarska bahatost sa obala Drave... invazija tugjeg koljena svake ruke u naše zemlje i gradove ... Je li mo- guće da smo još živi? Kako nas toliki ne satri- ješe sa lica zemlje? — — Pada ti na um i malena ali slavna republika sa svojih deset vjekova ... sa svojim zametkom u bjeguncima latinskog i gr- čkog puka, ostancima velike kulture. Gdje su oni življi? Gdje su one stotine i stotine vlastele i gragjana tugje krvi, što iz Albanije, Italije, Špa- nje pohrliše pod stijeg sv. Vlaha? Ko ih je asi- milirao u Hrvatstvu ? Djedovi djedova onijeh, koji tamo uz badnjak oko ognjišta sjede?! Ma je li to možno? .... Ta je dakle u njima ona velika sila, koja je očuvala naš narod?! ... A ipak.... zna- du li ovi ljudi da u sebi kriju toliku snagu ? Ne, oni toga niti osjećaju, niti znaju. Ta ne vidiš, kako se pred tugjinom uvijek mlagji čine, kako su mu plahi i krotki — ne vidiš li ih evo i večeras, kako su tihi i blagi u svojoj pjesmi i veselju? Zar si zaboravio, da su poslušni kao janj- ći, koje na pašu vode ?.... Ne zuaju oni šta sve mogu, ali znaš ti, svećeni- če, učitelju, doktore, profesore moj, ti to dobro znaš. Ti siučio velike škole, bivao po svijetu, vidiv na- predne narode i znaš, kako su učinili, da nas prete- knu. Ti znaš kakova se sila skriva u ovoj priprostoj i sirovoj masi, koja još ne zna ni da je posjeduje. Probudi narod tvoj; pouči ga da se okolo ne vb- zire, kad u sebi samu nalazi glavni uvjet svoga opstanka i budućnosti. Privriježi se što čvršće na- rodu tvome, o prestavniče inteligencije njegove, ukaži mu kako da se brani i svoju državu gradi. Reci mu neka visoko digne narodni barjak, jer je pun slave i krvi njegove, neka se pred cijelim svi- jetom diči ponosnim imenom hrvatskim, neka bra- ni prava svoja. A sutra, kad bi te radi toga mr- | zjeli, ili čak i progonili — uteci se du. i on će. ti onda magičnom M SOA do tvoj, pa ćeš kao novi Antej utrostručenim silama. | izaći na megdan i povesti ga do konačne po- vo! . . da u ple- | emtnetrairan Eek Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. već! Taman domaćin pripovijedao, kako su ono iz općine tugjina i izroda gonili, pa i njega tre- filo ić, jer je na njemu od kuće glas. Tri dana borbe ljute, tri dana čekao on i isčekao! — ,I da mi je, ljudi, (veli domaćin) nazad desetak go- dina neko reko: ti ćeš, Luka, u najprešnije ra- botnje dane proharčit u gradu tri težaka posla, čekajuć dok te dogje red, da podaš tvoj glas — vala ljudi, bio bi mu reko da je lud! A evo, do- šao zeman, pa i čekao i dangubio, ama Bogu ve- likom hvala i slava bih, pobratime dragoviću, i stotinu, a ne tri, samo neka dobiju naši. Šta će ona tugja sojina, da nam soli pamet!“ ...... Inteligencijo hrvatska ! Kada ti poradiš, da od Srijema do Spiča, od Drine do Učke bade o- vako osjećao i radio ma i svaki deseti domaćin iz hrvatske kuće, tvoja se je ideja preobrazila u gotovo djelo: Hrvatska je postala Hrvatskom. Crkva puna kao šipak. Staro, mlado, pogau- te glave skrušeno: moli se Bog, sluša se riječ božija. A poslije pred crkvom ljudi se sastaju, ru- kuju, za zdravlje kažu i Božić čestitaju, gledajuć po nebu kako zvijezde trepeću i pitajuć jedan drugoga hoće li se ovo ištetit vrijeme. Neće, neće. Zora puca vedra i rujna, sinuće sunce jarko, da nam više nikada ne zapane. Samo budimo ljudi, budimo Hrvati, * U to ime: čestito vam Božić! Sumnjivi advokati. Zadnji ,Dubrovnik“ ima članak pun žuči i otrovi proti nama i ,Hrvatskom Braniku“, jer smo pokudili pokrenuće Narodne Misli, o čemu regbi da se snuje na Rijeci i u Zagrebu. Srpski list prispodablja nas crvima, koji lazimo i podgriza- mo, a ideju ,narodne misli“ veličanstvenim soko- lom, koji leti nebu pod oblake. Sumnjiva je ova obrana lista, koji niječe Hrvate, koji piše, da u samoj Hrvatskoj žive srpsko pleme, a čiji ljudi još i danas podržavaju savez sa odlučnim protiv“ nikom svake misli, koja je slavenska. Više puta rekli smo, da sasvim dobro poj- mimo, kako Srbi mogu simpatizovati za ovske po- krete, kad se isti izvagjaju na hrvatski račun i : riziko. U njima vide oni težak udarac hrvatstvu, nadaju se da će Hrvati za srpsku slogu prego- rjeti hrvatsko državno pravo i tim se odreći sva- koga prava i težnje da budu narodom. Već smo mogli opazit, da oni mladići, koji se stadoše za- našati za ovim idejama redovno se otugjivahu ht- vatstvu. Eno Jid-a Bogdanova sa svojim Balkas- stvomi, čije članke objeručke primahu srpski listo- | vi, jer su bili napereni protiv našijeh težnja. Eno' onijeh hrvatskijeh mladića u Pragu, koji se ni: galu svojim sumišljenicima u Zagrebu, jer su se | u Imjizi Narodna misao usudili prismati državno