Br. 3. U DUBROVNIKU 21 Mebruara 1891 CRVENA HRVAT List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- ; Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Hevatske“ u Dubrovniku, a dopisi ša- dinu flor. 4, na p0*godine for. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: za cijela lju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više: puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. godinu flor. 4: 50, na p0 godine fior. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad .ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- | to polugodište. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni oprava. HRVATSKA STRANKA U DUBROVNIKU. Udar nagje iskru u kamenu, Bes ujega bi u kam očajala.“ »Gorski Vijenac.“ Kad je talijanska prijevlast gospodila Dal- macijom i Srb i Hrvat borili su se odlučno proti zajedničkom neprijatelju : proti tugjinu. Sjedinje- nom djelovanju Hrvata i Srba, tugjin je podlegao, a nad njegovom lješinom izvila se jedna zastava. Ta zastava“ bila je hrvatska, i Srb nije joj onda imao šta da prigovori, niti je o tome snijevao, pokle nije tugjin bio satrt u ime srpskog nego u ime hrvatskog narodnog i državnog prava. U toj borbi Dubrovnik, opojen duhom sve- slavenskim ; zanesen za svim onim što bi moglo dovesti do narodne slobode, prednjačio je megju inim dalmatinskim gradovima. Megju prvim on je ponosno izvio zastavu hrvatskoga prava, kao znak narodnog spasa i slobode, a što je zamjerno on je izvio tu zastavu onda kad nijesu jos bili pomrli u njemu oni umnici i značajnici, kakovi bijahu kne- : zovi Pucići, i ostali vrijedni ljudi, slava i dika Du- brovnika; dapače ti isti vrijedni ljudi bili su oni što su uveli Dubrovnik u kolo onih dalmatinskih gradova, koji odlučno jedan po jedan stupahu u borbu za sveta hrvatska prava. Rekosmo da je zastava hrvatskoga prava bi- la za Dubrovnik znak narodnog spasa i slobode. Nau je li mu ona zbilja donijela taj željeni spas, tu slobodu? Sudeć nepristrano po faktima treba reći da jest, u koliko naravno u današnjim opstoj- nostima može se govoriti o narodnim pravima ju- žnih Slavena u opće. Narodni jezik oteo je mah u privatnoj upravi grada, škole postaše narodne, PODLISTAK Savjeti Ženi Iz ,Strenna“ za god. 1884. Nota & a me sulla terra una mortale Che dal ciel tutti i doni ebbe pid chiari Prouta discerne il ver pronia v adita : E tanta luce & da umilta vestita. Sit. Pollico. Ob šeno, ti koja si bila od Boga stvorena u zanosu ljubavi prama čovjeku i njemu dana sa drugaricu, da mu ublažnješ boli i nevolje, veseli se, tvoje bo je poslanstvo ljubavi, Ali se k sje- ti, da ti se dosta dužnosti nalaže i da si ukora vrijedna, ako im se isnevjerić, ili se ponosiš ne ispunjajuć ih, jer su teške. Dobra Marija Kristina, kraljica švedska, 0- ; Valja is- stavi u svojim menama napisano : poslati sro dužnost svaku cijenu,“ a viscon- te ubriaud u svojoj polemici od god. 1897 reće da dušnosti nikad tako jake, kao kad nijesu nas žrtavi ć ih. Nastoj dakle činiti doo Sričnšna. pak nala sa do | trpjeti, Daći dol na svom putu rušica, uberi ih, to je dopušte- knjiga počela iznova cvasti, ugled počeo se po- vraćat Dubrovniku; u jednu riječ narodno osvije- šćenje Dubrovnika obavilo se onda, kad se u nje- mu još niko ne usugjivaše pokliknuti : Propala Hrvatska ! Nu Dubrovnik, i ako je uvijek držao hrvat- sko pravo kao nešto sveta i blagosovna, ipak se otimao njekako imenu hrvatskom.Koji je tome u- zrok? Zar bi bio taj što on ne bi zbilja bio hr- vatski grad? Ne nipošto! Dubrovčanin, plemenom, bio je uvijek Hrvat. Tome jamac cijela njegova književnost, puna hrvatskih uspomena, njegovi u- mnici, njegovi pjesnici, i, da ostalom ne nabraja- mo, tome jamac sam sin najglasovitijeg dubrova- čkog pjesnika, Ivana Frana Gundulića, koji jasno ispovijeda da je Dubrovnik gruda hrvatske ze- mlje. Dubrovnik nije manje hrvatski grad, koliko pjesnik Kačić Hrvat; al kako ovaj u svojim da- vorijam izbjegava naumice svoje hrvatsko ime, a zamjenjuje ga slovinskim ; tako isto Dubrovnik, premda proglašen od svojih pjesnika ,krunom hr- vatskih gradova“, volio je ipak zvati se slovinskim nego hrvatskim gradom, a to Za ljubav željene sloge i zajednice svih slavenskih plemena na jugu. Pojava slovinstva u Dubrovniku može se upriličit pojavi ilirstva kod Hrvata, s tom razlikom da je slovinsko doba u Dubrovniku mnogo više trajalo nego ilirsko doba kod Hrvata, i da je, baš s toga jer je za dugo trajalo, proizvelo da postane du- brovčaninu neobično ime Hrvat, što nije bio slu- čaj kod ostalih Hrvata. Ali doba slovinstva, isto kako i doba ilir- stva bilo je i bitisalo. Znamenito je samo da su obje ove ideje, slovinstva i ilirstva, potekle s hr- vatske strane. Hrvat Gaj zagovara ideju /ilirstva, u no, al ne bacaj drači, jer bi mogle drugomu nauditi. Visoko poslanstvo, što ti ga nalaže Onaj, koji će znat procijeniti tvoje boli, uvijek je po- slanstvo mira ljubavi, kadkad samozataje i potžr- tvovanja. Da, požrtvovanja ; al ne znaš li možda koliko je mila Bogu krepost Cireneova? Veseli se nasuprot, što ćeš se — bila ti kćer, sestra, za- ručnica ili majka — imat vježbati uvijek u kre- postima, koje će te činiti dragom osobama dobro- ćudnim i poštenim. I zbilja, ima li ugodnijega prizora, što gle- dati deset ili petnaestgodišnju djevojčicu privijenu majčinu krilu, kao što se ug miomirisni cvijet običa- je prisloniti još boddeječ cvjetić, i u kojoj se otsijevaju sve milote i kreposti svijesne majke u koju se ugleda ? Ko bi mi mogao iskazati radost čistu, duboku onoga angjelka dobrote, što ju ku- ša ljubeć i slušajuć začetnike svojih dana ? A kad k ona ne bila jedini plod čiste ljubavi, oh ko- ne li joj ae ne pribavlja ona bratinska u (71% ' emoj se šalostiti o mladice, stanu li to pro po ne biede, jer one nijesu drugo do o gastira vedro nebo ako ih se a Dubrovnik ,kruna hrvatskih gradova“ iznosi i- deju slovinstva. Iz obzira osobito napram srodno- me srpskome plemenu Hrvatska s Dabrovnikom odriče se plemenskog svojeg imens, i pozivlje Sr- be da ga poprime da se tako do sloge dogje. Al badava! Poštenjačina Hrvat, kako u svemu tako i u ovome bio odveć pošten, pa najzad ostala na njemu popijevka ! Kad Srbi vidješe Hrvata, zane- sena za slovinstvom i ilirstvom, gdje se svojevolj- no odriče hrvatskog svojeg imena za ljubav naro- dne sloge, cijeniše da je najzgodniji čas da se na- metnu oni sa svojim plemenskim srpskim imenom uz načelo ,Srbi svi i svuda,“ i, da ne bi zdravog razuma hrvatskog puka, kako se stvar bila zave- zla, hćahu nazbilj stjerati Hrvata na čakavske oto- ke, i to sve s knjigom u ruci, i s dokazima u džepu. Naravno, kako rekosmo, zdrav razum brvat- skog puka, nije mogao pristat da se proglasi i krsti srpskim i ono što srpsko nije. Hrvatska na- rodna svijest tome se je odlučno oprla, pokle ne- ma nijednog razloga da se Hrvat dotle ponizi da Srbima za ljubav, zaniječe svu svoju slavnu hr- vatsku prošlost, svoje ime i sva ona svoja prava koja su mu priznata jedino i isključivo kao Hr- vatu. Dok se radilo o jednome zajedničkome ime- nu, niti brvatskom niti srpskom, koji bi sljubio dva po krvi najsrodnija plemena, Hrvat se je mo- gao zavesti i poprimit to ime ; ali kad se počelo nastojati o tome da srpsko pleme, tobože u ime sloge, nametne Hrvatu svoj plemenski naziv, onda je nastalo trvenje, borba, koja sve što više traje, sve to više uči Hrvata da ako se ne bude držat čista pravca, taman onako kako ga se Srbi drže, ne ostaje mu nego da položi oružje, i pripozna === ——m==—=<—<m<sSe__t_naanngaa RR Što je ikad za te život? . Cvatuća livadica, posuta cvijećem, i ne razabireš, nevoljnice moja, otrovne zmije, koja te može ljuto upe nuti. Nevina lepirice, oblijetaj dakle od cvijeta do cvijeta, leprši po ovoj ubavoj livadi živata, ti bo si u najljepšoj dobi tvoga vmrloga tijeka. Vrp- ca oko vrata, križić na te prai od snijega, & ovi- | jet u te crne kose, eto tvojih želja, tvoga vese- lja : zagrljaj očev i poljubac majčin sačinjaju svu- koliku tvoju čestitost. Ne budi ipak ni rastresena ni vjetrenjasta, već obogaćuj pamet, kiti dušu, oplemenjuj srce, pak neustrašivo kroči pogibeljnim putem života, kud ti Bog odredi, a majka te tvoja poput angje- la čuvara upravlja i prati. Oh koliko mi je mila ta tvoja prostodu- šnost! Tako okružena cvijećem, s posmijehom na nanama, vedra čela, tom iskrenom srametljivošću, pripojenom djetinskom veselju, ti mi se činit se- rafički duh, koji je sišao na zemlju, da nas opoji ljubavlju, pak se opet uzdigne, da ljepšim učini predjela sa koje si bila stvorena. / (slijediće ) a3 RJE iu bh wo baiso fogaill slidinIui Mei osi 600ld i Šetoi OT. oagivuli bo e E