Zašto i » Crvena Hrvatska?“
IlI.
_Vidjesmo u prošastom članka koliko ima ja-
kosti sve ono što bi we iz Porfirogenitova priča-
nja 6 Hrvatima i Srbima moglo na srijedu izvesti
proti onome što. kaže dukljanska kronika 0 ,Cr-
venoj Hrvatskoj.* Sad treba da upozorimo naše
čitatelje na činjenicu da Konstantinovo pričanje
dolazi u očiti sukob s.onim što nam o Hrvatima
i državam po njima osbovanim pripovijedaju #-
stali bizantski pisci, ne manje zuameniti od Por-
firogenita, ljudi čije je pisanje po svaki način vje- .
rodostojno, i to prvo: jer nije bilo uzroka da la-
žu; drugo jet ša živjeli; u doba kad su mogli zna-
ti što se oko njih dogagja: treće jer su bili u po-
ložaju da poznadu dobro pukove o kojim pišu, i
četurto jer. kao povjesničari naumice su i svim
svojim silama iskali istinu i ništa drugo neg isti-
nu. Eto, da o drugim ne govorimo; Nicetds Cho-
niates, u svojoj povijesti Carigradskog :Česarstva |
na više mjest& govori o tome kakav treba da bu-
de povjesničar: pravorek, svijestan, nepristran.
Kad mi. dakle sve te i takove povjesvićare su-
prostavimo jedinome Porfirogenitu, koji je živio
sto godina prije njih, kazivanje ovoga posljednje-
ga biva veoma uzdrmano, i njeke njegove tvrdnje
padaju .pred svjedočanstvima ne jednoga nego pet
šest drugih njegovih suplemenjaka.
Eto nam najprvo grčkog povjesničara Ivana
Schylitses-a, koji je sastavio ljetopis ('Emeroui)
iaroge&») u kojemu je zabilježio zgode bizantskog
Česarstva od g. 812 do poslije g. 1077. On je ži-
vio i -pisao sto godina poslije Ćesara Konstantina
u doba kad je Dukljaninova ,Crvena Hrvatska“
bila već davno odijeljena od Bijele. Hrvatske, u
kojoj je tada vladao kralj Petar Krešimir Veliki,
dok je u ,Crv. Hrvatskoj“ vladao kralj Mihajlo,
koga sam papa Gregorije VIl g. 1078 nazivlje
»rex Sclavorum.“ — Prvo što udara u oći kodovog
grčkog povjesničara jest način kako se ou izra-
zuje o Hrvatima. i: Srbima. Govoreći, kao suvre-
nik & vladanju bizantskoga Ćesara Mihajla VIII
Duke, pripovijeda ovako: ,Prve godiue toga ca-
ra, indikcije prve, narod Srba, koje takogjer sovu
i Hrvalima (89 t&» ZćlqBwv Š9vog, Bg di) zai
Xeuwfdrag žakođai) išagje da pokori Bugarska,“
< kao da bi, pripominja ovdje Dr. Rački, htio
roći: Srbi su se digli, al imade ib koji te Srbe
zovu i. Hrvatima, Pa Seylitzes u opće, pripovije-
dajući o bugarskome ustanku i o narodima koji su
se u taj ustanak uplićali upotrebljuje riječi, šada
za» ZćgBw» 89vog, ZćgBoi, sada Xgwjetroi, prem-
da polstićkih Hrvata ondje nije bilo. — Al ima
još nješto znamenitijega. Isti povjesničar prića ka-
ko. su se g. 1078 digli Bugari proti Bizantu, i ka-
ko isprosiše od dukljanskoga kralja Mihajla da
im dade svoga sina Bodina za cara. Mihajlo pri-
stade i pošalje Bodina u Bug»rsku, pridruživši mu
izabranu četu momaka, a kao satjetnika nekoga
Petrila. Na Kosovu polju proglasiše Bugari Bo-
dina za cara, i razbiše, poslije bizantsku vojsku.
Al do ne vele grčka vojska iznova pobijedi. Bo-
din bi zarobljen i odveden u Carigrad, a Petrilo
jedva živ nmaće u Duklju ka kralju Mihajlu, Al
se bizantska vojska ne saustavi, nego, pripovije-
da Seylitses; ,ufatiše takogjer i onoga koji je i-
za Petrila u Hrvata po redu vladuo (rov u&rd
zov. Ilavgihov, šv_ Xgopidroig Terayućvov), te ga
zgakovana odvedoše k ćesaru.“ Ivan Scylitzes da-
kle, veli ovdje vić. Vi. Klaić, ne samo što kaže
da se žitelji dukljanskoga kraljevstva zovu još _i
Hrvati, nego takogjer javlja da je Petrilo, pouze
danik kralja Mihajla i savjetuik sing mu Bodina
bio vladar uekakvih Hrvata.“ Gdje su bili ti Hr-
vati nad kojim je Petrilo vladao? Nemamo ih is-
kat drugovdje nego negdje blizu, ratišta bugarsko-
| grčka. vojska, odmah
nasljednika, pa i to što taj Petrilo, nalazeći se U
tako tijesnom odnošaju s Dukljanskim kraljem Mi-
nije mogao imat svoju oblast bog zna ko-
liko daleku od dukljanskog kraljevstva. To je da-
kle bilo negdje megju Dukljom i Prištinom, na
Kosova polju, u današnjoj staroj Srbiji. 8 ovim
podudara se potpuno Dukljanio, kad
izrjeđao: veli, da ja za kralja Mihajla vladao u
Raši Petrislav, grčki Petrilo ; a ni sam Porfiroge-
nit ovome se ne protivi, jer, kako već vidjesmo,
i-on kaše da je jedan dio Hrvata zaposio Ilirik
i Panoniju.
Što na ovo gaši Srbi? Ništa drugo zanago
nego da je lud Dukljanin, a još lugji Seglitzes,
koji nalazi Hrvate ćak na Kosovu polju. Ko je
svijestan jest jedini Bagrenorogdeni ! Lijepa je, al
hajdemo dalje.
Drugi znameniti bizantski povjesničar, Scy- |.
litzesov suvremenik, Nicefor Brienij, grčki patri-
cij, i muž Ane Komnene, duhovite kćeri bizant-
skoga Ćesara Aleksija 1 Komnena, napisa u. četi-
ri knjige povijest svoga vijeka t. j. dogagiaje od
g. 1067-1081. Grčka vlada premjesti ga iz Bu-
garske u grad Drač, da suzbija kralja Mihajla.
On je dakle svakako imao znati kako se zovu na-
rodi s kojim je vojevao G. 1075 bukne rat me-
gju Carigradom i dukljanskim kraljem. Nicefor
piše: ,da su se iznova 'Hrvati i Dukljani pobu-
nili, pa da. su ćitav. Ilirik uznemirivali ( X weogd-
row zai Jrozheig: drnoardvreg drzav TO *[hvgexov
zazas dieriHovr). Onda on sam koji piše, Nicefor,
povede vojsku na Bukljane i Hrvate (čGrodrevos
zara Aioxdćor xai Xwoop&rww), Mihajlo ga do-
čeka u klaucima, al bude potučen, a Nicefor, o-
svojivši dukljanske: gradove, vrati se slavodobitan
u Drač. Ko su, pitamo sada, ti Niceforovi Hrvati
i Dukljani? Dukljani, to su stanovnici današnje
Crnegore. Pod Hrvatima pak, veli Dr. Rački, ,ni-
je mogao razumijevati nikako stanovnike Krešimi-
rove i Zvonimirove države, jer se ova nije bila
ziratila s carevinom, nego je razumijevao stano-
vnike susjednih Diokliji zemalja, koje su megja-
šile s dračkom themom i bili saveznici Diokliji“
(Script. rer, chroat. str. 171). Ako su dakle, i po
ovome grčkome povjesničaru stanovnici zemalja
kraj Crnegore Hrvati, kako da nema mjesta Du-
kljaninova ,Crvena Hrvatska“ ? |
Dolazili bi sad na red drugi grčki povjesni-
čari, kakoti su: Grgur Cedrenus, Ivan Zonaras,
i Nicetas Choniates. Njihova svjedočaustva još su
zanimijiva. Navešćemo ih drugi put, a za sad za-
vršujemo ovom refleksijom. Sadašnji Srbofili pri-
pisuju srpskome plemenu neku neodolivu silu, ne-
ki čudesni Drang, po kojemu ono bi bilo tijekom
vremena malo po malo popilo u se, pretopilo i
posrbilo veći dio hrvatskog plemena, najpače na-
mećući mu svoj štokavizam, koji bi bio nepogre-
šiva oznaka biljeg srpstva Nego taj proces reg-
bi da se ne slaže s dogogjajima koje nepristrana
povijest registrira. I doista eto oni isti pukovi
koje Porfirogenit u X vijeku regbi da ubraja me-
gju Srbe, sto godina poznije u XI vijeku nijesu
drukče poznati nego kao Hrvati. Ako zbilja u
plemenu srpskom nalazi se neodoliva moć srbizi-
ranja, onda je ono moralo tu moć uvijek imat, i
nije moglo dopustit da mu se hrvatsko pleme ig-
da nametne. Ne ostaje po tom nego, ili da Por-
firogenit ne kaže istinu kad veli da je bilo srp-
sko ono što poznije nalazimo da je hrvatsko, ili
da nije drugo neg utvara bujne srpske mašte taj
strahoviti srpski Drang nach Croatien.
Malo suvremene povijesti.
Crvena Hrvatska* kaže negdje u svome
| programu, i to punim pravom, da ,braća Srbi i
u Banovini i u Dalmaciji, i u _ Bosni. i u Herce-
govini, gone svoju politiku esklusivizma, druže se
svuda gdje mogu s tugjinom na zator imena, ra-
zvoja i državnog ujedinjenja Hrvatske.“ To je
sve na žalost pika istina, ali nas jedno tješi, t.
j. da tako bogumrsku, bratokrvau politiku tje-
raju svuda skoro samo takosvani sogje, dočim
prosti narod, ako nije posve xaveden i prevaren,
instinktivno osjeća da ko Hrvatu jamu kopa, ko-
pačno ide za tim da i Srbina u nju svali,
ih se je našlo
koji su se čak s Magjatom proti Hrvata gjetili,
O svemu tomu biće, ako Bog da, s vremenom
govora, i to jedino eda se ljudima dobre volje i
čistih namjera oči otvore i ukaže gdje su im pra-
va, iskrena braća i prijatelji, a gdje farizeji i du-
šmani. A ,Crvena Mrvatska,* kojoj je ,glavna
zadaća zagovarati hrvatsku državnu misao, bra-
niti ime i svetinje hrvatske,“ mora da brani i
pošteni glas i časna uspomenu hrvatskih velika-
pa i rodoljuba, na koje se naši dušmani blatom
bacaju.
Nema vele vremena, čitali smo u zadarsko-
me srpskom glasilu veoma čadnovatih dopisa iz
Dubrovnika i doživjeli prežalostnih pojava ; na-
šao bo se je bio,.ko je pokušao. da uajcrnje cra-
ce pere, t.j. da opravdava i- slavi honvede i ugar-
sku revoluciju, a ujedno da ruži svetu nam uspo-
menu neumrlog Jelačića bana, koji da je tobože,
poborivši idru revolucije, rastvorio hrvatskome i
srpskome narodu cvijetne poljane centralizma, bi-
rokratizma, dualizma i pseudo-parlamentarizma !“
Da je ovo napisad kakav izanešenjak Koušutovao
u ,Egyertesu“ ili u kaktu drugome nadrimagjar-
skome -listu, .ne bi bilo čuda: ali. mladić Dhubrov-
čanin u ,Srpskome Glasu!“ Jaah sramote i ku-
kavičluka! ,Idru. revolucije,“ sinko moj, nije obo-
rio ban Jelačić s&m, nego ponešto i Radecky i
Windischgratz, a kod te radnje bilo je, ako ne-
zna4, i braće Rush, i braće Srba i braće Šlova-
| k&: te je svak posteno i po svojim silami tomu
doprinio da se magjarskoj bahatosti podsjeku krila.
Magjarofil i honvedoljub Srbin u ,Srpskome Glasu“
ako i ne pozna Paskijeviće i Panjutine, Hurbane i
Hodže, morao bi barem bit čuo za Ilija Knićanina,
Gjorgja Stratimirovića i još kojeg Srbina, kojih
se Magjari i dan danas neugodno sjećaju. Pa ako
je ban Jelačić oborenjem . ,idre revolacije“ .i naj-
manje kriv centralizmu, birokratismu , -itd., tu
krivnju moraju da sdušno s njim dijele i sva ona
druga slavenska braća. Nego se meni čini da nije-
su krivi nipošto ci oni ni Jelačić, nego da je sa-
njao ko je ouo- pitao. I zbilja: slavni mučenik
Jozip Jelačić izpustio je plemenitu dušu dne 29
maja 1859, kad je još vladao Bach-ov absolutizam,
nasljednik Metternich-ova autokratizma ; a ko je
i malo što naučio, znade da je 20 oktobra 1860.
Golucbowski kanio rastvorit nam zbilja cvijetne
poljane tederalizma. Ali na žalost našu i za ne-
sreću Austrije, tamo četiri mjeseea kasnije, na
26 februara 1861 nadari nas Antun vitez Schmer-
ling centralizmom, pak godine 1867 Beust i ma-
gjari Deak i Andrassy dualizmom, a svi skupa
Sehmerliog, Beust, Deak i družina birokratizmom
i pseudo-parlamentarizmom. Ko se nije tek ju-
čer rodio, znade da su u Dalmaciji bili najčvršći
stupovi centralizima i birokratizma Roszner, Ste-
fan Knežević, Spiro Petrović, Lujo Lapenna, Jero
Alesani i mnogi . drugi pokojni i još živi političa-
ri, dijelom suplewenici a svi čisti, jednomišljenici
i politički , prijatelji braće naše Srba, Jeli dakle
skladno, pošteno i pravedno da se ruži uspome-
na pok, Jelačića skroz lažnim i apsurdnim tvr-
dnjama? Kako je Jelačić mogao biti kriv svemu,
što se je dogodilo. nakon; njegove smrti? A svi
znamo u kojim j& okolnostima on zaključio svoju
vojničku i državničku djelatnost!
A glorifkacija ugarske revolucije, tog ,zna-
menitog dogagjaja* krvava je uvrjeda srpskoga
naroda i njegovih pokojnih jumska i žalostnih
žrtava ondašnje magjarske okrutnosti i varvar-
stva. U grobu su se ugrujale kosti Mitra Sanimi-
rovića, Paja Milosavljevića, Rista Radovanovića, Ži-
vka Maksimovića, Arona Zagorice, Uroša Trižića,
'Trifuna Mandića, Gjorgja Raduliću, Vasa Ken-
gjeloa, Toša Tesića, Sima , Dokića, Vasa Stoja-
čkovića i stotin& drugih Srb& poginulih za svoj
narod od magjarske ruke. Pardon, ne od magjare
ske nego od ruke: Magjari doduše nare-
diše sva ta krvništva, ali ih braća Srbi honvedi
ne srbima, svojoj rogjenoj braći, počiniše!M!
Jovica_Rešelalo.