de, hrtatskog državnog historičkog prava koji bi
bio stanovište sa kojega bi se motrio svaki naš do-
maći a i vanjski pokret. Nagodba bi se imala drža-
ti kao zlo s kojim u njekim pitanjim treba ra-
čunati ali oikako pripoznavati je, jer se tim po-
ijegjuje druga tačka, paritet narodi, a nagodba
nala ne jamči nikakav paritet. Sve hrvatske stran-
y dijelile bi se onda samo na dvoje: 1. na stran-
tii koja radi za sjedinjenje naroda i njegovu sa-
lnost u okviru monarhije na temelju histo-
tičkog “državnog prava i oslanjajuć se na postu-
ke prava . narodnosti kojim Nijemci i Talijanci
ebaju da zahvale na današnjem svom stanju, i
2, na onu koja svega toga neće. Svi naši zastu-
puici morali bi kandidovati na gore imenovanom za-
Jjedničkom programu, svi uzajemno, a u svim sa-
borima imalo bi se postupati po tom programu.
Takova stranka stavila bi Srbima zabtjev da kažu
što hoće, a ne bude li moguće uštupit im što za-
litjevaju, naglasiti im da rade kao posebna samo-
Stalna. stranka a ne kao slijepo ratilo naših ne-
prijatelja. Neće li ni to, pustit ih da rade kako
su počeli, jer mi i onako sve naše domaće poslo-
.Ye koliko u Dalmaciji toliko u banovini mogli bi
obavit i bez Srba,
3 Svak će priznati da je i naše novinstvo do-
sta doprinijelo razdoru i njogova pisanija mržnju
stranaka zaoštrilo. I ovo bi se imalo uredit tako
da ne bude nesporazumka već da svak piše u jed-
nom duhu. Moralo bi se prekinuti sa onim dugim
raspravama o onom što je bilo i o mišljenju por-
jedinaca, te kakve su bile njihove namjere i. (. d.
Mislimo. da smo se činili dovoljno razumjeti pa ob
ovom nećemo dalje govoriti. | onako silno pisanje
i iznašanje na javnost prije vremena još nedozre-
le čine škodi mnogo narodnoj stvari, te bi po na-
šem mnijenju bilo dobro samo već gotove, ugovo-
rene i uglavljene činjenice javnosti predati.
 :. Da napominjemo potanko koristi koje bi iz
ovakog združenja naš narod crpio bilo bi suvišno.
U Hrvatskoj na pr. stranka za sjedinjene izišla bi
zanago ojačana na Markov trg. Ljudi (a tih je
mnogo) koji su klonuli duhom pred dosadanjim ra-
zočaranjem koje je vladalo u zemlji, latili bi se
rada jer bi ih podržala nada bolje budućnosti. Sile
se naše ne bi raspršale boreći se megjusobno, već
bi ih mogli u jednu svrhu proti zajedničkomu ne-
prijatelju upotrijebiti. Dalmacija bi se u strančar-
skom pogledu uredila, jer bi svak znao kako
će se vladati ljudi, narodni odabranici, & nuzgre-
dnih pitanja koja dana» vrcaju na sve strane u
obliku načela, a u suštini osobnosti nestalo bi,
jer se ne bi imala na koga naslanjati, O drugim
ni ne govorimo, bilo bi sasvim suvišno.

Misli li.ko da bi združenje i izmirenje bilo
korisno. i, plemenito? Mi smo Hrvati sve pokuša-
li. Mi smo htjeli združiti Jugoslavene, mi smo
htjeli združiti i izmiriti se sa Srbima i to nam
nije pošlo za rukom. Zar da ni sami ne znamo
složit se ni sporazumit? To bi bila sramota,

lli da stranka strauku goni i tjera dok je
nadvlada? Uzaludoo gubiti vrijeme i trošiti sile,
uzaludno a i pogibeljno jer slomivši protivnicu
pobjediteljica bi možda našla nješto drugo na
njezinu mjestu.

Neka pak niko ne misli, da se mi osjećamo
toliko jaki da možemo po našoj volji uticati u ta-
ke ozbiljne pothvate. Mi na prosto iznašamo na-
še monijčnje pred hrvatsku publiku da ga pretre-
se, odobri ili osudi, ali su naše namjere čiste i
rodoljubne. Neodvisni od ikoga, držimo se i dr-
žaćemo se čistog hrvatskog pravca,  radeć tako
kako bi mogli našem rodu koristiti.

Hoće li pak naše mnijenje da ostane lije-
pom sanjarijom ? Ako bude smjelosti, čvrstoće
duba i pravog rodoljublja uspjeh mu je stalan, a
zaista pobjeda je naša.

Bilo je vrijeme kad se je iz Dubrovnika po-
dora, lo_8 RE Stba i Hrvata. Mi želimo
samo slogu ismogju Hrvata, a i to je u dana-
šojim okolnostima dosta.

    
 
 
  
  
 

 

bojali ga opstanak staroslovenske službe božije u
Spljetskoj biskupiji, gdje joj je može se reći bilo
dosad jedino bezbjedno pristanište, a to ne radi
ikoga drugoga, nego radi uvigjavnosti, odrješitosti
i pravog rodoljublja pokojnog biskupa Marka Ka-
logjera. — 1 nesamo da smo se pobojali za op-
stanak  glagolice u pomenutoj biskupiji, nego smo
cijenili da je Nakićevim imenovanjem glagolici fa-
ktično odzvonilo, a to za to što, za uzdržanje te
velike naše crkveno-narodne svetinje hoće se rijet-
ke energije, postojanosti i prokušanog rodoljublja,
budući glagolica sa svih strana progonjena. Opsta-
nak glagolice u Spljetskoj biskupiji zavisio je o
imenovanju jednog biskupa, sposobna i voljna da
nasljeduje djelo započeto i provedeno od pok. bi-
skupa Marka ; biskupa, koji ne bi bio samo dobar
svećenik, kakav je Presvj. Nakić, nego takogjer
dobar i čeličan Hrvat, kakav je uz ostalo bio bi-
skup Marko, a kakav na žalost, sudeć po djelima,
nije sadašnji spljetski biskup.

Što smo predvigjali i o čem smo unaprijed
uvjereni bili, to se je ispunilo. Biskup Nakić do-
šao je da u Spljetskoj biskupiji izvede ono isto
što je u zadarskoj opravio njegov negdašuji slož-
beni starješina nadbiskup Maupas, to biva da u-
tamani glagolicu u pomlatku. I prije svega, tobo-
že da imatbude njekakva zapleća, išao je bes i-
kakve potrebe u Rim se savjetovat kako da se vla-
da glede glagolice. Bi mu odgovoreno: nihil in-
novetur. Ovo bi ma posljetku značilo da kako je
bilo pod Markom, bude se nastavit pod njime. Ali
ne! Pokojni biskup Marko naopako je radio. Nje-
govo ne smišljeno djelo treba novi biskup da po-
pravi. Proti postupanju Markovu dizao je negda
galumu nadbiskup zadarski, a Nakić, negdašnji
nadbiskupov savjetnik, baš je sretno u Split za-
pao da pokaže koliko je pravo imao pokojni Ma-
upas. Biskup Kalogjera dopuštao je mladomisnici-
ma da glagolaju, al to je, po Nakićevu mišljenju,
protivno načelu; %išil innovetur | Sablazan je vi-
djet u Stolnoj crkvi da se sv. Misa složi u jeziku
staroslovenskom ; sablazan je da se u župama,
gdje se glagolski obred iskorijenio, iznova glagola.
Kad se u starija vremena od strane  nenarodnih
biskupa i svećenika radilo o iskorijenjenju ove
dragocjene naše povlastice, dapače prava našeg,
onda niti se je pitalo u Rim savjet&, niti je za
novi latinski obred vrijedilo načelo: nihil inuove-
tur ; ali sada kad se radi ili da se uzdrži, ili da
se opet uspostavi ono što se je krivajow ljudi i
vremena izgubilo, sada se sve hoće, a najviše Ma-
gjarska privola.

Da, poruka iz Pešte, i ništa drugo, jer kako
inače da se stvari protumače ? Rim uvagja staro-
slovensku službu božiju u Crnoj Gori, u mjestu
gdje nije nigda opstojala, a biskup Nakić utama-
njuje glagolicu u mjestima gdje opstoji i uspijeva,
posvećena od vjekova. Ako nije sve ovo magjarsko
maslo, što drugo može biti? A kako da se krsti
ponašanje jednog tobože hrvatskog biskupa, koji
mješte da u dogovoru s Rimom ustane na obranu
jednog velikog prava hrvatskog naroda, ugagja vo-
lji Talijana, Magjara i Nijemaca, satirući glagolicu ?!

I nije da se i malo sumnji o namjerama bi-
skupa. Otkad je zasio na biskupsku stolicu zabra -
nio je izrično glagolati mladomisnicima, koji, baš
jer su znali da im već nije Marka, išli su u nje-
ga iskat dozvolu. Stao kako mu drago posao s mla-
domisnikom Tamburovićem, stalno je da zabrana
ne bi nigda bila slijedila pod biskapom Kalogje-
rom. Pa za tom zabranom kroz malo vremena sli-
jedila je druga mladomisniku Benevolu, o kojoj
ne može biti nikakve sumnje, jer se neke stvari
ne sisaju iz prata, niti se ludo raznose po ozbilj-
nim novinama. Pokle dakle o namjerama nenaro-
dnog sadašnjeg splitskog biskupa ne može da bu-
de nikakve sumnje, ostaje stroga dužaost cijelome
hrvatskom svećenstvu i hrvatskom nerodu da se
ovom prigodom čini čut kod pristojnog mjesta, u-
stajući k0 jedan čovjek na obranu jednog od naj-
dragocjenijeh i najdražih prava svojih.

 

Naši Dopisi.
Sarajevo 11. Aprila.
Ante Stražićiću! Hrvatska te je porodila

majka ; hrvatskim te mlijekom zadojila: No, kada

si odrastao, ostavio si rodnu koljevku, mili Dubiti-
vnik i njoj se iznevjerio. Ostavio si rodno  mje-
sto, te se njekako dotepao u naše Sarajevo. Ovdje
si se nastanio, pa i&, najdivnije . nje-
ku Srbadiju. pravo ; ta čara se je | .
him hljebom hranit, a za meso nemojmo . pi pita-
ti. Ovo što ću sada ireći, neka dobro paze braća
bez razlike vjere. Ljudi božji | Imate li oči? Ako
ih imate vidite li? Desnicu stavite na srce i brat-
sku napram braći istinu izrecite, pa da Vas pitam;
Kako su se poštovala braća ovih ge i
like vjere, i kakovu su susretljivost b e-
gjusobno imali, prije nego se amo oglasi gimna-
zijalčić Ante Stražičić i dok nije doklimpsao u
Sarajevo i svoju dvogodišnju znanost gimnazije
prosuo, megju umišljenu Srbadiju u ovim hrvat-
skim zemljam. A kako sada jednokrvaa braća ži-
vu? Na čast braći hrišćanim neka služi što su i-
zabrali veleuma Antu Stražičića kao kolovogju
srpske propagande ! Učenjaci divite se tome veli-
kanu, i stidite se, što ste toliko godina žuljali
školske klupe, pa ipak se nijeste mogli Stražičiće-
voj znanosti dovinuti.

Katkada i ja nežalim dati po sekser za naš
plemeniti ,Napredak“ pa ga pročitam. Čitajući ga
čovjek neka je najžalosniji, mora se smijati ludo-
riji Stražičića, jer kakav on takovi i njegovi do-
pisnici pametari, pak se svi dive, kako bez lud-
nice ludovati znadu i kako: prvenstvo ludosti za-
uzimaju.

U broja 14. ,Napredak“ je na čelu javog u-
vodnog članka kao ,uwotto“ citirao :riječi, da ih
je tu nedavno izrekao katolički pop. A te su rije-
či dobro došle za ,Napredak“ i. prvo okupiraju
mjesto. Je li istina, to zna onaj na koga spada,
da te riječi protumači veleumnom Aati $tražići-
ću; jer kako uvigjam ona slabo se razumije. :tuma»
čiti značenje riječi. Kao i ono što je izaio u javnost u
svom, Napretku“ da je dobar katolik, a dobar kato-
lik, mora i katolički ,Katekizam“ znati, paipak .je
javno pisao meni malom napasniku : ,0vo pročitaj
na tašte, jer ne bi mogo čitati mise za koju izgu-
bljenu dušicu.“ A ja sam javao Antu. (pazite) pi-
sao, da ja ne poznajem katoličkoga katekizma, ko-
ji uči nas, da katolički svećenik može misu slu-
žiti za koju izgubljenu ,dušicu:“ Pitao. sam te
Ante Stražićiću da mi citiraš tu drevnu  knjižuri-
nu gdje si čitao? Ali mudra lija Aate, još šati ali
se ne sjeća gdje je tu svoju izrečenu ludoriju či-
tao. On misli da se je zaboravilo na njegovo mu-
čanje. Brate Ante! pamtimo i pratimo tvoju mu-
droliju. Pitao sam te Ante, što i kako snače one
riječi nadripjesnika : ,Nebo je plave srpske boje,
u njem' stanuje Srbin Bog i dvore ga, srpski an-
gjeli.“ Da ti Ante priznam moju neznaluat, ja. sam
te pitao, i javno rekao da gore imenovane izraze
nerazumijem, pa da mi ih ti brate razlošiš, nebili
kako god u moju bukovu lubaoju zaanost ;e uvu-
kla; jer si sam ti Aamte titulirao me, da sam ne-
znalica i neizobražen. Za to sam te davno pitao,
ali još nijesi odgovorio. Šteta z4 profesora, da ni
učeniku ne moše niti zna odgovoriti! <- Šteta
šteta ljudi: U 14. broju ,Napretka* ima lijepa
materijala za me; pa ako mi Bog podijeli sdrav-
lje, pitat ću Antu Stražičića da i ma moje upite
odgovori, a ako mi bude odgovarati, blago njemu ;
jer duljeće polemika izmegju nas guditi, a to će
Aoti dobro doći, da koji dan više ,Napredak* 0-
stane na povešini semlje.

Do vigjenja Auto Stražičiću |, /

Mali Nenad,
Kotor 16. Aprile,

Dvije na odgovor onoj prepredenoj liji Veli.
kom Srbinu, koji pod obrazinom Starine Novaka
tura od njekog vremena u svijet kros ,Srpski
Glas“ bozoćao laži proti svim onim poštenim ljadima
u Boki, koji neće da snjime puhaju u isti rog. Prikasa-
ćemo svijetu toga dičnog staro i njegovu vrijednu
velikosrpsku drušinu, pa da vidimo moše li po-
šten čovjek u tako kolo da stupi. To su vam cr-
ne duše da te Bog sačuva! Mišćani su, ali jaoh
onome rišćaninu, koji posaavajući njihove podle
ćine neće da pleše kako mu oni sviraju, Progone
ga te nasivlju izdajicom svoga naroda koji je Hr-
vatima dušu prodao. Grade se najvećim liberalci-
ma, a tamo su vjerski fanatici, da im nema para.
Mršnja na katolike to im je avakdašaja hrana, Na-