a g % A N KIM. — o mm EEE a o a ta a. javio. Ovoj temlji vi ste bili vlastela i velikaši. Z4 dobe domaćih kraljeva, obnašali su tu vaši oci visoke časti turske carevine i do danas uživali sjaj sreću i blagostanje, kakvo rijetko koje plem- stvo u drugih naroda. Kršteni narod ne poričuć vam prava na vla- stništvo zemljišta, ima pravo iziskivati od vas, da mu ublažite svoje tražbine, olakšate kmetske te- reta i osladite opstanak ; nada sve pak, da mu se pokazujete dobročinitelji i prijatelj, a ne go- ropadni gospodari i neumoljivi iziskivaoci. Ljubite ovu zemlju, al ujedno i cijeli narod, koji sačinja vašu domovinu, pa s njim sporazumno trudite se o moći i blagostanju . svih suplemenika. Vama da- nas prijaju okolnosti, idu na ruku ljudi, koji vas ne mogu ljubiti, jer nijesu krv od vaše krvi, rod od vašega roda, laskaju vam mogućnici, jer ipak sačinjavate bogatiji stališ, podupiru se vaše tež- nje za razcijepkivanjem i razširuje se umjetni jaz, koji bi imao još većma dijeliti jedan jedini narod, otugjivati vaše slavensko porijeklo i apućivati vas tamo na istok, gdje nemate svojih supleme- nika. Nu vi ako ste razboriti ljudi imali bi odpr- to reći: ,prijatelju, predaleko ideš, ja se ne smi- jem iznevjeriti mojemu rodu i jeziku, neću da me goniš u azijatske pustare; ovo je moj zavičaj, o- vojje moj narod, ovo su mi braća po krvi i jezi- ku, pa hoću da & njima živim, i umrem na rogje- noj grudi. O draga je meni moja domovina, ali još draži taj dobri i nepokvareni narod, s kojim me vežu uspomene najužeg rodbinstva i susjestva. Meni je lijepo s braćom i ja želim s njima slo- žao raditi za dom i rod.“ Obazrite se, molim vas, na vaše djedove i mogu vam biti uzor pravoga rodoljubja i slaven- skih osjećaja. Kada je Osmanlija Bosnu osvojio i vaši stari premda su Muhamedovu vjeru poprimi- li, ipak nijesu se iznevjerili svomu rodu i porije- klu. Naš domaći jezik toliko su ljubili, da su pr- vi sultanovi namjesnici u Bosni morali govoriti i pisati domaćim jezikom i pismom. U istom sulta- novom dvoru govorilo se je našim jezikom, pa i sami sultani izučavali su ga, te su pune carske knjižnice i pismohrane našim knjigama i spisima, a to je zasluga vaših rodoljubivih otaca, koji se nijesu stidili svoga porijekla. Nada sve naši su begovi do danas u obiteljskom općenju zadržali bosančicu, te sa njome dopisivali jedni drugim, saopćivali političke dogagjaje, pa i same njihove gospogje učile su svoju djecu, a u tom obitelj- skom skrovištu jedino je učuvana ova naša dra- gocijena baština. Slava vašim ocima zato, a to je za nas dokaz, da tugjinac nije mogao i neće mo- ći nigda otugjit vas od našeg roda i jezika. Sad je na vama, mlagji muhamedanski na- raštaju, da poprimite i s baštinjenim imenom i imetkom i djedovsku ljubav za svoj rod i ne samo da budete uz nas, većda nam prednjačite u rodo- ljublju i domoljublja. Vi budite kolovogje naroda, a narod će i od sad, ko što i do sad slijedit vas i ponosit se s vami. Popustite li pako išta od to- ga, vi čete se od nas odalečiti, ali i sami svoju propast uzrokovati, sami sebe prognati, jer ne smi- je u ovom kraju živiti ni opstojati, koji za ovaj narod, za ovu domovinu ne osjeća nikakve ljuba- vi i odanosti. Ne smatrajte se nječim inostranim, pridošlicam i tugjincim, ako hoćete da slijedite stope vaših djedova i svojim potomcima učuvate slavno ime. Do vas je starijih i mlagjih, hoćemo li ima- ti sretnu domovinu, a u to ime do slave pomo- gao nam dobri Bog. Hvalimir. Preosveštnnomu gospodinu Vladiki Nikodomu XMilašu Zadru *). Ovogodišnja uskrsna poslanica Vaše preo- sveštenosti neće gunago potresti duhove izobraše- sne i i odlična Hrvata svećenika is Hrvatske preko V; Miho" sovortacis Za nad) rkm? adja laša i rado ga priopćujemo, premda nije naša zadaća ba- viki se 0 tjevskim pitanjima, Ur. v noga svijeta, ali bi ipak mogla biti povodom, baš onoga, česa Vi i sam ne želite, naime: , Sjeme ras- dora megju narodima, koji jednoj i drugoj crkvi spadaju." Živaći u kraju, gdje stanuje jedan narod od dvije vjeroispovjesti katoličke i grčko-istočne, osvje- dočio sam se, da o vjerskoj nesnosljivosti ili tr- venju ne bijaše barem do nedavno ni traga. U no- vije doba, od kako je Vaša crkva obukla političko- narodnu mantiju, uvuklo se je pod tom kabanicom vjere u prilike svagdanjega života, mnogo toga što truje bratsku slogu i uzajamnost. — To je bex dvojbe i Vama dobro poznato, pa bi suvišno bilo razpredati tu stvar, koja danas i onako stoji na površini političkog obzorja, da je u Hrvatskoj zem- lji svi bez razlike vjere preteško osjećamo. — Preosvešteni gospodine ! Vama je dobro po- znato evangjelje sv. Ivana gdje Spasitelj govori Farizejem : I druge ovce imam, koje nijesu is ove ovčarnice, i one mi treba dovesti, i slušaće glas moj, i biće jedna ovčarnica i jedan pastir. — (Iv. 10. 16.) — Treba li ovim riječima opširnijega tumače- nja? A kako učite Vi u Vašoj poslanici? Vi ne- ćete ni da čujete što o toj svetoj istini božansko- ga naučitelja i proroka, već jednostavno udarate svojim putem veleć : ,neka gleda svak svoju cr- kou i neka se me brine s onima, koji joj ne pri- padaju.“ — Gdje bi Hristova crkva bila, kad bi se držala Vaših načela ? — A nijeste li i Vi kao namjesnik Apoštol& isto tako dužan raditi i nau- čati o jedinstvu crkve Hristove, kao i drugi epi- skopi ? Čemu se bojati jedinstva, kada je to jasan nauk Isusov ? Svi kršćani na zemlji, uda su Hri- stova, a kako će ado živjeti, kad odpane od tije- la? Katolička crkva živi, napreduje i bori se ne- prestano proti vratima paklenim, a to mora činiti po nalogu svoga božanskoga utemeljitelja, koji joj baš zato posla Duha svetoga utješitelja, da nau- ča svaku istinu, dakle i onu: 0 jednoj ovčarnici, o jednom pastiru. — Crkva Hristova ima opstojati do konca svi- jeta, ali ni spomena nema o kakvoj penziji nje- zinoj na zemlji ili primirju, jer bi to značilo ba- citi u kut oružje, koje joj Spasitelj kao vojujućoj crkvi daje da predobije sav svijet, dok se naime ne obistine i opet one proročanske riječi: s biće jedna ovčarnica i jedan pastir. Kako bi dakle mogao jedan episkop odreći se svoje najuzvišenije zadaće, pa crkvu svoju ste- zati, da ne vojuje za istinu? Katolička je crkva neustrašiva, pa to je najsjajniji znak, da živi, do- čim se Vi plašite onoga začim bi po svojoj viso- koj dužnosti i časti čeznuti morali, a to je jedin- stvo bez kojega nijedno društvo održati se ne mo- že. — Kad se dva protivnika pobiju, ne traže li i opet zgodu i način, da se pomire ? Država sa dr- žavom sklapa ugovore i dogovara se kako bi po narodno blagostanje bolje bilo; ne mora li i cr- kva s crkvom tim većim dogovaratise kad joj naj- glavnija dužaost nalaže propovijedati ljubav i glo- gu svim narodima, kao djeci jednoga oca nebe- skoga. Pred jedinstvom uzinicati ne znači drugo nego ne priznati volju Onoga čije proročanstvo i- made se na vlas ispuniti do posljednjeg slova; — protiviti se nauci onoga, koji o sebi kaže: Ja sam put, istina i šivot. — Devetnajstovjeka istorija dokazuje, da je i- stočna crkva bila više puta pozvana u jedinstvo sa zapadnom, ali žalibože to ne bijaše nikad traj- no, jer dok je zapadna crkva napredovala u moći i vlasti, istočna ne htjede s njom koracati u istom redu, već je odpadala svaki put, kad ju je zavist pritisla, htijuć da budu dvije jednako moćne cr- kve, kao da su dva-Hrista ili dvije glave na je- dnom tijelu moguće. — Preosvešteni gospodine ! Vi valjda i sam znate, da je istočna crkva do ,Florentinskoga sabora“ (1489) imala još živo- ta u sebi, dočim su njezini duhovni i svjetovni glavari rado se upuštali u disputacije sa zapadnom crkvom, e da bi se došlo do jedinstva, dakle, on- da je i istočna crkva još vršila nalog božanskoga utemeljitelja svog, no poslje se je odrekla toga .po svema. Katolička pak crkva nije nikada do danas odustala od svoje najsvetije dušžaosti niti će, dok ne izvede svjedočanstvo o neoborivom root nnn-ijijijlj je ššlilišlšćllšiššii proročanskom nauku glede jedinstva crkve Hristo« ve. Gdje nema jedinstva tamo je rasulo gotovo in infinitum. I to nam dokazuje istorija kad pogle- damo na hiljade vjerskih sekta, koje su se izlegle zbog zablude, što ne slošahu glas onoga koji je re- kao: I biće jedna ovčarnica i jedan pastir. — Kako se stvar uzima glede toga u Vašoj cr- kvi, to Vi najbolje zoate, a sakriti se ne. da. — Vi se čudite, Preosvešteni gospodine, i žalite na- pokon što još na koncu devetnajstoga vijeka ne prestaje katolička crkva vojevati sa jedinstvo, a čemu da se čudite toliko, kad i sami vidite, da na izmaku toga prosvijetljenoga vijeka još uvijek proročanstvo Isusovo glede ovčarnice i pastira iz- punjeno nije ; a valjda nećete i samoga Boga na- guati u laž, dok on i opet veli: Nebo s semlja proći će, a riječi moje neće preći. (Laka 21, 36). Ovo sam napisao, da spasim dušu od teške boli, kojom pratim neslogu i gorko izjedanje je- dnokrvne braće, koji bi inače u sjedinstvu* naj- veću snagu i moć u zemlji imati mogli, dočim o- vako smo svačiji, samo ne svoji. — U Lovincu (Lika). Velepočitanjem Naši Dopisi. Sarajevo, 15 Maja. Zaklela se zemlja raju, Da se na njoj tajne znaju ! Sjelo raglo pokraj puta Pa se svakom ruga; Prolazeći odrraćaju : Ovde nemaš druga ! Pomoz Bog Stražičiću Ante! Ti si pisao, da ćeš samnom posla imati, ako bude što vrijedna. Na moje upite šutiš mramorkom, pa sam željan, čitaoce bar upitati: da li se je zbilja moralo odgo- varati na ono što sam do sad pitao, ili Ante imao pravo što ne odgovara, jer nije vrijedno odgovora ? Ali si ti Ante javno umišljenoj srbadiji tvrdu srp- sku vjeru zadao, da ćeš svakom mudro i praved- no odgovarati; pa jok, nijesi obećanja ispunio. Ergo... 8! Kada si u ,Napretku“ pisao i pok. Andriju posrbio;; kad sam ti odkliknuo onda si nješto brombucao kao stari medo bez zuba u me- kim kruškam, a bez ikakvoga uprav smisla. Dobro glasi hrvatska poslovica : Utopljenik i slamke se drži! Tako i ti moj Ante. Ti si pisao da sam du- šu za dukate prodao i narodnost. Jok ni pare ne dobivam za to, ako misliš dokaži majčin sine kao što ja tebi velim i dokazat mogu. Koji od nas dvojice dobi lijepu nagrada za srpsku propagandu tu nedavno? lli ja, ili ti Ante? A od koga? Moj je nosić nanjušio, i ako ti je volja imenovaću pod- pornu ti dobrotvornu silu. Ali se čudim, kako si logičan. Ti prišivaš meni onu zakrpu koju ti no- siš; a to ne ide i ne zvoni dobro ; jer u laši su kratke noge. Krivo sjedi, pravo reci. Ko je ta ne- davno lijepu podporu dobio za srpsku propagan- du? E svak u svom zanatu vještak je! Ali ja nije- sam sreće tvoje; i znaj ne bili ja ni primio, da su mi je ponudili. Dokaži mi što si pisao; Da sam dušu i karakter ljudski sa dukate prodao! Ko? Hic rodus, hic salta, moj mili liepi, Ante ? Ti se svakom rugaš i nove nam titule kao dječici daješ, ali to vrijedi za te kako što u mom malom mottu navedoh, Ti ćeš reći: čudnovata to- ga maloga napasnika. Ja bih ipak malo pametni- je s tobom posla imao, da me samo moteš rasu- mjeti, a to je pusta muka da u tvoju Ante bukovu glavu ne mogu žive umetnuti istine, Tebi, da nije nadute oholosti i za tvoj interes, to bi lako bilo. Ali ljudi smo ljudi, pa svaki svoju korist traži, je li tako Ante? : d Ti Ante usimlješ tugje blago, | & tugjim se tiš Što sam ukrao? pitaš, Ti si javno pisao: fra. An- ti perjem ; a je li to ljudski? Nije, +. firqoq Ta sar ne glani bošja sapovijed : Ne ukradi? <a