a
g
%
A

N

KIM. — o mm EEE a o a

ta

a.
javio. Ovoj temlji vi ste bili vlastela i velikaši.

Z4 dobe domaćih kraljeva, obnašali su tu vaši oci
visoke časti turske carevine i do danas uživali
sjaj sreću i blagostanje, kakvo rijetko koje plem-
stvo u drugih naroda.

Kršteni narod ne poričuć vam prava na vla-
stništvo zemljišta, ima pravo iziskivati od vas, da
mu ublažite svoje tražbine, olakšate kmetske te-
reta i osladite opstanak ; nada sve pak, da mu
se pokazujete dobročinitelji i prijatelj, a ne go-
ropadni gospodari i neumoljivi iziskivaoci. Ljubite
ovu zemlju, al ujedno i cijeli narod, koji sačinja
vašu domovinu, pa s njim sporazumno trudite se o
moći i blagostanju . svih suplemenika. Vama da-
nas prijaju okolnosti, idu na ruku ljudi, koji vas
ne mogu ljubiti, jer nijesu krv od vaše krvi, rod
od vašega roda, laskaju vam mogućnici, jer ipak
sačinjavate bogatiji stališ, podupiru se vaše tež-
nje za razcijepkivanjem i razširuje se umjetni jaz,
koji bi imao još većma dijeliti jedan jedini narod,
otugjivati vaše slavensko porijeklo i apućivati
vas tamo na istok, gdje nemate svojih supleme-
nika. Nu vi ako ste razboriti ljudi imali bi odpr-
to reći: ,prijatelju, predaleko ideš, ja se ne smi-
jem iznevjeriti mojemu rodu i jeziku, neću da me
goniš u azijatske pustare; ovo je moj zavičaj, o-
vojje moj narod, ovo su mi braća po krvi i jezi-
ku, pa hoću da & njima živim, i umrem na rogje-
noj grudi. O draga je meni moja domovina, ali
još draži taj dobri i nepokvareni narod, s kojim
me vežu uspomene najužeg rodbinstva i susjestva.
Meni je lijepo s braćom i ja želim s njima slo-
žao raditi za dom i rod.“

Obazrite se, molim vas, na vaše djedove i
mogu vam biti uzor pravoga rodoljubja i slaven-
skih osjećaja. Kada je Osmanlija Bosnu osvojio i
vaši stari premda su Muhamedovu vjeru poprimi-
li, ipak nijesu se iznevjerili svomu rodu i porije-
klu. Naš domaći jezik toliko su ljubili, da su pr-
vi sultanovi namjesnici u Bosni morali govoriti i
pisati domaćim jezikom i pismom. U istom sulta-
novom dvoru govorilo se je našim jezikom, pa i
sami sultani izučavali su ga, te su pune carske
knjižnice i pismohrane našim knjigama i spisima,
a to je zasluga vaših rodoljubivih otaca, koji se
nijesu stidili svoga porijekla. Nada sve naši su
begovi do danas u obiteljskom općenju zadržali
bosančicu, te sa njome dopisivali jedni drugim,
saopćivali političke dogagjaje, pa i same njihove
gospogje učile su svoju djecu, a u tom obitelj-
skom skrovištu jedino je učuvana ova naša dra-
gocijena baština. Slava vašim ocima zato, a to je
za nas dokaz, da tugjinac nije mogao i neće mo-
ći nigda otugjit vas od našeg roda i jezika.

Sad je na vama, mlagji muhamedanski na-
raštaju, da poprimite i s baštinjenim imenom i
imetkom i djedovsku ljubav za svoj rod i ne samo
da budete uz nas, većda nam prednjačite u rodo-
ljublju i domoljublja. Vi budite kolovogje naroda,
a narod će i od sad, ko što i do sad slijedit vas
i ponosit se s vami. Popustite li pako išta od to-
ga, vi čete se od nas odalečiti, ali i sami svoju
propast uzrokovati, sami sebe prognati, jer ne smi-
je u ovom kraju živiti ni opstojati, koji za ovaj
narod, za ovu domovinu ne osjeća nikakve ljuba-
vi i odanosti. Ne smatrajte se nječim inostranim,
pridošlicam i tugjincim, ako hoćete da slijedite
stope vaših djedova i svojim potomcima učuvate
slavno ime.

Do vas je starijih i mlagjih, hoćemo li ima-
ti sretnu domovinu, a u to ime do slave pomo-
gao nam dobri Bog.

Hvalimir.

Preosveštnnomu gospodinu
Vladiki Nikodomu XMilašu

Zadru *).

Ovogodišnja uskrsna poslanica Vaše preo-
sveštenosti neće gunago potresti duhove izobraše-
sne i i

odlična Hrvata svećenika is Hrvatske preko V;
Miho" sovortacis Za nad) rkm? adja
laša i rado ga priopćujemo, premda nije naša zadaća ba-
viki se 0 tjevskim pitanjima, Ur.

v

noga svijeta, ali bi ipak mogla biti povodom, baš
onoga, česa Vi i sam ne želite, naime: , Sjeme ras-
dora megju narodima, koji jednoj i drugoj crkvi
spadaju."

Živaći u kraju, gdje stanuje jedan narod od
dvije vjeroispovjesti katoličke i grčko-istočne, osvje-
dočio sam se, da o vjerskoj nesnosljivosti ili tr-
venju ne bijaše barem do nedavno ni traga. U no-
vije doba, od kako je Vaša crkva obukla političko-
narodnu mantiju, uvuklo se je pod tom kabanicom
vjere u prilike svagdanjega života, mnogo toga što
truje bratsku slogu i uzajamnost. — To je bex
dvojbe i Vama dobro poznato, pa bi suvišno bilo
razpredati tu stvar, koja danas i onako stoji na
površini političkog obzorja, da je u Hrvatskoj zem-
lji svi bez razlike vjere preteško osjećamo. —

Preosvešteni gospodine ! Vama je dobro po-
znato evangjelje sv. Ivana gdje Spasitelj govori
Farizejem : I druge ovce imam, koje nijesu is ove
ovčarnice, i one mi treba dovesti, i slušaće glas
moj, i biće jedna ovčarnica i jedan pastir. —
(Iv. 10. 16.) —

Treba li ovim riječima opširnijega tumače-
nja? A kako učite Vi u Vašoj poslanici? Vi ne-
ćete ni da čujete što o toj svetoj istini božansko-
ga naučitelja i proroka, već jednostavno udarate
svojim putem veleć : ,neka gleda svak svoju cr-
kou i neka se me brine s onima, koji joj ne pri-

padaju.“ — Gdje bi Hristova crkva bila, kad bi

se držala Vaših načela ? — A nijeste li i Vi kao
namjesnik Apoštol& isto tako dužan raditi i nau-
čati o jedinstvu crkve Hristove, kao i drugi epi-
skopi ? Čemu se bojati jedinstva, kada je to jasan
nauk Isusov ? Svi kršćani na zemlji, uda su Hri-
stova, a kako će ado živjeti, kad odpane od tije-
la? Katolička crkva živi, napreduje i bori se ne-
prestano proti vratima paklenim, a to mora činiti
po nalogu svoga božanskoga utemeljitelja, koji joj
baš zato posla Duha svetoga utješitelja, da nau-
ča svaku istinu, dakle i onu: 0 jednoj ovčarnici,
o jednom pastiru. —

Crkva Hristova ima opstojati do konca svi-
jeta, ali ni spomena nema o kakvoj penziji nje-
zinoj na zemlji ili primirju, jer bi to značilo ba-
citi u kut oružje, koje joj Spasitelj kao vojujućoj
crkvi daje da predobije sav svijet, dok se naime
ne obistine i opet one proročanske riječi: s biće

jedna ovčarnica i jedan pastir.

Kako bi dakle mogao jedan episkop odreći
se svoje najuzvišenije zadaće, pa crkvu svoju ste-
zati, da ne vojuje za istinu? Katolička je crkva
neustrašiva, pa to je najsjajniji znak, da živi, do-
čim se Vi plašite onoga začim bi po svojoj viso-
koj dužnosti i časti čeznuti morali, a to je jedin-

stvo bez kojega nijedno društvo održati se ne mo-
že. —

Kad se dva protivnika pobiju, ne traže li i
opet zgodu i način, da se pomire ? Država sa dr-
žavom sklapa ugovore i dogovara se kako bi po
narodno blagostanje bolje bilo; ne mora li i cr-
kva s crkvom tim većim dogovaratise kad joj naj-
glavnija dužaost nalaže propovijedati ljubav i glo-
gu svim narodima, kao djeci jednoga oca nebe-
skoga. Pred jedinstvom uzinicati ne znači drugo
nego ne priznati volju Onoga čije proročanstvo i-
made se na vlas ispuniti do posljednjeg slova; —
protiviti se nauci onoga, koji o sebi kaže: Ja sam
put, istina i šivot. —

Devetnajstovjeka istorija dokazuje, da je i-
stočna crkva bila više puta pozvana u jedinstvo
sa zapadnom, ali žalibože to ne bijaše nikad traj-
no, jer dok je zapadna crkva napredovala u moći
i vlasti, istočna ne htjede s njom koracati u istom
redu, već je odpadala svaki put, kad ju je zavist
pritisla, htijuć da budu dvije jednako moćne cr-
kve, kao da su dva-Hrista ili dvije glave na je-
dnom tijelu moguće. —

Preosvešteni gospodine !

Vi valjda i sam znate, da je istočna crkva
do ,Florentinskoga sabora“ (1489) imala još živo-
ta u sebi, dočim su njezini duhovni i svjetovni
glavari rado se upuštali u disputacije sa zapadnom
crkvom, e da bi se došlo do jedinstva, dakle, on-
da je i istočna crkva još vršila nalog božanskoga
utemeljitelja svog, no poslje se je odrekla toga

.po svema. Katolička pak crkva nije nikada do

danas odustala od svoje najsvetije dušžaosti niti
će, dok ne izvede svjedočanstvo o neoborivom

 

root nnn-ijijijlj je ššlilišlšćllšiššii

proročanskom nauku glede jedinstva crkve Hristo«
ve. Gdje nema jedinstva tamo je rasulo gotovo in
infinitum. I to nam dokazuje istorija kad pogle-
damo na hiljade vjerskih sekta, koje su se izlegle
zbog zablude, što ne slošahu glas onoga koji je re-
kao: I biće jedna ovčarnica i jedan pastir. —

Kako se stvar uzima glede toga u Vašoj cr-
kvi, to Vi najbolje zoate, a sakriti se ne. da. —
Vi se čudite, Preosvešteni gospodine, i žalite na-
pokon što još na koncu devetnajstoga vijeka ne
prestaje katolička crkva vojevati sa jedinstvo, a
čemu da se čudite toliko, kad i sami vidite, da
na izmaku toga prosvijetljenoga vijeka još uvijek
proročanstvo Isusovo glede ovčarnice i pastira iz-
punjeno nije ; a valjda nećete i samoga Boga na-
guati u laž, dok on i opet veli: Nebo s semlja
proći će, a riječi moje neće preći. (Laka 21, 36).

Ovo sam napisao, da spasim dušu od teške
boli, kojom pratim neslogu i gorko izjedanje je-
dnokrvne braće, koji bi inače u sjedinstvu* naj-
veću snagu i moć u zemlji imati mogli, dočim o-
vako smo svačiji, samo ne svoji. —

U Lovincu (Lika).

Velepočitanjem

Naši Dopisi.
Sarajevo, 15 Maja.

Zaklela se zemlja raju,

Da se na njoj tajne znaju !
Sjelo raglo pokraj puta
Pa se svakom ruga;
Prolazeći odrraćaju :

Ovde nemaš druga !

Pomoz Bog Stražičiću Ante! Ti si pisao, da
ćeš samnom posla imati, ako bude što vrijedna.
Na moje upite šutiš mramorkom, pa sam željan,
čitaoce bar upitati: da li se je zbilja moralo odgo-
varati na ono što sam do sad pitao, ili Ante imao
pravo što ne odgovara, jer nije vrijedno odgovora ?
Ali si ti Ante javno umišljenoj srbadiji tvrdu srp-
sku vjeru zadao, da ćeš svakom mudro i praved-
no odgovarati; pa jok, nijesi obećanja ispunio.
Ergo... 8! Kada si u ,Napretku“ pisao i pok.
Andriju posrbio;; kad sam ti odkliknuo onda si
nješto brombucao kao stari medo bez zuba u me-
kim kruškam, a bez ikakvoga uprav smisla. Dobro
glasi hrvatska poslovica : Utopljenik i slamke se
drži! Tako i ti moj Ante. Ti si pisao da sam du-
šu za dukate prodao i narodnost. Jok ni pare ne
dobivam za to, ako misliš dokaži majčin sine kao
što ja tebi velim i dokazat mogu. Koji od nas
dvojice dobi lijepu nagrada za srpsku propagandu
tu nedavno? lli ja, ili ti Ante? A od koga? Moj
je nosić nanjušio, i ako ti je volja imenovaću pod-
pornu ti dobrotvornu silu. Ali se čudim, kako si
logičan. Ti prišivaš meni onu zakrpu koju ti no-
siš; a to ne ide i ne zvoni dobro ; jer u laši su
kratke noge. Krivo sjedi, pravo reci. Ko je ta ne-
davno lijepu podporu dobio za srpsku propagan-
du? E svak u svom zanatu vještak je! Ali ja nije-
sam sreće tvoje; i znaj ne bili ja ni primio, da su
mi je ponudili. Dokaži mi što si pisao; Da sam
dušu i karakter ljudski sa dukate prodao! Ko?
Hic rodus, hic salta, moj mili liepi, Ante ?

Ti se svakom rugaš i nove nam titule kao
dječici daješ, ali to vrijedi za te kako što u mom
malom mottu navedoh, Ti ćeš reći: čudnovata to-
ga maloga napasnika. Ja bih ipak malo pametni-
je s tobom posla imao, da me samo moteš rasu-
mjeti, a to je pusta muka da u tvoju Ante bukovu
glavu ne mogu žive umetnuti istine, Tebi, da nije
nadute oholosti i za tvoj interes, to bi lako bilo.
Ali ljudi smo ljudi, pa svaki svoju korist traži, je
li tako Ante? :

d Ti Ante usimlješ tugje blago, | & tugjim se
tiš

Što sam ukrao? pitaš, Ti si javno pisao: fra. An-
ti

perjem ; a je li to ljudski? Nije, +. firqoq
Ta sar ne glani bošja sapovijed : Ne ukradi?

<a