jee
zeki
gospogje za odjelo.
Uglednom Uredništvu
»Urvene Hrvatske“
u
Dubrovniku.
U smistu $ 19 *) zakona 17 Decembra 1862,
potpisano Općinsko Opraviteljstvo pozivlje Vas da
uvrstite u prvi došasti broj: Vašeg Lista, glede sa-
držaja članaka ,Gradska Kronika“ i ,Diskoras na
Poljani“ objelodanjenih u broju 17 od 80 Maja
tek. god. na 4toj strani istoga časopisa, sljedeći
Ispravak :
Nije istina da je u Općinskom Uredu, prigo-
dom dolaska N. P. Namjesnika u naš grad, Na-
čelnik gosp. Božu Mičiću rekao da ne dopušta da
»Dubrovačka Glazba“ svira Namjesniku. On mu
je samo rekao da neće da ta Glazba izide bez o-
sobitog njegovog dopušta, a to s toga što još ni-
je bio ustanovljen razpored svečanosti, niti je bilo
odregjeno kad će izlaziti pred Namjesnika ,Gra-
gjanska Muzika.“ On ma je odgovorio u tom o-
bliku tim više što gosp. Mičić, kako je sam kazi-
vao, nije bio došao da pita nikakav dopust, nego
prosto da se obavjesti kada će ,Gragjanska Muzi-
ka“ udarati, za da se on uzmože vladati. Odgovor
je bio naravstven, jer se u jutro još ništa nije zna-
lo, a s pogleda javnog reda, imalo se nadzirati
da obje glazbe ne ijudu svirati u isto doba, pa je
zato Načelnik i rekao da neće da nova glazba i-
zide bez njegovog osobitog dopusta. Na daljni pak
upit gosp. Mičića: što bi se dogodilo kad bi gla-
zba isto izišla ? Načelnik odgovori da bi je tad
po zakonu morao dati stražama zaustaviti.
Nije istina da se u istoj prigodi Načelnik po-
dnio prostački prama gosp. Mičiću i da je gnu-
snim izrazima uvrijedio Hrvatsku stranku i poje-
dine njezine članove jer ni o strankama ni 0 po-
jedinim osobama nije bilo govora.
Nije istina da je C. K. Kotarsko Poglavar-
stvo uslijed prestavke Upraviteljstva Dubrovačke
Glazbe dozvolilo joj da svira u 8 sati u večer,
nego je ovu uru rečenoj glazbi opredijelila svoje-
voljno Općina, pošto je ustanovila raspored sve-
čanosti.
Napokon nije istina da je Načelnik pozdra-
vio njemačkim jezikom N. P. Namjesnika, nego ga
je svečano pozdravio, isključivo jezikom srpskim,
u kojem je takogjer predstavio članove Općinskog
Upraviteljstva.
Dubrovnik, 4 Junija 1891.
: Načelnik
Gondola.
Prisjednici
Dr. N. Svilocossi.
Bibiza.
9) Ne samo da nam paragraf nalaše da uvrstimo ovaj
kao i svaki drugi ispravak na vijesti, koje donosimo a na-
dem listu, nego ima paragraf koji veli, da nije dopušteno
donositi nikakovih opazaka na dotični ispravak u onom
broju u komu se ispravak nalasi.
'Mi smo bili o pitanju o komu se ovaj gornji ispra-
bavi napisali odulji članak za ovaj broj našega lista,
tako prisiljeni smo paragrafima, ostaviti ga za drugi
Opaska Uredništva.
Gradska Kronika.
— Ako u Rimu u Campidogliu, ona općina
žiri vuka i vučicu za harnost živini, koja zadoji
utemeljitelja vječnoga grada, ne znamo zašto na-
ša slavna općina dopušta da se svinjad valjaju na
Pločama pred vratima od grada. Utemeljitelji Du-
brovnika ne bijahu ni zadojeni ni odhranjeni od
pika četveronolčeta, nu. ... da nije palo moš-
um kakvo mudroj glavici prozvati Dubro-
? Bilo što bilo, Pločari ako trpe pra-
kanje razuzdanih konja i gadarije
| da trpe, da svinje pred ulaskom
grada plaše djecu, brljaju prolaseću čeljad i drpe
> 0+ Svinjski rat u:Srbiji svršio je, pa je želiti,
M i a Dubrovniku.
oi. Diskoras na Brsaljam.
RIERININIG sik
77: Bio jesam, 1 bio on ti ovo: do Grada, Biće ko:
kva dva godišta da nijesam učinio ovaku pasegjatu,
i da ti pravo rečem, imo sam ti sto gustd, erbo sam
našo put poliven sve do mora. Di rštorno posidio
sam malo na Jaminam, i paralo mi se bit u raju
semajskomu. Araido sam ti se llinu Glavicu, koja
mi se čini da je a momenti stigla Jamine, a do dva
tri godišta prispjeće i Gradac...
Ivo. — Jes, jes, za Pile se eto pregtava Komuna ako ho-
ćeš i odviše, nego grehota da nemamo mi jednoga
Asesura da progovori malo i za onu ćenerentolu od
Ploča ; zašto i onamo ne polijevaju barem dokle se
obrće put. sv. Jakova, Ona šetnja nije ništa gora ako
nije bolja nego ona od Pila, Ovdi si u zabiti dokle
gpasaš ošpedo; a onamo apene izideš iz grada imaš
vistu od mora i od lijepoga Lokruma tako da ne
možeš da oka s njih digneš, Bile bi dobro da se
gospar Božo zauzme i da progovori u Konsilju za
onu stvar. D. je čovječina, on ima dosta i konja i
ljudi, pa bi se prestd za malu platu. |
— Imaš razlog, tokalo bi navit g. Boža da izvrti
ovi poso. I meni je bliže izit na Ploče, ali je ona
blažena prašina perikolosa ... Milo mi je gje nas
veće neće slušat niko, i ufam da neću u prvoj (r-
ljenoj činit nam činit od bufund. Ideš li u grad?
Ivo. — Idem,
Vlaho. — Da homo da. Ma neka te uhitim pod pazuho,
er ti se, brate, od duge šetnje jedva držim na no-
gama. (Ulaze u vrata od grada). Počekaj, Ivo, malo,
ako je preša nije sud, činio mi se zapijehat. Fer-
mamo se malo. Reci mi, duše ti, koga vraga štrap-
lje ovi čombo, što su ga ovdi na mir prilijepili ?
Ivo. — Ne umijem ti spjegat do svrhe, ma paralo da su
oni kvadar petali da se naš puk nauči kako se ima
liječit ova nova nemoć od loze koja se zove pe-
ronospora.
Vlaho. — Gusta me idea. A vigji ondi u kantunu one tri
fačice od kompasijuna. Ko sa ono?
1Jvo. — Ono su ti ono troje djece što su omomadne ovdi
rapresentavali u teatru.
Vlaho. — Ma što je bilo potreba činit espozicijon od nji-
hovijeh faca? A vigji ovamo neke druge petafije.
Denu prolegaj što je.
Ivo. — Počekaj dokle prokombdinam ... Ha, ha. Tako mi
svetoga Nejela,; ovo ti je Melanira počela činit kon-
kurencu vatrenjači.
Vlaho. — Koji je vrag vatrenjača ?
Ivo. — Brate vaporet Cavtat. Oh, u nas ne može ništa ve-
le durat. Sve gledaju kako:će jedan drugoga po&-
kopat.
Vlaho. — A ko je molim te ovdi firman na ovemu aoisu?
Ivo. — Gospar Frano.
Vlaho. — A, naš dukve gospar Frano. Firma mu je baš
manjifika, više valja nego cio avis. A molim te, ko
je podpisan na ovemu drugomu avisu ?
Ivo. — Mato Natali i Serragli.
Vlaho, — Koji mladi, oli stari?
Ivo. — Para Abeie, ma sve je isto, sin je supero ocu u
autonomiji, ako ne u štenci.
Vlaho. — Ma neka sve, što ga oni ulazu ?
Ivo, — Ovega puta, tamo u agosta otvara se espozicijon
u Zagrebu, pa je Mato Natali, kako kapo Kamere
od komerčija, snvito trgovce da ako što lijepo ima-
du pošlju u Zagreb na esposicijon,
Vlaho. — Vigjećeš još da noće poslat ništa,
Ivo. — Zašto?
Vlaho. — Naši su ti taki, dokle se movu hoće se ruka bo-
žija. Ma movimo se, Evo kara od ovamo, mogo bi
me jaš smečit ovdi u.usku.
Ivo, — Hajde ti doma po polako. Ja idem. za poslom, A
rivederci.
Vlaho.
Književnost.
Primili smo :
— Život-sv. Alojzija. Izišla je vrlo lijepa
knjiga Život sv, Alojzija Gonzage, uzora i zaštit-
nika kršćaoske mladeži. Talijanski napisao V. Ce-
pari, Isusovac. Za proslavu tristogodišnjice blaže-
ne smrti Alojzijeve preveo i popunio dr. Josip
Lang, duhovuik milosrdnica. Odobrila duhovna o-
blast u Zagrebu. Tisak i naklada. Scholza i Kra-
lja (A. Scholz). Kujiga ta ima XVI. i 416 strana
ukrašena je za 7 slika, a stoji broširana 15 nvč.,
tvrdo cijela vezana u platno 25. novč, Na koncu
'knjige dodane 'su molitve i litanije na čast sv. A-
lojziju, obnova zavjeta i tri pjesme o sv. Alojziju
od kojih su dvije 'uglazbene. S radošću javljamo,
da je prva naklada od 11.000 već razpačana. Dru-
ga nakladu izaći će prvih dana mjeseca juna; na-
račba neka se požure, jer prema njima odmjeri
će se naklada. Veleuč. g. dr. Laug izriče u pred-
govoru, upravljenom na mladež, osobitu zahvalu
onomu plemenitomu mužu, koji mu je svojim obi-
latim darom pritekao u: pomoć, te se može knji-
šica ova podati us toli neznatnu cijenu, pa tako i
siromašnoj mladeži u ruke doći. Kako bi ovaj, Ži-
vot av. Alojzija bio vrlo sgodan, da se dade mla-
deži kao nagrada, to bi bilo željeti i Bog bi deo,
da bi taj plemenit muž, makar i u malom, dobio
Tipogradja 0. Pretuera u Dubrovniku.
vrlo mnogo velikodušnih nasljednika. Kojigu tu či
taće s korišću ne samo mladež nego i odrasli, ko-
jim ju takogjer najtoplije preporučamo.
»Vienae“ br. 22. s ovim sadržajem: Udovi-
ea. Pripoviest iz 18. vieka. Napisao J. E. Tomić.
(Nastavak.) — Islandski ribari. Francuzki napisao
Pierre Loti. (Nastavak) — Taleyrandovi memoi-
ri. (Nastavak.) — Pabirci po historiji hrvatske koji-
ževnosti. NapisaoVid Vuletić-Vukasović. — Lis-
tak: K slikam. Kojiževnost. Svaštice. — Slike:
Josip Hlavka. Svečano otvorenje česke izložbe. —
»Vienac“ izlazi svake subote na dva arka. Cijena
mu je na četvrt godine 1 for. 50 nvč., poštom 1
for, 75 nvč. Svi do sada izišli brojevi mogu se
dobiti.
— Album černohorskć 70 narodnich
pisni. Jež se z4pisek svych vybral a pro klavir
a zpčv harmonisoval Ludvik Kuba v Podčbradech.
Pželožil Bohumil Dadourek. V. Komissi Bursika &
Kohouta v Praze. Cijena for. 2.80 novč. — Mladi
češki pisac Ludvik Kuba sabirač naših narodnih
pjesama dogotovio je eto izdanje crnogorskih, pre-
vedenih na češki jezik. Našem vrlom prijatelju
čestitka na njegovu plodonosnom trudu, a općin-
stvu preporuka na djelo, koje će sebe simo naj-
bolje preporučiti! Ko želi ga želi imati neka se
obrati s ovom adresom: Ludvik Koba Podčbrady.
Češka.
Otvoreni dopisi ,Crvene Hrvatske.“
Prijatelju u Zagrebu. — Zašto se čudite ? Ne može
biti ništa dosljednije od njegova postupanja. Kako ćete
da uradi kako Vi kažete ? To bi ga dovelo a kontradik-
ciju sa svim onim što je rekao, Radovati se napretku mla-
de srp. misli (I) i ,C. H.“ u isto doba ! To je nemoguće.
Nas samo tješi da većina zaslužnih muževa iz nj. kruga mi-
sli o nama drugčije. Živili !
Č. g. F. Trsteno. — Potanje poštom. Zdravstvaujte.
Vl. 0. I. Albanija, — Zadržasmo. Ne obećivamo ni
dana ni časa, jer ne znamo ni mi kad bi moglo doći, Po-
zdrav.
Č. g. D. Hvar — Poslasmo u redu. Zahvaljajemo.
Vić, 0. K. Sinj, — Srdačno Vam zahvaljujemo.
Č. g. A. Tresić-Pavičić. Zagreb. — Mi ćemo nasto-
jati da uradimo što bude više moguće, Slavi želimo uspjeh
dostojan cilja. Živio nam vrli prijatelja !
Objava
Parobrodarsko Ugarsko-Hrvatsko društvo.
Društvo je utemeljeno s glavnicom od jedan
milijuo fior., razdijeljenih u 1000 akcija po 1000
fior. svaka. Šest stotina akcija uzeše članovi po-
duzeća Švrljuga i Krajacz kao posljedak fuzije
ovih dvajuh tvrdk&. Od ostalih 400 akcija, jedan
dobar dio stavljen je općinstvu na raspoloženje.
Potpisani glavni agent u Dubrovniku Božo
Banaz prima u kotaru dubrovačkomu potpišiva-
nje gore navedenih akcija i ćo počamši od -1 juna
t. g. Korist vrhu akcija zajamčena je potpuno od
potpore ovdje dolje naznačene.
Novo Društvo utanačilo je ugovor za 10 god.
sa kr.-ug. ministarstvom trgovine. Na podlogi 0-
voga ugovora društvo obavljaće ove linije u pa-
robrodarenju ;
[. Rijeka-Kotor, bržoplov svake sedmice (br-
zinom od 114 milja u satu) novim parobrodom
koji ima za putnike ave moguće udobnosti,
II. Rijeka-Kotor, tovarni par., svake pet-
nacst dana.
IL. Rijeka-Arbanija, tovarni par., svake
petnaest dana, svraćajuć se u dalmatinske luke ta-
ko da će s linejom pod : HI. SAO nedjeljnu
lineju ta Dalmaciju.
IV. Rijeka-Metković, brzi, svake sedmice.
V. Rijeka-Senj-Zadar, svake sedmice.
Vi. Bijoka-Pulj-Lušinj, tri puta na sedmicu.
VII. Rijeka-Trat, svake sedmice.
Vi. Rijeka-Krk, tri puta na sedišicu.
IX. Rijeka-Sonj, svaki dan izaževši nedjelju.
X. Sonj-Karlobag, dva puta na sedmicu.
XI. Rijeka-Lovrana, dva puta na dan,
Vlada platiće Draštvu godišnjih 108.000 flor.
potpore sa prvih pet godina, a 110.000 fior. sa
ostala ostavljajući mu da slobodno ugovara sa e.
k. austrijskom vladom glede prenašanja pošte od
koje Društvo uhva da će dobiti pravednu nado-
platu, jer nije Nei anji) prenos ugar. pošte.