U DUBROVNIKU 6. Juna 1891. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijela go- | dinu flor. 4, na p0 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herceqovwnu:: na cijela | lju se Uredništvu. godinu flor. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. + Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mo pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište. po pogodbi. Ovim umoljavamo sve naše cijenjene predbrojnike koji još nijesu isplatili, da nam pospiješe sa predbrojbom. Redovito is- plaćivanje koristi listu, a upravi i čitatelju prištegjuje dosada. Cijena je listu: za Dubrovnik na god. 4 fior;; izvan Dubrovnika 4t fior. Na po go- dine razmjerno. Uprava ,Orvono Hrvatsko.“ nn mom — NJEKE RAZLIKE Da je nazad trideset godina kogod rekao prvim borcima za naša narodna prava: ustrpite se još deset ili petnaest godina, dobićete sjedinjenje, imaćete ono što tražite vi i naš narod; oni bi mu bili rekli da je lud. Ko će toliko čekat! — 1 zbi- lja, iza bitke Solferinske narodima monarkije bi podijeljen ustav, a Hrvati s obje strane Velebita, potražiše se, pogjoše jedan drugomu u susret i zavapiše sjedinjenje na temelju državnog i naro- dnog prava. Da je onda naš narod bio dovoljno osviješćen, da je tražio ono što je po prirodnom nagonu morao tražiti, ili da su mu se Pavlinović i drugi barem deset godina prije rodili, danas bi- smo na drugomu skoku bili. Na našu nesreću g. 1860 i 1861, bijaše još dalmatinska potalijančena burokracija u najboljem cvijetu, silna i svemogu- ća, a potpomagana Mamulom učini da se narod tobože kroz svoje zastupnike opre sjedinjenju. Ali narodni spobornici ustrajaše i nadalje u krepkoj borbi za naša prava i Dalmacija se otrese sva, pa malo po malo zbaci tugje i nenaravno gospostvo autonomaša. Nadalo se je da kad: Dalmatinac progovori kroz svoju većinu, a odazove mu se brat preko Velebita, tim je učinjem prvi korak _k boljoj budućnosti. Sjedinjenje se onda držalo kao u ruci, govorilo se, pisalo se o njemu, raspravlja- lo se o njemu kao o dogagjaju koji &e ima sad na sbiti. Dalmacija sadobi svoju većinu i od tada progjoše ne deset već trideset godina, pak?...... Vremena se promijenise, a dogagjaji nam o0- metoše posao. Iza Solferina dogje Kraljičin Gra- dac. Magjari se okoristiše zgodom i zauzeše u no- vom dualističkom sustavu položaj, koji i dan da- nas uživaju. Šmerling, Beust, Andrassy i drugi pokvariše nam ono, što mi više nijesmo mogli da popravimo, a ne bijasmo u stanju da im se opre- mo. Od tada se i u nas promijenilo mnogo toga, o čemu valja da dobro razmišlja svaki rodoljub, komu je stalo do narodnog blagostanja i napretka. U početku narodnoga pokreta nije se činilo razlike izmegju Srba i Mrvata, a većina bila je uvjerena da baš i nema nikakve razlike. Jedan jezik, jedan narod od dva plemena, istina različne vjere, ali što da ulazi vjera u narodnost? Razli- čne im takogjer historičke tradicije, ali ljudi te su se. onda borili protiv tugjinstva bijahu dobrim dijelom odgojeni u ltalji, gdje su se baš u ono vrijem zbivale iste evolucije, koje su onda i kod nas istom počinjale. Oni su kao i Talijanci shva- ćali opći pojam o narodnosti, pri komu prestaju povjesničke tradicije Napulja, Venecije, Genove, Pjemonta itd., oborene modernim dahom narodno- ga prava. Tako smo nalazili Pavlinovića sa Sun- dečićem, kotarske i bokeške pravoslavne & dubro- vačkom vlastelom i primorskim katolicima, gdje svi. složno udaraju jednim pravcem. — I preko Velebita većinom se umovalo ovako : Mi Hrvati maleno smo slavensko pleme, koje samo po sebi ne može da odoli navali tugjinskih elemenata. Sa bratskom slogom izmegju naa i susjednih Slavena moći ćemo nješto postići za naše i njihove dobro, dočim mi bez njih nikako, a oni bez nas jadno i nevoljno. Tu su Hrvati, Srbi, Bugari, Slovenci sve jedan do drugoga. Hrvati imaju veliku mo- ralnu i kulturnu snagu kao najprosvijetljenije ple- me; Hrvatska neka bude ognjište i shrana našeg općeg kulturnog napretka; što je hrvatsko, to je svojima i svih ostalih plemena, a obratno što je njihovo i naše je, Njihove rane naše su rane, nji- hove nesreće i naše su nesreće. Benedetti i fanciulli ! Iddio li pose Quasi araldi queggid di sua booth; Triste come l'april che non ha rose EK quella casa che fanciul non ha, (1) pjevao je njeki plemeniti pjesnik; pak zbilja ku- ća je bez djece nijema i pusta. Ne čuti nigda ono djetinje cvrkntanje, ne vi- djeti nigda onaj neprestani, al ipak dragi nered igračaka, koji se toliko majkama mili, jer im je znakom da su posvuda prisutni njihovi draguljići, nagoni tugu na sroe i dosta puta čini, da se pri- roda smatra kao nepravedna maćuha. Bijednija je mnogo i nesrećnija ona majka, kojoj je bilo dano da okusi tolika radost, pak je ksšnje bila lišenal... Žena, koja bude mogla na koljenima ljuljuš- -kati svoga angjelića, naslagjivati se njegovom lju- bavlju čineć da ju po sto, po tisuć krat saxivlje slatkim imenom mamice, saboraviće u ovoj ljuba- snoj opojenosti na sve svoje tajne boli. ' . ..e OPODLISTAK Savjeti Ženi. Iz ,Strenna“ za god. 1884. (nastavak v. br, 17). Ne biva korisan po domovinu samo vojnik, koji sabljom u ruci pada na bojoom polju :: nego i skromna dumna, neznatoi dobrovoljac, mati od obitelji, koji svi sa vrijeme pošasti ne ostavljaju postelje nevoljničke i brinu se za svoga iskrnjega, da do potrebe i nami postanu žrtvom svoje duš- nosti. U evim strašnim časovima opće nevolje od- baci dakle od sebe svaki strah, koji so ne sudara s tvojim načelima i ne ugušuj glasa savjesti koji ti vapi: ,Ne sapuštaj svoga iskrnjega koji trpi ; on je tvoj brat, te došljedno ima pravo na tvoju ae U . Pokle tvoju kuću rasveseljuje posmjeb dje- tešca, u ljubavi ćeš majčinoj naći nesebično rados- ti; i ovaj novi cvijetak, koji je razpupio na polju ljebavi, biće čvršći ves koji će spajati tvoju lja- bešljivost s onom tvoga druga. === // i (1) Blagoslovjena nek su dječica! Bog ih postavi na e Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvone Hevatske“ u Dubrovnika, a dopisi ša- Zea oglase, sahvale i ost, vaj svijet kao glasnike svoje dobrote; žalosna je ona kuća, | plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više pata tiskaju Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni oprava, Mnogo i mnogo odličnih i umnih glava ig- megju Hrvata zanijelo se i ustrajno radilo za ovu krasnu ideju sloge i bratske ljubavi, a izmegju svih isticao se velikan kojega cijeli prosvijetljeni gvijet časti i štuje. Eto Jugoslavenstva, koje je i- malo ići i dalje nego što se je to s početka, mož- da iz opreznosti isticalo te ne svršiti sao ne li- jepoj ali manjkavoj kultocnoj zajednici. I već bilo sve uglavljeno: imalo se jezik iz naših amo jaž- nih strana živ, krasan, svjež i čaroban; zasnovalo se zavoda, izkopalo izvora, koji su imali krijepit i napajat u jedno kolo uhvaćene slavenske narode od Crnoga do Jadranskoga mora. A pjesnici, koji obično lete malo brže nego li mi obični smrtnici već snijevali o Carigradu kaono ti o kruni, koja će ovjenčati ovo veliko djelo. Krasne li ideje, a ko je kriv da je pala, te sve to više gubi? Hrvati doista ne. Izmegju raznih udaraca koji je srušiše naj- glavniji je srpstvo i velikosrpski bahati esklazivi- zam zamotan u kalugjerske i popovske mantije, koji pod geslom Srbi svi i svuda obori se naj- prije na našu braću pravoslavne vjere, te im s vjerom počne u dušu ulijevati srpstvo spojivši jedno s drugim, dok nadogje i veliko srpstvo, & oboje šibalo kud ih ni lud ne bi bio paputio. Slu- žeći se uz to prkosom, silom i oholosti izazvaše što su izazvali. Za svoj rad imadoše (a, imaju i dan danas) dva srestva, da tako rečemo dva pro- grama, dva načela. Prama svojoj pravoslavnoj i još neukoj njuci i kad ih alošate čini vam se, da avi (i veli. kosrbi nijesu nego zgoljca vojska na svjetovnu - preobučenih kalugjera ili misijonara. A kad su s inovjercima, oh, to su vam liberalci zadahnoti ve- likim načelima jednakosti, brastva i slobode. — Ova struja zgadi njeke poštene, pravoslavne, ali zato zahvati gdje gdje katolike, koji se jadnici, braći, oni su najžešći vjerski zaneše- zanešeni velikosrpskim načelima, dave liberalstvom da ugode svojoj pravoslavnoj braći, ali zaludu! Oni su im pred nama dak&ko Srbi katolici, koji === === == mm==————==—u—=m=m=m—==—= Pasi na plod tvoje ljubavi, a kad hi. u mla- gjanim godinama bračnoga života imala još. dru- gih i drugih saloga, sve jednako miluj, jer wu avi p&t tvoja i krv tvoja. Daleko nek je od t&be oma ružna ideja osobite ljubavi (da voliš jednomu dje- tetu neg drugomu); nemoj radije tetošiti oko ono- ga, koje ti se smijuckajuć mazi, niti sanomaruj ono, koje ti se pokazalo nešto jogunasto ili svoje volje. Ustepljenje i ljubav, ljubav i ustrpljenje; po svaki način gledaj, da se.po tvojoj krivnji ne u- vriježi u ona mladjabna srdašca podla strast ne- navisti. i sa grre ri, Ne navikuj svoje dijete da postane, rezma- ženo, jer ona majka koja to čini u nj ovoj mla- doj dobi, pripravlja mu još Lisuću muka sa pre-