srpeki misle i srpski osjećaju ; ali (izmegju njih govoreći) nijesu nego: ,šokci, papiste, jažuvite, la- tini, rimljani itd.,“ što znači, da im braća ne zna- du pi što je. taj. liberalizam, već se još pitaju najgorom sredovječnom kaljužom. S druge strane pak podizalo se već u po- četku narodne borbe u preporogjenom i svježem hrvatskom narodu drugo vačelo čisto hrvatsko, koje se po prilici svagja na ovo: mi smo Hrvati, istina bog, malen narod, ali narod krepak, uman, pošten i junačan ; kroz hiljadu godina očuvasmo više, manje svoju slobodu; dušmani se na nas o- barahu, ali nas nikada sasvim poda se ne podvr- goše; što više, bilo je doba, kad smo spasili ci- jelu Europu i pošteno se održali na našim juna- čkim mišicama. U ovoj smo zemlji evo ima hilja- da i dvije stotine godina, a niko nas nije oružjem zamed, pa sko smo skučeni, nijesmo satrti.' Šta ćemo se mi stapat i pretapat u druge, i odricat se našega imena ? Ostanimo ono što smo; krije- pimo se učvršćujmo se, razvijajmo se kako bolje možemo i kako nam budu gile dopuštale. Imamo našu sjajnu prošlost, radimo za još bolju budu- ćnost; imamo naše državno pravo, radimo za nj, uprimo što više možemo da ga uzdržimo neta- kauta i nepomućena. Tražimo što nas ide na te- melju prava, ne moljakamo milosti, jer to pas oci nijesu naučili. Gojimo ljubav prama bratskim su- sjednim narodima, ali ne popuštajmo od svoga nikomu za volju, pa ni svomu bratu. Pomagajmo se, ali se ne odričimo našega imena ni za šta na svijetu, ne stupajmo u nove primjese i tako će- wo najbolje sačuvat našu plemensku individual- nost i samostalnost. Jednom riječi; budimo Hrva- ti. — Jedan od glavnih zatočnika ove misli po godinama starac, ali srcem i dušom mladić još se krepko za nju bori. Onomu te ovo piše kazao je jednom: Mi smo Slaveni kao komadi kruha u ci- ganskoj torbi. Tu ih je kukuruznih, ječmenih, pšebi- čnih, sjerčanih, i svi su dobri, pa će ih Ciganio jednoga po jednoga sve pojesti. Ali hajde ti zdro- bi ih pa napravi od svega brašenicu. Pokvario si ih, a ne napravio brašenice. Sve je bio kruh, ali napose. — Ova mala prispodoba tumači dosta jasno, koja je ta druga ideja i što ona hoće od nas. Da pitamo: koja je bolja i po naš narod spasonosnija ? Njekad bilo bi možda teže odgovoriti na ovo pitanje nego danas, kad nam dogagjaji pokazaše kako ko misli i govori, a kako radi. U hrvatskom (narodu nalazi se stacijih i uglednih ljudi, koji se još drže prvoga pravca žaleći što su okolnosti i vremena kriva da ne napreduje. Ali mlagji nara- štaj, a & njim možemo reći čitav naš narod misli i ćuti po hrvatsku, i traži svoj spas jedino u hr- 'vatskom imenu. Srbi već odavna odbjegoše od slo- ge, i ako se nalazi još koji izuzetak megju njima 'više je od njih mržen, nego sami mi. Oni će t. j. 'uvijek kazati da su za slogu, ali rad ih izdaje. Reg bi da su naši već jednom uvidjeli na što nas navodi dalje popuštanje, te se dandanas sve više u hrvatstvu učvršćuju. Mi držimo dakle, da ne samo da je ovo zadnje uađelo najbolje, nego je je- dino koje nam ostaje da prihvatimo, te dogjemo u 'susret svakoj vanjskoj i unutrojoj oprijeci s čisto hrvatskim pravcem, nastojeć što je više moguće da uzdržimo ljubav i slogu sa srodnim narodima. Hrvatstvo moramo prigrliti tim više kad vidimo kakva srestva rabe naši došimani da nam zaprije- če izvesti ono, za čim sino mi dužni, mi hoćemo «ta težimo. Ime hrvatsko izvrgava se ruglu i pod- wmijehu, sužuje se na njeke predjele naše domo- vine, ili ga se prestavlja kao provincijalno ime jednoga dijela srpskoga naroda | Naše se državno pravo rugu izlaže nastojeć na taj način bagateli- zovati ga do sitnice, ili utopije; naši velikani is- "mjehavaju se ili se svojataju, a zašto? Mi vrlo dobro snamo zašto, a oprijeti se svemu tomu mio- iamo oslanjajuć se na hrvatstvo i na slavensku solidarnost sa koju Srbi ne znadu, jer s nijednim okolnim slavenskim plemenom ne žive u miru. =" Mislimo da pogaglamo kad kažemo da su i ova 4 spomenuta različna mišljenja mnogo kri- va, to u nas veliko trvenje izmegju stranaka, kojim u ostalom ne valja sanijekati domoljublja. si bilo je nemoguće i pojmiti kako bi se ! dva raslična mišljenja još onake vrste, a bez trvonja. Ali danas, už ine razlike mi tiržitno da bi se sve dalo izravnati, da je tomu dobre volje, Kad Hrvat u pameti progje sve ovo, ne osta- je mu drugo nego. da_ zaključi da mu treba u- raditi ono, što smo mi u našem programu istak- nuli, naime: ,da prikupi sve svoje sile i da, 080- vivši se na vlastite noge, pokaže svomu neprija- telju bio ko bio da, kako je u prošlosti mogao bi- ti svoj u svomu, tako će moći i danas, dade li mu Bog i sreća junačka !“ Bili bi dovoljno jaki da uz sloga i dobru volja satremo naše domaće protivnike, pretposta- vljajuć naše narodno i državno pravo svemu i na- stojeć da budemo pravi Hrvati bez kojih nećemo Hrvatske. Mi pak iznesosmo ove njeke razlike mi- šljenja pred javno mnijenje cijeneć da smo i u cji- ma našli jedan zametak naših domaćih nevolja, kojim bi trebalo stati jednom na kraj. Bistri se! Poznata i odlučna izjava ministra presjedni- ka uznemirila je sve Slavene — osim Poljaka. Taaffe krož dvanaest godina vladao je pot- pomagan Slavenima a na korist Nijemaca, obeća- vajuć prvim ono, što bi obično davao drugim. U Austrijskom parlamentu ima dvanaest go- dina kako vlada neodlučnost, nestalnost, bojazlji- vost, tmuša. Slavenima se grozilo s ljevicom, & lijevicu se zadovoljavalo s njemštinom i njema- čkim duhom, koje je 'za ovo vrijeme prodro u sve urede ove monarkije. Slavenska dobroćudnost trpila i čekala boje- ći se da ne padnemo sa zla u gore. Česi, Sloven- ci, Hrvati, Rusi stajati uz Taaffea, a k njemu ih dovodio Hohenwart, obećivajuć ono, što im nije bilo nikad na umu izvršiti. Sad je puklo. Sad se znade kamo će vlada, kamo Tuaffe. Radost ,Nove Presse* nek nam je najbolji jamac da neće na naše dobro. Položaj su izbistrili Česi. Njihovoj odlučnoj politici imamo zahvaliti, da znamo na čemu smo. Oni su svojim junačkim držanjem naveli gosp. ministra da izjavi ono što mu je odavna na srcu ležalo. Iza izjave ministra presjednika što ostaje Slavenima? Opozicija i ništa drugo. Slaveni traže da im se u njihovim zemljama postavi jezik na časno mjesto što ga ide. Ako nam se zaposta- vlja jezik, koja će nam se druga prava dati? Mo- že li Slaven i nadalje podapirati vlada, koja mu taj oajbitniji uslov njegova opstanka krati ? Na žalost svi Slaveni nijesu Slaveni. Ima ih takih, koj će se hladokrvno pridružiti Nijemcima lijevičarima bez obzira na utisak koga će u sla- veustvu prouzročiti, Ima dapače Slavena koji sad viču ua Taaffe-a, a poslaše a Beč ljudi kojim će se on pridražiti. Ali tješimo se da je ovih za- dnjih malo. i Nas Hrvate ne smije ništa iznenaditi. Ovo- mu smo se mi nadali, Pitanje o pohrvaćenju ure- da ostaje dakle lijepi san? A da što. Opozicija 2 Što mam može naškoditi opozi- cija? Sustavi padaju jedan za, drugim, a narodi ostaju; naš je narod već mirisao ružice njemač- kog liberalizma i održao se junački, održaće se i danas. Koja li je razlika izmegju doba kad su Šmerlingi i Giskre držali u rukama sudbinu mo- narkije i danas! Gdje smo onda bili a gdje smo sad! Dalmacija | Istra u tugjemu naručju a brvat- stvo u svojoj domovini zaboravljeno, pregirano, iz- smjehivano,..... Ako ooda nijesmo propali nećemo ni danas, a to najbolje znadu ljudi, koji su se i onda bori- li za narodnu čast, U opoziciji, upoznali bi se megjusobno; u teškoj borbi našla bi se braća s braćom. Niko ne napravi boljeg prijatelja što nevolja. Česi, Hrvati Slovenci, Rusini ustrajali bi, složno i janački. U borbi uckala bi ih ih nada da će negda i druga im slavenska braća otvoriti oči. Glasilo njemačkih liberalaca pliva u veselju. Još nek se Taaffe izjavi o školstvu, pak je naš, vele. Sinuće bolau suace i na naša vrata. i sirs4 Naši trgovci i hrvatski jezik. (Pismo is Istre) Hrvatski narod nije se još potpuno izliječio od obumrlosti u koju je bio zapao. Odlični vogje njegovi malo su po malo dobrahno oživili sve slo- jeve naroda, samo im još nije sasvim uspjelo pre- dobit za narodnu stvar jedan od glavnih živalja. Trgovački stalež, naime, još je žalibože po svim hrvatskim zemljama neprijazan našemu pokretu. Od toga nam je neizreciva škoda, jer taj stalež neodvisnošću, naobrazbom i svojim zamašajnim svezama, mogao bi kad bi osviješćen bio, premno- go koristiti našoj stvari. Al kad žalibože nije ta- tako, onaj mali dio trgovaca, koji ćute za svoj na- rod, morao bi u borbi prednjačiti. A gaprotiv što vidimo ? Mješte da on daje dobar primjer, vidimo, da se povlači tragom nerodoljubivih svojih dra- gova i oni kao dase srame hrvatskoga jezika, Naš je jezik lijep, bogat i prikladan za svaku struku čovječjega rada, kao ma koji; zakon dopušća tr- govcu voditi knjige svoje u kojem mu drago ži- vućem jeziku; dopisivati pak hrvatski niko mu ne brani, pak koliko trgovaca vodi svoje zapisnike hrvatskim jezikom ? Koliko jih je što barem hr- vatski dopišuju? Izuzmimo Bosnu, gdje druge je- zike malo ko pozna, pak ih možemo izbrojiti na prste. — Nije lijepo od hrvatskih trgovaca da ta- ko zanemaruju svoj jezik, osobito kad im on istu uslugu može učinit kao tugjinski talijanski ili nje- mački, koji obično rabe. 1 u Trstu, i u Beču, i na Rijeci, hrvatski je jezik poznat u trgovačkim kru- govima, te služeć se svojim jezikom, svaki Hrvat može biti stalan, da će biti razumjen i potpuno po- služen. Tako rade Bošnjaci i Crnogorci, eto trgo- govaca iz većeg dijela krajiških varoša, eto naše dične Makarske, čiji su se glavniji trgovci sasvim odbili tugjinštine, osobito poslje Kačićeva slavlja, pak neka kažu je li to ikakovu škodu njihovomu poslu prouzročilo ? — Ko hoće žnjeti, mora prije posijati, Svaki bi dakle rodoljubivi trgovac morao u svim svojim poslovima rabiti isključivo hrvatski jezik, a nadasve radi časti i dostojanstva naroda. Tim bi se širilo u stranom svijetu i poznavanje hrvatskog jezika, i pospješilo bi se da imalo po malo zasjede ono mjesto, što ga po važaoosti i pravu ide. Jezik bi nam se tehnički razvio i usavršio a svi- jet bi nas štovao, jer svak časti onoga, koj sam sebe časti. — Osim toga ima i druga važna okol- nost, radi koje bi imali nastojat o rasprostranje- nju našega jezika, a to je da bi se tim pribavio kruh mnogim našim mladićima, koji bi, posvetiv se trgovačkom stališu, služili domovini neodvisno i pošteno, a ne bi kubureći u činovničluku mno- žili danomice redove narodnih odmetnika. < Ne oprostivo je pak kad trgovac Hrvat istom stna- rodnjaku svomu, sa kojega znade koji mu je ma- terinski jezik, piše tugjim jezikom. To znači da se svoj jezik smatra ne dostojnim i prenizkim, to se ne slaže s hrvatskim ponosom. Taj ponos bi nas imao ponukati da i zapisnike držimo u hrvat- skom jeziku, u jeziku usisanom na majčinim gru- dima. Iz početka bi nam bilo, naravno, malo po mučno, ali ustrpljenjem i marom brzo bi se pri- učili. — Ako hoćemo popraviti naše nesretno stanje, radimo svi, svak v svojoj strući požrtvovno i mu- ževno za boljak lijepe naše otačbine, pak će se stvari i okolnosti morati preokrenuti na naše bolje. Nemamo se uzdati u: milost tugjina, već živo pre- gnuti da izvojštimo našu samostalnost i neodvi- snost — & junaku se sreća smije. U tjedinjenoj Hrvatskoj bićemo mi gospodari naše kese i naše trgovine, pak će se opet vratiti blagostanje, u one naše toli lijepe i bogate, al hotimice zapuštene krajeve. Stališu pak trgovačkom sugjeno je odli- čno mjesto u samostalnoj Hrvatskoj, Radimio da se sto prije obistini. b: iqa Pogled po svijetu. — Grof Taaffe izjavio se, kako je poznato, za njemački državni jezik. Ovome dali su povoda mladočesi, koji su ga indirekte svojim govorima na to i prisilili, Slavenska štampa u Austriji ras- no tumači ova izjavu, Staroćeni pišu da Tasffo ! ne bi bio njima nikad rekao ono što je rekao mla- k