'a ne 38.915 kako je pogriješno bilo štampano u
prošlom broju. Ako na one 37.915 lit. nadome-
tnemo višak trijuh novih vrela t. j. lit. 94.752,
tad imamo ukupno 182.667. te da se dostigne
uzmooženje, što općina za tačno daje od 134.424,
ne treba više nego samo 1.757 lit.
= Sada postupajuć putem indukcije dogjosmo
p zaključka, da posljednja 1.767 lit. dolaze od
ode, što se izgubila u svom teku, prije neg je
tri godine nazad izvršeno popravljenje vodovoda.
(Ako u tim indukcijama nijesmo pogriješili, kako
+86 uzdamo tad pitanje danas stoji ovako:

I.
Vodovod prije popravljenja god. 1888 davao je:

 

1. Vrelo na dan lit. 266.400

2. Pod Vrelo s aa 4.000

3. Vrijesna Glavica , , po 2.400

e 4. Mrčevo ROTO,

Ukupno 284.640

1i&
Vodovod nakon popravljenja iste god. dava:
1. Vrelo jednako lit. 266.400
2. Pod Vrelo na dan , 28.800
3. Vriješna Glavica EE ON
4. Mrčevo s... MAO
5. Štednja postignuta popravom

konala BN 1,757

Ukupno 324.317

Od kojih kad odbijemo lit. 284.640, što se
imalo prije poboljšanja, imaju se onih 39.677 lit.

*, dobitak kojih proti faktičnom stanju nova općinska
uprava pogriješno pripisuje sebi u zaslugu.

Iz navedenog proizlazi :

da nije istina, da po tačnom računu s pri-
ključkom Orahovca, Bračevice i Pod Bote dobilo
bi se 184.224 lit. više; pošto se ne bi dobilo neg
samo 94.752.

da 89.672 lit. što opć. upraviteljstvo prisva-
ja već su dobiveaa od god. 1888.

A sad progjimo na drugo.

Njeki su opazili da i kad bi se Pod Botu
isključilo, ne bi se prištedila nog samo mala svo-
ta novca u razmjerju sa pokraćenjem konala, To
nije istina, jer ovdje nije samo pitanje dužine. A
i po toj računajuć, pokle projektirani kono za
priključenje aprosimativno iznosi 1450 met. sa
troškom od for. 17.673: 68, a onaj što Comelli
daje za spojenje same Orahovice i Bračevice sa-
mo m. 950 bila bi svegi u trošku znatna razlika
od for. 6094: 38, potrošilo bi se t. j. 11.579: 30.
Nego nije to samo elemenat prištednje, jer gra-
deć na tvrdu tlu, ne bi po našem mnijenju već
trebalo cijevi od željeza neg samo kono od pro-
stog kamena kakav je vas stari. Pak ne iziskuje
se nikakve osobite tehničke sposobnosti, da se
uvidi da veliki dobitak što bi se imao u mate-
rijala i u gragji, usljed koga mislimo da, bez pre-
ćeranosti, može se odbiti gotovo polovinu troška,
te tako snizit ga na for, 5789: 65. Razumije se
da novi komad kako i stari vodovod imao bi se
graditi na površini, a ne u dubini, jer je uprav
smiješno kad čuješ da to treba da se voda ne
ugrijeva, dok ista nakon toga mora učiniti 14.000
met, starim vodovodom dok do grada dopre.

Čuli smo rijet još da sva naša oprijeka na-
dahnuta je protimbom proti novome opć. zastup-
stvu. To je smiješno! Odlučni protivnici općine,
koja je osamila Dubrovnik i otugjila ga ne samo
Dalmaciji nego i bližnjoj okolici, što sačinja zem-
ljište stare dubrovačke države, radi srpskog šovi-
nizma i nadritalijanske nesmotrenosti, rado gle-
damo i bilježimo njezine pogriješke. To prizna-
jemo, jer je to naravno. Ali u ovoj stvari ne ra-
dimo iz kakva inada, pak pozivljuć opću pažoju
pa ovaj ćoravi posao, poglavita nam je namjera
da ispunimo svoju dužnost i prepriječimo da se
javni novac rasiplje. Bilo gospodi na općini po-
voljno ili ne, tako ćemo raditi i unaprijed, a oni
nek gledaju da nam ne dadu povoda vršeć zdušno
i savjesno svoje zvanje ma onom mijestu, kojeg

9 s 1Itim svriavamo, javljejuć da je već učinjen
utok pa stariju vlast, pak sad će dalmatinski ze-
maljski Odbor vršiti po zakonu svoju, -

Naši Dopisi.

Sarajevo 20 Juna.
Strašićiću moj uvehli crijetu
Pokaži se svem kolikom svjetu :
Da si mudar i pametan vele
Srbijanke su ti v'jenac splele :
Da je Herceg i Bosna ponosna
Sine svoje produdila od sna.
Stupaj naprijed ti bukova glavo !
Sam ćeš reći Hrvatima : Slavo /

Ante Stražičić u stare svoje gusle gudi, sve
da se čuje po cijelome svijeta, kako njegovi tan-
ki prstići znaju prebirati strunu; a milozvučni
njegov glas ko u švrake, svakom čitaocu ugodno
zvoni u ušima. Aferim Stražičiću! Stražičić vas je
materijal već iscrpio, pa se sada bavi slijepačkim
poslom i u zaštitu uzeo taj slijepački muzikalni
armonijum: Gusle javorove! Prezire sve muzika-
lije, izobraženoga svijeta, a nazovi-srbima prepe-
ručuje: gusle javorove; da taj sljepački amanet
našega prostoga puka uzčuva? Možda ćemo do
brzo svi reći: Aferim tomu glazbeniku Auti Stra-
žičiću, koji — gusle javorove preporučuje, to i
jest najdivniji milozvučni stroj muzikalni za slu-
šaoce. Čudim se još, te gusle javorove, što nije
priporućio Ante, da se uvedu i u Crkva, i pjeva-
čka društva, nek se ori pjesma Kraljević Marka
i njegova vilenoga šarca; o boju na Kosovu i
Slivnici! Gusle tvoje Stražičiću gude, pa daleko
im se glas tvoj čuje. — Divota te je slušat; ali
znamo tvoj je inštrumenat slijepačkoga kroja, ko-
ji upozoruje mimo prolazeće : Darujte se smilujte
se, jednu krajcaricu! Prosti seljak jest ko i sli-
jepac, pa i on izvodi uz gusle svoju fantaziju, i to
mu se svigja jer druge glazbe možda ni čuo nije,
i ako je čuo, razumije se u nju, kao i ti Ante u
povijest budi crkvenu, budi svijetsku. Čudim se
Ante i snebivam se, o čemu si javno počeo pisa-
ti. U tvom programu ,Napretka“ ni spomena ne-
ma, da ćeš se s guslami zanimati. Divno i po te
i po nadrisrbe!

Dvogodišnjega gimnazijalca, kao tebe, Anto-
nije, nije mučno na tanak led navesti.' Javno si
pisao da je čelik Hrvat Bašagić — srbin, jer ga
ni razumio nijesi, što je pjevao u ,B. Vili.“ A
zar ne znaš, da je njegov otac srdit bio 24 sata,
zato što je ćirilicom dao svoj polet vilinski ? Mla-
di Bašago, istinu reci Stražičiću Anti javno ! Znas
li, Bašago, kada si u ,B. Vili“ pjesmu spjevao,
kako se je Stražičić razmahao s perom u drhta-
voj desnici, 1 javno od radosti pisao u , Nazatku“
pardon ,Napretku“: Evo brata srbina, Muhame-
danca itd. Ali ti Bašago ustuk si mu namah dao
u ,G. H.“ te odbijaš klevetu koja ti se nameće
t. j. srpstvo, a javno si istinu ispovjedio i pravim
se imenom nazvao. Gdje si ti mladi Smajilbego-
vića, koji si u cvijetu mladosti svoje, koji kao va-
treni bosanski Hrvat popjevaš i braniš svoj Hrvat-
ski dom? Deder javno reci nazovi-srbima što su
Muhamedanci? Gdje ste Kulenovići, Kapetanovici
Ljubušaci i drugi; kažite Stražičiću i nadri srbima
što ste i koje li narodnosti ? Stražičića glava boli
a srdobolja još muči, što je već program ,Boš-
njaka“ po ulicami prelijepljen, pa se ,srbi“ u čo-
pore skupljaju i kihaju kao da su šnjofali, od mu-
ke, što je program latinicom otisnut, a i list će
izlaziti, A još Antonije nazovi srbima pisao, da
ćirilica prednost ima, i ista vlada ju je odobrila
i daje joj prednost, kao što ima prednost i na

cimeru vrhovnoga suda (sic). Do vigjenja.
Mali Nenad.

Konavle 28 Juna

Biskupovo putovanje po Konavlima. — Na
6 o. mj. krenuo je-naš presv. Biskup, Mato Vo-
dopić u pratnji vič. Medini-a u kanonički pohod
po Konavlima, zaustavljajući se mimogred u Žu-
pi u istu svrhu. Ni stare godine, ni saduha koja
ga mori, nijesu mogle da ga szaustavo u vršenju
pastirskog svoga zvanja, koje je on ovoga puta
uprav zazornom postojanosti i strpljivosti na kraj
izveo, dočekan i privriježen u svakome mjestu
pravim narodnim slavjem, onako kako dolikuje
dobrom duhovnom pastiru i iskrenom ljubitelju
naroda i njegovih svetinja. Kad bismo &ve po
tanko išli opisivat zavoli bismo se odveć na dugo.
Istaknućemo samo glavnije momente. Preav. Bi-

skup poradi zdravlja nije bio nikako u stanju da
ovoga puta osobno pohodi sve konavoske župe, i
tako izostaše župe: Stravačka, Mrcinska, Pridvor-
ska i Vitaljska; ali puk svih tih župa, uz m. p.
svoje dušobrižnike, prisustvova svečanostima dr-
žanim za dva dana u prostranoj crkvi Čilipskoj,
za tri dana u crkvi Gradskoj, i jednako za dva
dana u crkvi Pločičkoj. Katoličko i hrvatsko Ko-
navle, koli s vjerskog toli s narodnog pogleda,
podnijelo se ovog puta uprav viteški, predvogjeno
od čeličnih i rodoljubnih svojih župnika Cenice,
Tvrdeića, Bačića, Radeteky-a, Brilli-a, O. E$/Cara
i Lazarevića, i ne manje rodoljubnih svojih učite-
lja, odnosno učiteljica, koji svi, shvaćajući svoj
položaj i zvanje u narodu, zadovoljiše sveosve o-
nome što se od njih očekivalo. — U Čilipima, na
6 0. mj., pristupiše pod barjakom Stravčani, vo-
deći svoj pomladak da primi sv. potvrdu, mećući
iz pušaka, u najljepšem redu, pozdravljeni  puca-
njem iz mužara. Neopisiva radost sijevala im na
licu, a od ganuća suza im navrela na oko, kad se
domakoše crkvi, ovjeačanoj zelenim hvojam, i u-
krašenom zastavam, nad kojim se, zasagjena u
kitoi dub, visoko izdizala hrvatska trobojnica, s
grbom Trojednice, za čija sveta prava zakleo se
da će se borit Konavljanin sred krša svojih sti-
jena, i zelenila svoga polja. Ko bi bio vidio vrle
i nabožne Stravčane, osobito pri rastanku, oku-
pljene oko svog barjaka pred župničkim stanom,
s malim puškama u ruci da dadu zadnji pozdrav
svome Pastiru, vrh njih trobojnica, a megju nji-
ma čestitog načelnika Maguda i gospodu župnike
gdje ih sokole i rukuju se s njima, ne bi bio mo-
gao a da ne ostane duboko ganut, razmišljajući
što može u našemu narodu dobro shvaćeno i is-
kreno kršćanstvo. Na 11, u četvrtak, bilo je dije-
ljenje sv. krizme djeci župe Čilipske. Mnoštvo na-
roda sjati se oko crkve. Božja služba, uz pjeva-
nje i udaranje orgulja, i uz prigodnu propovijed,
počela na 9 ura a svršila na 1 po pod., a pobo-
žni narod prisustvovao mirno i pomnjivo od po-
četka do svrhe. Taj dan potvrdio je Biskup u vje-
ri preko 250 djece, ne izostajući, po svome obi-
čaju, pri svrsi božje službe, narodnom i slatkom
besjedom ponukati narod na ono što mu treba za
vječno spasenje, a osobito naglasujući da bude
čvest i postojan u katoličkoj svijesti i imenu. Na-
stojanjem gospogjice učiteljice, ženska konavoska
djeca, u onakoj divnoj narodnoj nošnji, kao što
ga dočekaše, tako ga i otpratiše iz crkve sipljući
mirisno cvijeće na njegovu prolasku. Svečanost
svrši gruvanjem mužara. Sutradan krene Biskup
put Grude u namjeri da došasti dan dijeli sv.
krizmu djeci župe Mrcinske, za koju je taj dau
bio urečen, ali budući malo  prehlagjen, tre-
balo je odgodit svečanost za  došaste  srije-
de, megjutim, oporavivši se, u nedjelju na 14,
drža sv. krismu za župu Grudsku, gdje bješe
uprav lijepo dočekan, uz pucanje i vijanje zasta-
va po kućam, a trobojnice pred crkvom. Sve je
teklo u potpunom i najljepšem redu, zaslugom o-
sobito gosp. načelnika, nadžupnika Crnice, i grud-
skog učitelja. Dan poslije, u ponedjeljak, gruvanje
mužara i slavjenje zvona pozdravi Pridvorjane,
koji pod barjakom  igjahu na Grudu, vodeći dje-
cu na sv, krizmu, & jednako ih pozdravi po po-
dne pri odlasku. Isti vele lijepi prizor bilo je vi-
djeti u srijedu kad Mrcinjani sa svojim župnikom
pristupiše pod barjakom na svečanost na Grudi.
Sve je na Grudi bilo priregjeno tako da se nima-
lo ne poremeti ona konavoska sloga koja bi ima-
la vladati megju svakom župom, a koju na žalost
neki bi htjeli poremetiti, sve dok se kamen smu-
toje na njih ne svali, te ih priduši. — Odmah
slijedeći dan, a četvrtak, na 18, zaputi se Biskup
kočijom put Pločica. Činili mu draštvo, kako i svud,
nadžupnik Crnica i načeonik Magud., Pobošan na-
rod dogje mu u susret pod barjakom, dok se s iz-
diguutog mjesta kod crkve čulo neprestano sipa-
nje iz pušaka, a na visokom palu vio se veliki
trobojni stijeg, a nad njim krst, živo igričući ono
bogoduho geslo! Za krat časni, i slobodu slatnu.
Pravo oduševljenje pratilo je ulasak ZA. i
Pločice nijesu ni u čem zaostale Grudi i Čilipi-
ma. Podijelivši sv. krismu prvo djeci Vitaljskoj pak
a subotu djeci Pločica, jutrom u Nedjelju vrati se

Biskup na Grudu, pozdravljen i otpraćen isto ona-