'a ne 38.915 kako je pogriješno bilo štampano u prošlom broju. Ako na one 37.915 lit. nadome- tnemo višak trijuh novih vrela t. j. lit. 94.752, tad imamo ukupno 182.667. te da se dostigne uzmooženje, što općina za tačno daje od 134.424, ne treba više nego samo 1.757 lit. = Sada postupajuć putem indukcije dogjosmo p zaključka, da posljednja 1.767 lit. dolaze od ode, što se izgubila u svom teku, prije neg je tri godine nazad izvršeno popravljenje vodovoda. (Ako u tim indukcijama nijesmo pogriješili, kako +86 uzdamo tad pitanje danas stoji ovako: I. Vodovod prije popravljenja god. 1888 davao je: 1. Vrelo na dan lit. 266.400 2. Pod Vrelo s aa 4.000 3. Vrijesna Glavica , , po 2.400 e 4. Mrčevo ROTO, Ukupno 284.640 1i& Vodovod nakon popravljenja iste god. dava: 1. Vrelo jednako lit. 266.400 2. Pod Vrelo na dan , 28.800 3. Vriješna Glavica EE ON 4. Mrčevo s... MAO 5. Štednja postignuta popravom konala BN 1,757 Ukupno 324.317 Od kojih kad odbijemo lit. 284.640, što se imalo prije poboljšanja, imaju se onih 39.677 lit. *, dobitak kojih proti faktičnom stanju nova općinska uprava pogriješno pripisuje sebi u zaslugu. Iz navedenog proizlazi : da nije istina, da po tačnom računu s pri- ključkom Orahovca, Bračevice i Pod Bote dobilo bi se 184.224 lit. više; pošto se ne bi dobilo neg samo 94.752. da 89.672 lit. što opć. upraviteljstvo prisva- ja već su dobiveaa od god. 1888. A sad progjimo na drugo. Njeki su opazili da i kad bi se Pod Botu isključilo, ne bi se prištedila nog samo mala svo- ta novca u razmjerju sa pokraćenjem konala, To nije istina, jer ovdje nije samo pitanje dužine. A i po toj računajuć, pokle projektirani kono za priključenje aprosimativno iznosi 1450 met. sa troškom od for. 17.673: 68, a onaj što Comelli daje za spojenje same Orahovice i Bračevice sa- mo m. 950 bila bi svegi u trošku znatna razlika od for. 6094: 38, potrošilo bi se t. j. 11.579: 30. Nego nije to samo elemenat prištednje, jer gra- deć na tvrdu tlu, ne bi po našem mnijenju već trebalo cijevi od željeza neg samo kono od pro- stog kamena kakav je vas stari. Pak ne iziskuje se nikakve osobite tehničke sposobnosti, da se uvidi da veliki dobitak što bi se imao u mate- rijala i u gragji, usljed koga mislimo da, bez pre- ćeranosti, može se odbiti gotovo polovinu troška, te tako snizit ga na for, 5789: 65. Razumije se da novi komad kako i stari vodovod imao bi se graditi na površini, a ne u dubini, jer je uprav smiješno kad čuješ da to treba da se voda ne ugrijeva, dok ista nakon toga mora učiniti 14.000 met, starim vodovodom dok do grada dopre. Čuli smo rijet još da sva naša oprijeka na- dahnuta je protimbom proti novome opć. zastup- stvu. To je smiješno! Odlučni protivnici općine, koja je osamila Dubrovnik i otugjila ga ne samo Dalmaciji nego i bližnjoj okolici, što sačinja zem- ljište stare dubrovačke države, radi srpskog šovi- nizma i nadritalijanske nesmotrenosti, rado gle- damo i bilježimo njezine pogriješke. To prizna- jemo, jer je to naravno. Ali u ovoj stvari ne ra- dimo iz kakva inada, pak pozivljuć opću pažoju pa ovaj ćoravi posao, poglavita nam je namjera da ispunimo svoju dužnost i prepriječimo da se javni novac rasiplje. Bilo gospodi na općini po- voljno ili ne, tako ćemo raditi i unaprijed, a oni nek gledaju da nam ne dadu povoda vršeć zdušno i savjesno svoje zvanje ma onom mijestu, kojeg 9 s 1Itim svriavamo, javljejuć da je već učinjen utok pa stariju vlast, pak sad će dalmatinski ze- maljski Odbor vršiti po zakonu svoju, - Naši Dopisi. Sarajevo 20 Juna. Strašićiću moj uvehli crijetu Pokaži se svem kolikom svjetu : Da si mudar i pametan vele Srbijanke su ti v'jenac splele : Da je Herceg i Bosna ponosna Sine svoje produdila od sna. Stupaj naprijed ti bukova glavo ! Sam ćeš reći Hrvatima : Slavo / Ante Stražičić u stare svoje gusle gudi, sve da se čuje po cijelome svijeta, kako njegovi tan- ki prstići znaju prebirati strunu; a milozvučni njegov glas ko u švrake, svakom čitaocu ugodno zvoni u ušima. Aferim Stražičiću! Stražičić vas je materijal već iscrpio, pa se sada bavi slijepačkim poslom i u zaštitu uzeo taj slijepački muzikalni armonijum: Gusle javorove! Prezire sve muzika- lije, izobraženoga svijeta, a nazovi-srbima prepe- ručuje: gusle javorove; da taj sljepački amanet našega prostoga puka uzčuva? Možda ćemo do brzo svi reći: Aferim tomu glazbeniku Auti Stra- žičiću, koji — gusle javorove preporučuje, to i jest najdivniji milozvučni stroj muzikalni za slu- šaoce. Čudim se još, te gusle javorove, što nije priporućio Ante, da se uvedu i u Crkva, i pjeva- čka društva, nek se ori pjesma Kraljević Marka i njegova vilenoga šarca; o boju na Kosovu i Slivnici! Gusle tvoje Stražičiću gude, pa daleko im se glas tvoj čuje. — Divota te je slušat; ali znamo tvoj je inštrumenat slijepačkoga kroja, ko- ji upozoruje mimo prolazeće : Darujte se smilujte se, jednu krajcaricu! Prosti seljak jest ko i sli- jepac, pa i on izvodi uz gusle svoju fantaziju, i to mu se svigja jer druge glazbe možda ni čuo nije, i ako je čuo, razumije se u nju, kao i ti Ante u povijest budi crkvenu, budi svijetsku. Čudim se Ante i snebivam se, o čemu si javno počeo pisa- ti. U tvom programu ,Napretka“ ni spomena ne- ma, da ćeš se s guslami zanimati. Divno i po te i po nadrisrbe! Dvogodišnjega gimnazijalca, kao tebe, Anto- nije, nije mučno na tanak led navesti.' Javno si pisao da je čelik Hrvat Bašagić — srbin, jer ga ni razumio nijesi, što je pjevao u ,B. Vili.“ A zar ne znaš, da je njegov otac srdit bio 24 sata, zato što je ćirilicom dao svoj polet vilinski ? Mla- di Bašago, istinu reci Stražičiću Anti javno ! Znas li, Bašago, kada si u ,B. Vili“ pjesmu spjevao, kako se je Stražičić razmahao s perom u drhta- voj desnici, 1 javno od radosti pisao u , Nazatku“ pardon ,Napretku“: Evo brata srbina, Muhame- danca itd. Ali ti Bašago ustuk si mu namah dao u ,G. H.“ te odbijaš klevetu koja ti se nameće t. j. srpstvo, a javno si istinu ispovjedio i pravim se imenom nazvao. Gdje si ti mladi Smajilbego- vića, koji si u cvijetu mladosti svoje, koji kao va- treni bosanski Hrvat popjevaš i braniš svoj Hrvat- ski dom? Deder javno reci nazovi-srbima što su Muhamedanci? Gdje ste Kulenovići, Kapetanovici Ljubušaci i drugi; kažite Stražičiću i nadri srbima što ste i koje li narodnosti ? Stražičića glava boli a srdobolja još muči, što je već program ,Boš- njaka“ po ulicami prelijepljen, pa se ,srbi“ u čo- pore skupljaju i kihaju kao da su šnjofali, od mu- ke, što je program latinicom otisnut, a i list će izlaziti, A još Antonije nazovi srbima pisao, da ćirilica prednost ima, i ista vlada ju je odobrila i daje joj prednost, kao što ima prednost i na cimeru vrhovnoga suda (sic). Do vigjenja. Mali Nenad. Konavle 28 Juna Biskupovo putovanje po Konavlima. — Na 6 o. mj. krenuo je-naš presv. Biskup, Mato Vo- dopić u pratnji vič. Medini-a u kanonički pohod po Konavlima, zaustavljajući se mimogred u Žu- pi u istu svrhu. Ni stare godine, ni saduha koja ga mori, nijesu mogle da ga szaustavo u vršenju pastirskog svoga zvanja, koje je on ovoga puta uprav zazornom postojanosti i strpljivosti na kraj izveo, dočekan i privriježen u svakome mjestu pravim narodnim slavjem, onako kako dolikuje dobrom duhovnom pastiru i iskrenom ljubitelju naroda i njegovih svetinja. Kad bismo &ve po tanko išli opisivat zavoli bismo se odveć na dugo. Istaknućemo samo glavnije momente. Preav. Bi- skup poradi zdravlja nije bio nikako u stanju da ovoga puta osobno pohodi sve konavoske župe, i tako izostaše župe: Stravačka, Mrcinska, Pridvor- ska i Vitaljska; ali puk svih tih župa, uz m. p. svoje dušobrižnike, prisustvova svečanostima dr- žanim za dva dana u prostranoj crkvi Čilipskoj, za tri dana u crkvi Gradskoj, i jednako za dva dana u crkvi Pločičkoj. Katoličko i hrvatsko Ko- navle, koli s vjerskog toli s narodnog pogleda, podnijelo se ovog puta uprav viteški, predvogjeno od čeličnih i rodoljubnih svojih župnika Cenice, Tvrdeića, Bačića, Radeteky-a, Brilli-a, O. E$/Cara i Lazarevića, i ne manje rodoljubnih svojih učite- lja, odnosno učiteljica, koji svi, shvaćajući svoj položaj i zvanje u narodu, zadovoljiše sveosve o- nome što se od njih očekivalo. — U Čilipima, na 6 0. mj., pristupiše pod barjakom Stravčani, vo- deći svoj pomladak da primi sv. potvrdu, mećući iz pušaka, u najljepšem redu, pozdravljeni puca- njem iz mužara. Neopisiva radost sijevala im na licu, a od ganuća suza im navrela na oko, kad se domakoše crkvi, ovjeačanoj zelenim hvojam, i u- krašenom zastavam, nad kojim se, zasagjena u kitoi dub, visoko izdizala hrvatska trobojnica, s grbom Trojednice, za čija sveta prava zakleo se da će se borit Konavljanin sred krša svojih sti- jena, i zelenila svoga polja. Ko bi bio vidio vrle i nabožne Stravčane, osobito pri rastanku, oku- pljene oko svog barjaka pred župničkim stanom, s malim puškama u ruci da dadu zadnji pozdrav svome Pastiru, vrh njih trobojnica, a megju nji- ma čestitog načelnika Maguda i gospodu župnike gdje ih sokole i rukuju se s njima, ne bi bio mo- gao a da ne ostane duboko ganut, razmišljajući što može u našemu narodu dobro shvaćeno i is- kreno kršćanstvo. Na 11, u četvrtak, bilo je dije- ljenje sv. krizme djeci župe Čilipske. Mnoštvo na- roda sjati se oko crkve. Božja služba, uz pjeva- nje i udaranje orgulja, i uz prigodnu propovijed, počela na 9 ura a svršila na 1 po pod., a pobo- žni narod prisustvovao mirno i pomnjivo od po- četka do svrhe. Taj dan potvrdio je Biskup u vje- ri preko 250 djece, ne izostajući, po svome obi- čaju, pri svrsi božje službe, narodnom i slatkom besjedom ponukati narod na ono što mu treba za vječno spasenje, a osobito naglasujući da bude čvest i postojan u katoličkoj svijesti i imenu. Na- stojanjem gospogjice učiteljice, ženska konavoska djeca, u onakoj divnoj narodnoj nošnji, kao što ga dočekaše, tako ga i otpratiše iz crkve sipljući mirisno cvijeće na njegovu prolasku. Svečanost svrši gruvanjem mužara. Sutradan krene Biskup put Grude u namjeri da došasti dan dijeli sv. krizmu djeci župe Mrcinske, za koju je taj dau bio urečen, ali budući malo prehlagjen, tre- balo je odgodit svečanost za došaste srije- de, megjutim, oporavivši se, u nedjelju na 14, drža sv. krismu za župu Grudsku, gdje bješe uprav lijepo dočekan, uz pucanje i vijanje zasta- va po kućam, a trobojnice pred crkvom. Sve je teklo u potpunom i najljepšem redu, zaslugom o- sobito gosp. načelnika, nadžupnika Crnice, i grud- skog učitelja. Dan poslije, u ponedjeljak, gruvanje mužara i slavjenje zvona pozdravi Pridvorjane, koji pod barjakom igjahu na Grudu, vodeći dje- cu na sv, krizmu, & jednako ih pozdravi po po- dne pri odlasku. Isti vele lijepi prizor bilo je vi- djeti u srijedu kad Mrcinjani sa svojim župnikom pristupiše pod barjakom na svečanost na Grudi. Sve je na Grudi bilo priregjeno tako da se nima- lo ne poremeti ona konavoska sloga koja bi ima- la vladati megju svakom župom, a koju na žalost neki bi htjeli poremetiti, sve dok se kamen smu- toje na njih ne svali, te ih priduši. — Odmah slijedeći dan, a četvrtak, na 18, zaputi se Biskup kočijom put Pločica. Činili mu draštvo, kako i svud, nadžupnik Crnica i načeonik Magud., Pobošan na- rod dogje mu u susret pod barjakom, dok se s iz- diguutog mjesta kod crkve čulo neprestano sipa- nje iz pušaka, a na visokom palu vio se veliki trobojni stijeg, a nad njim krst, živo igričući ono bogoduho geslo! Za krat časni, i slobodu slatnu. Pravo oduševljenje pratilo je ulasak ZA. i Pločice nijesu ni u čem zaostale Grudi i Čilipi- ma. Podijelivši sv. krismu prvo djeci Vitaljskoj pak a subotu djeci Pločica, jutrom u Nedjelju vrati se Biskup na Grudu, pozdravljen i otpraćen isto ona-