ig povijesti kako je Dalmacija bila od Hrvata za- premljena. Porfirogenit koji stavlja Srbe u južnoj. Dalmaciji, ali i on osim što je nepouzdan (kako je opće mnenje povjesničari) nalazi se čestokrat u očitoj neprilici i protuslovju kad govori o ovim zemljama a najskoli.o onim dolje oko Bojane i Zete ; jer tu nije nalazio Srbe, već Hrvate. — A odakle pak Srba u sjevernoj Dalmaciji? t& po ni- kakvom povjesničaru ni po samom Porfirogenitu nema ih, a tamo pusto niču sada ko gljive | Ne- go, usprkos Porfirogenita, nije ih ni u južnoj. 8vje- dok i naziv ovog lista ,Crvena Hrvatska“ kojim se nazivao ovaj kraj do Bojune! Svjedok Dubro- vnik kruna hrvatskih gradova“ svjedok njegova prvašnja čakavština, njegovi mnogobrojni stari pisaoci.i književnici, slavna njegova republika sa svojim intimnim odnošajima s kraljima hrvatskim i ugarskim, svjedok i sama mu narodaa svijest u početku narodne borbe, koja je odlučno stala uz Hrvate; svjedok Boka po slavnom Kačiću ,dika od Hrvata* te i sama junačka Crnagora gdje se u njekim krajima i danas kaže da se govori hr- vatski (dapače i u njekim selima oko Bara!). — Došli smo kašnje iz Bosne! Dobro došli, ta opet iz naše kuće. Jer devetdeset i devet povjesnih i narodnih dokaza čine Bosnu hrvatskom. Pak, bo- gme, došlo je i drugih iz Bosne a ne vas nazovi- Srba samih, Većina po kotarim, Sinjskom, Imot- skom, Vrgorskom i krasnom Makarskom Primor- ju slegla se, bješeć, iz Bosne, pa eno ih Hrvati- ma od vazda | A i sami nijeste li se prije mnogi uazivali Hrvatima, ili barem svoj jezik hrvatskim ? (ovo je mnogo snačajno, kako ćemo niže pod br. 2im vidjeti). — No znate li da ste od kalugjerš posijani? Što znači ona vašeg istovjerca na pita- nje kako govoriš: ,do jučer hrvatski, danas srp- ski 2“ Strašne li propagande !/ — Napokon čemu toliko prevraćat Porfirogenita i druge povjesniča- re da se udre tačna megja izmegju Hrvata i Srba? Al zar sam narod ništa ne dokazuje ? Ne može li on najbolje tu nuancu granica označit? Komu da se bolje vjeruje do narodu? Po tom dakle, ne zna li se da od Cetine (dokle bi po Porfirogenitu dopirali Srbi) pa k jugu narod po Imotskom, Vr- gorskom kraju Makarskom Primorju, Neretvi, Her- cegovini itd. i katolički i pravoslavni (prije pro- pagande) i muhamedanski, ponosno veli da hrvat- ski zbori ? Tu, vjera i Bog, duša i krv progova- raju. Jao! ko ih gazi, jer će ga stići narodno pro- klestvo. — Dakle, kriknut će nazovi-Srbi, nema nas posve? Bit će vas doista, ali onako kako ima i Istina i talijana u Dalmaciji, njekojih naime o- statska ili doseljenika ; a borme će bit i Ilira, ko što će bit u Bosni izmegju hrvatskih muhameda- naca i pravih narodnih Turaka i Arapa i drugih; kako i u Italiji ima Francuza, a u Francuskoj Ta- lijana. Nijesu, valaj, , ljudi ni planine ni stijene pa da se mne kreću, ali što za to? Ili je zar Italija Francusa te Francuska Talijana ? Vrijeme " i jezik pretočiše ih od jedne u drugu narodnost, kamo li se nijeste vi njekoliko nazovi- Srba morali pretočit u moru Hrvati od iste na- rodnosti, samo raznog plemena | Ko da odluči vo- du od rijeke te se u more slijeva od vode mamog mora ? Ili zar vi nazovi-Srbi jeste kakovi Cigani ili Židovi da vas se po izvanjštini dade raspozna- ti? — Ako zato što u doba ratova moglo je nje- koliko Srba uskočit u Dalmaciju, te po f0m baš ona bit vaša, tad svijet nije ničigov, jer svukud ima smjese. Ali ostavimo ovo što je svakomu u svijetu jasno samo ne Srbima | zaključimo, Sto ? da u Dalmaciji starih zavičajnih plemenskih Srba snima (po onom što rekosmo da ako je koji amo i pribjegao, morao se je pretočit u Hrvata) niti ih dosljedno valja priznati, ili Dalmaciju srpskom otačbinom svati, već hrvatskom u kojoj su oni sa- rio primljeni gosti. — Ali si rekao na početku da u Dalmaciji ima Srba. To i sad kažem da: 2.0 ima Srba. — Veoma je znamenito, pa- ček odlučno ovo dobro raszbistriti, ustanoviti te shvatiti, Red je DMA (a to mi jamačno ne- će n prosti narod i sada, a tim vi- eu raja ra a dijel se i luči megjusobno po vjeri. Jer ništa na nj ne djeluje piti ga tako vjera, te svo gotovo borbe vodile se nazivljemo pravoslavne osim rišćanima, Vlasima, običnije Grcima, jer bili s nami u doticaju pravi Grci pravoslavne vjere, ili mi s njima općili, te po tom i naše pravoslavne nazvali grcima. Mi pak ova- mošnjim pravoslavnim jesmo Latini, jer su im oni po susjednoj bivšoj republici Mletačkoj bili po- znati s nami istovjerci, ko što su naprotiv kato- lici Srbima u Srbiji šokci, bumjevci, a oni u Bi- haćkoj Krajini po svjedočanstvu Lopašića mnogo većem broju muhamedanaca i pravoslavnih u istoj krajini jesu Madžari, a to zato jer su njima radi mnogih četovanja katolici Madžari najviše bili po- znati. No svak dobro zna kako je rečena krajina zgoljno hrvatska | — Po isti način u Bosni i Her- cegovini muhamedanci jesu i za katolike i za pra- voslavne Turci, a zato jer su isti većinom muha- medanstvo u njima uveli. Po tom dakle posve naravno pravoslavni u Bosni imali su bit Srbi katolicima i muhamedancima po bližnjim im isto- vjercima u Srbiji, inače oni bi im bili svakako Grci, da su im ko ovamo nami Grci bolje od Sr- bi bili poznati. — Ovako su me sami dalmatinski pravoslavni uvjerili, jer ne samo stoga baš što su pra- voslavni hoće da budu Srbi, nego im se čini nemo- moguće da pravoslavni mogu bit drugo nego Sr- bi. Tu imadu posve pravo, uzme li se, ko što re- kob, da je to samo religijozno ime, isto ko grk, i da ne dokaživa po ništo da je ujedno i plemen- sko ime u zemljama hrvatskim kako što je Bo- sna, Hercegovina, Dalmacija. — A sad, promisli te reci mi, čitatelju, da su n. pr. Grci iste naro- dnosti s nama Hrvatima a samo drugog plemena, kako što su to Srbi, zar se oni ne bi ovamo ne samo religijozno veći narodnosno nazivali Grcima? Ko zna sašto i otkad su amo nastali Srbi, lako vjeruje da bi zaista. Ali pošto Grci, jesu narod očevidno posve različni od hrvatskog, ne nastaje u nikomu pa ni u njima ta pometnja da ih i po plemenu nazove ono što su po vjeri. Dali što ni- je od religijoznog imena Grk, zbog očite narodne razlike, moglo preći i na plemensko, to je moglo lako preći i zbilja je prešlo odnosno imena Srb sa religijoznog na plemenski naziv, a to poradi iste narodnosti i jezika sa Hrvatima. A tim je rečena pometnja i brže i lakše nastala uslijed one mržnje većeg dijela pravoslavnih na katolike, u kojoj se mržnji ne nahodi razlike izmedju najuznešenijeg i najfanatičnijeg kalugjera i najučenijeg zastupni- ka svjetovnjaka ili novinara (dokaz nebrojeni pri- mjeri unatoč njihovim deklamacijama na papiste, natražnjake i ježuvite itd.) — Kako se razlikuju u vjeri hoće se odlučit i u imenu, zato jer su Hr- vati većinom katolici! Da li se sami izdaju, jer akoprem Srbi, (religijosno dakako po dokazanom) ipak su svoj jezik do nedavno nazivali hrvatskim, a to je ono značajno, što spomenusmo gori pod br. 1.0 Iz usta tvojih tebe sudim, slugo opaki, ka- že Vangjelje. — Eto dakle kako je nastalo Srba t. j. religijosnih, kako bi bilo nastalo i Grka da su s Hrvatima jedne : narodnosti. . Ali jer nijesu, eto ih kako spomenusmo u pravoj brazdi, — Do- kazano je dakle što je napisano na vrhu ovog broja da ima Srba kako se sada sami nazivlju t. j. religijosnih u Dalmaciji, a mi ih smo po primorju zovemo Grcima, dali mema plemenskih (osim kakve primjese kako jest kod svih narodi po onom što go- ri rekosmo), to ja vjerujem, tako ću se prama npa- zovi-Srbima u današnjoj borbi s njima u slučaju i vladat, tako sam uvjeren da misli svaki — čestiti Hrvat ! Vilenski. Naši Dopisi. Trebinje, 16 Jula. Od njekoga vremena naši pravoslavni sugra- gjani izgubiše glavu. Hoće da budu gospodari, ko- jim se niko ne smije protiviti. Dosta im je tužiti radi hrvatstva kojega našega čovjeka, višoj obla- sti i ovaj je ako je m. pr. bio činovnik ne radi kazne ali radi mira odmah premješćen. Naši pra. voslavni sogragjani tu popustljivost navraćahu kao vodu na svoj mlin, te su tako smjeli postali, da tu često čitave deputacije slali protiv toga ili o- nogo činovnika samo zato što je bio Hrvat. Išlo im se is miroljubiaosti na ruku, a to je dalo po- voda, te su oni podigli glavu. Svetinje drugih vje- roispovjesti u Trebinju bijaše od njihove! eitane prijedmet rugla i pogrde. Rijetko je bila koja sve- tosavska zabava na kojoj ovdašnji pravoslavni ne bi bili navalili na papu, oa latine, na zapad, na vandalizam muhamedanaca. I kod zadnje preteta- ve gosp. M. Barbarića izvrgoše ruglu svetinju 0- biteljskoga života muhamedanaca, Katolici i mu- hamedanci bijahu mirni i sa prezirom odbijahu te uvrijede. Nu u najnovije doba otresoše se sna, te se po malo začeše protiviti gospodarenju svojih nazovi srpskih sugragjana. Početak počeo sa nat- pisima po ulicama, koje su Srbi počeli stavljati ćirilicom na prvom mjesta, a nijesu zato potraži- li privolu od većine gradskoga zastupstva. Na prosvjed, viša je oblast obustavila stavljenje .nat- pisa, do buduće sjednice gradskoga zastupstva, & ovo sa sedam proti jednomu glasu zaključilo, da se natpisi postave sa latinicom. To je strašno ozlovoljilo pravoslavne gragjane te gojetu svomu, dadoše oduška dne 21 pr. mj. Na tsj dan Hrvati katolici i muhamedanci izišli bili ma teferič, na zelenje, gdje su se uz pjevanje hrvatskih pjesama mirno zabavljali. Ta sloga osobito oglovolji hri- šćane koji se zovu Srbima, te oni sa golim nože- vima navališe po noći na mirne Hrvate muhame- dance i katolike, te bi bilo i do krvi došlo, da nije naišla vojuička patrola. Hrišćanima je slobo- dno po cijeli božji dan i noć pjevati srpske pje- sme, a ako Hrvat muhamedanac ili katolik zapjeva hrvatsku pjesmu, prima hrvatske knjige i listove, izjavi da je Hrvat, eto vike i bruke od strane hrišćana, čitave deputacije su spremne da prosvje- duju. Ama ljudi božji, ako je vama slobodno na- zivati se srbima, zašto drugi nebi smjeli se nazi- vati hrvatima? Zar vi hoćete da svi drugi za vas živa i vama služe? Čim su skrivili katolici i mu- hamedanci dne 21|6 91. Zar tim sto su pjevali hrvatske pjesme? Nu kad vi pjevate srpske pje- sme a u tome vas niko ne smeta, zašto katolici i muhamedanci ne smiju zapjevati hrvatsku pjesmu ? Hrišćanima niko ne smeta da se nazivaju srbima, zašto bi oni smetali muhamedancima i katolicima nazivati se hrvatima? Gdje je pravednovst i sno- sljivost ? Prvi je u svemu srpsko-pravoslavni pop, to je naravna stvar. Skoro je vjernim svojim xa- branio općiti sa muhamedancima, jer oni neće da budu Srbi. Neustrašivi pomoćnik mu je nepresta- no putujući ,židov“ izmedju Trebinja i Dubrovnika i jedan hrišćanin iz sela Pridvoraca, Kao sredstvo svojih agitacija upotrebljuju jednoga vikača nezrela mladića kojega radi nje- gove silovite nadutosti ovdje niko pa ni semi hri- šćani ne trpe. Ima još jedan ,spiritus movena* cijele te srpske propagande, ali neću ga sada ime- novati, da ne rekne da mu hoćemo naškoditi, Kakova sredstva upotrebljuje biogradska pro- paganda, u Trebinju da i nevina srca rastruje i demoralizuje ueka služi za primjer dogagjaj i- stinit i tačan, što se je zbio prigodom. izpita na konfesionalnoj pravoslavnoj školi u Trebinju ob- državanom početkom jula ove godine, u. prisutno- sti izaslanika kotarske oblasti u Trebinju. Na spomenutoj školi je učitelj sadanji paroh. U prisutnosti ispitne komisije i izaslanika kotarske oblasti izmegju drugih pitanja govoru da je sta- vio i slijedeće: ,koje su slobodne i neodvisne srpske države na balbanskom polnotoku ?* odgo- vor djeteta: ,Srbija i Crnagora.“ jesu li naše srp- ske zemlje Bosna i Hercegovina slobodne ?* Di- jete odgovara: ,Nijesu.“ Odkad srpske 'semlje moj popo? Za sad ovoliko! X. Iz Šibenskog Kotara 16 Jola, Teška nesreća ekonomička opet snašla ovu našu općinu, koju i onako rodovito sla sreća bije; odrekao se općinski liječnik Dr, Kovačević; i to ne samo službe a običnim čednim honorarijom od for. 1200 » otpatcima ; nego što još više tišti sva- ko rodoljubno srce, i prisjedničke časti. A kako se ta veledušna služba dala složiti s prisjedni« čkim naslovom, unatoč g. 10 izbornog pravilnika, ja Vam to ovdje u samoći ne snam istumačiti, Ali za diku i korist naroda dobro je i više od jednog paragrafa žrtvovati, Dr. Kovačević bio i jest pravi srbin bes ikakovih prijesuda; vesela majka, te ga je rodila,