U DUBROVNIKU '25. Jula 1891.
IRE 3 stoi ; E
pk
cijena mu aje unaprijed sa Dudrodnik : na tjela go- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene Heritsko“ u Dodrorsiki, a tigiatot
a Austro-Ugarsku, Bosnsi Hircegovsnu: na čijela - lju se SE !
Za oglase, zahvale i ošt, plaća 86:10 nosč. po zeti, a oglasi koji se više pata tiskaja::
po pogodbi. imi i
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni | uprava.
U 3
List jslasi, tu. sadotom,
diom flor. 4, na pd godine for, 2
godinu flor. 4: 80 s p0 godida dir. 2: 25; vera edu s 4 i poštarski troškovi. |
Pojedini broj stoji 10 novč.'
+ Koi me vrsti list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
sto polugodište.
"NA CEMU SMO,
Zatvorilo se je carevinsko vijeće dovršivši
posebne rasprave, 0 proračunima svih odsjeka.
Kros tri mjeseca njegova djelovanja nije se mogla
odlačiti većina od niahjine, vladina stranka od o-
pozicije. Tako. i sada ostaje neriješena zagonetka,
čudo i unicum svoje_vrsti “odkad je parlamentari-
zma do. "danas. Koji gu vladina straoka? koji su
otvorena, i dosljedna opozicija ? ..
Stara desnica taspršala | se veš na izbornom
poprištu, jer je nestalo njezina stožera i najvjer-
nijih Tanffeovih prijatelja — Staročeha, koje je
utukla po njima učinjena nagodba, na koju ogor-
ćen češki narod posla vladi sa megdan najskraj-
nije radikalce i liberalce d političkom i socijalno-
religijiznom značenju, Mladočesi odlučni, postoja-
ni i značajni, obratiše svojim ulaskom u parlame-
nat pažoju čitave Europe. O jednoj većini, koja
bi se načelno slagala nije onda moglo biti govo-
ra. Pokuša se sabor svesti na prosto općinsko vi-
jeće, odvraćajuć, ga sa politike na čisto gospodar-
i ad To je želio prijestolni govor, nadajući se
da će se stranke naći zajedno u riješavanju gos-
podarskih pitanja, Na prijestolni' govor sabor od-
govara adresom, ali koja je a što bi mogla oko
sebe okupiti, većina, jer niti su, stranke izinirene,
a kamo li narodi! Ipak “vlada mačem po gordij-
skom uzlu. i'nije bilo adtesel
Sabor izgledao mutan, nedokučiv,' nesložan,
a u ovoj konfuziji Nijemci prožali "Taaffe-u svoju
liberalnu ruku, ali pod“ pogodbom“ da je ne okuži
konservatizmom i klerikalizmom. Poljaci se držali
mudro pa ribali po onoj muteži, eda bi štogod u-
lovili, a Taaffe isti nije znao /na čemu je. U ovom
kožnom zraku radili su razni odbori u velikom
strahu, da: bi svaki čas mogla nastupiti katastrofa.
Ovako je: počela opća rasprava ,gospodarskih i
ekonomičkih: predloga* koja nije služila za drugo /
nego da sve stranke opširno toDion s. politička
načela i svoja Programe. | eO
Najznamenitija pojava ove godine to su
mladočesi. Oni kroz. usta Gregera neustrašivo 0-
značiše što traže; uz njih stupa Liechtenstein
koji kao vogja antisemita razvi njihov pro-
gram, tumačeći i riješivajući na kršćanskom te-
melju velika socijalna pitanja, koja danas svijet
zanima; zatim podmukli njemački iredentiste po-
tužiše se kako Slaveni nijemstvo progone, pa.naj-
poslje ustadoše i spekulanti. Poljaci, — Hohen-
wartovu klubu davala se iz početka velika važnost,
a sad je sve više gubi, jer se Tanffo priučio na
Plenera i družinu. S druge strane dok je dosta Po-
ljaka & :la Popovski, koji veli da slavenstvo ne vri-
jedi ni Jale duhana, lako mu je vladati. Kod ova-
kih manovra čovjek dolazi do uvjerenja da Taaffe
ne zastupa ideju nego većinu ; njegova sveza s li-
beralcima ne bi bilo usvojenje njihovih načela, već
više un:matrimonio: di convenienza, kako bi rekao
Crispi. S njim liberalci postigli bi koje mjesto u
kabinetu, a oni zato išlifna raku vladi.
Najbolja stvar koju su učinili hrvatski za-
stupnici Dalmacije i Istre jest, što su se sdraužili
sa braćom Slovencima, a uhvamo da Će ova sve-
za biti čvrsta i iskrenija_od one s Hoheowartom.
Isticali se vele nijesu. Izjava hrvatskih zastupni-
ka glede državnoga prava pomamila je Nijemce,
premda su je učinili samo u Hohenwartovu, a ne
pred cijelim saborom kako su morali, Govor Pe-
rićev pokazuje da se vraćamo na prošle dane o-
dlučnosti, ali ne razumijemo-kako se naši mogu naći
u glašovanju s strankama koje bi nas progutale.
Što imamo mi zajedničkoga sa liberalcima ? Ništa.
Pa puštimo neka se s njima slažu naše srpsko-
autonomaške liberalne delije, kojim su oni ,po-
šteni Nijemci I*_
Sabor se je zatvorio, & mi se nadamo da
ćemo one jeseni naći tješnje svezane Hrvate i
Slovence sa Česima. Mi znamo da u jugoslaven-
skom klubu ima i pravaša, i samo dišiplini stran-
ke ima se sahvaliti što nijesu iz njega frknuli.
| Barem sad vlada ne treba nas.
mod ob idob a
| des courants dlectriques pergus par le cerveau.*
rodLiSTAK
jsarjaci' žbai 2 o |
|| ga, da je ono što daje život našemu tijelu, nešto
12 ,Strenna“ ga vodi 1884.
(nastavak v, br. 24). | |) |
'*Pokle se pak dosta puta: više isli na vanj.
štinu nego li na bitnost, ti noćeš' zihtijevati što
se tiče religije njeke malenkosti i “grećečanošti
'vanjskoga štovanja, koje se slabe: podudaraju veli.
čanstvom Onoga, koma: su aamijenjene :i dosto- |
janstvom ljudskim; sto ih: iskazuje. ://:!:/
id |
Kad dadeš svomu sina pojam o Božanstro,
poučićeš ga, da čovjek nije. 'tvat, već biće pomi-
ješano. Da Ja mleleće u čovjeku nije sastavima
ed ugličnine | nišadora, nije pr&nik <— žveplo ili;
stanice, nije —' proisleg središnjega ognja, bije
— prettorba pranika (fosfora), što gh jela.priba-
vljaju tijelu, nije — isparivanje: mošdana niti, kao.
ito uči, Blahner;; «Plod, posebna smjena; (ari iste“
olti_ napokon š veli. # ple, senti-
slon zoi bea, vinom S
(Svijest i savijest nijesu nego osjećanja materijal-
noga gibanja, što se u živcima sdružuje s munje-
vnim strujama, koje woždani zamjećuju) Poučićeš
mnogo _uzvišenije od tvari; jest čest Božanstva
| — jest. duh — jest duša. "Da su dušoslovne fun-
kcije hoćeti, sposnavati, ćućeti, koje sačinjaju bi-
će loleće, osjećajuće i djelujuće vlasništvo duba,
& ne tvari, koja ne slijedi drugog zakona već, da
se. razvija, raste, i mijenja. Da duša, ta Psibe pro-
Čerana is raja, zraka svjetlosti i ljubavi, stvorena
da sposnaje i ljubi, ne svršuje, ne umire, ne tru-
nea tijelom, komu. je dala, šivot.
Prof. Chinazzi piše da ,neumrlost duha, koji
1) Popat prve isine a koja čevjek vjeraje,
1 I xh
A
Prećerani oportunizam dotodi često do ab-
dikacije, a u politici dok treba: triježnosti i r8B-:
bora treba i odvažnosti, Dosta puta pak premno-
go promišljanje i ade: učini da izmakne : zgo-
dan čas.
RE ije REK RIJE EJJIRAEA
t
U
Iz Bosne. e o);
(dopis.) S AAM
Ovamo ništa nova ako ne to, što se je .Na-.
predak“ potukao sa svim srpskim. listovima od
Sr. GL do ,Odjeka,“ a. opet oni, svi navalili. na,
nj. Nego čini mi se da ga niko tako ne mlati, .ks-,
ko zadarski Sava, sasvim da su jedan drugomu o-
bećali da se više neće jedan na drugoga obazirat.
Opet govorim; blagosovljen čas koji, rodi, Napre-
dak“ jer tako mi, Bošnjaci uvidismo ko nam. o,
glavi radi, a ko nam je pravi brat. On, u svojoj
mržnji na Hrvate došao tako daleko da je zamr-
zio i na katoličku vjeru. Nema broja u komu ne
piše protiv Rima, protiv popova itd. On sam ks-
tolik je, pa kako će mu rišćani vjerovati da brani
pravoslavje i još srpsko pravoslavje? Po ovomu
neka se sudi kakva je čista pravca taj list, Mno-
gi se na nj ne obziru osvem ,Bačvanina“ koji ga
hvali i od zla brani. A
Muhamedanci lijepo pričekaše svoga »Bošnja-
ka.“ Ja ma želim svaku dobru “sreću, jer je [Sila
valjan i čestit list koji se drži umjerenog prav ca pa
sad kO da vreba pa koju će stranu da se poslje ne
pokaje. Ako posluša Crvenu Hrvatsku“ e za-
žaliti. A neka posluša i mene što ću mu i. Neka
se progje ouakih izraza kakve. ih je MV
svomu drugomu. broju, gdje kaže u jednoj pri pr
poslanoj pjesmici nješto 0 Srbi ma i Hrvatit
Bosni. Ja li je bilo Srba ja | Hrva, ali ni | ci
pi drugih to nije moguće, Odkle je došla ta bosanska
narodnost? u kome, vijeku? I ovako je jadno, što
smo na dvoje pocijepani svaki BR svojim prav-
cem, a neka se još na troje razdijelimo eto jada
i nevolje ljute, Imenom bosauskim, tugji se od nas
ZENI RIED EI nI RIE?
se ponavljam, jer zašto se tada toliko mučiti da
naobrazimo, da oplemenimo taj dah, kad mora _na-
kon malo mjeseca pasti u zaborav ništavila ? + /
Znajuć da u našem duhu nema ništeju isti-
nu velika, što traje i ipreko materijalnoga života; >
nećemo li možda naći da je beškurisho/ žrtvovati "|
se za krepost, da je bedast rd pameti; da je blo-
bodao uživati sve slasti; ugodnosti i. naslade #i-
vota istoga, da se tako naknadimo sa tolike boli
i patnje, koje su žalibože našom baštinom ? '
Oh da bi učene fadnje mozgajaćih ide
snanaca, koji su na toliko razimakli Obseg znanja
ljudskoga, imale doći do kobnog 'zaključka, da sa-
niječu naše uzvišeno odregjenje i i oguđe u dušam
našim one viteške jarosti a kojim poe Plato i
Q
vuče avoj početak od Boga,“ on drži koje tješe rod ljudski, upućajuć ga ia neumrle
ao.1a >A guisa del ver primo che I' uom crede 1) | podhvate, ob. zaista ne bi zasluživalo, da se toliko
lox,ju.oslazi nepreporaom. .. mučimo sa tim alavićnim Nai "i i po »
gtood-A80 ti 80. poma, kad bi sirovo. postapajuć sa Radi - početak Bužads
savakom. styezi,. (pri je u Mrti Aide do | duha neka budu članci Tie adi e Š
sunjerenja, da, dočim, se, krak, pretraza, ll, ue gino, | diti u dušn svog Mies 2! a
duh zavnnicnk; da ARAMnla. topola, šivotom; Jo. ti | — sri
ia 1) Celesia. — Vrhunaravno u snanostima ste,