List izlizi svakom subotom, a cijčda tla je unaprijed za Dudrovnik : na cijela go- U DUBROVNIKU 1. Avgusta 1891. A HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Heratsko“ u Dabrovnika a dopisi ša- dinu: fior. 4, na po godine for. 8; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela lju se Uredništvu. godinu. fot. 4: 50, :na :po godine: fot. 2: 95; za inošemstvo flor. 4 i poštarski troškovi, = | Pojedini broj stoji 10 nor&. Ko ne vrati list kad mo pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- | po pogodbi. Godina 1. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništvo ni uprava. i I SVUD. Jedva jedan iput da čujemo 'iskrenu i po- mirljivu riječ od naše rogjene' braće, Srba. Sad znamo da je njima teško na duši ležala nesloga s Hrvatima, pak hoće da je na svaki način nestane. , Što se:nas tiče mi'smo uvjek bili za tu bla- ženu slogu ; naši počeli su da o njoj rade, a za nja bili smo spravni žrtvovati i naše ime i naša sjajnu prošlost, a sve radi bolje : budućnosti — i u ime sloge. Ilirizam, ;jugoslavenizam i srbo-hrva- tizam najbolji su dokazi dokle je doprla bila na- ša popustljivost u ovom pitanja. Srbi nikad nijesu htjeli ni da čuju što o toj slozi. Dok smo mi najbolje vrijeme oko nje tro- šili, oni su na štetu naša širili srpstvo. Ali sada kao da su: se opametili i traže prvi sporazum s braćom Hrvatima, a u to ime progovara glasilo presjednika srpske skupštine, ,Dnevni List.“ * Ipak Srbi ponositi su!:Oni: iz kraljevine, iz zemlje u koju je prodro moderni dah slobode ni- jesu se .udostojali : da nama siromasima direktno progovore, već se obraćaju ništa manje nego na njemačkoga cara, :da on učini da 2... 42... Bosna, Hercegovina, Dalmacija i Hrvatska lige. na . Srbiji ! došo si “Ako nam ko .ne vjeruje napućujemo ga na organ srpskih . radikaleca: ,Dnevni List“, u komu naći će još i uzrok zašto nas srpska braća traže. Hoće nas; jet da'to zahtjeva ,civilizacija i kultu- ra I“ Tu se više ne pita za narodno pravo, već u ime kulture i i civilisacije mi imamo postati Sr- bi, a ako to ne učinimo ostačemo divljaci i na- tražn aci“ kako što smo i do sad bili | Pak da se čovj k oinički ne smije ludovanju naše premile braćel Ima još “nješto i boljega. 'Izmegju nas znamo ih dosta koji zanešeni sa slobodom i nezuvisno- sti, ne vide je izvršenu' nego, u jedinatvu sa srp- === PODLISTAK Savjeti Ženi. Iz ,Strenna“ za god. 1884. (nastavak vt: 26). Pouči ga ipak da ne , ,prezite onoga, koji ne sudi i ne misli onako, kako. misli. i sudi... on isti. Upozori ga, da, kao što u svakom . vjerozakonu ima nješto dobra, tako dase po.zloj sklonosti ljudi (izmegju. kojih niko se ne može pohvaliti da je sasvim . savršen) nijedan, vjerozakon nije. usdr- žao u onoj strogosti, čistoći i jednostavnosti na koju su; ciljski rasni utemeljitelji, : <: -/ Presirati je dakle samu. opačinu, a osoba ae mora štovati, jer to ona,zaslušuje, nalazila. se: bi»: lo u kom staležu ; a tim. ćeš sapriječiti da ti se. | sin, btijuć .se pokazati mudracem, ili alobodoum- | nih načela, ne učini strogim Aristarkom i ne sa mljeni osobu sa sljedbom, te dokaže tako, da nije | sposoban cijeniti ono što.je dobro, pošteno i us. skom braćom. Za njih ne smeta ništa, što bi se mi odrekli za čas našega imena, te se stopili s nji- ma, jer kažu, da smo mi kulturniji i daleko na- predniji, pak bi isto vodili glavnu riječ. Skrajna nužda ne znamo na što bi nas prisilila, jer abys- sus abyssum provocat; ali sad samo promišljamo kako imadu bit ostali ti ljudi, kad čuju da su baš Srbi oni, koji se pozivlju na kulturu, hoteći da nas posrbe. A što će s Istrom u kojoj stanovnici dvi- je trećine Hrvati su ? Nju-će dati Trstu kao pri- ložak, a ovaj imao bi se darovat Italiji za zasluge što je dalmatinsko talijanstvo zadobilo šireći srp- sku misao na ovom srpskom: primorju | U svem ovom mi ne vidimo ništa drugo ne- go: ,Srbi svi i svuda opisano i orisano. Novo zaoštreno izdanje u Biogradu a nakladom braće radikalaca,* u kojemu dovikuje nam se: vi ste Sr- bi, odrecite se prava na opstanak i dogjite k nama pod srpstvo. Kako su uz to oholi i smjeli poziv- lju se na pravo. Hercegovina je srpska od zema- na, a Bosna tako isto, ta u njima se pjevaju pje- sme o Kraljevića: Marku. što će boljih dokaza. Dubrovnik i Boka srpska; tu su silom pokatoliće- ni pravoslavni Srbi, a Srbi su i stari dubrovački pjesnici, eto na primjer Jova Gundulića, komu su poslje hrvatski jezuviti i popovi prometuuli ime u Ivan. Tako do Neretve. Od Neretve do Cetine srp- stvo brani dr. Lole ; od Cetine do Krke na straži je brat Ignjatije, nekadašnji žestoki Hrvati, kojim je“ pod starost srpski bog pamet prosvjetlio. Na Krki vojuju Arhaogjelski kalugjeri i kninska srba- dija a od Krke do Velebita čeka te Sava, crna brka :a mrka pogleda. S onu stranu, svo Liku i Krhjinu prekrio svojom srpskom mantijom pjesnik (proto Begović, pa kako ne može da obrani dalje od Karlovca, poručuje u Zagreb Medakoviću neka on zapne busije po Zagorju i Tarovom polju. Ovaj plah, a nevješt ratu, utekao sa Zrinjskoga trga u megju njih onoga, koji je podijelo svoj skromni obročić s gladnim katolikom. Za nj će biti velika čast uzmogae li stisnu- ti ruku Svešteniku, koji bude znao svojim nepri- kornim životom, svojim naukom i svojim zdravim razumom postignuti, da ga dobri štuju, vlada obasiplje častima, a svak da mu se divi. On će plemenitim ponosom spominjati jednog Sv. Srećka Napuljskoga, koji se je u svakoj prigodi pokazao dostojnim mjesta, što. ga je sauzimao. | Po: taj će ti način sin dokazati da ga u sva- kom njegovu sudu vodi onaj razum, što si mu ga zuala razviti i svaki će njegov čin biti dokazom njegove poštene savjesti. Dočim će tako tvoj sin priznavati jedno Bi- će Vrhovno — jedan Duh neismjerni — jednog ! Velikog Sačinitelja svijeta — jednog Boga — Je- dom, — Ja sam, koji jesam bibličkoga, 2 e... + la Divina potestate ula somma sapienga e 'l primo amore 1) |nonwrioga pjesnika, neće u posmijeh i porugu ugimati tugje povijesti i tugja božanstva, bio to Buda ili Ša, japsnaca — Koda persijanaca višeno nalasilo se gdje mu, drago, Neće t\poami»- | — Haka kitajaca — Rutama — Allah — Vichou jeh usimati ave Derviše, jar u njihovim. obredima: | itd. itd. Sbilja, nije li Sv, Pavao, pohvalio: motda. totalna iaai. etui, osštanots Djeteta pin i Preradovićevu ulicu, a ostavio braca Paji general- komandu. U Slavoniji utaborili se Popovići i dru- žina pod zapovjedništvom Gjura Okresača i tako vasiono srpstvo zauzelo sve hrvatske zemlje. (Sri- jem je i onako bio srpski.) Neka naši čitatelji ne misle, da se mi valj- da šalimo. Sve ovo gorka je istina, samo što se plan još nije izvelo hvala žilavosti i svijesti naše- ga naroda. A naše državno i narodno pravo? pitamq. Naša braća smiju se hrvatskomu pravu. Kako je . poznato i Česi vojuju na temelju svoga prava, oni kojim se u zemlju uvuklo oko 2 milijuna Nijema- ca. Kad su njeki dan Srbi posjetili izložbu prizna- li su Česima i njihovo pravo i njihovu borbu, ali zato jer su daleko od Srba; da su susjedi, bilo bi im što i nama i Bugarima. Na dočeku bilo je i govor4, a naravno i o zajednici slavjanskoj. Presjednik ,Velike Srbije“ mnazdravi toj zajednici, ali on ne zna za druge Slavene već samo za Sr- be, Ruse i Čehe pa nije druge ni spominjao. Slo- venci, Bugari, Hrvati to su samo otugjeni Srbi, Kako što su naše zemlje srpske, tako nara- vno i narod i svi naši amni plodovi srpski su. Jezik nije više hrvatski, već srpski, pjesnici nije- su hrvatski već srpski : Kačić je ovejani Srbin, (za Gundulića dokazasmo) Preradović je otugjeni Srbin, Despot je Srbin, a kad Mažuranića nijesu mogli posrbiti a da ipak ostane njegov ,Čengić aga* srpski, proglasiše da ga je Mažuranić ukrao vla- diki Radu u rukopisu. Najposlje i Pavlinović bio je Srbin! Ovako naravno ,Doevai List“ ima pra- vo, jer se pozivlje sve na činjenice. Srbi nijesu lu- di da maštaju i grade kule na oblacima ; oni Yo- juju na temelju istine i logike za svoja srpska na- ćela. Biće ljudi, koji će se čuditi ovoj galami, ali mi smo joj navikli, pa joj se smijemo. Mi smo već jednom pisali kako se srbi slu- že vjerom za postigouće svojih planova i doka- S toga će tvoj sin, koga će rukovoditi zna- nje osnovauo na umoslovlju (logici) znat uzeti iz jednoga nauka ono, što je dobro, odbaciti iz dru- goga što razumnu protivno i stvorit sud, koji će mu biti provodićem u trudnom, al ipak ugodnom putu, koji vodi k onoj Istini, k onoj Dobroti i k onoj Ljepoti, koje su -— kako rekoh — cilj i svr- ha naših težnja, On će slijedeć nauku vrloga pe- dagoga prof, Emanuela Celesije, ,sudjelovati tr- pezi znanosti, gozbi duše onim žarom i onom gor- ljivošću, s kojom se bori vojnik za slobodu i do« movinu“ i neće biti ,ni bezbožnik ni empirik, ni otajstven ni dogmatičan, već će slijediti snanost, koja se priljubljuje tvari, mudrost, a to je Bog.“ Ovu je misao razvio takogjer i onaj uće- njak, štono sauzimlje učiteljsku satolicu mudro- znanstva u Bolonji, dični Siciliani, ondje gdje ve- li: ,ui sumnjar, ni dodmatik, ni dobrokob (opti- mista), ni aloguk (pesimista), već ono što je pra. va istinitost života, dovešće tvoga. sina da pasi: na svrhu napretka, koji je ideja i čuvatvo; kao: ideja prosvjetljuje nas, a kao čuvatvo raspaljuje nas, bila ma koja politika, am (gi > oadvnt sterija el eee što nas po- dršaje u vječitoj rams O voju o: od ojos, ao o ollogtki a pm le