M e « '4 zali kako se srpstvo sa pravoslavjem istovjetoje. To tvrdimo i sada. Nadutost vidimo protkanu vjer- skim pitanjem srpskoga pravoslavja. Naša braća ne mogu još da shvate kako se može bit Srb, a ne pravoslavan. Mi možemo iznijeti i dokaze ovoj tvrdnji, a to baš od jednoga srpskoga pravoslav- noga zastupnika, koji se je slično izrazio. Doslje- dni svojoj teoriji, oni su najprije pravoslavje sa svim obredima i nazivima posrbili. Tako više nije pravoslavna vjera već srpsko-pravoslavna, pravo- slavni narod već srpsko-pravoslavni ; crkva je srpsko-pravoslavna, sveštenici su srpsko-pravosla- vni parosi, prote, kalugjeri, biskupi, u jednu ri- ječ sve. Veliko srpstvo može se komu činit nje- što uzvišenoga i slobodnjačkoga, ali mi ne vidimo drugo do vjersko pitanje i vjersku borbu najgore vrsti. Zlo koje se u narodnom pogledu na ovaj način prouzročilo veliko je; tako da dan danas vi- dimo sve pravoslavne gdje se krste Srbima. Male iznimke potvrgjuju pravilo, ali i one iznimke nala- zimo u kritičnomu stanju. Mi n. pr. koji znamo da vjera ne dijeli niti može dijeliti narodnost i da jedan narod može pripadati i muogim vjerama, stavljamo mogućnost da može biti pravoslavnih koji su Hrvati. Zašto ne ? Preradović, Vajatović, Kokotović, to su pravoslavni hrvatski pjesnici i književnici, a i Harambašić potiče od pravoslavne obitelji da premučimo mnoge druge. Pitamo sada kojoj crkvi moraju ovi pravoslavni Hrvati pripa- dati ? Zar onoj koja se srpsko-pravoslavna ? zar će pripoznati srpsko-pravoslavni kongres? zar srpsko-pravoslavnog vladiku ? Ili hrvatsko-pravo- slavnog, kako bi odgovaralo srpskoj teoriji ? Eto što se postizava vjerskom borbom: ili se narodu narodnost vjerom otugjuje, ili mu se, ako čvrsto drži narodnost, otugjuje sama vjera | Da ima Srba i katolika, ili bar onih koji ho- će da se zovu Srbima to ne niječemo. To mogu biti sve pošteni, rodoljubni i čestiti veliki Srbi, ali ipak oijesu im goni pravi.“ Ovo će uam potvrdi- ti sva iskrena pravoslavna braća, a koliko to ima smisla i zašto ne bi mogao i katolik bit ,pravi“ Srbin mi ne možemo nikako dokučiti. Da su Srbi vjerskim srestvom dosta postigli svjedoči nam ogromni dio pravoslavnoga hrvatsko- ga naroda u sjeverooj Dalmaciji, Lici i ostaloj hr- vatskoj krajini. Njihovi vogje danas su veći Srbi i od istih Srba, a narod jošt ništa ne razumije. On koji se kune: ,srpske mi vjere,* kazaće ti da hrvatski govori. Posrbljivanje ide za sad poglavi- to za tim da zapriječi Sjedinjenje, a u toliko pri- pravlja zemljište za Veliku Srbiju. Nije ovo izmi- šljotina, jer u Srbiji opstoji i veliko političko dru- štvo pod ovim imenom, komu je poglavita cijelj posrbiti Bugarsku Macedoniju pa Bosnu-Hercegovi- nu i ostale pokrajine u Monarkiji. Kako radi ,Ve- lika Srbija“ tako više manje misle i svi Srbi ka- ko to lijepo vidjesmo u pisanju ,Dnevnoga Lista“ Oni ne razumijedu da se ljudi mogu kadgod i za kratko vrijeme prevariti, ali da napokon svak oči otvori ; radeći ovako oni računaju na sljepoću svi- jeta, a kako baš nijesu stvoreni ze ovake posle, vidimo dačine ludosti, što poslje prouzrokju otpor i smijeh. Junačka Crna Gora dugo je ostala čista od one manije. Ali u novije doba kao da se je i nje uhvatila, donesena pridošlicama.Ako ona bude sli- jedit započetim putem sluveć n. pr. Bajamontija i ako na Cetinju budu i dalje ragjati se rasprave 1 raspravice ko njeke u pokojnoj QNovoj Zeti,* mi se bojimo da će izgubiti onaj glas, koga je do sa- da u hrvatstvu uživala, jer slične sablazni, da ne račemo ludosti mogu izazvati samo ogorčenje i mržoju a nipošto štovanje i počast. Mi držimo da kako bi lado bilo da bi Hrva- ti u Srbiji počeli voditi protusrpsku 'politiku, tako isto da je ludo sa strane Srba u ovoj monarkiji, da vode protuhrvatsku, jer ono što škodi nama ne može ni njima ništa koristiti. Ob ovomu imali bi Srbi dobro promišljati prije nego se odlučuju na njeke korake, koje ih ili smijehu izlažu ili gone u propast. | UPorezasmo se! Bao u Banovini složai Srbi i Hevati počivaju u taboru narodne stranke, dakle čemu govora o njekoj novoj slozi? Ali to su Gjur- Čirići i družina, reći će nam pri- reni, da danas i nema drugih Srba nego malih ili velikih Gjurkovića i Popović4., Nego radeći kako što su počeli me može ni- kada doći do sloge izmegju Srba i Hrvata. Sloga može se postići s ljubavi i uzajemnim štovanjem plemenskih osebina jednoga i drugoga plemena, a vi Srbi htjeli bi dase mi odreknemo svih političkih aspiracija, da nas nestane1 A za čije babe dušu? Mi se vrlo čudimo da kod ovakih bijesnih na- padaja i velikih pretenzija srpskih. još ima s na- še strane ljudi koji vjeruju i rade za tu blaže- nu slogu. Muhamedanci. (Dopis jednoga Muhamedanca iz Mostara) Svakom orijentalcu prirogjeno je nješto li- jenosti i nehajnosti, ali to se dade ispričati tamo u dalekom istoku i pod drugim okolnostima. Ugo- dno je i danas gledati ozbiljnost naših starih i o njihovoj šutljivosti što šta suditi. Muhamedanac tih u života, ozbiljan u društvu, strog u vjeri, & junak u boju mora da bude ponosan i taj ponos zadržava ga u dosadašnjoj šutnji. Ali ima još nje- što što ga takim pričinja. Muhamedanac kao Sla- ven i kao jedino plemstvo u Bosni, koje prihva- ćajući izlam sačuvalo je neokaljano svoje ognjište, bogme sačuvao je i svoj ponos, pošto je vazda za- povijedao, a i zapovijedaće znade li se latiti po- sla i učuvati svoje imanje i svoj rs obraz, Nu može li se danas oprostiti muhamedancu što se drži svoje navade? Ja koji pišem ovo na što me potakla samo ljubav domovine, jesam i to stro- gi muhamedanac i volio bih podati se mirnomu životu, pak se za ništa ne brinuti, ali očito vide- ći i proučavajući današnje stanje naše domovine Bosne i Hercegovine, gledajuć kakve se oko uas promjene zbivaju, društva stvaraju, škole dižu, li- stovi i kojige oiću zape mi misao o upit; zašto se i muhamedaaoci ne bude ? Nastalo je vrijeme te je vas svijet protrlj0 oči, da pogleda malo da- lje u budućnost i time da učuva ono ljudskog prava, koga mu starina i njegova historija poda- je. Ovim pravcem pišući ja u korist svoje braće moram držati se oue krasne srpske ; Kul-el-haki ve-lev kjave muze-u 1) pa priznajem da nas je vrlo malo muhamedanaca koji su osjetili zauzet i potrebu nauke i škole, s kojim se stiče znanje da se možemo održati u društvu u komu živemo. (pa da živemo ne znam gdje, opet trebuje znanja) Ele škola uči i odgaja, u njoj naučimo slobodnu riječ koja nas postepeno dovagja do spoznanja nu- žnoga svakomu društvu čovječem, Muhamedanci, škole nam treba, u školu šaljimo našu djecu, ako nećemo da u našoj domovini budemo zadoji. 1) Što znači : zbori istinu ako će bit i grka. Naši Dopisi. S mutne Neretve, 21 Jula. 1) Jučer je naša ,Hrvatska Neretvanska Čitao- nica“ najljepse proslavila 25 godišojicu Viške bi- tke. Vijunje zastava, nakiti, prigodni govor, de- klamacija, glazba, ples, većera, umjetne vatre — tu su ga ulazili. Pozvati prisustvovali su najljep- šem i najvišem dijelu svečanosti i dva c. k. gje- nerala nase vojske, koji su se prigodice ovdje desila na putu u Hercegovinu. Za što mi je zapelo oko, to je da ma vidje- nijem mjestu velike dvorane bio je prigodni nat- pis od koga jedan primjerak c. k. žaodarski straž- mestar zaplijenio negdje na plakati — a drugi primjerak — liepe li dosljednosti — ostavio u miru da se čita vas božiji dan priboden ma je- dnom sagu niz prozor Čitaonice. Kažem da mi je taj natpis zapeo za oko, jer će biti zaista i ouoj dvojici svijetlih gosta, koji da budu našli što zamjeriti ne bi sar bili našoj slavi prisustvovali. A suditi u prijedmetu pristojno- sti oni će biti valjda nešto mjerodavniji nego li utražmelštar žandarski i naš poglavar Nallini. Guka bo we da je prikasana osvada državaom odvjetništvu radi onog natpisa, 9) jer da je poti- dati, ako je stvar te osvade istinita, Ali nećemo da predtječemo dogagjaje, nego čekamo mirne du- še, hoće li kome nadleži tu osvadu prihvatiti i ta- ko potvrditi misao sa strane, da se mi Hrvati i- mamo megjusobno poticati na poklon i predaju talijancu u slučaju da bi pokušao odmazdu. Kažu da je trojni savez, ali opet kažu da taj nije priečio vježaba u pomorskim bitkama naše vojne mornarice taman za 25 godišnjice Viške bitke, kao što nije priečio talijansku ceremoniju vjenčanja s morem jadranskim tu skoro u Mletcima. — A svečanosti na otoku Visu i gradu Pulju? — Ili je u postulatima saveza učinjena samo iznimka za Metkoviće, da u njima nema biti ni- kakve proslave, spomene ni pobude prigodom Vi- ške bitke radi osobitoga obsira prama osjetljivosti živaca poglavara Nallini-a i njegovog časnog dru- ga Brunatti-a ? 1) Slučajno zakasnilo., Op. Ur. 2) Taj natpis glasio je; Danas — XX Srpnja MDCCCXCI — Slavimo — XXV Godišnjicu — Viškog Boja '— Mi Hrvati — Koji — Pod Vodstrvom — Hrabrog Tegetoia — Dušmane Talijance — Strašao Potukosmo — Onda Sada Vasda — Neprijateljima Našim — Na Kopnu sa Moru — Grob. Mostar 24 jula. Naše društvo napreduje, svaki dan to bolje, što se tiče mladeži, koja rekao bi ne žali truda, samo da se pokaže za narodnu stvar gdje treba. Još samo da je malo bolje sloge, tad bi sjegurno maogo bolje bilo : Jer ne sloga sve pokvari, Eto na flindan 0. g., bili su skoro svi čla- novi društveni u Metkovićima, gdje su odpjevali misu, uz ravnanje svoga zborovogje gosp. Vinka Šubira. Kako čujem braća su ih Metkovčani lije- po dočekali a hrvatskoj čitaonici, gdje su se za- bavljali preko 3 sata. Za čudo mi je da ovakom zgodom nijedan od odbornika ne bijaše da pred- vodi mladež, kao što se dolikuje starješinam koji stvar odobriše. Tom prigodom bio je u čitaonici i gosp. Frano Luburić iz Ljubuškoga, koji se je dao ubilježit za utemeljitelja iste čitaonice. Nego pored svega čudim se da vrijedni član društva gosp. S. S. izbjegava društvo. Šta je tomu uzrok ? Nadležooj gospodi opetovano preporučujemo da dobro otvore oči, da još bolje vide kako je na nas zinulo sa svih strana, pa da živo nastoje o- kupit mladež, a neslogu isčupat dok je na vrijeme. Do vidjenja. Mali Škorce. Derventa 28 jula. Gospodine uredniče ! Mislim da ćete ovo nje- koliko redak& uvrstiti u našoj dičnoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ koja ne zavisi ni o čijoj milosti, ni lju- bavi, nego o istini i pravdi. (Tako je! Ur.) Njeki dan imadoh sreću razgovarati se sa mojim pozna- nikom i prijateljem Hajrudin-begom Begovićem, bosanskim plemićem u Derventi, koji je njeki dan vratio se iz Carigrada od svoje rodbine u svoju domovinu, Bosnu ponosnu. Nitko živ ne bi mi vje- rovao, da je ovo istina, što pišem, de nije iz usta izaslo rečenog Begovića, koji za svaku riječ jam- ći svojim poštenjem. Begović, da obavi svoje njeke poslove u Ca- rigradu, njeki dan usme od svoje političke obla- sti putne svjedočbe i zaputi se u Varigrad, u pa- di, da mu niko na putu ne smije kakve zgaprije- ke staviti. Sretno došav do u Biograd, ondje uz- me voznu kartu na željesnici do u Nis. Kako se vlakovi mijenjaju imao je u Niša prenoćiti i to u gostioni ,Orient.* Misliv, da mu je u Srbiji slo- bodno, kao poštenu čovjeku u stojoj domovini, prohodati se, izadje iz svratišta na ulicu. Iznena- zemljakom iz Hercegovine Derviš-begom Ljubovi- ćem i sa Craogoroem Jankom Piletićem. U nadi, da će ga ovi kao iskrena prijatelja provesti, da rasgloda neposnati mu Niš, a oni gaodvedu 4 očitu pogibiju, u svratište ,Europu.* =//|| Oni ajednu sa stol, za kojim je sjedio